Pojam i’džaz (اعجاز) predstavlja infinitiv glagola četvrte vrste اعجز – يعجز, dok je pojam mu’džiza (معجزة) particip aktivni.
Ovaj se glagol u Kur’anu pojavljuje u prvom licu množine, u trećem licu jednine i množine kao i u obliku participa aktivnog, također u jednini i množini. Sada ću citirati po jedan kur’anski ajet iz svake od spomenutih kategorija kako bismo shvatili istinsko značenje i pravi smisao ovog, za naše istraživanje ključnog pojma.
Kad je posrijedi prvo lice množine, pozvat ćemo se na slijedeći ajet:
وَأَنَّا ظَنَنَّا أَن لَّن نُّعجِزَ اللَّهَ فِي الْأَرْضِ وَلَن نُّعْجِزَهُ هَرَبًا
I mi znamo da ne možemo Allahu na Zemlji umaći i da od Njega ne možemo pobjeći.[1]
Dakle, ovim se glagolom izražava apsolutna nemoć čovjeka da pobjegne od Allaha, jer Allah sve zna i sve može.
Kao primjer upotrebe trećeg lica jednine poslužit će nam kur’anski ajet u kojem stoji:
وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُعْجِزَهُ مِن شَيْءٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ إِنَّهُ كَانَ عَلِيمًا قَدِيرًا
Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može.[2]
I ovdje opažamo nemoć, i to nemoć bilo čega na nebesima i Zemlji da Allahu umakne i bude Mu skriveno.
Kad je riječ o trećem licu množine, pročitajmo slijedeći ajet:
وَلاَ يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ سَبَقُواْ إِنَّهُمْ لاَ يُعْجِزُونَ
I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći umaći.[3]
U prirodi nevjernika je da misli kako će se spasiti, tj. izbjeći Allahovu kaznu, ali im Kur’an poručuje da oni nikada neće moći umaći.
Slijedeći kur’anski ajet donosi oblik participa aktivnog u jednini:
وَمَن لَّا يُجِبْ دَاعِيَ اللَّهِ فَلَيْسَ بِمُعْجِزٍ فِي الْأَرْضِ
A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći.[4]
Kad je posrijedi množina participa aktinog, obratimo pažnju na slijedeće Allahove Riječi:
أَوْ يَأْخُذَهُمْ فِي تَقَلُّبِهِمْ فَمَا هُم بِمُعْجِزِينَ
Ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći![5]
Kao što vidimo iz svih navedenih primjera, pojam i’džaza označava apsolutnu i trajnu nemogućnost; u spomenutim slučajevima odražava nemogućnost slabašnog čovjeka da umakne Svevišnjem Gospodaru, a u našem slučaju, tj. kovanica i’džazu ’l-Kur’an, predstavlja apsolutnu i trajnu nemogućnost čovjeka da oponaša Kur’an. Zanimljivo je spomenuti da neke druge izvedenice iz korijena ع ج ز također znače nemogućnost ili nemoć, ali ona je trenutačna i relativna. Na primjer:
قَالَتْ يَا وَيْلَتَى أَأَلِدُ وَأَنَاْ عَجُوزٌ وَهَـذَا بَعْلِي شَيْخًا
”Jadna ja,” – reče – ”zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star?!”[6]
Ovdje je riječ o supruzi Ibrahima, a.s., starici koja je izgubila nadu da može roditi dijete. Međutim, Allahovom voljom i određenjem ona je rodila sina Ishaka. Dakle, radi se o relativnoj nemogućnosti.
Drugi primjer nalazimo u slučaju Ademovog, a.s., sina Kabila koji je ubio svoga brata Habila, ali nije znao kako da ga sahrani dok mu Allah nije poslao gavrana da ga poduči. Kabil svoju nemoć izražava glagolom prve vrste čiji je korijen također ع ج ز:
قَالَ يَا وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَـذَا الْغُرَابِ
”Teško meni,” – povika on – ”zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!”[7]
To jest, on u tom slučaju nije znao i nije bio u mogućnosti da zakopa svoga brata, ali nakon što mu je gavran to pokazao, on više nije bio nemoćan i u budućnosti je mogao sâm zakopati umrlu osobu.
Svrha citiranja pređašnjih ajeta jeste da pokažemo kako pojam i’džaza, čiji je glagol četvrta vrsta izvedena iz korijena ع ج ز, uvijek znači i podrazumijeva apsolutnu nemoć, dakle, nemoć i nemogućnost čovjeka da oponaša Božiju Riječ.
Kad je posrijedi pojam i’džaza, čuveni Ibn Manzur u svome rječniku kaže: ”I’džaz označava fevt (izmicanje, prolazak, smrt, nešto što je nadohvat ruke, ali se ne može dohvatiti i postići) i sebk (prethodnost, prednost, prioritet, prvenstvo). Tako se kaže: ’E’džezeni fulan’, tj: ’Taj i taj me pretekao, ili preduhitrio.’”[8]
U istom kontekstu Ibn Manzur citira slijedeći stih:
Pa tako ne mogoše /lem ju’džiz) izbjeći susret Gospodara svoga,
smrt mu dođe, sakrit’ se ne može, ići se mora.[9]
Za kraj ću spomenuti i našeg poznatog arabistu Teufika Muftića, koji pojam i’džaza prevodi kao krasnorječje, rječitost, elokvencija, neimitativnost Kur’ana, nemogućnost oponašanja Kur’ana.[10]
DEFINICIJE I VRSTE I’DŽAZA
Imam Sujuti mu’džizu određuje na slijedeći način: ”Mu’džiza je nešto neuobičajeno i izvanredno, u sebi sadrži izazov i lišena je kontradiktornosti. Ona može biti osjetilna (حسية) i racionalna (عقلية).”[11]
Istaknuti bosanskohercegovački alim iz sredine dvadesetog stoljeća Mehmed Handžić u svome djelu Uvod u tefsirsku i hadisku nauku kaže da islamski učenjaci pojam mu’džize definiraju na slijedeći način: ”Mu’džiza je nadnaravno djelo što ga izvrši čovjek koji tvrdi da je Božiji poslanik, a niko drugi ne mogne nešto tako učiniti. Mu’džize se dijele na one koje dokučujemo preko naših osjetila (حسية) i one koje dokučujemo pomoću pameti i razuma (عقلية).”[12]
Medžd b. Ahmed Mekki, savremani arapski mislilac, smatra da je mu’džiza ”pojava koja izlazi izvan granica ljudskog poimanja, Allah je dariva Svome poslaniku kako bi ga pomogao i podržao, a niko od ljudi nije u stanju da joj se suprotstavi ili donese nešto slično.”[13]
Jedna druga definicija mu’džize glasi ovako: ”Mu’džiza je čin ili akt izvan uobičajenih zakonitosti koji u sebi sadrži izazov i nemogućnost izvođenja od strane onoga ko ga negira.”[14]
Analizirajući četiri spomenute definicije, možemo zaključiti da mu’džiza sadrži slijedeće važne karakteristike, a koje su uglavnom zajedničke svim autorima:
Kad je riječ o vrstama mu’džiza, vidjeli smo da one mogu biti osjetilne ili trenutačne (حسية) i racionalne ili vječne (عقلية). Mu’zdžize prijašnjih Allahovih poslanika bile su osjetilne, dok je najveća Muhammedova, s.a.v.s., mu’džiza, Kur’an, racionalna i vječna. No, o tome će biti riječi u poglavljima koja slijede.
MU’DŽIZE PRIJAŠNJIH BOŽIJIH POSLANIKA
Uzvišeni Allah je davao i poslanicima prije Muhammeda, s.a.v.s., posebne znake ili znamenja putem kojih su i poslanici i narodi kojima su poslani prepoznavali intervenciju Sile ili Snage čije mogućnosti nadilaze njihove u onim oblastima života i životnih dostignuća u kojima su bili najjači.[15] Spomenut ćemo primjere trojice Božijih poslanika koje je Allah, dž.š., potpomogao i podržao Svojim čudima i, za ljude, neobjašnjivim pojavama. Radi se o Salihu, Musau i Isau, a.s.
Salihova, a.s., deva
Uzvišeni Gospodar u Kur’anu kaže:
وَإِلَى ثَمُودَ أَخَاهُمْ صَالِحًا قَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُواْ اللّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَـهٍ غَيْرُهُ قَدْ جَاءتْكُم بَيِّنَةٌ مِّن رَّبِّكُمْ هَـذِهِ نَاقَةُ اللّهِ لَكُمْ آيَةً فَذَرُوهَا تَأْكُلْ فِي أَرْضِ اللّهِ وَلاَ تَمَسُّوهَا بِسُوَءٍ فَيَأْخُذَكُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
”A Semudu – njegova brata Saliha. ”O, narode moj,” – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!”[16]
Allah je poslao Saliha, a.s., njegovom narodu Semudu, pa ih je Salih, a.s., pozvao da vjeruju u Allaha i da Mu budu pokorni. Međutim, oni ga u laž utjeraše i zatražiše od njega nešto što će potvrditi istinitost njegovog pozvanja. Allah im je, kao znak, izveo jednu devu iz stijene i izazvao ih da i oni učine isto, jer su bili poznati u klesanju i valjanju.[17] Naravno, oni nisu bili u stanju da to učine. Salih, a.s., je naredio svome narodu da ostavi devu na miru kako bi slobodno jela i pila te ih upozorio da joj ne čine nasilje. Ipak, narod ga proglasi lašcem, ubiše devu, pa ih je Allah kaznio zbog njihovog nevjerništva.
Musaov, a.s., štap
Musaov, a.s., štap se pretvorio u zmiju koja se kreće. Faraonovi čarobnjaci ne uspješe da se suprotstave Musau, a.s., iako su bili nadareni i talentirani u čarobnjaštvu. Tada postaše uvjereni da iza onoga što je donio Musa, a.s., mora postojati Moćni Gospodar te povjerovaše u Njega i krenuše za Musaom, a.s. Uzvišeni saopćava:
وَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنْ أَلْقِ عَصَاكَ فَإِذَا هِيَ تَلْقَفُ مَا يَأْفِكُونَ فَوَقَعَ الْحَقُّ وَبَطَلَ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ فَغُلِبُواْ هُنَالِكَ وَانقَلَبُواْ صَاغِرِينَ وَأُلْقِيَ السَّحَرَةُ سَاجِدِينَ قَالُواْ آمَنَّا بِرِبِّ الْعَالَمِينَ رَبِّ مُوسَى وَهَارُون
I Mi naredismo Musau: ”Baci štap svoj!” – i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili, i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. ”Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – povikaše, ”Gospodara Musaova i Harunova!”[18]
Isaovo, a.s., oživljavanje mrtvih
Uzvišeni je Allah pomogao i podržao Isaa, a.s., sa mnogo mu’džiza, a neke od njih su: oživljavanje mrtvih Allahovom voljom te liječenje slijepog i gubavog. Medicina je bila na zavidnom nivou u to doba. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
وَأُبْرِىءُ الأكْمَهَ والأَبْرَصَ وَأُحْيِـي الْمَوْتَى بِإِذْنِ اللّهِ
”I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom.”[19]
Kad je posrijedi poslanik Muhammed, s.a.v.s., njega je Allah, dž.š., potvrdio i učvrstio vječnom mu’džizom – Kur’anom. Naime, Arapi su bili poznati po rječitosti, govorništvu i književnosti, pa mu je Allah upravo zbog toga dao čudo koje je učinilo nijemim govornike, književnike i pjesnike, i nisu bili u stanju da donesu nešto slično Kur’anu, pa čak ni jednu suru sličnu kur’anskim surama.
Zašto su mu’džize prijašnjih poslanika bile trenutačne, a Muhammedova, s.a.v.s., trajna? Mehmed Handžić na ovo pitanje daje slijedeći odgovor: ”Većina mu’džiza prošlih pejgambera bile su prve vrste (osjetilne), a većina mu’džiza našeg pejgambera, Muhammeda, s.a.v.s., su od druge vrste (racionalne), jer je on posljednji Božiji poslanik, pa je potrebno da njegove mu’džize budu trajne, kako bi mogle poslužiti kao dokaz i onima koji iza njega budu. Mu’džize prošlih pejgambera su bile trenutne te su ih samo mogli vidjeti oni koji su u njihovom vremenu živjeli i prisutni bili. Kur’an kao mu’džiza ostaje do Sudnjeg dana. U svakom se vremenu otkriva u Kur’anu nešto što prije nije bilo poznato, što služi kao dokaz istinitosti Kur’ana i tvrdnje Muhammedove, s.a.v.s.”[20]
Zanimljiv je i odgovor čuvenog Sujutija, koji na pređašnje pitanje odgovara: ”Većina mu’džiza poslanih sinovima Israilovim bile su osjetilne, jer su bili ravnodušni i nedovoljno oštroumni. Što se, pak, tiče mu’džiza poslanih ovom ummetu, one su uglavnom racionalne, jer je riječ o izuzetno oštroumnom i razboritom ummetu. S obzorom da ja njihov Šerijat vječan i da će biti na snazi do Sudnjeg dana, neophodno je bilo da dobiju racionalnu i vječnu mu’džizu, koju će vidjeti i spoznati pametni ljudi.”[21]
U tom je kontekstu i slijedeći hadis Muhammeda, s.a.v.s: ”Svakom je poslaniku davano toliko mu’džiza koliko se vjerovalo u njih. Meni je data Objava, koju mi je Allah objavio, pa se nadam da ću ja od svih njih imati najviše sljedbenika na Sudnjem danu.”[22] Dakle, s obzirom da mu je data Objava, tj. Kur’an, on se nada da će upravo zbog toga imati najviše sljedbenika, jer će Kur’an svojim čudom osvajati srca i umove ljudi u svim generacijama.
Autor: Dr. Elmir Mašić
Iz magistarskog rada: Aspekti kur’anskog i’džaza (Analiza djela ”al-Qur’an – al-Mu’džiza al-Kubra” Muhammada abu Zahraa)
[1] El-Džin, 12.
[2] Fatir, 44.
[3] El-Enfal, 59.
[4] El-Ahqaf, 32.
[5] En-Nahl, 46.
[6] Hud, 72.
[7] El-Ma’ida, 31.
[8] Ibn Manzur: Lisan al-arab, Dar al-hadis, Kairo, 2003., tom 6., str. 97.
[9] Isto.
[10] Muftić, Teufik, nav. dj., str. 929.
[11] Suyuti, Džalal al-din: al-Itqan fi ’ulum al-Qur’an, Dar al-fikr, Bejrut, 2005., tom 2., str. 464.
[12] Handžić, Mehmed: Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, 1972., II. izdanje, str. 40-41.
[13] Medžd b. Ahmed Mekki: al-Džuman fi usul al-iman, Dar nur al-maktabat, Džedda, 1999., str. 89.
[14] Ljevaković, Zijad: Tefsir I, II – Uvod u nauku tefsira, Bemust Sarajevo, Sarajevo, 2003., str. 137.
[15] Isto, str. 133.
[16] El-E’raf, 73.
[17] Vidjeti 74. ajet sure El-E’raf.
[18] El-E’raf, 117-122.
[19] Alu Imran, 49.
[20] Handžić, Mehmed, nav. dj., str. 41.
[21] Suyuti, Džalal al-din, nav. dj., tom 2., str. 464.
[22] El-Buhari, 7274.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba