“Doista su vjernici braća, pa među se dvojicu braće svoje izmirite i Allaha se bojte, da biste pomilovani bili! O vjernici! Neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī od njih bolji! A ni žene ženama drugim, možda su onē bolje od njih! I ne klevećite jedni druge, niti se ružnim nadimcima među se zovite! O, ružno li je grješničko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju – takvi su pravi silnici!”
(Kur’an, sura Sobe, ajet 10., 11.)
“Doista su vjernici braća, pa među se dvojicu braće svoje izmirite i Allaha se bojte, da biste pomilovani bili! O vjernici! Neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī od njih bolji! A ni žene ženama drugim, možda su onē bolje od njih! I ne klevećite jedni druge, niti se ružnim nadimcima među se zovite! O, ružno li je grješničko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju – takvi su pravi silnici!”
(Kur’an, sura Sobe, ajet 10., 11.)
Jednom jedan putnički brod zadesi nesreća, te samo dva čovjeka uspješe spasiti se i doplivati na malehni, pusti otok. Složiše se kako je molitva Allahu jedina stvar koju mogu činiti. Ipak, kako bi otkrili čija je molitva “snažnija”, dogovoriše se podijeliti teritoriju i svaki ostati na “svojoj” strani ostrva.
Prvo za šta moliše Boga bijaše hrana. Slijedećega jutra, prvi čovjek vidje hranljivo stablo kako je niklo na “njegovoj” strani ostrva, te mogaše sa njega jesti. Parcela drugoga čovjeka bijaše prazna.
Slijedeće hefte, prvi čovjek osjeti se usamljen te zaiska od Boga ženu. Slijedeći dan jedan drugi brod zadesi brodolom, kojega preživi samo jedna žena koja dopliva do “njegovoga” dijela ostrva. Na drugome dijelu ostrva ne bijaše nikoga doli onaj drugi čovjek.
Ubrzo, prvi čovjek moljaše Boga dragoga za kuću, odjeću, još hrane. Slijedeći dan, poput čuda, sve mu bi podareno. Drugi čovjek još uvijek ne imaše ništa.
Konačno, prvi čovjek zamolje Boga dragoga za brod, kako bi sa svojom suprugom napustio otok. Ujutro, ugleda usidren brod. Prvi čovjek se ukrca na brod, zajedno sa svojom suprugom, i ostavi drugoga čovjeka i dalje na otoku. Smatrao je drugoga čovjeka bezvrijednim kod Boga, budući ovome niti jedna molba ne bi uslišana.
Kada se brod otisnu, prvi čovjek začu glas koji dolaziše s neba: “Zašto ostavi svoga prijatelja na otoku?”
“Moji blagoslovi su samo moji jer ja moljah za njih”, odgovori. “Njegove molbe ne bijahu uslišane, zato ni ne zaslužuje ništa!”
“Griješiš”, zagrmje glas. “On imaše samo jednu želju, i Ja mu je ispunih. Da nije bilo te želje, ti ne bi dobio Moje blagoslove!”
“Reci mi”, upita prvi čovjek, “šta to on moljaše pa mu ja nešto dugujem?”
“Molio je da sve tvoje želje budu uslišane!”
Rekao je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam:
“Nijedan od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što sebi želi!”
(hadis bilježe Buharija, Muslim, Ahmed i Nesa’i)
Reče još i:
“Nemojte jedan drugome zavidjeti, nemojte jedan drugoga varati; nemojte jedan drugoga mrziti, nemojte (povišenim tonom) jedan drugome leđa okretati; nemojte se jedan na drugoga u prodaji nametati i budite, o Allahovi robovi, prava braća. Musliman je brat muslimanu. Neće mu nasilje činiti, neće ga napustiti, neće mu lagati, neće ga poniziti. Pobožnost je ovdje (u prsima – ovo je tri puta ponovio). Dosta je za jednog čovjeka zla da ponizi svoga brata muslimana. Jednog muslimana je haram drugome muslimanu sve – i njegov život, i njegov imetak, i njegova čast.”
(hadis bilježi Muslim)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba