Osam stoljeća muslimansko-kršćanskog dogovaranja

Osam stoljeća muslimansko-kršćanskog dogovaranja: paradigma vrijednosti koje nadilaze srednjovjekovni i suvremeni kontekst[1]

Ovaj rad govori o dva najznačajnija susreta u osamstoljetnoj tradiciji muslimansko-kršćanskog dijaloga, upriličen na Bliskom istoku u tinaestom i dvadesetprvom stoljeću između utemeljitelja franjevačkog reda sa sultanom el-Kāmilom i pape Franje sa Šejhom Azhara. Cilj rada je istražiti sličnosti i razlike u pristupu tokom ta dva susreta i njihovim refleksijama na ukupne odnose svijeta islama i kršćanstva. Analizom sadržaja dvaju susreta dolazimo do spoznaje o najznačajnijim idejama srednjovjekovnog i suvremenog međunacionalnog dijaloga o miroljubivosti i suživotu. Rad donosi korelaciju tih susreta sa važnim povijesnim dokumentima koji su oblikovali opću ljudsku misao o dijalogu, poput Medinske povelje, Magna Carte, Nostra Aetete, Zajedničke riječi, Deklaracije evropskih muslimana, Marakeške, Vašingtonske i Deklaracije o ljudskom bratstvu.

Ključne riječi: sveti, sultan, papa, Franjo, Kāmil, suživot, međureligijski, dijalog, povelja i deklaracija.

Uz izraze najdubljeg poštovanja, na početku želim izraziti zahvalnost svima koji su omogućili održavanje ovog predavanja o ideji dijaloga autoriteta različitih religija. Raduje me da je Centru za dijalog – Vesatijja ponovo ukazano povjerenje da sa ustanovama kulture i građanima Jajca aktivno sudjeluje u snaženju dijaloga i suživota. Čuvamo draga sjećanja na 10. maj 2017. godine kada smo na ovom mjestu promovirali monografiju Pismo akademika Mehmeda Akšamije, u društvu dr. Mustafe Cerića (reisu-l-uleme IZ u BiH 1993-2012.), Ramiz ef. Bećirovića, Zehrudin ef. Hadžića, fra Ante Šimunovića i sestre Ive Klarić.

Danas ćemo govoriti o dva važna susreta dvojice Franji sa dvojicom Egipćana, u čemu nalazimo određenu simboliku. Prvi susret se dogodio u februaru 1219. godine u Egiptu i drugi u februaru 2019. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Ova godina je ljubilarna osamstota obljetnica međureligijskog dijaloga Svetog Franje Asiškog i pobožnog egipatskog vladara iz dinastije Ejjubija, sultana Malika el-Kāmila, koji se zbi 1218. godine za vrijeme Petog krstaškog pohoda (1213-1221.) u egipatskoj luci Damietta (Damjat), delti rijeka Nil u Sredozemno more.

U istom gradu 1. marta ove 2019. godine obilježena je 800. obljetnica tog susreta kojoj su prisustvovale delegacije iz cijelog svijeta sa koje je odaslata poruka kako „ovo nije vjersko pitanje, nego pitanje identiteta i budućnosti čovjeka“. Drugog dana svečanosti, 2. marta, na Al-Azharu se kazivalo o muslimanskoj tradiciji u svjetlu dijaloga te odaslata „velika radost što se možemo prisjetiti susreta od prije 800 godina u Damietti i to u svjetlu zagrljaja velikoga imama i pape Franje u Kairu, koji su ponovili u Rimu i zapečatili u Abu Dhabiju.“[2]

Susret sa početka trinaestog stoljeća bio je predmetom brojnih istraživanja. Najznačajnije zapise i poruke tog susreta spomenut ćemo u ovom radu.

Drugi susret se zbio tokom „Arapskog proljeća“ a nakon sloma ISIL-a, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima između dvojice hrabrih ljudi, pape Franje i egipatskog šejha El-Azhara el-Tajjiba. Ovaj susret, za očekivati je, bit će predmetom budućih izučavanja i priređivanja godišnjica sjećanja na njega. Ovom prilikom ćemo ukazati na najznačajnije poruke vezane za opći mir i sigurnost u svijetu.

Ovaj drevni susret možemo iščitavati u srednjovjekovnim hronikama muslimanskih i kršćanskih autora i pokušati učitati ih u ideje suvremenog poimanja dijaloga svijeta islama i kršćanstva. To putovanje traganja za mirnijim svijetom započelo je davno - na Istoku, da bi se nastavilo sve do naših dana. Tragajući za zapisima tog perioda, došli smo do sljedećih pisanih izvora:

Susret sultana Malika el-Kāmila (1177-1238.) sa Franjom Asiškim (1181-1226.) nije posebno zabilježen kod muslimanskih hroničara dinastije Ejubija[3]. Zabilježeno je kako je Salahudinov brat Ādil nakon Salahudinove smrti i razdora među njegovom trojicom sinova uspio popnovo ujediniti Ejubijsku državu. Ādilov sin el-Kāmil Muhammed vladao je Kraljevinom Egipa. Zapadni hroničari Kāmilovu titulu „el-melik“ – kralj čitali su kao „el-mālik“ – vladar i razumjevali da mu je to vlastito ime, te su ga na Zapadu predstavljali kao Malik el-Kāmil, a zapravo se zvao el-Kāmil Muhammed, brat Es-Saliha Ejuba, koji će ga naslijediti na vlasti u Egiptu[4].

Sultan el-Kāmil veoma je zastupljena ličnost u muslimanskim hronikama krstaških pohoda, posebno Petog na Zapadnu obalu Nila. Zanimljivo je da ez-Zejjat navodeći biografiju poznatog sufijskog poznavaoca Poslanikove Tradicije (muhaddisa) Fahrudina el-Fārisija (u. 662. g/H) više usput spominje „poznatu priču“ o susretu sultana el-Kāmila sa kršćanskim isposnikom (rāhib), kojem je ovaj islamski učenjak prisutvovao i „u potpunosti se složio sa načinom na koji je sultan polemizirao sa isposnikom“.[5] Istina, autor ne spominje ime svećenika ali sve upućuje na to da je riječ o sastanku Franje Asiškog sa sultanom el-Kāmilom.

Očito je za muslimanske hroničare ovaj susret bio jedan u nizu susreta nosilaca vjerskog autoriteta muslimana i kršćana, što nije bilo neobično niti boguhulno u to vrijeme. Moguće je u tome tražiti razloge nepostojanja zasebnih zabilježbi o samom toku razgovora. Može se sa sigurnošću utvrditi da je, sa pozicije muslimanskih hroničara, došlo do ovog susreta te da je protekao u duhu dobre volje i razumijevanja uprkos činjenici da je održan u jeku oružanih sukoba Petog krstaškog pohoda.

Mnogo više informacija o susretu nalazimo u hronikama kršćanskih autora. Vijekovima su motivi susreta oslikavani po crkvenim zidovima a sam susret ekraniziran prije više od jednog stolčjeća, davne 1911. godine. Kršćanski hroničari pretpostavljaju kako je do susreta došlo na temelju „radikalno življene evanđeoske poruke i sultanove duboke religioznosti“. Ovaj susret je zabilježen kao svojevstan zaokret srednjovjekovne Crkve od instucionalnog zagovaranja borbe protiv nevjernika ka životu utemeljenom na evanđeoskim savjetima zajedničkog, miroljubivog života u skladu sa svim stvorenim.[6]

Hroničari su zabilježili kako je Franjo krenuo u Svetu zemlju potaknut željom za mučeništvom te kako bi nevjernicima, posebno muslimanima, navijestio evanđelje. Dolazi do preokreta i Franjine želje za sveopćim mirom. Franjo i el-Kāmil tada sjedaju i razgovaraju onako kako danas sjede i razgovaraju kršćani sa muslimanima. U to vrijeme Zapadnjacima je to bila veoma neuobičajena slika. Hroničari nisu zabilježili koliko dugo je trajao taj susret, ali jesu to da mu je sultan ponudio bogate darove koje ovaj odbi, što izazva divljenje sultana te ga je vrlo rado slušao.

Ovaj susret će biti prekretnica u kasnijoj praksi misionarskog rada svećenika u zemljama Bliskog istoka i odobravanju takve prakse od vladara koji su pripadali islamskim tradicijskim vrijednostima. Opis ovog susreta moguće je čitati u dvadesetom poglavlju Prvog životopisa Tome Čelanskoga i u sedmom poglavlju Životopisa Julijana Špejerskoga.

Franjo je iz susreta sa sultanom izašao bogat – iskustvom drugoga. Posebno ga se dojmilo mujezinovo pozivanje na namaz te u Prvom pismu kustodima spominje zvona koja trebaju pozivati na molitvu „a slavu njegovu tako navješćujte i propovijedajte svim narodima da sav narod po svoj zemlji o svakom času i kad zvona zvone uvijek daje slavu i hvalu Bogu svemogućem“.[7]

Iz svih sačuvanih zapisa o susretu Franje i Sultana moguće je zaključiti kako su uspjeli nadići razlike i povesti dijalog o zajedništvu. To bi mogla biti jedna od poruka prvog susreta, koja će biti samo rani nagovještaj snažnom dijalogu sa početka dvadesetog stoljeća. Ovim susretom uspjeli su izbjeći zamku koja i danas postoji u formi posmatranja drugoga kao opasnosti po vlastiti opstanak.

Drugom susretu o kojem ovdje govorimo, onom između pape Franje i šejha Al-Azhara iz februara 2019. godine prethodilo je više pomno pripremanih dokumenata i susreta koji su bili od dragocjeni za svjetski mir i stabilnost – dva ključna faktora blagostanja i napretka. Izdvojit ćemo najvažnije[8]:

Medinska povelja (622) je povijesni dokument o abrahamskom dijalektičkom spiritualizmu. To je jedinstveno svjedočanstvo duha miroljubive vjere islama kao i rane miroljubive muslimanske zajednice. Inicirana je posljedicom krize odnosa između rane muslimanske i jevrejske zajednice u Medini. Smatra se primjerom izuzetno važnog dokumenta ideje “društvenog ugovora”, ideje koju su Jean Jack Rousseau, John Lock i Thomas Hobbes osmislili kao glavnu društveno-političku ideju u Evropi.

Magna Carta (1215) je historijski dokument koji je nastao kao posljedica krize između božanskih prava kralja nasuprot ljudskih prava. Ovo je još uvijek glavna referenca za konstitucionalizam u svijetu.

Nostra Aetate (1965) je historijski dokument Drugog vatikanskog koncila. Iako u svojim dokumentima u prošlosti nije mogao naći temelj za to, Vatikan je, uz pomoć Svetog Duha, kako su kazali, bio u stanju sačiniti ovaj dokument koji je od ogromnog značaja u smislu preorijentacije prema toleranciji i dijalogu sa nekršćanskim religijama, posebno sa judaizmom i islamom u dijalektičkom spiritualizmu abrahamovske tradicije.

Deklaracija evropskih muslimana (2006) je historijski dokument, u smislu njegove značajne poruke muslimanima Evrope, da Evropa nije dom rata (“Dāru-l-harb”) niti je dom islama (“Dāru-l-islām”), već je to dom dogovora ili društvenog ugovora (“El-‘Akd el-idžtimāʿī”). Ovaj dokument je napravila Islamska zajednica u Bosni. Politički i vjerski autoriteti u Evropi cijene ovu Deklaraciju.

Zajednička riječ između nas i vas – ljubav prema Bogu i ljubav prema komšiji (2007) je poziv na muslimansko-kršćanski dijalog nakon papinog kontroverznog predavanja u Regensburgu.

Marakeška deklaracija (2016) je uporediva sa vatikanskom “Nostre Aetate” od 1965. godine u smislu da oba ova dokumenta sadrže poruke o religijskoj toleranciji i suživotu u pluralnosti i različitosti vjerske i kulturne stvarnosti.

Vašingtonsku deklaraciju (2018) je samo nastavak Marakeške deklaracije koja je produžetak Medinske povelje kao tradicionalne osnove za muslimane da prakticiraju mir i toleranciju prema nemuslimanima u svojim društvima.

Bilo je samo pitanje dana kada će do takvog susreta i na takvom nivou doći. Dvojica vjerskih autoriteta, papa Franjo i Šejh Azhara, su se ranije sretali u Kairu, potom u Rimu i sve to zapečatili susretom u Abu Dabiju. U Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine smo sa velikom pažnjom pratili te susrete. Na ovom susretu je aktivno sudjelovao dr. Mustafa Cerić (reisul-ulema 1993-2012. i predsjednik Upravnog odbora Centra za dijalog – Vesatijja), koji je tokom trajanja međureligijske konferencije upriličene tim povodom imao izlaganje pod nazivom „Principi ljudskog bratstva“. Dr. Cerić je preveo „Povelju o ljudskom bratstvu radi svjetskog mira i suživota“ objavljenu u Islamskim informativnim novinama Preporod i na internet stranici Centra za dijalog - Vesatijja. Dokument je izazvao veliku pažnju medija i javnosti. Deklaracija o ljudskom bratstvu samo je posljednja u nizu važnih povjesnih dokumenata koji su oblikovali opće ljudsko mišljenje.

Želimo naglasiti kao se susret u Abu Dabiju nije desio sam od sebe, nego je on plod dugogodišnjeg napora odgovornih ljudi dijaloga. Kako god je susret u Damjatu 1219. pomogao u obogaćivanju na dugi vremenski period vlastite tradicije vrijednostima drugih, tako će i susret iz 2019. dodatno obogatiti sve one koji su okrenuti ka dijalogu i razumijevanju među religijama i društvima.

Kao kruna muslimanskog nastojanja da se zaustavi antimuslimanska retorika u svijetu, ne više samo u medijima, već i u političkim i akademskim krugovima, dolazi do povijesno-praktičnog “dijalektičkog spiritualizma” u Abu Dhabiju početkom 2019. godine (03-05. ferbruar, 2019.).

Formalni domaćin Rimskom biskupu i vrhovnom poglavaru Katoličke crkve su država i narod Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali mu je religijski domaćin njegov duhovni partner, šejh Al-Azhara, koji je danas vrhovni autoritet globalnog sunnitskog muslimanskog Ummeta. Stoga susret dvojice najviših lidera katoličke i muslimanske zajednice u svijetu, u gradu Abu Dhabi, na Arapskog poluotoku, ima historijski značaj bez presedana. Po prvi put, globalna muslimanska zajednica mogla je osjetiti da ima istinski duhovni i kulturalni glas koji se u njeno ime obraća cijelom svijetu.

Svjesni smo prethodnih posjeta pape Franje važnim muslimanskim zemljama: Jordanu u maju, Albaniji u septembru i Turskoj u novembru 2014., Bosni u junu 2015., Azerbejdžanu u septembru 2016., te Egiptu u aprilu 2017. godine. Sve te posjete bile su važne same po sebi. Posjeta pape Franje Svetoj zemlji jednako je važna kao i njegova posjeta Sarajevu, kojeg je Papa nazvao evropskim Jeruzalemom. Međutim, prva papina posjeta u historiji, u zoru 19. godine 21. stoljeća, Arapskom poluotoku, jedinstvena je jer otvara prozor u globalni međuvjerski savez.

Doista, moramo ovdje ukazati na dvije važne stvari kako bismo u potpunosti cijenili cijeli program papine posjete Abu Dhabiju. Prvo, tema globalne konferencije o ljudskom bratstvu, koja je održana u Abu Dhabiju u povodu papine posjete je i znakovita i značajna. Ona nam govori da smo mi muslimani postali svjesni da trebamo obnoviti prijateljske i bratske mostove koje su nedavno porušili oni među nama što su nam kidnapovali našu vjeru iz svojih ličnih frustracija i gluposti. Moramo priznati da smo mi, u tom procesu kidnapovanja naše vjere, izgubili mnogo naših tradicionalnih prijatelja i saveznika. I doista, bili smo na rubu da ostanemo usamljeni u našoj borbi protiv predrasuda prema našoj muslimanskoj vjeri, našim muslimanskim pravima i mjestu koje muslimanima s pravom pripada u svijetu.

Smisao papine posjete je da se prekine ovaj ciklus nerazumijevanja. Stoga, i domaćinu i gostu treba čestitati na njihovoj dobroj volji da izgrade porušene mostove povjerenja između muslimanskog i kršćanskog svijeta u cjelini. To se povjerenje mora obnoviti radi spašavanja čovječanstva od opasnosti koja mu prijeti.

Drugi aspekt je naša pravovremena svijest da su, u odsustvu jednog globalnog muslimanskog duhovnog autoriteta, muslimani diljem svijeta, djelovali zbunjeno i smeteno, dok je muslimanska mladež postala lahki plijen za one koji su izgubili osjećaj odgovornosti za mir i sigurnost našeg Ummeta u svijetu. Vjerujemo da je ovaj vakuum u pogledu postojanja jedne globalne muslimanske duhovne ličnosti sada popunjen moćnim porukama Šejha Abdullaha Bin Bajje u vidu inovativnog programa Muslimanskog foruma za mir i kreativne ideje “Saveza vrlina” ili “Saveza vrlih”, kao i kroz moćno globalno zastupanje šejha Al-Azhara kao vjerodostojnog vrhovnog vođe muslimana s vjerodostojnim muslimanskim glasom koji se sad može čuti u cijelom svijetu.

„Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu.[9]

Dvojica vjerskih vođa ističu da je među najvažnijim uzrocima krize suvremenog svijeta umrtvljena ljudska savjest i otuđenje od vjerskih vrijednosti, kao i prevladavanje individualizma i materijalističkih filozofija.

Bitna je obitelj kao i važnost buđenja religioznog osjećaja osobito kod mladih kako bi se mogli suočiti s tendencijama prema individualističkom, egoističnom, konfliktnom, slijepom radikalizmu i ekstremizmu u svim oblicima njegova izražavanja, napisali su Franjo i Al-Tayyib te podsjetili:

Stvoritelj nam je dao dar života da ga čuvamo. To je dar koji nitko nema pravo oduzeti, ugroziti ili manipulirati po vlastitom nahođenju. Zato osuđujemo sve prakse koje ugrožavaju život kao što su genocidi, teroristička djela, prisilna preseljenja, trgovina ljudskim organima, pobačaj i eutanazija, te politike koje sve to podržavaju.

Izjavili su također da religije nikada ne potiču rat i mržnju, neprijateljstva i ekstremizam, te ne pozivaju na nasilje ili krvoproliće. Te su nesreće plod odstupanja od vjerskog učenja, te političke upotrebe religija, pa i tumačenja vjerskih skupina ljudi.

Zbog toga molimo sve da prestanu koristiti religije kako bi poticali mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam, te da prestanu koristiti Božje ime kako bi opravdali ubojstva, progone, terorizam i ugnjetavanje. Papa i veliki imam napomenuli su da Svemogući Bog ne treba nikoga da ga brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

Deklaracija ističe također neophodnu potrebu priznanja prava žena na obrazovanje, rad i ostvarivanje vlastitih političkih prava. Nadalje, napominje da se mora raditi na oslobađanju od povijesnih i društvenih pritisaka suprotnih načelima vlastite vjere i dostojanstva.

Mora se zaustaviti sve neljudske prakse i proste običaje koji ponižavaju dostojanstvo žena i raditi na promjeni zakona koji sprječavaju žene da u potpunosti uživaju svoja prava.

Vidljiv je i kroz poklon koji je, između ostalog, papa Franjo poklonio predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine gosp. Miloradu Dodiku prije tri dana, kazavši: „A da, kada ste iz Bosne i Hercegovine, evo vam i ovo" nakon čega je Dodiku poklonio izjavu koju su potpisali papa i imam Al-Tayyib u Abu Dhabiju. Smatra se da "Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot" nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu.[10]

Tekst povelje kao i brojne analize možemo pronaći u elektronskim i printanim medijima. Želja nam je bila pridobiti vašu pažnju i pobuditi interes za ovu važnu temu te se upoznati sa aktualnim porukama naših vjerskih autoriteta. Bit ćemo veoma radosni ako smo u tome i uspjeli.

Navedena dva susreta desila su se u vremenu teških previranja i krvoprolića u svijetu. Vjerski autoriteti zaraćenih strana tokom Petog krstaškog pohoda razgovaraju o sličnostima i zajedništvu, upoznaju se i prave pretpostavku da se jednoga dana živi u miru i međusobnom poštivanju. Radilo se o potpuno atipičnom sastanaku za kontekst srednjovjekovlja. Prve dvije decenije dvadesetprvog stoljeća obilježene su ponovnim pokličima sukoba civilizacije sa jedne i tzv. islamske države sa druge strane što je svijet vodilo sve većem besmislu vođenja ljudi. Dvojica vjerskih lidera ponovo razgovaraju o sličnostima i zajedništvu te prave pretpostavku da se čim prije živi u miru i poštivanju na temelju Deklaracije o ljudskom bratstvu. Čvrsto vjerujući u dijalog, kojem je nemoguće pronaći alternativu, spoznali smo da će ideja vodilja ta dva susreta nastaviti živjeti sve do Božije volje i postojanja Ovog svijeta. Ideja ljudskog bratstva će ostati, sve drugo će proći.

Franjevački izvori: Fontes Franciscani, Pero Vrebac, (ur.), Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Zagreb, 2012.

Košćak, Silvio, „Susret svetog Franje i sultana Malik al–Kamila kao paradigma postkoncilskog međureligijskog dijaloga“, Obnovljeni život, Filozofsko teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2019, 74(1).

Zejjat (el), Šemsuddin Muhammed ibn, El-Kevakibus sejjare fi tertibiz zijare, El-matbaa el-emirijje bi Misre, 1907.

[1] Prvo predavanje na temu „Osamstota godišnjica susreta sv. Franje i egipatskog sultana Malika el-Kāmila, održano na manifestaciji Plivske omahe, 29. aprila 2019. godine u Domu kulture Jajce. Drugo predavanje na istu temu održao je fra. Franjo Baraban.

[3] Ejubijski sultanat (Es-saltane el-ejjubijje) je država koja je egzistirala u periodu 1174-1250. godine na području dijela danjašnjih država Egipta, Iraka, Palestine, Izraela, Jordana, Libanona, Sirije, Libije, Saudijske Arabije, Sudana, Tunisa, Turske i Jemena. „Al-Kamil“, https://en.wikipedia.org/wiki/Al-Kamil

[6] Silvio Košćak, „Susret svetog Franje i sultana Malik al–Kāmila kao paradigma postkoncilskog međureligijskog dijaloga“, Obnovljeni život, Filozofsko teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2019, 74(1), str. 72.

[7] Franjevački izvori: Fontes Franciscani, Pero Vrebac, (ur.), Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Zagreb, 2012, str. 129.

Keywords & Tags

Islam, sunnet, hadis, iman, islamska predavanja, islamska civilizacija, islamska kultura, propisi, rukja, ehlu sunnet, salavat, idžtihad, predavanja, Allah, Poslanik, poslanik Muhammed, predaja, enciklopedija hadisa, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, Darekutni, Nesai, Taberani, Malik, Bezzar, Darimi, Nevevi, Kenan Musić, Šefik Kurdić, Bejheki, muharrem, rebiul evel, rođenje poslanika, hazreti, sahih, hasen, daif, lanac prenosilaca, Ebu Hurejre, kurtubi, hanefijski, mezheb, šafijski, malik, hanbel, mehr, nafaka, farz kifaje, fatima, fetva, fikh, hafiz, halifa, Ebu bekr, Alija, Omer, Ibn Hadžer, hatib, hidžab, hilafet, hudejbija, uhud, hendek, ibadet, ibadije, iblis, ibn Tejmijje, akaid, akida, ahlak, moral, povijest islama, sira, kiraet, tedžvid, dove, mevlud, sedmina, tabut, haram, halal, menhedž, sufije, selefizam, hajz, nifas, istihaza, žena islam, hurije, bedr, bejat, kaba, bejtul mal, abasije, emevije, adl, arefat, mikat, ihram, umra, asgab, džebrail, mikail, munkir, nekir, israfil, sudnji dan, predznaci, daija, vaz, dawa, derviš, mekasid, matudiri, ešarije, medina, mekka, mekasid, mešhur, nesh, metn, ravija, rivajet, mihrab, muhadis, muhkem, murted, mustahredž, mutezile, tabiin, tahavija, taberi, taklid, džihad, talak, razvod, belag, teologija, tesavvuf, tespih, tevhid, kijas, masleha, Ibrahim, Isa, Musa, Tevrat, Indžil, džini, šejtan, iddet,idžaz, temettu, ilham, ilm, kelam, šiije, ismailije, sunije, ehlu, istigfar, tevba, itikaf, kefaret, objava, jasin, ašura, hadisi kudsijj, gajb, kafir, sijase, zamahšeri, adabi, mubarek, islamizam, hatma, Kur'an, tefsir prevod, sura, ajet, harf, tefsir, prevod Kur'ana, Besim Korkut, Ibn Kesir, komentar Kur'ana, tumačenje Kur'ana, Enes Karić, Endelusi, Ibn Džuzejj, vrte tefsira, racionalni tefsir, tradicionalni tefsir, sufijski tefsir, amme džuz, transkripcija, ilmihal, abdest, tejemum, gusul, džunub, namaz, farz, sastavni dijelovi namaza, uvjeti za namaz, sahibi uzur, džemat, mujezin, ezan, ikamet, teravija, teravih, noćni namaz, sabah, podne, ikindija, akšam, jacija, rekat, sedžda, selam, početni tekbir, bajram, kurban bajram, ramazan, napaštanje, fidja, post, iftar, sehur, imsak, sadekatu fitr, vitre, zekat, nijjet, nafile, hutba, hadž, kurban, akika, dženaza, imanski šarti, šehadet, muslimani, kunut dova, zikr, zuhd, nefs, nikah, islamske nauke, Gazali, rječnik, pojmovnik, naklanjavanje, sehvi sedžda, feraiz, nasljedno pravo, sekte, grijeh, grijesi, sadaka, bereket, šerijat, šerijatsko, mubah, mustehab, mukabela, lejletul bedr, lejletul kadr, hidžr, miradž, Allahova imena, Allahova svojstva, ahiret, azab, kabur, mizan, hifz, mesela, Ibn Abbas, vakuf, kader, mushaf, Ebu Hanife, Rumi, iskušenje, Bog, Božije, dunjaluk, skraćivanje namaza, spajanje namaza, kijam, prvi uvjet, kibla, vaktija, din, džennet, džehenem, sifat, Rahman, vadžib, edeb, hadiske predaje, oprost grijeha, Preporod, Glasnik, Novi muallim, vazovi, Sulejman Bugari, Kenan Musić, Ammar bašić, Izet Čamdžić, islamski video, audio predavanja, mekam, tevhid, hikaje, šerijatski brak, šerijatsko vjenčanje

Osam stoljeća muslimansko-kršćanskog dogovaranja

Danas ćemo govoriti o dva važna susreta dvojice Franji sa dvojicom Egipćana, u čemu nalazimo određenu simboliku. Prvi susret se dogodio u februaru 1219. godine u Egiptu i drugi u februaru 2019. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Keywords & Tags

Contact Us

Uputstvo

O Platformi