Muhameda a.s., nazivaš Ummijj. Poznato je uobičajeno tumačenje ili prevođenje ove riječi. Ali, dojmio me je pogled i tumačenje koje kaže: Poslanik a.s., je Ummijj, a to je ukaz na dijete koje je još toliko nejačko da mora biti vezano za majku.
Kao da kažeš, Dragi Allahu: Poslao sam vam poslanika koji je po svom duhovnom stanju, habitusu i čistoti - nevini, bezgrješni, bezazleni, apsolutno bezopasni. I zaista; cijeli Poslanikov život je vjerodostojna potvrda da je on do kraja života; u zrelim godinama, u političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj moći, punini i zrelosti – na duhovnom a posljedično tome i na fizičkom planu, zapravo bio potpuno čist, nevin i bezgriješan poput djeteta. U jednom hadisu čitam da je sam Poslanik a.s., rekao: Vjernik je lakomislen – naivan, što je opet, najsvojstvenije djetetu... Svakako, intenciju hadisa ne shvatam kao da; vjernik ne misli, ne planira, nije obazriv i oprezan..., pa da ga svatko može prevariti i podvaliti mu. Intenciju čitam kao da je pravi vjernik djetinje čistote i neiskvarenosti, koji nije prefrgan, nije lisica, vuk niti škorpija. On iz te čistote svakoga gleda takvim, pa između ostaloga..., bude i prevaren. Dalje, prisjećam se onih redaka u Knjizi u kojima mi govoriš o Ibrahimu i Ismailu a.s. Uz sva lijepa tumačenja i poglede na ovo kazivanje, meni je na pameti jedno; Samo čista / djetinja vjera poput Ismailove a.s., može sa takvim povjerenjem prema ocu i na takav način saopštiti da prihvata biti žrtvovana poput kurbana. Ništa nema toliko jako i veliko povjerenje kao što ima djetinja vjera. Većini vjernika odraslih tijela, pohote, intelekta i srca je neopisivo teško imati djetinje povjerenje, vjeru i pouzdanje. Ali sa druge strane. Niti jedna osim čiste / djetinje vjere kakva je bila Ibrahimova a.s., ne bi tako draga srca prihvatala i sa punim povjerenjem se odazvala Tvojoj naredbi da podnese i učini takvu žrtvu. Za mene se ovdje krije centralna poruka ovog dijela kazivanja o Ibrahimu i Ismailu a.s. Želiš mi kazati: Budi čiste / djetinje vjere. Jer, sa takvom vjerom je Ibrahimu i Ismailu a.s., došla Tvoja pomoć... Sa takvom vjerom će i svim drugim vjernicima poteći Tvoja pomoć, rješenje od Tebe, podrška, čuda i kerameti kakvi su došli Ibrahimu i Ismailu a.s. I da, Ti mi za kurban kao obred vjere kazuješ kako Tvoj cilj nije njegovo tijelo, niti krv..., već moj nijet, iskrenost, čista vjera i povjerenje prema Tebi. Kako si u Knjizi naslovio, Tebi od mene treba čista namjera. Pa jesam li u pravu ako tu čistu namjeru shavtam kao da od mene tražiš / djetinju vjeru! Iz kazivanja o Ibrahimu i Ismailu a.s., mi se nameće i pitanje; koja od ove dvije čiste / djetinje vjere je bolja? Ako se to uopšte treba zapitati? S obzirom na Tvoje svjedočenje da je Ibrahim a.s., jedan od poslanika Odluke, rekao bih da; ukoliko odrasla vjera (odrasli čovjek) anulira negativni uticajgriješnih golotinja tijela, pohote, intelekta i srca na dušu i njezina svjetla, ta vjera je bolja. Jer, dijete nije bilo u kušnjama navedenih... Mnogo je zanimljiv taj spoj: malo tijelo ( dijete ) – velika / čista vjera. Nazivam je djetinjom vjerom. Sa druge strane, odraslo tijelo (odrasli čovjek ) je u velikoj opasnosti od male vjere. Nazivam je odraslom vjerom. Čistotu i bezazlenost djece a sljedbeno tome i njihove djetinje vjere potvrđuje svakodnevni život. Nikada djeca nisu izazivala ratove, ubijanja, silovanja, paljenja, spletkarenja... Barem ne namjerno i njihovom voljom. Niti je dijete ikada postavljalo zlonamjerna pitanja o Tebi, Dragi Allahu. Niti je dijete dovodilo u pitanje vjeru i aposolutno povjerenje u Tebe i prema Tebi kada mu se kaže: Bog ima, Bog će dati, pomoći, poslati... Niti dijete spletkari. Niti... Uvijek to čini odrasli čovjek / odrasla vjera. Nažalost i vjernik! U Knjizi i Hadisu čitam zaista mnoge pohvale djetinje vjere. Djetinje ali čiste, nepatvorene. Jer, izgleda da je djetinja vjera jedina kompatibilna sa ezelskom blistavošću duše. Uz sve navedeno, djeca su voljena i draga. Pitam se; jesu li mi ovo znakovi da bi kao vjernik odraslog i zrelog tijela, pohote, intelekta i srca, na duhovnom planu treba biti odraslo dijete...
Sa druge strane, Dragi Allahu, primjećujem da Ti u Knjizi često galamiš, grmiš na neku drugu vjeru – onu odraslu. Onu, čije griješne golotinje odraslih tijela, pohote, intelekta i srca su zastrle i prigušile sjaj duše u čovjeku. Npr., Ti galamiš na one koji Poslaniku a.s., dolaze navečer pod prozor i dovikuju: Muhamede! Ili na one koji bez kulture i uljudnosti, čoporativno i uglas pričaju, komentiraju i predlažu u njegovom prisustvu. Ili, kada gnjevom Tvojim prijetiš onima koji su prepričavali: a da li je to Aiša r.a., uradila... Ili kada naređuješ Poslaniku a.s., da nekima kaže: recite, islam smo prihvatili, ali iman u vašim srcima još nije zasjao... Svako, Tvoje obraćanje odrasloj vjeri i upozoravanje na bolne patnje zbog golotinja koje čine – čujem kao prijeteći vrisak kojeg čuje i Nebo i Zemlja. Čak i kada ne galamiš na odraslu vjeru, Ti je savjetuješ, podstičeš, sokoliš. Tih primjera je u Knjizi na desetine. Manifestacija odrasle vjere je mnogo. Bilo ih je, ima i bit će... Npr., koja je to pukotina one odrasle vjere koja Poslanika a.s., na suze nagoni jer ga optužuje da je nepravedan pri raspodjeli zekata... Odraslu vjeru nije lahko u sebi prepoznavati i razumijevati. Ona sa sobom nosi sobom brojne dileme. Rekao bih i sasvim egzotične padove vjernika. Čas donosi i uznemirujuće spoznaje, razorne želje, intelektualna umišljanja, neopravdana nadanja i očekivanja, egoistične poglede... Teško je sa odraslom vjerom imati vjeru, povjerenje i odanost djeteta. Ali je moguće. Kako? Čišćenjem sa dušom prisajedinjenih entiteta: tijela, pohote, intelekta i srca a kako bi ona neometano sijala i isjavala čistu / djetinju vjeru. Rekao bih da, prije nego je islam tako od Tebe i Poslanika a.s., nazvan ( a to je bilo u dobrano kasnijoj fazi poslanstva ), ja bih ovu vjeru zvao tezkijom / čišćenjem. Jer, Ti toliko o tome u Knjizi govoriš. Razumljivo, trebalo je porušiti i počistiti tragove svih lažnih kipova / božanstava koje su tijelo, pohota, intelekt i srce tako vješto i kamuflirajuće izgradili u onovremenom čovjeku... A tako je i danas i u buduće. Tesawuf je škola islama koja je najtemeljitije razradila sveobuhvatan sistem i metodologiju gore spomenute tezkije / čišćenja. Odrasla vjera je i ona koja zlobno cilja da ponižava slabijeg od sebe, manje učenog, niskog, visokog, debelog... Odrasla vjera je i ona koja se podsmjehuje pobožnom bdijenju dede u kapici i nane u šamiji. Ili ona, koje se naslađuje nečijim padom i posrnućem. Ili ona kojoj ne pada na pamet da pritiče u pomoć. Ili ona, koja samu sebe proglašava najboljim. Vrlo je opasna odrasla vjera koja se ruga, koja je umišljena... Odrasla vjera je autistična vjera, koja više uznemiruje nego što umiruje, čak i onoga koji je kao takvu nosi. Jer, nakon što izjede, uvrijedi, ošteti i poruši one koji su joj u blizini, počinje samu sebe da nagriza. Najveća kob odrasle vjere je umišljanje elitizma što je druga riječ za Iblisovku oholost. Odrasla vjera koja ne bije bitke sa odraslim tijelom, zrelom pohotom, odškolovanim umom i zrelim srcem je dobrano slijepa za duhovna gledanja i Tebe i čovjeka i svijeta općenito. Odrasla vjera je najopasnija kada se nađe u vjerski odškolovanom umu, jer se tada neslućeno vješto ruga, podsmjehuje, razara, relativizira najstrožije postulate vjere, pobožnosti i duhovnosti..., i uz to vjeruje da njezin veliki um i znanje znače veliku pamet, mudrost i destiliranu vjeru. Historija islama nažalost, ima mnogo primjera najprizemnijih i najkrvavijih eskalacija odrasle vjere. Koliko je neka odrasla vjera smrtonosna, toliko druga nije. Neka je potpuno benigna ali u svakom slučaju i sramotna. Odrasla vjera je i čovjekova sudba. Najbolja je ona koja ima toliko snage da shvata i prepoznaje koliko i kada nije djetinja. Svaka koja u sebi nema barem toliko snage je sklona da Ti zahvaljuje što nije poput sve one mizerije ( čiste / djetinje vjere ) koju takvom smatra nadajući se odgovoru sa neba kako je u pravu. Ali odgovora nema. I neće ga ni biti! Jer, to nije zahvala, već uvreda i Tebi i mizeriji koju odrasla vjera mizerijom smatra.
Autor: Alija Rahman
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba