U svakom slučaju, sa ove tačke se ili rađa ili umire Neizvjesnost i Neizbježnost krize fundamentalnih društvenih struktura: politike, religije, ekonomije i kulture tj., države i društva. Zašto? Jer, od nje zavisi ono što danas zovemo kadroviranje.
Pojam krize često cirkulira tekstom Knjige. Krize kao realiteta ljudskog života. Kao realiteta uže i šire društvene zajednice. I čovječanstva u konačnici. Pa, i kraj Kosmosa je u Knjizi označen kao svojevrsna kriza. Vjera daje instrukcije kako učinkovito prevenirati ili pak, kako rješavati neke krizne situacije. U djelu Povijest i Apokalipsa se nalazi esej koji tretira fenomen krize. Autor, Bela Hamvaš, naime, u eseju ne problematizira pitanje tzv., personalne krize, kao kada netko ostaje bez posla ili pak ono što se tiče zdravstvenih i drugih kriza na individualnom nivou. Esej tretira krizu kao društvenu pojavu. Tačnije, esej stavlja fokus na dva fenomena koji su centralno obilježje svake društvene krize a koji prožimaju fundamentalne strukture života općenito poput: političke, religijske, ekonomske i kulturne strukture. Riječ je o fenomenima Neizvjesnosti i Neizbježnosti! Između ova dva fenomena je neraskidiva kauzalna veza. Jedan nužno izaziva drugi, smatra Hamvaš. Slikovito objašnjava da je Neizvjesnost nešto poput posijanog sjemena u zemlju a Neizbježnost je stabljika koja vodi konačnom urodu ili plodu - rezultatu. Sa time da Neizbježnost kao plod Neizvjesnosti nimalo nije drag i mio. Taj plod Hamvaš naziva stanjem pesimizma ili krize po dubini! Taj plod ili stanje preciznije oslovljava još i kao Pesimističnom i Kriznom politikom religijom, ekonomijom ili kulturom. Kako god, Hamvaš je sklon zaključku da, ako su ove četiri fundamentalne društvene strukture zahvaćene Pesimističnim ili Kriznim stanjem, to je svojevrsna najava totalne ili djelimične društvene Apokalipse. Nadalje, u analizi ova dva stanja i razlika između njih, navodi se da je Pesimistično mnogo teže stanje, jer Krizno ima tendenciju da označava segmentarne, sektorske, horizontalne i krize personala iz kojih je ipak moguće projicirati izlaz, dok Pesimistično označava institucionalne i vertikalne krize koje dovode u pitanje budućnost i opstajanje, jer centralno obilježje pesimizma je; ni poslije smrti nema spasa, dakle; iz krize nema izlaza. Pesimistično je utoliko kobnije od Krizog, jer nastaje i kao rezultat neadekvatnog odgovora na niz trajućih i horizontalnih stresova onog Kriznog. Također, ima sposobnost da nevidljivo i neosjetno umrežava cijeli niz labirinata mraka koji ne grizu i ne ruše momentalno, već stihijski i neprimjetno. Pesimistično stanje čak dozvoljava i kretanje u njegovim umreženim labirintima ali vješto maskira izlaz. No, momenat uočavanja da izlaz ne postoji dolazi kao završna faza ( histerija ), kada se shvati da naizgled kretanje kao izlazu zapravo biva kretanje na početnu tačku sa koje se krenulo. Jer, uostalom, tako funkcionira sistem labirinta.
Ima li hrabrosti
Kada Pesimistično stanje zahvati strukture politike, religije, ekonomije ili kulture, nije pitanje da li postoje pokušaji liječenja i prevazilaženja, već je pitanje, postoji li hrabrost da se cijeli labirint djelimično ili potpuno, momentalno ili postupno (sruši) i na nekim zdravijim temeljima pokuša praviti nova strategija opstanka. Jedno od naličja Pesimističnog stanja je i to da ono uživa u beskrajnim analizama i elaboracijama sve dok nema konkretnih pokušaja „rušenja“ labirinta. Vrhunac dvoličnosti Pesimističnog stanja je onda, kada rado sluša davljenike u labirintima kako se tješe neopravdanim optimizmom, govorima utjehe ili djelovanjima u pokušaju a koja su tek pranje savjesti i odgovornosti. Pesimistično stanje je drugačije od Kriznog i zbog toga što je teško locirati najranije faze njegovog nastanka, najkritičnije sektore koje nagriza kao i predvidjeti pravce njegovog daljnjeg progresa i duljinu trajanja. Dakle, Pesimistično i Krizno stanje su u svakom slučaju stres po društvenu zajednicu ali se stanovito razlikuju kako po jačini i inetenzitetu tako i po zlokobnosti i malignosti. Ali, kako Hamvaš trvdi, izvorište oba stanja su fenomeni; Neizvjesnost i Neizbježnost.
Na tragu ovog kratkog osvrta na Hamvašov esej, tragam za dionicama u Knjizi koje bi mogle ukazivati na uzroke pojave fenomena Neizvjesnosti i Neizbježnosti. Nalazim da su sa determinološkog / sudbinskog aspekta oba fenomena realitet od kojeg se ne može niti treba bježati, tj; zbog sudbine je svaka ljudska računica neizvjesna kao i to da sve vodi neizbježnoj sudbini. No, u Knjizi se nalazi i to da je sudbinska neizvjesnost i neizbježnost umnogome vezana za čovjekovo djelovanje. A to će reći da se sudbini mora prepustiti ali ne i njome pravdati vlastiti nerad, letargičnost, naivnost ili kukavičluk. I u Knjizi i Hadisu je mnogo dionica u kojima mi kažeš da sudbina nije opravdanje za... Npr., Ti mi, Dragi Allahu kazuješ da oslanjanje na Tebe (prepuštanje sudbini) nipošto ne smije biti izgovor za nečinjenje temeljnih materijalnih i drugih pretpostavki za postizanje projiciranih ciljeva, rješavanje problema isl. Kažeš mi: „ I konsultiraj se sa njima. A kada odluku doneseš, na Allaha se osloni...“ Ili kada mi kažeš: „ Mene dozivajte, odazvat ću vam se.“ I Tvoj Poslanik a.s., mi kazuje da molba Tebi i dobročinstvo radi Tebe mijenja sudbinske tokove. Dakle, sudbinska neizvjesnost i neizbježnost je u korelaciji sa mojim djelovanjem. Čak i u ovisnosti. Ali, šta donosi Neizvjesnost i Neizbježnost sa aspekta ljudskog nedjelovanja i nečinjenja ili pak sa aspketa pogrešnog djelovanja i činjenja u područjima fundamentalnih struktura života: politika, religija, ekonomija i kultura? Ove četiri strukture su primarni obrisi države a Knjigu između ostaloga, razumijevam i kao ozbiljan Dokument o državi i društvenom uređenju. Jer, Knjiga je oličenje Muhammedove a.s., države. K tome, Ti mi, Dragi Allahu, spominješ i Sulejmana a.s., kao svjetskog upravitelja-državnika, Jusufa a.s., Belkisu ili pak Zul-Karnejna a.s. Toliki spomen državnika i upravitelja u Knjizi je sasvim sigurno sa velikim razlogom i poukom!
Rađanje Neizvjesnosti i Neizbježnosti – prvi korak
Razmišljam o Tvojim ukazima na ovog zadnjeg spomenutog - Zul-Karnejna a.s., - jednog od dvojice vjerujućih koji je vladao svijetom (drugi je Sulejman a.s., ) o kojem kažeš: „ I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: kazat ću vam neke vijesti o njemu. Mi smo mu dali vlast na zemlji i omogućili da izvrši ono što želi...“ Dio časnog ajeta: ... i omogućili da izvrši ono što želi, u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika znači: i dali smo mu da razumije povode ili uzroke svega – wa atajnahu min kulli šej'in sebeba. U nastavku kazivanja o Zul-Karnejnu, tri puta me podsjećaš da je on: atba'a sababa tj., slijedio je uzroke. Pa se pitam: Kakve i koje je to uzroke slijedio ovaj vladar, upravitelj? I drugo: Šta su tragovi ili uzroci koje tri puta spominješ da je slijedio – atba'a sababa? Izvanjsko ili zahir značenje cijelog toka kazivanja ukazuje da je on „marširao“ zemljom i nailazio na cijele narode ( upućivao ih, spašavao, savjetovao, pomagao ). Sa druge strane, skriveno ili batin značenje ovog atba'a sababa bi moglo biti da je on u svojim pohodima i susretanju narodā: znao, jasno uviđao i dešifrirao skrivene uzroke društenih dešavanja ali i ponašanja ljudi pojedinaca. Dakle, ovo kur'ansko atba'a sababa razumijevam da je Zul-Karnejn od Tebe poučen da čita, razumijeva i otkriva motive, nakane ili namjere pojedinaca koji mu prilaze kao vladaru, traže... Ili, da je na osnovu izvanjskih znakova znao čitati suštine i srži određenih procesa u društvu, žarišne tačke problema isl. Navedeno mi nameće zaključak: Koliko je značajno da upravitelj, vladar, pročelnik atba'a sababa – zna čitati i razumijevati uzroke događaja ili motive, nakane i ambicije pojedinaca koji mu se obraćaju. Ovo atba'a sababa, bez sumnje u sebi krije velike tajne i zasigurno Zul-Karnejna a.s., kao upravitelja i vladara čini toliko velikim da mu posvećuješ stanovitu pažnju u Knjizi. Želiš li mi kazati da: bez Zul-Karnejnske pronicljivosti, svaki vladar i upravitelj je slab a slaba je i njegova vladavina, te da je to prva stepenica u rađanju Neizvjesnosti koju nužno slijedi Neizbježnost krize? Zul-Karjnenovsko atba'a sababa - pronicljivost vidim kao vojsku besireta, firaseta, ilhama, kešfa, kerameta idr., što je ilahī sistem obavještajne mreže darovane kur'anī nosiocu emaneta / vlasti ili uprave. Ovakva postavka me također, vodi i shvatanju koliku težinu nosi naredba u kojoj kažeš: Allah vam naređuje da dostojnima među vama položaje povjeravate... A ovi dostojni su, prema skromnom mišljenju, oni koji pored ostalih kompetencija imaju Zul-Karnejnovsko atba'a sababa tj., da gledajući površinu znaju čitati dubinu. Nemam dileme da je tako, jer predvodnik prema Tvojim uredbama i može biti samo takav i jer budućnost onoga čime upravlja zavisi od njegovih kompetencija i mudrosti. Pa zar bi Ti Dragi Allahu nekoga od čestitih robova počastio i obavezao tolikom odgovornošću a da ga ne „opremiš“ sa onim što mu je potrebno za to? A pronicljivost je moćno „oružje“ svakog vjernika a osobito predvodnika! Nije ni čudo da muslimanska povijest svjedoči o onim primjerima sjajnih predvodnika koji, ako nebi bili darovani sa atba'a sababa blaga su žrtvovali kako bi barem uz sebe kao savjetnike imali ove posebne, ilāhī ljude. U svakom slučaju, sa ove tačke se ili rađa ili umire Neizvjesnost i Neizbježnost krize fundamentalnih društvenih struktura: politike, religije, ekonomije i kulture tj., države i društva. Zašto? Jer, od nje zavisi ono što danas zovemo kadroviranje. A od njih uveliko zavisi upraviteljska dejlotvornost upravitelja ali i budućnost pomenutih struktura. Na umu mi je i hadis Muhammeda a.s., u kojem on izričito zapovijeda velikom Ebu Zerru r.a., koji dolazi i traži položaj i odgovornost. No, Muhammed a.s., (atba'a sababa) vješto čita Abu Zarra r.a., njegovu blagu i krhku narav i kapacitet pa mu reče: Ne, ti nisi za toga. To je teret na ovom a nedamet / kajanje na budućem svijetu. Ebu Zerr r.a., je u stilu velikana kakav je i bio prihvatio pejgamberski a.s., savjet. Dakle, plod Zul-Karnejnovskog atba'a sababa je ispravna kadorvska politika, ispravne procjene događaja, ispravne procjene namjera pojedinaca... Od toga toliko zavisi i to nam toliko nedostaje!
Uzrastanje Neizvjesnosti i Neizbježnosti – drugi korak
Zul-Karnejn je u Knjizi izraziti državnik, politička figura. Ti, Dragi Allahu naglašavaš njegovu državničku i političju ulogu te viziju i fokus djelovanja. U tom smislu, pažnju mi privlači kada za njega kažeš: „On reče: Onoga ko ostane mnogobožac, kaznićemo, a poslije će se svome Gospdaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.“ Ovako glasi prijevod rah. Besima Korkuta. Ali, riječ zaleme koja je prevedana kao: ko ostane mnogobožac, jeste u skladu sa izvanjskim / zahir kontekstom kazivanja. No, međutim, nutarnje / batin značenje sasvim opravdano podrazumijeva i prijevod: Onoga ko bude zalim tj., ko bude nered bude činio; ili ko se ogriješi o red i zakon koji uspostavljam isl. Dakle, Zul-Karnejn kao vladar i politička ličnost promovira vladavinu zakona, reda, poretka kao i obrazac ponašanja koji važi za sve. To i dolikuje takvom vladaru i kur'anī nosiocu odgovornosti. Pa poručuje: ... a onoga ko nered bude činio / kršio zakone, procedure..., kaznićemo... Da, ja ću ga sankcionirati. Bez odlaganja i „guranja“ pod tepih. Neće me u tome spriječiti Božije obećanje da će ga i On kazniti za nered kojeg čini. Jer, merhamet prema zalimu je dodatni zulum prema mazlumu. Kur'anī nosilac emaneta ili povjerenja nakon što pročita i prepozna zalime / kršioce pravila, one koji su prikrivali svoje nakane..., on ne odlaže rješavanje problema, on ne usteže niti uzmiče pred njima, on je svjestan da od njega mnogo zavisi, on zna da poštivaoci pravila od njega očekuju prvi korak i odlučnost, svjestan da se zalimu / kršitelju pravila ne smije prepustiti prostor širenja mreže njegovih ortaka, jer bi to značilo uzrastanje i bujanje Neizvjesnosti a potom i Neizbježnosti krize. Uprava, vlast i položaj privlači ljude. No, kada bi svaki aplikant za istu istinski kanio obračun sa zalimima / kršiteljima reda i pravila poput Zul-Karnejna, istog trenutka bi se slast i zov za upravom umanjila, jer bi ga to podsjetilo na neminovni rizik od sukoba, konforntacije i borbe sa istima. A čovjek to ne voli po prirodi. Šta tek reći o istinskoj svijesti da budućnost društva, države i sl., ponajviše biva odgovornost prvih pretpostavljenih. Odmah potom, veli: A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio - bude poštovao pravila / nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti. Zanimljivo je i to da Zul-Karnejn zalimu / rušitelju reda i pravila obećava sankciju, trenutno, dakle na ovom svijetu. Sa druge strane, za one koji vjeruju, dobro čine i poštuju red i pravila, Zul-Karnejn obećava nagradu, respekt, stimulaciju i uvažavanje. Ovo čitam, da kur'anī nosilac odgovornosti ozbiljno shvata značaj stimulacije, podrške i promoviranja poštivaoca reda, zakona i pravila. U obrnutom ambijentu, tamo gdje je zalim / rušitelj reda i pravila stimuliran i promoviran a poštivaoc istih stigmatiziran i obaspravljen, to mnogo kazuje o nosiocu odgvornosti ali i stepenu Neizvjesnosti i Neizbježnosti krize koju je za očekivati. Kao i obrnuto. Je li u našem društvu, institucijama i trenutnom društvenom i institucionalnom ambijentu izvjesna Neizvjesnost? Nadalje, je li izvjesna Neizbježnost Neizvjesnosti? Jesu li naše strukture: politike, religije, ekonomije i kulture na stupnju Pesimističnog ili Kriznog stanja? I jesmo li kao društvo, etnos i nation u stanju Pesimizma ili tek Krize? Ako je odgovor potvrdan, onda je i ovo pisanje tumaranje po spomenutim labirintima Pasimističnog stanja iz kojeg izlaz postaje nevidljiv, ili je svojevrstan stres zbog Kriznog stanja koje nam pali crvene alarme i upozorenja da su temeljite rekonstrukcije nužne i hitno neophodne?! Je li nedostatak Zul-Karnejnovskog atba'a sababa sa jedne i principa: ... a onaj ko bude kršio zakon, pravila, procedure..., sa druge strane, među prvim znakovima, vjesnicima ili uzrocima nastanka Neizvjesnosti i Neizbježnosti krize a potom i Pesimističnog ili Kriznog stanja u pomenutim fundamentalnim strukturama društva i šire?
Autor: Alija Rahman
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba