Kako objašnjavate ajete u Kur'anu koji podstiču na ubijanje nemuslimana gdje god da se nađu (9:5) i drugih koji dozvoljavaju borbu protiv židova, kršćana i drugih susjeda nemuslimana (9:29, 123)?
Odgovor:
Na početku da kažemo, ajet 9:5 nema nikakve veze sa Sljedbenicima Knjige (židovima i kršćanima) koji se razlikuju od drugih nemuslimana. Kur'anski tekst (98:1) pravi jasnu distinkciju između Sljedbenika Knjige "Ehlu- l-Kitab” i idolopoklonika "el-mušrikun”, termina koji se koristi u ajetu 9:5. Nadalje, svi ovi i slični ajeti ponekad su bili pogrešno tumačeni i uzimani izvan njihovog tekstualnog i historijskog konteksta. Uzimani su izvan njihovog tekstualnog konteksta zanemarujući ajete prije i poslije citiranih, te također ignorirajući druge ajete u Kur'anu koji se odnose na ista pitanja i na taj način osvjetljavaju njihova istinska značenja. Također su uzimani izvan njihovog historijskog konteksta koji bi mogao objasniti zašto su bili objavljeni i kako treba da budu primijenjeni. Svi ovi ajeti, bez izuzetka, ukoliko se prouče pažljivo, upućuju na agresiju i ugnjetavanje počinjene protiv muslimana u vrijeme Poslanika, a.s., bilo da se radilo o Arapima idolopokonicima, nekim židovskim plemenima u Medini ili nekim kršćanima. Većina se, dakako, odnosi na mekanske i druge idolopokloničke arapske napadače ili agresore. Neki od muslimanskih neprijatelja su mučili, a u nekim slučajevima i ubijali muslimane zbog njihove vjere. Kao primjer možemo navesti ubistvo Sumejje i njenog muža Jasira. Neki su ubili hafize Kur'ana, koji su jednostavno propovijedali njegovu poruku o allahovoj jednoći na miran način. Neki od njih (neprijatelja) ubili su izaslanike poslane od strane Poslanika, a.s., što je u današnjem međunarodnom pravu jednako ubistvu ambasadora druge zemlje, a što se smatra činom rata. Neki od njih okupili su vojsku, poput kršćana u Tebuku, s ciljem da napadnu muslimane. Neki su pisali pisma svojim lokalnim upraviteljima da odu i ubiju poslanika Muhammeda, a.s., ukoliko se on ne odrekne svoje tvrdnje da je poslanik, kao što je bio slučaj s perzijskim carem. Neki su iznevjerili mirovne ugovore i ubili nesumnjivo miroljubive ljude, bez ikakve provokacije, suprotno sporazumu, kao što je bilo kršenje Ugovora s Hudejbije od strane Mekkelija. Ovdje problem nije bila vjera, već nepravda, ugnjetavanje i agresija.
Postoje mnogi ajeti u Kur'anu koji tvrde da oni koji koegzistiraju pravedno i miroljubivo s muslimanima stječu pravo na pravdu, suosjećanje i poštovanje, bez obzira na njihovu vjeru (60:8-9), sve dok su miroljubivi prema muslimanima.
Ukoliko bi bilo istina da Kur'an naređuje da treba ubijati bilo kojeg nemuslimana zbog njegove vjere, čime bi se onda objasnila činjenica da vjerske manjine tokom 1400 godina muslimanske historije ne samo da su preživjele već su napredovale i pronašle slobodu prakticiranja svojih vjera pod muslimanskom vlašću? Naravno, muslimani kao ljudi nisu savršeni, dakako da je bilo vremena kada su imali dovoljno moći i vlasti da eliminiraju gotovo sve nemuslimane pod svojom vlašću. Historijski spisi pokazuju da oni nisu zloupotrebljavali ovu moć u pogledu ove stvari. Obuzdanost koju su muslimani u ovome pokazali prije svega bila je rezultat utjecaja kur'anskih naredbi protiv prisile u vjeri.
Kur'an dozvoljava muškarcu muslimanu da se oženi kršćankom ili židovkinjom. Ukoliko je istina da Kur'an zahtijeva ubijanje nemuslimana, kako onda on može dozvoliti muslimanu muškarcu da se oženi takvom ženom? Brak je najprisnija ljudska veza ili odnos i opisan je u Kur'anu kao odnos koji karakterišu mir, ljubav i su- osjećajnost (Vidi: Kur'an, 30:21), a ne ubistvo zbog teoloških razlikovanja.
Iz knjige:
Džemal Bedevi
Odnosi između muslimana i nemuslimana: razmišljanja o nekim kur'anskim tekstovima
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba