U svakodnevici dileme o čistoći treba razjasniti s lokalnim imamom ili učenjakom iz Islamske zajednice u BiH, a ovi propisi iz znamenite knjige Multekal-ebhur Ibrahima Halebija, iako su bazirani na hanefijskom tumačenju čistoće, više su uvid u način razmatranja argumenata u vezi s nečistoćom.
Tijelo čovjeka koji klanja i njegovo odijelo očistit će se od stvarne nečistoće[1] vodom i svakom drugom čistom tečnošću koja odstranjuje prljavštinu[2] kao što su sirće, đulsija, ali ne i uljem. Po mišljenju Muhammeda, prljavo tijelo i odijelo mogu se oprati samo vodom.
Ako se uprlja mestva[3] nečistoćom koja je kruta, tvarna, očistit će se dobrim trljanjem ako je nečist suha. Tome se protivi Muhammed. Isto tako, ona će se očistiti trljanjem i ako nije suha, po mišljenju Ebu Jusufa. Na ovome se i donosi sud. Ako se uprlja nečim što je tečno, onda se mestva mora oprati.
Sperma je nečist[4] i čisti se ako je suha istrljavanjem, a ako nije, onda pranjem.
I sablja i slično njoj čisti se[5] potiranjem općenito, a zemlja sušenjem[6] i nestankom traga radi namaza, ali ne i tejemuma. Na isti način čisti se i položena cigla, postavljeni kreč, stablo i trava koja nije pokošena, i to je odabrano.
Ono što je odvojeno i odsječeno mora se oprati. Čišćenje nečega što je vidljivo čisti se odstranjenjem toga.[7] Toleriše se trag koga je teško odstraniti. Prljavština koja se ne može primijetiti[8] odstranjuje se pranjem od tri do sedam puta i cijeđenjem svaki put ako je moguće to cijediti. U slučaju da to nije moguće cijediti, onda sušenjem svaki put dok se ne okapa. Muhammed ističe da se ne može očistiti bez cijeđenja uopće.
Nečista prostirka[9] očistit će se sa puštanjem vode da preko nje teče dan i noć.
Fuškija[10] i izmet očistit će se sagorijevanjem sve dok ne postanu pepeo. Ovo zastupa Muhammed, i to je i prihvaćeno. Ovome se suprotstavlja Ebu Jusuf. Na isti način očistit će se i magare koje je palo u solanu i pretvorilo se u so.
Oprašta se nečistoća koliko jedan dirhem,[11] a površinski koliko širina dlana kod razrijeđene nečistoće, težinski koliko jedan miskal kod gušće i teške nečistoće kao što je krv ili mokraća, pa makar i od maloga djeteta koje ne jede[12] i sve drugo što izlazi iz ljudskog tijela koje je inače nužno je očistiti, kao i vino,[13] kokošiji izmet[14] i sl., zatim mokraća magarca, mačke, miša. Isti je slučaj sa fuškijom i balegom, suprotno mišljenju njih dvojice.
Sve što je manje od jedne četvrtine odijela[15] lakše nečistoće, kao što je mokraća konja i drugih životinja čije se meso jede, zatim izmet ptice čije se meso ne jede i poprskano mokraćom kao što je vrh igle, oprašta se.
Krv ribe i izmet ptica koje se jedu je čisto osim izmeta kokoši, patke i njima slično.
Pljuvačka (pjena) mazge i magareta je čista, a po mišljenju Ebu Jusufa, to je lahka nečistoća. Voda koja je naišla[16] na nečistoću - nečista je, i obrnuto. Kada bi čisto odijelo bilo zamotano u vlažnu nečist i na tom čistom odijelu pokazala se vlaga te nečisti i kada bi se cijedilo pa da prokapa, odijelo bi bilo nečisto; u protivnom, ne bi bilo nečisto. Tako je isto kada bi se postavilo nešto vlažno na nešto premazano suhom nečistoćom. Kada bi se onečistila jedna strana odijela i čovjek zaboravio pa oprao neku stranu bez istraživanja,[17] smatralo bi se da je to čisto, isto kao što je čista pšenica na kojoj se pomokrilo magare dok je vrhlo te se jedan dio pšenice poslije toga oprao ili to iščezlo, pšenica bi u cjelini bila čista.
Sirište mrtve životinje[18] i mlijeko toga sirišta čisti su po mišljenju Ebu Hanife, suprotno mišljenjima Ebu Jusufa i Muhammeda.
Oprati se poslije velike i male nužde je sunnet,[19] ali ne i poslije puštanja vjetra.
Sunnetom nije određen broj nego će brisati to mjesto dok ne postane čisto. Oprati se vodom poslije otklanjanja nečistoće je daleko bolje.
Nužno (vadžib) je odstraniti nečist ako prijeđe[20] mjesto izlaska. Ovo se podrazumijeva ako prijeđe mjesto gdje se vrši pranje.
Čišćenje se ne može vršiti predmetima kao što su: kost, fuškija i hrana, niti se može vršiti desnom rukom.[21]
Mekruh je okretanje prema Kibli[22] prednjeg ili zadnjeg dijela čovjeka za vrijeme obavljanja nužde pa makar to bilo i u praznom prostoru.
[1] Termin koji je ovdje upotrijebljen je nedžesun hakikijjun, a znači sve ono što prlja i onečisti od čega je i izvedena množina endžas. A termin nedžise je predmet ili tijelo upraljano nečistoćom. Prava nečistoća označava: mokraću, veliku nuždu, povraćanje punim ustima, krv koja teče, meniju, meziju, vediju i alkohol. U pravnom smislu tretirat će se nečistoćom mali hades koji se otklanja abdestom ili tejemumom, i veliki koji se otklanja kupanjem ili tejemumom.
[2] Slično tome su benzin i gas, jer benzin i gas odstranjuju nečist, ali ne i mazut, jer mazut ne odstranjuje. Nečist se ne može odstraniti ni uljem. Vlaga pljuvačke odstranjuje nečist. Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Ni jedna od nas žena nije imala više od jedne haljine koju je oblačila i za vrijeme mjesečnog pranja. Pa ako bi je upraljala krvlju,” Aiša dodaje, “oprala bi je vodom-pljuvačkom i ostrugala noktom.” (Prenosi Buhari u poglavlju “Da li će žena klanjati u istoj haljini koju je oblačila i za vrijeme mjesečnog pranja.”) Abdurrezak prenosi isto to i kaže: “Prali bismo našu haljinu uprljanu krvlju hajza redovno svojom pljuvačkom i odstranjujući je noktom” (Kenzu’l-umal, V/128).
Kod čišćenja nije uvjet da se odstrani i trag nečistoće. Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže da je neko pitao kako će postupiti kada uprlja svoju odjeću krvlju mjesečnog pranja pa je odgovorila: “Oprat ćeš je, a ako nije iščezao trag krvi, neka je izmijeni nečim žutim” (Ebu Davud u poglavlju: Žena će oprati svoju odjeću koju je oblačila dok je imala mjesečno pranje - El-mer’etu tagsilu sevbeha ellezi telbisuhu fi hajdiha, I/2).
Havla kćerka Jesara (Allah bio zadovoljan njome) kaže da je jednog dana došla Vjerovjesniku (alejhi’s-selam) i rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam samo jednu haljinu i nju oblačim i kad imam mjesečno pranje.” Poslanik joj odgovara: “Kada se očistiš, operi mjesto uprskano krvlju, a onda klanjaj u toj haljini.” Ona ponovo pita Allahova Poslanika: “A šta ako ne iščezne trag krvi?” Poslanik joj odgovara: “Dovoljno ti je pranje vodom, a trag krvi neće ti ništa naštetiti.” (Prenosi Ahmed; u tom senedu ima Ibni Lehi’a čiji je hadis dobar; Ahmed i drugi kažu da je pouzdan. Hadis navodi Ebu Davud u verziji koju prenosi ‘Arabi i ništa ne govori o njemu. Ova njegova šutnja je dokaz da se on zadovoljio ovim hadisom, da je hadis pouzdan da bi se mogao koristiti kao dokaz; I’lau’s-sunen I/291).
[3] Tj. ako se uprlja mestva nečistoćom koja je tvarna kao što je izmet i krv. Znak te nečistoće je da se primijeti njezin trag poslije sušenja, na vanjskom dijelu mestve, a ako se ne primijeti poslije sušenja, onda to nije prljavština koja je tvarna. Čišćenje mestve na kojoj se primijeti trag poslije sušenja nečisti vrši se sa dobrim trljanjem kako bi se odstranio trag nečisti ako je nečist suha. Tako isto će se postupiti i kada nečist nije suha, po mišljenju Ebi Jusufa, i na tome se donosi fetva, međutim, neophodno je da iščezne smrad. Ako se mestva uprlja tečnom nečisti kao što je mokraća, onda se mestva mora oprati, na osnovu zajedničkog mišljenja, jer dijelovi nečisti upijaju se u mestvu i nečist se može odstraniti jedino pranjem (Medžme’a 59).
[4] Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Prala sam uprljano odijelo Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) od sperme i Poslanik bi izlazio na namaz iako je mjestimično njegovo odijelo bilo mokro.” (Prenosi Muslim i druga četverica u verziji: istrljavala sam spermu sa odijela Allahova Poslanika (alejhi’s-selam) i on bi klanjao u tom odijelu,” (Muslim). U trećoj verziji stoji: “ Sapirala sam spermu sa odijela Allahova Poslanika (alejhi’s-selam) ako je ona bila vlažna, a istrljavala ako je bila suha.” (Prenosi Bezar, vidi El-Binaje, I/443.) Ebu Ishak Hafiz kaže: “Suha sperma čisti se istrljavanjem ako je polni organ bio čist u vrijeme izlaska sperme, kada je npr. mokrio i oprao se, a ako nije bio čist, onda ne.” (Ovako prenosi Hasan ibni Zijad od Ebu Hanife (Allah mu se smilovao). Mislim da je to činjeno jer je sperma kadkad pomiješana sa sluzi (mezijom) ili je ostalo mokraće pa je jednoglasno prihvaćeno da je nečisto.)
[5] Tj. uglačana sablja i slično sablji kao što su ogledalo, nož, staklene posude, porculan, uglačana keramika i tome sl. ali što nije propustljivo. Sve se ovo čisti potiranjem po zemlji ili kakvom krpom, jer ashabi (neka je Allah zadovoljan njima) borili se protiv svojih neprijatelja sabljama, a onda ih potirali o zemlju i klanjali namaz s njima opasani.
[6] Nestankom boje, ukusa i mirisa. Trava koja je na zemlji, kamene ploče itd. sušenjem. Ebu Džafer Muhammed ibni Ali (Allah mu se smilovao) kaže: “Čišćenje zemlje je njezino sušenje. (Prenosi Ibni Ebi Šejbe pod naslovom: “Ko kaže kada se zemlja osuši, ona je čista.”) Smisao ovog esera, tj. hadis koga prenosi sahabija ili tabija je: Čišćenje zemlje je njenim sušenjem. Ibni Omer (neka je Allah zadovoljan njime) bio je upitan o bašči u kojoj se nalazio izmet, ljudska i životinjska mokraća, pa je odgovorio: “Kada kišnica teče preko nje i osuši je vjetar, onda ne smeta klanjati tu.” (Prenosi to od Poslanika (alejhi’s-selam); navodi i Teberani u Evsatu; vidi više o ovom eseru u Ilau’s-sunen I/280).
Ovo znači da se na taj način zemlja može koristiti za namaz ali ne i za tejemum, jer je čistota gornjeg sloja zemlje uvjet valjanosti tejemuma na osnovu riječi Uzvišenoga: … onda dlanovima čistu zemlju dotaknite (Kur’an: 4/43). Tejemum se, prema tome, ne može uzeti na nečemu ako je njegova čistota ustanovljena nekim eserom - mišljenjem ashaba. U djelu El - Bahr stoji da nije dozvoljen tejemum na tome jer gornji sloj zemlje, poznato je, da je bio čist i čisteći prije onečišćenja, a sa onečišćenjem, zna se da su iščezle te dvije osobine - čistoća i čišćenje, a onda je sušenjem potvrđeno jedno svojstvo od njih a to je čistoća, a drugo je i dalje, kako se zna, ostalo bez tog svojstva - čišćenja. Prema tome, ako ne može poslužiti za čišćenje, ne može se na njemu ni tejemum učiniti (I/266).
[7] Tj. odstranjenje samog toga i njegova traga. Toleriše se ostatak vidljive nečistoće kao boja krvi, npr. Ranije je naveden hadis koga prenosi Ahmed da je Poslanik (alejhi’s-selam) rekao Havli kćerci Jesara: “Dosta ti je voda i ništa ti neće smetati trag krvi.” Kada se odstrani vidljiva nečistoća samo jednim pranjem, smatrat će se da je i to dovoljno. Kod čišćenja se ne uvjetuje ni sapun ni topla voda, kako stoji u El-Binaji, jer nečistoća zauzima mjesto kada se sama primijeti, a odstranjuje se kada se baš ona odstrani (I/460).
[8] Tj. što se ne može okom opaziti kao mokraća, pseća pljuvačka, bijelo vino, očistit će se pranjem tri puta i cijeđem svaki put, ako je to moguće cijediti, kao npr. odjeća. Treći put treba dobro ocijediti dok ne prestane kapanje. Ako je nešto što nije moguće cijediti, kao što je hasura, drvo i obuća, to će se očistiti sušenjem svakog od tri pranja sve do prestanka kapanja, a nije uvjet da je predmet potpuno suh, a Allah najbolje zna.
U Muhitu stoji: Ovako je ako se predmet pere u leđenu, npr., a ako bi se zaronilo ono što je prljavo, bilo to prostirka, odijelo ili prekrivač, u tekuću vodu tako da preko njega teče voda ili da se opere u jezeru ili se na njega izlije mnogo vode npr. iz česme, taj predmet postat će čist prema odabranom sudu.
[9] Imam Haskefi kaže: “U ovom slučaju procjena je kod ovakvog postupka da se odstrani svaka sumnja, jer neki kažu, kada se prostirka uprlja, preko nje se pusti da teče voda sve dok se ne pretpostavi da je odstranjena nečistoća, predmet postaje čist jer puštanje vode da teče preko prostirke tretira se kao cijeđenje. (Tako stoji u Muhitu durru, str. 61.) Ja mislim da se taj predmet također može očistiti i kada se voda iz česme pusti da teče preko odijela koje je stavljeno u leđen. Puštanje vode da teče preko toga otklanja potrebu pranja tri puta i njegova cijeđenja svaki put.
[10] Ovo je pitanje vezano za promjenu i pretvaranje u nešto drugo. Zakon je vezao svojstvo nečistoće za ovu činjenicu, a ta činjenica će iščeznuti kada iščeznu i neki njezini bitni dijelovi, pogotovo u cjelini. Poznato je da čisti sok, kada se pretvori u vino, postaje nečist, a kada ono postane sirće, smatra se čistim na osnovu jednoglasnog mišljenja. Prema tome saznajemo da pretvaranje tvari povlači za sobom i odstranjenje svojstva koje je bilo vezano za to nešto. Na tome se i donosi sud o čištoći sapuna napravljenog od nečista ulja.
Magare upalo u solanu pretvoreno je u so svojim iščeznućem i promjenom iz stanja u stanje, kao što je slučaj i sa vinom kada se pretvori u sirće. Isto tako nečisto ulje, tj. kada u njega upadne miš i krepa, postat će čisto pravljenjem sapuna od tog ulja. Slično se ponaša i nečista zemlja kada se od nje načini džezva ili kakav lonac nakon njegova pečenja u vatri u slučaju da se na njemu ne pojavi nikakav trag nečistoće nakon kuhanja.
[11] Pod ovim se podrazumijeva širina dlana, odn. udubljenje dlana, a to je prostor koji se nalazi između zglavaka. Ovo važi kod prorijeđene prljavštine kao što je mokraća. A oprašta se koliko jedan dirhem težinski, a to odgovara jednom miskalu, odn. težini 4,5 grama guste nečistoće, kao što je izmet. Ovo se odnosi ako je onečišćeno teškom nečistoćom kao što su krv, alkohol i mokraća životinje čije se meso ne jede, pljuvačka psa i doticaj svinje po odijelu na čovjeku. Šafi (Allah mu se smilovao) kaže: “Nečistoća od koje se čovjek može čuvati je neka vrsta zapreke da se može namaz obavljati s njome, bila ta nečistoća količinski mala ili velika, bila gusta ili lahka, jer tekst traži čistoću, a ne pravi razliku između male i velike nečistoće. Aiša (Allah bio zadovoljan njome) prenosi od Poslanika (alejhi’s-selam) da je rekao: “Kada neko od vas ode radi obavljanja veće nužde, neka se očisti sa tri kamenčića i to će biti dovoljno za to.” (Prenosi Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Darekutni, koji kaže da je sened autentičan; ovako stoji u djelu Nejl, I/88.) Imam-i Ajni kaže da je hadis Aiše (Allah bio zadovoljan njome) dokaz da je dovoljno upotrijebiti kamen i nije potrebno u tom slučaju koristiti i vodu, dok većina ranijih i kasnijih učenjaka kažu da je upotrijebiti i kamen i vodu bolje, ali nije obavezno. Ovo su svi prihvatili i na tome se donosi sud.
Ibni Abidin iznosi u djelu Reddu’l-muhtar prenoseći iz Šerhu’l- Munije: "Mi mislimo da se malo nečistoće oprašta, da je prihvaćeno, jer je upotreba kamenja kod čišćenja dovoljna na osnovu jednoglasnog suda" (I/326). A pošto je dozvoljeno zadovoljiti se upotrebom kamenja kod čišćenja, a zna se da takvo čišćenje ne odstranjuje trag prljavštine, nego ga smanjuje pa se sasušuju, onda je ostavljeno da prljavština, koliko mjesto gdje se vrši pranje (čmar) oprašta i da je s tim dozvoljeno obavljati namaz, a to je količinski koliko jedan dirhem. U djelu Kifaje autor (Allah mu se smilovao) kaže da su se ustručavali i smatrali ružnim upotrijebiti termin mekaid (čmar) za vrijeme predavanja pa su umjesto toga upotrebljavali dirhem (I/177). Koristi Fethu’l-Bari, vidi Ilau’s-sunen, I/287).
[12] Aiša (neka je Allah zadovoljan njome) kaže: “Allahovu Poslaniku (alejhi’s-selam) bila bi donošena djeca i jednog dana doneseno mu je dijete koje ga je mokraćom ukvasilo pa Poslanik reče: ‘Izlijte dosta vode na to” (Tahavi, a lanac prenosilaca je autentičan; tako stoji u djelu Asari’s-sunen I/17).
Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Allahovu Poslaniku je doneseno dijete, ono se pomokrilo u njegovom krilu i on je zatražio vode, i dosta se vode izlilo na to mjesto” (Muslim). Ummi Kajs, kćerka Muhsina (Allah bio zadovoljan njome), prenosi da je to bio njezin sin koji se pomokrio u krilu Allahova Poslanika (alejhi’s-selam) pa je Poslanik zatražio vode, poprskao i polio po svom odijelu, a nije ga posebno prao (Muslim). Šejh Zafer Ahmed kaže: “Glagoli reš-še i nedaha koji znače poprskati, u ovom slučaju znače manje pranje, pranje bez posebnog pregonjenja, tako da se ovi hadisi mogu dovesti u sklad, jer nečist se ne može odstraniti prskanjem (Ilau’s-sunen I/292). Imam Leknevi u djelu Et-Ta’liku’l-mumedždžed, komentaru na Muvetta’ imami Muhammeda, kaže: “Naši učenjaci drže da nedaha i reš-še imaju značenje manjeg pranja (izlijevanja vode) bez pregonjenja i trljanja. Jer pranje i ispiranje je jače i bolje pranje. Ovo potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Davud od Hasana, odnosno njegove majke da je imala priliku da vidi Ummu Selemu kako izlijeva vodu na mokraću dječaka koji još nije bio počeo da jede, a kada bi počeo da jede hranu pored mlijeka onda bi to mjesto oprala. Ona bi prala mjesto uprskano mokraćom djevojčice (64). Sehl ibni Hunejf (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Allahov Poslaniče, čime ću politi svoje odijelo nakon sekreta nadražaja.” Poslanik (alejhi’s-selam) mu je odgovorio: “Bit će ti dovoljno da uzmeš šaku vode i očistiš njome svoje odijelo.” (Prenosi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-u sahih.) U poglavlju “Kako oprati krv sa odijela uprljanog krvlju mjesečnice” stoji: “Ostruži ga, zatim isperi mrlju vodom, a onda poprskaj i klanjaj u tom odijelu.” Tako nešto stoji i kod Muslima (I/140). “Isperi ga vodom, zatim poprskaj i klanjaj u njemu” (1/143). Prenosi se od Alije (Allah bio zadovoljan njime): “Mi smo poslali Mikdada ibni Esveda Allahovu Poslaniku (alejhi’s-selam) da ga upita za sluz –(meziju) uslijed nadražaja, i Poslanik (alejhi’s-selam) je odgovorio: “Uzmi abdest i operi svoj spolni organ.” Nevevi komentira riječi “operi svoj spolni organ” gdje je upotrijebljen termin nedaha, što znači poprskati, ali ovdje znači oprati, jer prskanje znači i pranje i ima osnovno značenje prskanja. U drugim verzijama stoji: “Oprat će svoj spolni organ.” Na taj način glagol nedaha, poprskati, koji je ovdje upotrijebljen, znači oprati. Tako isto i ono što je navedeno u nekim verzijama koje govore o mokraći dječaka: “Izlijte dosta vode na to mjesto.” Pošto se i ovdje govori o polijevanju vode na mokraću dječaka i sl. onda su sve verzije vezane za mokraću dječaka “Izlijte dosta vode na to mjesto”. - Neka se i pojam naveden tu, poprskati, protumači slično tako. Hvala Allahu na Njegovu darivanju znanja i pouke (Ilau's-sunen, I/293-294; vidi više o ovome u tom djelu, ono je sasvim dovoljno za interpretaciju ovog pitanja).
[13] Vino je velika nečist kao i mokraća. Ebu Salebe Hušeni prenosi da je on pitao Allahova Poslanika (alejhi’s-selam): “Mi živimo u susjedstvu ehl-i kitabija, oni kuhaju u svojim loncima i svinjsko meso, piju vino iz svojih posuda?” Poslanik (alejhi’s-selam) mu odgovori: “Ako nađete drugo posuđe osim toga, jedite iz njega i pijte iz njega, a ako ne nađete, onda to posuđe operite vodom, jedite iz njega i pijte.” (Prenosi Ebu Davud u poglavlju At'ime; ovaj hadis ima dobar lanac prenosilaca.) Sulejman ibni Musa (Allah mu se smilovao) kaže: “Nakon što je Halid ibni Velid osvojio Siriju, odsjeo je u Amidu, i njemu su u tom mjestu pripremili banju u kojoj se vrši masaža tijela smjesom u kojoj je bilo i vina. Omer je imao svoje obavještajce među vojskom koji su ga obavještavali o događajima, pa su Omeru javili o tome, i Omer mu je poslao poruku u kojoj stoji: “Allah je zabranio vino i u vašim stomacima i po kosi i po licu.” (Ovo prenosi Ebu Seid ibni Mensur u svom Sunenu, a nalazi se i u djelu Kenzu’l-ummal, V/127.) Hakim u svojoj historiji navodi ovaj slučaj prenoseći od Ebi Usmana i Rebia ili možda Ebi Harisa ovako: “Omer mu je pisao: Saznao sam da ti vršiš masažu vinom, a Allah je, doista, zabranio vino da se koristi na bilo koji način, zabranio je doticanje vina, konzumiranje vina, pa otuda ne koristite vino za masažu vaših tijela! Vino je nečisto!” (Tako stoji i u djelu El-Kenz; ja nisam naišao na detalje o senedu ovog kazivanja, ali ono ima veći broj verzija koje pojačavaju jedna drugu; Ilau’s-sunen I/286.) Mugire ibni Šube (Allah bio zadovoljan njime) kaže da je Poslanik (alejhi’s-selam) rekao: “Ko prodaje vino - neka kolje i svinje.” (Prenosi Ebu Davud također u poglavlju Kitabu’l -buju’ , ali ga je prešutio i on i Munziri u svome djelu Tergib; hadis je hasen ili, možda, sahih.) U djelu En - Nihaje stoji: “Ovako upotrijebljene riječi znače zabranu, što bi se moglo objasniti: “Onaj ko prodaje vino neka bude i kasap svinjama”. (Ovako se navodi i u Hašiji Ebu Davuda; on kaže u djelu Rahmeti’l-umme (str. 64): “Prodaja nečega što je čisto, je uredu na osnovu jednoglasnog suda. A ja kažem: Ako je vino samo po sebi nešto čisto, onda to ne bi bilo koncezusom zabranjeno prodavati. Dakle, sud da je nešto čisto, a istovremeno zabranjeno to čisto prodavati, povreda je idžma’a - zajedničkog stava ili suda.” Ša’rani u djelu El-Mizan ističe da su svi imami, istaknuti učenjaci, saglasni da je vino nečisto, osim onoga što se prenosi od Davuda koji kaže da je vino čisto, ali je istovremeno zabranjeno, (str. 4). Ja mislim da se riječi Davuda, Zahirije i njegovih sljedbenika ne uzimaju u obzir, jer su oni idžmaom nadvladani još prije, što kaže i Sujuti i drugi kao što su Nevevi i Imamu’l-Haremejn da se konsenzus ne može povrijediti i poništiti njihovim suprotstavljanjem. Njihovo učenje je odbačeno i Kur’anom i Sunnetom koji govore o dopuštenosti izvlačenja zaključaka razmišljajući na osnovu Kur’ana i Sunneta Poslanikova. (Tako stoji u djelu Tezkiretu’r-rašid, muhaddisa Leknevija, str. 279.) Ističem da je idžma jedan od šeriatskih dokaza, kao što je poznato i u usulu. To potkrepljuje hadis koga smo iznijeli u tekstu u verziji Ebu Davuda koji otvoreno govori o nečistoći vina, a što smo potvrdili i ranije. Na taj način obesnažen je sud Emira Behubala u djelu Er-Revda u En-Nedijje koji kaže: “Zabrana vina, a to je vino na koga ukazuju ovi tekstovi, ne znači da je nečisto, zato treba i drugi dokaz; u protivnom, ostaje se na prihvaćenim principima o čistoći” (I/14). A on i njegove pristalice tvrde za sebe da su grupa koja primjenjuje hadis, pa iako tvrde da su se oslobodili omči taklida, oni su u principu ostali imitatori Davuda Zahirija, oživljavajući njegove mrtve misli. (Prenijeto iz Ilau’s-sunen, I/283-286.)
[14] Kokošiji izmet i slično njemu kao npr. domaće patke, a divlje smatra se kao izmet goluba čiji je izmet čist, zatim guske i pauna su nečisti. Pravilo je za to da sve ono što se opogani u zraku kao npr. golub, to je čisto, ne smeta, jer je teško očuvati se toga.
[15] Neki kažu da se odnosi na četvrtinu jednog dijela odjeće kao što je rukav, a tijelo se tretira kao i odjeća. Pravilo koje se odnosi na lakšu nečistoću ranije spomenuto suprotstavlja se hadisu eseru, u vezi sa mokraćom konja, jer je konj, po mišljenju Ebu Hanife (neka mu se Allah smiluje), životinja čije se meso ne jede, njegova mokraća je lakša nečist zbog postojanja raznih verzija hadisa esera. Hadis urenijjina koji govori o čistoći mokraće, o kome je bilo ranije riječi, ukazuje na čistoću mokraće općenito, a hadis u kome se kaže: ”Čuvajte se mokraće”, ukazuje općenito na nečistoću mokraće. Konj je prema mišljenju Ebu Jusufa životinja čije se meso jede, a kod Ebu Hanife životinja čije se meso ne jede, ne zbog njegove nečistoće, nego iz opreznosti da se ne umanji broj konja. Prema mišljenju Ebu Hanife, stoji da sve ono što je dopušteno da se jede i mokraća je toga čista iako je ružno. Olakšica kod lakše nečistoće javlja se kod svega, ali ne i kod vode. Lahka nečistoća u vodi sva se smatra teškom nečistoćom na osnovu zajedničkog stava , a Allah najbolje zna.
[16] Tj. malo vode ili mala voda koja bi naišla na tešku nečistoću je teška nečistoća, i obrnuto tj. kao kad bi teška nečistoća naišla na malu vodu, i tada je voda nečista, na osnovu jednoglanog mišljenja.
[17] Sa istraživanjem je utoliko prije kao olakšica i milost vašeg Gospodara.
[18] Kao sirište jareta ili mlade deve koji još nisu počeli jesti, bilo kruto ili tečno, smatra se čistim, po mišljenju Ebu Hanife. Isto tako, i mlijeko toga sirišta smatra se čistim. Međutim, stvrdnuto sirište je čisto zbog toga što u njemu nije bilo života. Tečno sirište i mlijeko su također čisti pošto nečistoća ima svoje mjesto i nije djelovala na tečno sirište i mlijeko prije smrti. Zbog toga mlijeko koje proističe između sadržaja želuca i krvi je čisto i ono nije palo pod utjecaj poslije smrti životinje. Ebu Jusuf i Muhammed (Allah bio zadovoljan njima) kažu: “Sirište mrtve životinje je apsolutno nečisto i njegovo mlijeko je nečisto, jer ukoliko je mjesto nečisto, nužno je da i ono što je u njemu bude nečisto”.
Napomena: Ako bi čovjek zaspao ili išao po nečemu što je nečisto, ako se ta nečist pojavi, onda će biti nečist, a ako ne, neće. Odavde proističe da čovjek koji je sa abdestom, ako bi išao svojom mokrom nogom po prostirci koja nije čista i ako se na njegovoj nozi ne bi pojavila nečist, smatralo bi se da je stopalo čisto.
[19] Ovo je sunnet na osnovu prakticiranja Poslanika (alejhi’s-selam). Enes (Allah bio zadovoljan njime) prenosi: “Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) ulazio bi u klozet, a ja i još jedan mladić nosili bi posudu sa vodom i štap. Poslanik bi se oprao vodom.” (Prenosi Buhari u poglavlju Et-Tahur, a Muslim u poglavlju: “Zabranjeno je prati se desnom rukom”.) Ebu Hurejre (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Kada bi Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) htio ići u klozet, ja bih mu donio vode u testiji, ili tako nešto, on bi se oprao, a onda obrisao svoju ruku o zemlju. Tada bih mu ja donio drugu posudu sa vodom, pa bi on uzeo abdest.” (Prenosi Ebu Davud u poglavlju Er-redžulu judliku jedehu bi’l-erdi iza estendža; termin istindža ovdje upotrijebljen znači odstraniti nečistoću sa njezina mjesta, a nečistoća je sve što izlazi iz stomaka.) Asmei kaže: “Istindža znači obrisati mjesto nečistoće, ili oprati ga.” Blizu značenja ovog termina je termin istitabe, zatim istinzaf. I jedno i drugo znači oprati se nakon nužde. Isto značenje ima i termin istidžmar. Termin istibra je traženje čistoće, a to je da čovjek klekne na zemlju radi odstranjenja prirodne potrebe. Termin istinzah - nastojati održavati čistoću, a to znači držati se daleko od mokraće. (Vidi više u djelu El-Binaje, Ahkamu’l istindža ve adabuhu min hilali’l- ehadisi’š-šerife, I /465 pa nadalje.)
[20] Pošto je ranije rečeno da je sve ono što je ispod jednog dirhema sunnet odstraniti, međutim, ako količinski iznosi jedan dirhem ili bude više od jednog dirhema, to je aspsolutno nužno odstraniti. To se može odstraniti samo vodom ili nečim tečnim čistim i što može očistiti osim ako je osoba pod nekom zaprekom (uzurom), o čemu su ranije navedene odredbe.
Pod tim se podrazumijeva ono što je iza mjesta koje se čisti, tj. podrazumijeva se da neće biti uredu namaz ako bude nečisti više od jednog dirhema, mimo mjesta gdje se vrši pranje.
[21] Prenosi se od Ebu Katadea (Allah bio zadovoljan njime) da je Allahov Poslanik rekao: “Kada neko od vas mokri, neka ne dotiče svoj spolni organ desnom rukom! A kada neko ode u klozet, neka se ne potire desnom rukom! Kada neko pije vodu neka ne pije nadušak.” (Prenosi Buhari u poglavlju En-Nehj ani’l-istindža bi’l-jemin i ostali autori El-Kutubu-s-sitte.)
[22] Prenosi se od Ebu Ejjuba Ensarija (Allah bio zadovoljan njime) da je Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) rekao: “Kada dođete na mjesto da obavite nuždu, ne okrećite se prema Kibli prednjim niti zadnjim dijelom tijela, kada mokrite ili obavljate veliku nuždu.” Ebu Ejjub dodaje: “Došli smo u Siriju i našli smo da su klozeti podignuti u pravcu Kible pa smo se zaokretali od tog pravca prilikom obavljanja nužde i tražili oprosta od Allaha.”(Prenosi Muslim, I/30.)
Napomena: I kod obavljanja nužde lijepo je postupiti: ne mokriti stojeći, osim ako postoji kakvo opravdanje ili bojazan da se voda mokraće neće povratiti na čovjeka, ili bojazan da se neće otkriti sramni dio tijela čovjeka, ili kad postoji kakav bol u leđima pa se i pri mokrenju stojeći liječi taj bol. Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Ko vam kaže da je Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) mokrio stojeći nemojte mu vjerovati, jer Poslanik je mokrio samo čučeći”. (Prenose Tirmizi i drugi.)
Među to lijepo ponošanje spada i to da muškarac otrese spolni organ tri puta poslije mokrenja. Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) kaže: “Kada se neko od vas pomokri neka iscijedi svoj spolni organ tri puta.” (Prenosi Ibni Madže i drugi.) A onda da spolni organ obriše čime ili opere vodom. Jesar, oslobođeni rob Omera (neka je Allah zadovoljan njima dvojicom) kaže: “Kada bi Omer mokrio, tražio bi od mene nešto da očisti svoj spolni organ. Ja bih mu dodao kakvo drvce ili adekvatan predmet.” (Prenosi Tirmizi. Tako se nalazi u djelu Kenzu’l-ummal, V/127; Bejheki kaže: “Ovaj hadis je najvjerodostojniji vezan za ovo pitanje.”) Potvrđeno je da je Omer (neka je Allah zadovoljan njime) rekao: “Operite dobro ono što je ispod donjeg veša.” (Prenosi Muhammed u Muvetti od Malika čiji je lanac prenošenja autentičan; on dodaje: “Ovo prihvatamo, ali oprati vodom nama je najdraže od svega drugoga” (str. 50). Među lijepo ponašanje kod obavljanja nužde spada i čuvanje od prokletstva, tj. onoga što izaziva prokletstvo. Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) kaže: “Čuvajte se onoga što izaziva prokletstvo.” Oni upitaše: “Šta je to, Allahov Poslaniče, što izaziva prokletstvo?” I on odgovori: “To je vršenje nužde na putu kuda prolaze ljudi ili u hladu gdje se odmaraju.” (Prenose Ahmed, Ebu Davud i Muslim.) U jednom rivajetu stoji: “Ono što izaziva prokletstvo svodi se na troje, a to je: tamo gdje ljudi odsjedaju, pored tekuće i stajaće vode. Među lijepo ponošanje u ovom slučaju spada i učenje slijedeće dove: “Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) govorio bi pri ulasku u klozet: “Bože, utječem ti se od svega štetnoga i prljavoga - Allahumme inni euzubike mine’l hubesi ve’l-habaisi” (Prenose Buhari i Muslim). A kada bi izašao iz klozeta, rekao bi: “Tvoj oprost, molim Te!” -Gufraneke! (Bilježi Ahmed.) A u jednom drugom rivajetu stoji da bi Poslanik govorio: “Hvala Allahu koji je odstranio od mene ono što muči, a zadržao ono što život i zdravlje daje” - Elhamdu lillahi’l-lezi ezhebe anni’l-eza ve’afani. (Prenose Nesai i Ibni Madže; Sujuti ističe da je ovaj hadis autentičan; vidi više Ilau’s-sunen o ovom pitanju, I/313.)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba