Nema boljeg savjetnika svakom muslimanu od Allahove Knjige, a među njenim blagodatima su svakako i savjeti Uzvišenog i Milostivog kako odgajati mlade generacije. Brojne kur'anske sure obiluju pedagoškim i psihološkim draguljima i savjetima, a ovaj put ćemo se ograničiti na početne ajete sure Jusuf, koji u sebi sadrže kompletan pedagoški program odgoja čestite i časne djece.
Obratimo pažnju na početni dio 4. ajeta sure Jusuf: „Kada Jusuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše"
Obratimo pažnju kome se Jusuf, alejhis-selam, obraća kad ima neki problem. Obraća se svome ocu, koji je njegov uzor, njegova snaga. Jusuf, alejhis-selam, je odgojen u kući vjerovjesnika, u kući gdje se živio islam i neminovno je da je Jusuf na svome babi i mami vidio živi islam. On je odgojen da, kad naiđe na teškoću, može se obratiti roditeljima svojim koji će ga saslušati i pomoći.
Usporedimo to s našom situacijom. Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Muhammed, sallallahu alejhi we sellem,, ili fudbaleri, pjevači?
Ukoliko dijete ne odraste u sredini u kojoj se osjeća sigurno, zaštićeno i ukoliko se boji izreći svoje mišljenje jer će ga roditelji ismijati i izgrditi, ono će da zaostane na polju razvoja i čitavog života ga mogu pratiti problemi poput manjka samopouzdanja, samopoštovanja, depresije, anksioznosti...nemojmo misliti da je to samo trenutna reakcija djeteta. Nažalost, bol u dječijoj duši ostaje i kada ono odraste i nemarnim odnosom danas spram naših mališana, narušavamo i njihov normalan razvoj i kasniji život.
Pogledajmo dalje osobine Jusufovog, alejhis-selam, odgoja. On se svome dragom ocu obraća se riječima: „O oče moj“ u prijevodu Besima Korkuta, ali u originalnom arapskom tekstu se koristi riječi EBETI; u značenju babuka moj, dragi moj babo. Dakle, Jusuf, alejhis-selam, se ocu obraća na najljepši mogući način što ukazuje na to da je u svojoj porodici usvojio norme ponašanja, edeb i da je njegov dom bio dom ispunjen međusobnom ljubavlju i poštovanjem. Takođe, Jusuf, a.s., svom ocu iskazuje ljubav slobodno bez ustručavanja, što ukazuje nama danas na važnost ljubavi i emocionalnosti općenito u odgoju djece.
U nastavku ajeta Jusuf, a.s., opisuje svoj san: „Sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."
Zamislimo se sad u sličnoj situaciji. Prilazi nam naše dijete od 7 godina i kaže: „Babo, ja sam sanjao čudan san.“ I nakon toga nam ispriča svoj san. Kakva bi bila naša reakcija? Da li bismo mi zbilja postupili kao Jakub, a.s., da li bismo saslušali i poštovali ono što nam dijete naše poručuje ili bismo ga omalovažili i povrijedili?
Kažu da ono što neko sam nema, ne može to drugom ni pružiti. Ovaj dio ajeta nas upućuje na stalnu potrebu popravljanja i izgrađivanja samih sebe, te da je to jedan od kamena temeljaca uspješnih brakova. Da Jakub, alejhis-selam, kao otac i pastir nije sam bio odgojen, on ne bi mogao ni svoje dijete da odgoji kako treba, niti bi mogao da poštuje Jusufa, alejhis-selam, kako dolikuje.
Sad ćemo navesti samo neke smjernice roditeljima izvedene na osnovu prethodno navedenih časnih ajeta iz Allahove Knjige:
Ovaj savjet zvuči kao nešto nešto što ne moramo i naglašavati, ali je trenutno stanje u muslimanskim domovima takvo da je komuniciranje među roditeljima i djecom narušeno u velikoj mjeri. Majke imaju mnoštvo obaveza tokom dana, to svi znamo.
Žena nosi teret kućanskih poslova, pripremaju obroke, čiste kuću i provode najviše vremena s djecom. Zašto ne pokušati pa iskoristiti dodatno to vrijeme da popričate s svojim čeljadetom? Dok slažete odjeću ili dok sklanjate suđe nakon ručka ili večere, upitajte dijete kako mu je dan protekao, je li mu se desilo nešto lijepo ili ga nešto muči. A otac, sljedeći put kad ode po dijete u školu i doprati ga kući, neka ga upita kako mu je protekao dan, ko su mu prijatelji, ko mu je najdraži učitelj.
Roditelji (i babo i majka) neka se obavežu jedno drugom da će naći vremena za svoje dijete kada im dođe s nekim problemom. Ako se ima želje, naći će se i vrijeme. Naravno, tokom dana ili posla, nećete uvijek moći pronaći vrijeme, ali se potrudite koliko možete, jer Uzvišeni ne opterećuje insana više nego što je u mogućnosti.
Kada vam dijete dođe da o nečemu s vama popriča, iskoristite tu priliku za da'wu; nastojte da u toku razgovora u njegovom srcu posadite zrno, koje ćete u kasnijim razgovorima zalijevati blagim i milostivim riječima. Niti ne pokušavajte da dijete odjednom opteretite s više nego što može podnijeti; samo ćete postići suprotan efekat.
Dijete mora imati slobodu da iskaže svoju naklonost, ono mora imati razumijevanje svojih roditelja za svoje osjećaje, kao što mora naučiti kako da se izbori s negativnim emocijama. Nažalost, mnogo roditelja se skoncentriše samo na obezbjeđivanje materijalnih potreba djeteta, zanemarujući njegove duhovne i emocionalne potrebe.
Odvojite vrijeme za iskreno saslušate svoje dijete; uvažite njegove prigovore, brige, a i pohvalite ono što je dobro učinio. Ovaj čin vam pomaže da s vašim djetetom ostvarite vezu. Djeca imaju potrebu da se osjećaju bitnima i da imaju nekoga kome je stalo do njihovih potreba, problema i želja. U osnovi se sve vraća na važnost primjene islama u SVAKODNEVNOM ŽIVOTU, na istinsku primjenu njegovih načela i konstantan rad na unapređenju samih sebe i drugih.
Vrijednost nekog čovjeka se mjeri prema njegovim ambicijama. Ukoliko naš suprug, supruga ili dijete žele da nešto postignu u životu, nemojmo ih odmah osuđivati već ih podržimo u namjerama; pa makar to značilo da ponekad žrtvujemo neki svoj zahtjev radi te osobe. Na kraju, ne zaboravimo da sve ono što s ljubavlju i pažnjom, u ime Allaha Jedinog, učinimo za nekog od svojih bližnjih, neće biti zaboravljeno, već će samo povećati vašu međusobnu ljubav i harmoniju.
Ovaj savjet ne znači da vam je potrebno mnogo planiranja, vremena ili novca kako biste bili s svojim djetetom. Imate mnoštvo mogućnosti na koja možete otići, a bez troška:
ZAPAMTITE: vi ste centar pažnje svoga djeteta. Učinite neka i ono osjeti da i vi želite biti s njim, kao što je ono željno vas.
Strpljivost i blagost kao osobinu odgajatelja Uzvišeni Allah, tebareke we te'ala, spominje u slijedećem ajetu: „Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.“ (Kur'an, Eš-Šura, 43.)
Biti strpljiv i blag u ophođenju s svojim djetetom je svakako častan čin koji bi svim roditeljima trebao postati navikom. Djeca najbolje uče na primjeru svojih roditelja. Ukoliko se sustegnete od ružnih riječi i ljutnje, kako međusobno tako i prema djeci, dajete im primjer kako se musliman i muslimanka ponašaju. Gledajući vas kako izlazite na kraj s konfliktnim situacijama, djeca uče kako da i ona postupaju u životu.
Svi ovi savjeti imaju jednu zajedničku crtu: moramo biti tu za svoju djecu. Biti pastir je velika odgovornost. Nastojmo da popravimo naš odnos spram naših porodica, jer će nas Uzvišeni na Sudnjem danu pitati o tome kako smo proveli vrijeme u ovom životu.
Autor: Nedim Botić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba