U poznatoj Bici na Mu'ti, osme godine po Hidžri se desio jedan vrlo interesantan događaj, koji je možda ostao nezapažen i u sjeni pogibije trojice odabranih vojskovođa, r.a., a zatim Halid ibn Velidove, r.a., hrabrosti i lukavstva, kako bi sa što manje gubitaka priveo ovu bitku kraju i kao pobjednici se vratili u Medinu.
U toj bici protiv Bizantinaca, Poslanik, s.a.v.s., određuje trojicu vojskovođa, pa kaže: „Vojskovođa ove vojske je Zejd b. Hârise, pa ukoliko pogine nasljeđuje ga Džafer b. Ebî Tâlib, pa ako pogine i Džafer, zamjenjuje ga Abdullah b. Revvâha. Ako i on pogine, onda neka muslimani izaberu jednog od njih i neka ga stave za predvodnika.“ (Buhari, Ahmed i Ibn Sead) Muslimani su bili iznenađeni brojnošću neprijateljske vojske, spominje se cifra od čak 200.000 vojnika, a muslimana je bilo svega oko 3.000.
Abdullah b. Revvâha ohrabri saborce govoreći: „Mi se nećemo boriti protiv njih ni brojem, ni snagom, ni mnoštvom, mi ćemo se boriti ovom vjerom kojom nas je Allah počastio. Zato, krenite! Ovdje se radi o jednom od dva dobra: pobjeda ili šehadet na Allahovom putu.“
Prvoimenovani vojskovođa, Zejd b. Hârise, r.a., uze bajrak islama i krenu u borbu. Prvog dana borbe su muslimani, uz Allahovu pomoć, uspjeli nanijeti velike gubitke neprijatelju. Neprijateljska vojska je bila izbezumljena, kako tako mala skupina da vrlo uspješno odolijeva njihovom mnoštvu a uz to im nanosi i velike gubitke. Tako je bilo i drugog dana. Kada je nastupio treći dan bitke, Zejd se žestoko borio sve dok nije poginuo ubodom od koplja, r.a.
Zatim je bajrak preuzeo Poslanikov amidžić, rođeni brat četvrtog halife Alije, Džafer b. Ebî Tâlib, koji se, također, strpljivo i hrabro borio. Kada se borba rasplamsala, čak je sišao sa svog konja i nastavio se boriti, sve dok mu neprijateljski vojnici nisu odsjekli prvo jednu, a zatim drugu ruku. (Ruke će mu u Džennetu biti nadoknađene krilima, pa će biti počašćen da će moći i letjeti.) Sve to ga nije sprečavalo da snažno drži bajrak islama uzdignutim i to ostacima svoje ruke sve dok ga nevjernici nisu ubili. Na njegovom tijelu su ashabi kasnije izbrojali više od pedeset uboda, niti jedan od njih nije bio na leđima. (Buharija)
Nakon njega, bajrak uzima treći vojskovođa, kojeg je Poslanik, s.a.v.s., imenovao a to je pjesnik islama Abdullah b. Revvâha, koji jurnu na naprijatelja, citirajući stihove u kojima žudi za Džennetom.
Nazaboravni postupak vrlog ashaba Sabita ibn Akrema
Kada je poginuo i treći vojskovođa, ovaj ashab Sabit el-Adžlani, r.a., koji se našao blizu njega, podiže bajrak i povika: „Braćo muslimani, izaberite nekoga od vas, ko će nastaviti voditi vojsku! Oni povikaše: -Hajde, ti! On odgovori: - Ja nisam za to sposoban i neću (preuzeti na sebe tu odgovornost.)“ Tada muslimani izabraše Halida ibn Velida, r.a, koji je vrlo mudro i vješto priveo bitku kraju.
Ovaj hrabri i mudri ashab Sabit, r.a., je ovim postupkom održao lekciju svima onima koji se prihvate funkcije za koju nisu sposobni. Bez obzira što je on bio od odabranih učesnika Bitke na Bedru, kao i ostalih bitaka nakon nje. Islam je primio mnogo godina prije Halida ibn Velida. Vrlo dobro je iskreno i realno, procijenio situaciju, znajući svoje sposobnosti i domet, rekao je da nije sposoban za tu funkciju. Ovako može postupiti samo onaj koga je odgojio Poslanik, s.a.v.s., i čiji je ahlak - odgoj na nivou iskrenog vjernika, koji se brine za svoju zajednicu, a ne za svoj lični interes i hrabro drži bajrak, dok muslimani nisu izabrali onoga ko je sposoban za to.
Bilo bi dobro da primjer ovog ashaba imaju u vidu oni koji žude za vlašću i položajem, a nisu sposobni za to. Posljedice toga vidimo iz narednog hadisa Poslanika, s.a.v.s.: „Zaista ćete žudjeti (otimati se) za položajem (vodstvom) a to će vam biti samo kajanje na Sudnjem danu.“ (Buhari)
Evo još jednog primjera iz te Poslaničke škole odgoja i lijepog savjetovanja. Iskreni i pobožni ashab, Ebu Zerr, r.a., je jednom prilikom upitao Poslanika može li ga imenovati na neku funkciju? Tada ga Poslanik, s.a.v.s., potapša po ramenu i reče: - O Ebu Zerre, ti si uistinu slabić a funkcija je povjerljiva i odgovorna stvar, a ona će na Sudnjem danu biti poniženje i kajanje, osim za onoga ko to preuzme odgovorno i izvrši ono što je njegova dužnost.“ (Muslim i Ahmed)
Drugom prilikom Poslanik, s.a.v.s., istog ashaba otvoreno iskreno savjetuje i kaže: „O Ebu Zerre, ja uistinu vidim da si ti slabić, a volim i tebi isto što i sebi. Nemoj ni slučajno da budeš odgovoran ni za dvojicu ljudi i nemoj da preuzimaš na sebe brigu o imetku siročeta.“ (Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., ovog ashaba ne ponižava, on njega iskreno voli i želi mu dobro, pa mu kaže da na sebe ne preuzima odgovornost ni za dvojicu ljudi, a kamoli više od toga, niti da se brine o imetku jednog siročeta, a kamoli o imetku cijele pokrajine ili države.
Ljudi su različitih mentaliteta i mogućnosti. Među njima ima onih koji su povjerljivi i privrženi vjeri, dobri su i boje se Allaha, poput Ebu Zerr, r.a., koji je bio među najpobožnijim ashabima, ali oni nisu za odgovorne funkcije, jer to ne mogu podnijeti i ne mogu uraditi ono što se od njih očekuje, jer su slabići. Zbog toga Ibnu Salah kaže: „Čovjekova privrženost vjeri ne znači da je on kompetentan i sposoban za druge stvari i poslove.“
Bilo koje odgovorno mjesto nije za takve ljude, jer je to funkcija za koju će biti pitan na Sudnjem danu, osim za one koji tu funkciju preuzmu u ime Allaha i ne boje se držati istine i nju propagirati. Takvi će imati posebne nagrade kao pravedni vladari. Ima li danas takvih koji kažu kao Sabit: „Ja nisam sposoban za tu funkciju i položaj i meni ga ne dajite!“
Allahu naš, pomozi nam da ono što smo preuzeli na sebe uradimo onako kako Ti želiš i voliš i čime ćeš Ti, Gospodaru naš, biti zadovoljan, a zaštiti nas i spasi svake funkcije i položaja za koji nismo dostojni i koji nećemo moći izvršiti na način kojim ćeš Ti Gospodaru biti zadovoljan, kako ne bismo bili poniženi i kajali se na Sudnjem danu.
Autor: Fuad Sedić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba