Mi smo ti koji komplikuju stvari koje su u osnovi lahke. Mi smo ti koji od ljudi previše očekuju. Prvo i osnovno očekivanje je da ljudi prepoznaju ko je njihov Gospodar i da Mu ne pripisuju druga. I to je to. Poslije toga, pustite da njegovo putovanje krene. Ako želi tražiti više znanja, neka traži. Najvažnije je da se nalazi na putu i da ima iskrenost.
Koliko mi treba da bih bio dobar musliman
Posljednjih godina nameće se koncept u kome, da biste se uopće mogli nadati ulasku u Džennet, morate posjedovati ogromno znanje iz fikha, historije islama i tefsira, morate dobro znati arapski jezik i morate pregledati na stotine i stotine video-snimaka na internetu od svih mogućih šejhova i daija današnjice. Kada im islam predstavite na taj način, šta se dešava sa ljudima? Uplaše se! „Mnogo toga ima da se uči! Ja ne znam kako ću to sve naučiti. A znam da nisam dobar musliman ukoliko sve to ne naučim…“ Uporedite taj stav sa jednom od najljepših priča u Kur'anu.
„Znamo samo da nema božanstva osim Allaha“
U suri El-Kehf je ispričana priča o mladićima iz pećine. Živjeli su u vremenu između Isaa, alejhisselam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Prema najpouzdanijim historijskim podacima, priča o njihovom izlasku iz pećine odigrala se svega 100-120 godina prije rođenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pozadina njihove priče je sljedeća: Živjeli su u vremenu u kome nije bilo vjerovjesnika. Živjeli su u selu u kome nije bilo muslimana, osim njih. Svi ostali su bili mušrici. Ovi mladići nisu bili učenjaci. Nisu imali šejha pred kojim su proučavali vjeru. Nisu imali idžazu[1] u bilo kojoj disciplini. Nisu imali ništa. Sve što su znali jeste da ne smiju obožavati nikoga osim Allaha. Ništa drugo nisu znali. A pogledajte njihov položaj: Sva najveća islamska ulema, od početka naše historije do današnjih dana, svi veliki vjerski autoriteti, svi najveći tefsirski stručnjaci koji su cijeli život proveli u proučavanju islama, pisali su i pisat će o nasljeđu mladića koji nisu znali ništa osim La ilahe illallah. Mladići koji nisu posjedovali nikakvo napredno znanje o vjeri heroji su najvećoj islamskoj ulemi. Stari šejhovi sa dugim sijedim bradama, koji su cijeli život proveli u islamskim bibliotekama, proučavaju živote ovih tinejdžera. Razmislite o tome!
Ne komplikujte
Mi smo ti koji komplikuju stvari koje su u osnovi lahke. Mi smo ti koji od ljudi previše očekuju. Prvo i osnovno očekivanje je da ljudi prepoznaju ko je njihov Gospodar i da Mu ne pripisuju druga. I to je to. Poslije toga, pustite da njegovo putovanje krene. Ako želi tražiti više znanja, neka traži. Najvažnije je da se nalazi na putu i da ima iskrenost. Neko će na tome putu napredovati brže, a neko sporije. Neko ko je iskren može mu se desiti da ima problema sa izgovorom arapskih riječi, pa će, čak, i El-Fatihu učiti pogrešno, ali njegovo učenje je Allahu draže od učenja karije (učača Kur'ana) koji je ohol.
Nedavno mi se jedan mladić požalio da ima problema sa izgovorom harfova i pitao me: „Je li moj namaz ispravan?“ Odgovorio sam mu: „Slušaj, mladiću, Resullullah, sallallahu alejhi ve sellem, je najviše volio Bilalov ezan, iako Bilal nije mogao izgovoriti harf š. Učio je ovako: Eshedu en la ilahe illallahe – a Resulullah ga je volio slušati.“ Zamislite situaciju da neko danas tako uči ezan u velikoj i poznatoj džamiji. Ljudi bi ga linčovali! Doveli bi u pitanje ispravnost cijeloga namaza! Pogledajte kako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a kako se mi odnosimo prema ljudima koji imaju poteškoće u izgovoru harfova ili primjene tedžvidskih pravila: „Ne poznaješ tedžvidska pravila!? Allah, Allah! Pa kako klanjaš!? Teško tebi, kako misliš ući u Džennet, a ne znaš kalkalu ni idgame!“ Eto, tako mi postupamo… Kao da će nas Allah pitati za kalkalu i idgame prije nego za bilo koju drugu odgovornost koju imamo. Svjesno ili nesvjesno, otežavamo vjeru sebi i drugima. Nemojte shvatiti da tedžvid nije važan. Važan je. Problem pravi opsesija sitnicama, dok se znatno krupnije stvari imaju ispravljati. Problem bude ako nekoga tjerate da devet mjeseci vježba perfektno učenje Bismile. Opsjednuti ste stvarima u mjeri u kojoj ni ashabi nisu bili.
Ashabi su olakšavali ljudima, nisu im otežavali. Kur'an je objavljen na čistom arapskom jeziku, na dijalektu Kurejšija. Dok se islam širio Arapskim poluostrvom, vjeru su prihvatala razna plemena koja su govorila drugačijim dijalektom.
Mi smo grubi i zahtjevni prema ljudima, a dobri prethodnici su nam u nasljeđe ostavili samilost i blagost. Vršimo toliki pritisak na ljude u vezi sa nekim pitanjem, do te mjere da dignu ruke i od tog pitanja i od cijele vjere: „Nisam ja za ovo!“ Ne komplikujte vjeru koja nije predviđena da bude komplikovana.
Glas islama 327,
Autor: Nouman Ali Khan
Preveo: Senad Redžepović
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba