Kur'an je izazov (tehaddi)

Poslanik, s.a.v.s., pomoću Objave koja mu je dostavljena izaziva sve Arape, ali oni, pored svoje rječitosti i neospornog poznavanja jezika, nisu bili u stanju da mu se suprotstave.

Ovaj je izazov Arapima došao u nekoliko etapa:

1. قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَـذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا

 Reci: ”Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”[1]

Ovdje Allah izaziva cijelim Kur’anom sva stvorenja, a posebno ljude i džine, da udruženim snagama donesu nešto slično Kur’anu. Da izazov i čudo Kur’ana bude veličanstvenije i uvjerljivije, Allah unaprijed tvrdi da oni neće moći odgovoriti. Nakon što nisu bili u stanju da odgovore, Kur’an ih sada poziva da učine nešto lakše i jednostavnije od spomenutog izazova, a to je da donesu makar deset sura sličnih kur’anskim surama:

2. أمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِين

Zar oni da govore: ”On ga izmišlja!” Reci: ”Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!”[2] 

Budući da nisu bili u stanju donijeti deset sura, Gospodar im daje još lakši zadatak te ih izaziva da donesu barem jednu suru sličnu kur’anskoj:

3. أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّثْلِهِ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

A oni govore: ”On ga izmišlja!” Reci: ”Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.”[3]

Ovdje postoji jedna dilema. Sura Hud u kojoj je izazov izražen sa deset sura objavljena je poslije sure Junus u kojoj je dat izazov jednom surom.[4] Istaknuti komentator Kur’ana, Rešid Rida, spomenutu dilemu rješava na način da kaže kako je ”cilj izazova ovdje kur’ansko kazivanje i da se provjereno pokazalo da je broj sura u kojima su objavljena duža kazivanja do objave sure Hud bio deset. Zbog toga su bili izazvani sa deset sura, jer ih izazov jednom surom ostavlja nemoćnim više nego sa deset sura, s obzirom na razliku kazivanja i brojnost njihovih stilova. Izazivač je imao potrebu za deset sura kao što se i navodi, da bi omogućio imitiranje ako bi neko htio imitirati...”[5]

Ukoliko pogledamo redoslijed objave sura koji navodi Sujuti u Itkanu, vezujući ga za prvog mufessira, Ibn Abbasa, zaključit ćemo da je tačna Ridaova tvrdnja da je prije sure Hud objavljeno deset sura u kojima postoje duža kazivanja.[6]

Ipak, sve tri spomenuta izazova objavljena su u Mekki, dok je izazov jednom surom objavljen još jedanput, u suri El-Bekara, koja je objavljena poslije, u Medini:

4. وَإِن كُنتُمْ فِي رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَى عَبْدِنَا فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُواْ شُهَدَاءكُم مِّن دُونِ اللّهِ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِين فَإِن لَّمْ تَفْعَلُواْ وَلَن تَفْعَلُوا

A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti...[7]

Važno je naglasiti da u ovom ajetu postoji jedan mali, ali nezanemarljiv dodatak u odnosu na prije spomenuti ajet u kojem je naveden izazov također jednom surom. Naime, u suri Junus stoji: ”Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena,” dok u sure El-Bekara, koja je objavljena poslije sure Junus, Allah kaže: ”Načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu.” Dakle, na kraju dolazi najlakši izazov, nije više poenta niti u jednoj suri kao što su kur’anske, već se sada traži makar jedna sura slična (min mislihi) onim kur’anskim.

Ovim se ujedno prikazuje i kratki pregled historije Arapa i njihove književnosti. Na osnovu ovoga mogu se spoznati prilike koje su prethodile poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., a koje je uzdiglo arapski jezik i sakupilo iz njega najbolje čime su se oni ponosili u svojim pjesmama i u prozi. Njihove književne rasprave time se prekidaju i završavaju, a upotreba jezika Kurejšija na kojem je Kur’an objavljen ostaje konačna. Historija pokazuje da se pjesništvo izuzetno cijenilo kod Arapa, tako da je ono bilo mjerilo njihova ugleda i uzdizanja čovjeka iznad drugih te mu je pružalo prestiž u društvu. Pored toga što su bili na visokom stupnju govorništva, nisu bili u stanju da odgovore na kur’anski izazov. Da su u tome uspjeli, to bi se prenijelo na slijedeće generacije i danas bismo to imali pred sobom. Oni su čitali Kur’an, ali nisu uspjeli da mu se odupru ili nađu načina da mu se suprotstave. Njihovi su jezici ostali svezani pred Kur’anom, a srca su im se potresla.[8]

Kur’an je ostavio bez riječi i Velida b. Mugirea, jednog od najuglednijih i najrječitijih Kurejšija. Naime, Ibn Džerir et-Taberi prenosi svojim lancem prenosilaca da je Velid b. Mugira jednog dana došao Poslaniku, s.a.v.s., kao da mu prouči nešto iz Kur’ana. Kur’an je na njega jako djelovao i Velid kao da je smekšao. To je čuo Ebu Džehl, odmah ga posjetio i rekao mu: ”Amidža, tvoj narod želi da ti sabere nekih sredstava i da ti ih da.” ”Zašto da mi daju?” ”Da ti daju jer si ti posjetio Muhammeda da bi kod njega nešto postigao.” (Ovim je mislio, između ostalog, napakostiti i izazvati oholost Velida znajući da se Velid ponosi ohološću.) ”Šta kažeš! Kurejšije znaju da sam ja od njih najbogatiji,” reče Velid. Ebu Džehl nastavi: ”Pa reci nešto što bi se dopalo tvom narodu, da osuđuješ Poslanika.” Tada Velid pita Ebu Džehla: ”Pa šta da kažem o Poslaniku? Bogami, nema nijednog čovjeka među vama da bolje poznaje poeziju od mene, da bolje zna šta je metar redžez[9] u poeziji, niti bolje poznaje kasidu[10], niti poeziju džina. Bogami, ono što Muhammed govori ne liči ničemu od ovoga. Ono što on govori – to je nešto sasvim drugo! Bogami, ono što on govori je veoma slatko! To ruši sve što je pred tim njegovim riječima! To nadvisuje, a ne može ga ništa nadvisiti!”[11]

Autor: Dr. Elmir Mašić

Iz magistarskog rada:  Aspekti kur’anskog i’džaza (Analiza djela ”al-Qur’an – al-Mu’džiza al-Kubra” Muhammada abu Zahraa)

[1] El-Isra, 88.

[2] Hud, 13,

[3] Junus, 38.

[4] Vidjeti raspored objavljivanja sura: Suyuti, Džalal al-din, nav. dj., tom 1.,  str. 14.

[5] Qutb, Sejjid: U okrilju Kur’ana, s arapskog prevela grupa autora, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 1997., tom 12., str. 40. 

[6] Suyuti, Džalal al-din, nav. dj., tom 1., str. 14.

[7] El-Beqara, 23-24.

[8] Grupa autora: Islamsko znanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BIH, Sarajevo, 1998.,  str. 62.

[9] Metar od šest stopa.

[10] Pjesma / s preko sedam stihova.

[11] Kutb, Sejjid, nav. dj., tom 29., str. 228-229. 

Keywords & Tags

Contact Us