Muhamed Asad - Leopold Vajs (1900-1992). U ovom dijelu serijala Dragulji muslimanske učenosti upoznajemo se s likom i djelom učenjaka po rođenju nazvanom Leopold Vajs.
''Bože, bacio si dasku usred mora
Zar si mogao željeti da ostane suha?“
Najljepši poklon Zapada islamskom Istoku
Izvještavajući da se svako dijete rađa u fitri (prirodnoj vjeri, islamu), a da su roditelji oni koji ga formiraju židovom, kršćaninom ili pak, vatropoklonikom, pečatni Poslanik islama nam oporučuje da osoba suštinski ne može ''preći'' u islam, nego je kao takva rođena. Leopold Vajs bješe članom veoma ugledne židovske porodice, s djedom rabinom, koji je želio vlastitu profesiju prenositi kao porodičnu tradiciju na nove generacije među kojima se neminovno zadesio i njegov unuk, Leopold. Rođen je 1900. godine kao drugo dijete porodice u gradu Lembergu u istočnoj Galiciji, što je današnji grad Lavov u Poljskoj. Učivši jevrejski nauk, još kao dječak stekao je temeljno vjersko obrazovanje iz svih grana jevrejskih religioznih znanosti, a s trinaest godina već je mogao tečno čitati i govoriti hebrejski. Uz to, poprilično dobro je savladao i aramejski jezik, što mu je kasnije bilo od koristi prilikom učenja arapskog jezika. Kada je došlo vrijeme za studij, mladi Leopold započeo je sa studijem rabinskih znanosti, koje ubrzo napušta i samo uz majčino znanje završava humanističku gimnaziju. Odlučuje se za studij pravnih nauka, želeći postati advokat. Potkraj 1914. godine bježi iz škole u austrijsku vojsku u Štajerskoj gdje se prijavljuje pod drugim imenom, no, njegov otac to ubrzo otkriva i vraća ga u Beč. Završetkom Prvog svjetskog rata upisuje historiju umjetnosti i filozofiju na Univerzitetu u Beču, ali, zbog nezadovoljstva predavanjima napušta studij. Da je bio intelektualna avangarda svoga vremana, svjedoči i činjenica da je jedan period slušao predavanja iz psihoanalize koja bješe intelektualna revolucija prvog reda u tom periodu. Godine 1919. umire mu majka, a 1920. napušta Beč. Zaputio se za Prag, zatim odlazi u Berlin. Neko vrijeme biva zaposlen u agenciji „United Telegraph“. U ljeto, 1922. godine, na poziv svog ujaka Doriana, inače Frojdovog studenta, koji je radio u Jerusalemu, Leopold odlazi u Jerusalem i upravo to putovanje bješe prekretnica njegova života, jer se baš tada, prvi put susreo s religijom islama, religijom koja nije širena ''ognjem i mačem'' kao što je učio. Prilikom susreta s predsjednikom Cionističkog akcijskog komiteta, svoje simpatije pokazuje prema Palestincima, gdje zaključuje da je to, daleko više arapska zemlja, nego jevrejska, obzirom da je 1922. godine tu živjelo gotov pet Arapa na svakog Jevreja. Te godine postaje dopisnikom njemačkih novina „Frankfurter All gemeine Zeitung“ (FAZ) s Bliskog istoka. Godine 1923. vraća se kao dopisnik FAZ-a u Beč, u kojem se zadražao kratko, radi pomirenja s ocem. Često je putovao u Berlin, gdje je upoznao Elzu, svoju buduću suprugu koja po zanimanju bješe slikarka. Ranim proljećem, 1924. godine, redakcija FAZ-a šalje Leopolda na Bliski i Srednji istok, kao svoga dopisnika. Putujući po zemljama Bliskog i Srednjeg istoka, imao je priliku upoznati mnoge eminentne muslimanske ličnosti, poput tadašnjeg rektora Univerziteta El-Azhar, kojeg je smatrao jednim od najznačajnijih muslimanskih učenjaka tog vremena. Početkom ljeta, iste kalendarske godine, odlazi na putovanje po zemljama Orijenta, koje je trajalo skoro dvije godine. Krajem zime, 1926. godine, iz Herata odlazi za Merv, nakon toga za Semerkand, Buharu i Taškent, a odatle preko turkmenskih stepa do Urala i Moskve, odakle će, nakon kratkog zadržavanja, nastaviti put ka Evropi.[1]
Vraćanje na izvore
Nakon mnoštva putovanja vraća se u Frankfurt, u redakciju FAZ-a gdje je smatran najistaknutijim dopisnikom u srednjoj Evropi. 1926. godine, ženi se Elzom, koja bješe petnaest godina starija od njega. Svoje drugo putovanje po Istoku, okarakterisao je izričito uspješnim, smatravši da to treba ostati zapisano. Iste godine, prekinuo je ugovor s FAZ-om te se sa svojom porodicom zaputio iz Frankfurta za Berlin, gdje radi dopisništvo za tri lista „Neue Zurcher Zeitung“, „Telegraf“ i „Kolnische Zeitung“. Susreti s muslimanima unutar granica država koje je posjetio, odigrali su ključnu ulogu u njegovom životu, te ga ponukali, da se, nakon vraćanja sebi, osnivanjem porodice i započinjanjem života u drugom gradu, vrati i iskonskoj vjeri, izvornoj religiji i čistom vjerovanju. 1926. godine vratio se islamu, uzevši ime Muhammed. Nakon nekog vremena, isti korak, načinila je i njegova supruga Elza zajedno sa svojim sinom iz prvog braka, kojem nadjeva ime Ahmed. Nakon što je obavijestio porodicu o svojoj sudbonosnoj odluci, uslijedile su godine šutnje s njihove strane. Nerazumijevanje njegovog postupka je potrajalo sve do 1935. godine, kada uspostavlja pismeni kontakt s ocem koji je trajao do 1942. godine, kada su mu sestru i oca nacisti protjerali iz Beča u koncentracioni logor, gdje umiru. U januaru, 1927. godine, napušta Evropu i s porodicom odlazi na Istok. Tada, po prvi put obavlja Hadž te se susreće s kraljem Ibn Saudom. Prilikom Hadža imao je čast da uđe u Kabu, privilegiju koja se rijetko kome pruža.[2]
Muhammed Asad
U muslimanima svetim gradovima, Mekki i Medini, sad već kao Muhammed Asad, ovaj velikan muslimanske učenosti provodi znatno vrijeme, gdje studira arapski, Kur'an, hadis i povijest islama. Proučavanje islamskih znanosti, dovelo ga je do ''čvrstoga uvjerenja da je islam, kao duhovni i društveni fenomen, još uvijek, uprkos svim zaprekama do kojih je došlo uslijed nedostataka muslimana, najveća pokretačka snaga koju je čovječanstvo ikada iskusilo.''[3] Otada je Asadovo djelovanje bilo fokusirano oko problema obnavljanja islama. Njegovo akademsko poznavanje arapskog jezika bilo je osnaženo iscrpnim putovanjima i susretima s beduinima u Arabiji. Godine 1932. iz Arabije se zapućuje u Indiju, s ciljem proučavanja tamošnjih muslimanskih društava i namjerom da se iz tog regiona prebaci u krajeve istočnog Turkestana. U Indiji se susreće s istaknutim pjesnikom i filozofom Muhammedom Ikabalom, čiju naklonost zadobiva i s kim ostvaruje izvrsnu saradnju. Ikbal mu je te prilike izložio svoju ideju o osnivanju države Pakistana, koju je Asad vjerno branio prilikom svakog svog javnog nastupa. Nakon 1947. godine Asad prelazi u novoostvareni Pakistan, gdje od vlade biva imenovan za rukovodioca Odjela za islamsku obnovu, a kasnije biva premješten u pakistansko Ministarstvo vanjskih poslova, gdje je upravljao odsjekom za Bliski istok. Nakon ovog položaja, služi kao opunomoćeni ministar Pakistana za poslove s Ujedinjenim narodima sve do 1952. godine. Poslije uspješno završenog rada na svojoj autobiografiji „Put u Mekku“ (1952-1955), nastanjuje se u Španiji, gdje, uporedo s radom na polju služenja islamu i njegovoj afirmaciji, počinje da radi na vlastitom prijevodu Kur'ana. Pokušavši da premosti jaz između tradicionalnih i modernih svjetova, daje svoju ideju pomirenja religije i modernizacije te proizvodi široku sintezu islama, modernosti i potreba današnjeg društva, razlikujući se od drugih muslimanskih reformatora dvadesetog stoljeća koji su iza sebe imali različite pokrete ili organizacije. Sve što je Muhammed Asad imao bilo je snažno znanje, požrtvovan rad, jezgrovitost razmišljanja i efektno izlaganje argumenata. Muhammed Asad se neumorno i ustrajno družio s onima koji su nastojali sačuvati islam u promjenjivom, nestalnom svijetu, a njegovo obraćanje Kur'anu bijaše pobuđeno reformatorskim djelovanjima velikana poput Muhammeda Abduhua i Muhammeda Ikabala. U svojoj misiji se najviše oslanjao na Kur'an i sunnet, čije je poruke žustro izražavao kroz svoje pero.[4]
Put u Mekku
Izvanredno, energično, upečatljivo svjedočenje jednog zapadnog intelektualca o islamu i narodima koje je on kao takav kulturno i civilizacijski oblikovao, jeste poznato djelo Muhammeda Asada, koje označava fantastičan primjer savremene islamske književnosti, a to je djelo „Put u Mekku“. Asad, kao mladi erudit pronicljiva duha i lucidna uma, islamu i muslimanima prilazio je bez predrasuda, što se kasnije okončalo konačnim povratkom istinskim izvorima. „Put u Mekku“ predstavlja autobiografiju čovjeka, koji došavši do islama u njemu ostaje zauvijek. Djelo koje pripada porodici onih djela u kojima autori svjedoče o svome odnosu prema Bogu, islamu, muslimanima i njihovim sudbinama, sadrži pejzaže, kolorit i crtice putopisa, napetost kriminalističkog romana i izvanredno uspjele, raštrkane eseje. Iz ovog djela, kao i iz mnogih drugih pisanih postignuća od strane muslimanskih autora, očitujemo da junaci islamske književnosti ne žive u ''svijetu bez Boga'', već je Bog njihov prijatelj, prisutan u svakom trenutku i na svakom koraku. Proza koja otkriva i uznosi, ponekad dovodi do tuge, a ponekad raduje, djelujući kao emotivni rolerkoster, jeste upravo ovo djelo. Mjesta kojima Asad plovi su uzburkana, u njima se smjenjuju sreća i nedaće, shodno pokrajnama koje posjećuje. Svijet u kojem narod voli Asada kao brata, a u kojem on odbacuje mučnu ljušturu stranca i usamljenika, predstavljen je suptilno i realistično, bez mistificiranja. Pisac koji je zadivljen islamom kao religijom koja ne čini razliku između svetog i profanog, duha i tijela, individue i društva, religijom, koja je ustrojila čovječanstvo koje ''ne žuri'' i svijet koji je usmjeren ka sebi, a opet otvoren i izgrađen za druge, islamom, koji jeste ''organski sklad razuma i osjećaja'', koji pored toga što pokazuje čovjeku kako da osjeća, uči ga i kako da živi, najljepše dijelove svoga „Puta u Mekku“ ispisao je u esejima koji neprimijetno prekidaju putopis. Razumjevši islam kao ''kod'' u kojem su svi elementi na svome mjestu, prirodno postavljeni, a egzistiraju u skladu s čovjekovom prirodom, naziva islam vjerom slobode i sinteze, za njega lično, ''put'', a ne ''kraj''. Njegovoj sveukupnoj slici o muslimanskim narodima doprinijeli su i susreti s renomiranim ličnostima muslimanske učenosti poput Ibn Sauda, tadašnjeg kralja Saudijske Arabije, Riza Kana, Sejjid Ahmeda i drugih. U svojoj autobiografiji, navodi pasaže sa zanimljivim citatima o Poslaniku Muhammedu, u kojima, između ostalog, kaže: ''Čak i nakon trinaest stoljeća, Poslanikovo duhovno prisustvo je ovdje gotovo isto tako živo kao što je onda bilo...''[5]
Djela i njihove elementarne determinante
Poruka Kur'ana, remek-djelo, pripremano za vrijeme Asadovih dugih boravaka na islamskom istoku, u Saudijskoj Arabiji i Pakistanu. Ovaj projekat je finaliziran za vrijeme njegova boravka u Švajcarskoj i Maroku, a iz štampe je izašao 1980. godine. Asadov prijevod Kur'ana je možda jedini prijevod, koji je u cjelosti preveden na nekoliko jezika, poput turskog i švedskog.[6]
Asadov prvijenac Neromantični Orijent objavljen je 1924. godine, u izdanju Frankfurter Zeitung, a završen krajem 1922. godine. U ovom djelu, Asad opisuje svoja putovanja sa suprugom Elzom, zemljama Palestine, Transjordanije, Sirije, Egipta, Turske i Malte. Ovo djelo predstavlja svojevrsni ''dnevnik'', a naročito su izražajne zabilješke o susretima s Arapima.[7]
Islam na raspuću predstavlja najavu Muhammeda Asada kao reformatora i kritičkog proučavatelja muslimana i današnjice. U ovom djelu, Asad predviđa islam kao ''treću silu'' između kapitalizma i komunizma. Objašnjavajući da islam posjeduje živu tradiciju, poziva njenom tumačenju, iznova i na svjež način, prevazilazeći okamenjenost fikha i plitkoumnost ulemanskog staleža. Asad poziva muslimane da proučavaju empirijske zapadne znanosti, ali da ne preuzimaju sekularne filozofije koje se nalaze u temeljima tih znanosti.[8]
Principi države i vlasti u islamu je također, od značajnih djela Muhammeda Asada. Publicirano je 1961. godine i sačinjeno od 107 stranica. Na ovom djelu, Asad je radio u periodu kada je bio funkcioner vlade novoostvarene države Pakistan. U ovom djelu, na temeljima Kur'ana i sunneta, Asad izlaže principe islamske države i vlasti.[9]
Još neka od Asadovih značajnijih djela su: Islam i politika, Islam i Zapad, Ovaj naš zakon i drugi eseji te mnoga druga djela koja su prekretnica u načinu razumijevanja islama i njegovog zakona unutar savremenih muslimanskih društava. Jedan od primjera sveježeg tumačenja kur'anskih narječja jeste i tumačenje riječi ''takva'' koju mnogi prevode kao ''bogobojaznost'', dok je Asad tumači kao svijest o Bogu, svijest o Božijem sveprisustvu.[10]
Isječak iz knjige...
''Stajao sam tu pred hramom Ibrahimovim i gledao u čudo, ne misleći (jer misli i razmišljanja su došla tek kasnije), a iz nekog skrivenog, vedrog jezgra u meni, polahko je rastao zanos kao pjesma. Glatke mramorne ploče, sa sunčanim odbljeskom koji je po njima poigravao, pokrivale su tlo u širokom krugu oko Kabe, a po ovim mramornim pločama hodalo je mnoštvo naroda, muškaraca i žena, oko crno zaodjevene Božije kuće. Među njima ih je bilo koji su polahko, drugih koji su glasno dozivali Boga u molitvi, a mnogo onih koji nisu više imali ni riječi ni suza i mogli su samo hodati oborenih glava...''[11]
Autor: Azra Lojić
Literatura
1. Asad, Muhammed, Put u Mekku, peto izdanje, prijevod s engleskog: Hilmo Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2016.
2. Karić, Enes, „Muhammed Asad-Najljepši dar Zapada islamskom Istoku“, Predgovor Asadu, Sarajevo, 2004.
3. Karić, Enes, „Muhammed Asad-život, djela, djelovanje, uticaj i mjesto u prevođenju i komentiranju Kur'ana“, Novi Muallim, br. 23., Sarajevo, 2005.
4. Nevvaba, Ismail, „A Matter of Love: Muhammad Asad and Islam”, Islamic Studies, XXXIX, number 2., Islamabad, 2000.
[1] Muhammed Asad, Put u Mekku, peto izdanje, prijevod s engleskog: Hilmo Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2016., str. 9–11.
[2] Ibid, str. 12–13.
[3] Ismail Ibrahim Nevvaba, „A Matter of Love: Muhammad Asad and Islam”, Islamic Studies, XXXIX, number 2., Islamabad, 2000., str. 160.
[4] Enes Karić, „Muhammed Asad-Najljepši dar Zapada islamskom Istoku“, Predgovor Asadu, Sarajevo, 2004, str.14.
[5] Muhammed Asad, Put u Mekku..., str. 5–7.
[6] Enes Karić, „Muhammed Asad-život, djela, djelovanje, uticaj i mjesto u prevođenju i komentiranju Kur'ana“, Novi Muallim, br. 23., Sarajevo, 2005., str. 10.
[7] Enes Karić, „Muhammed Asad-Najljepši dar Zapada islamskom Istoku“,..., str. 15.
[8] Ibid, str. 16.
[9] Ibid, str. 17.
[10] Ibid, str. 20.
[11] Muhammed Asad, Put u Mekku,..., str. 366–367.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba