Pojmovnik u kojem možete pretražiti različite pojmove iz islamske tradicije, a ovdje donosimo kratka objašnjenja frekventnih pojmova
"/> Pojmovnik u kojem možete pretražiti različite pojmove iz islamske tradicije, a ovdje donosimo kratka objašnjenja frekventnih pojmova"/>U aplikaciji se nalazi segment Pojmovnik u kojem možete pretražiti različite pojmove iz islamske tradicije, a ovdje donosimo kratka objašnjenja frekventnih pojmova
abdest: malo vjersko čišćenje, obavezno prije klanjanja namaza i/ili učenja Kur'ana; vudu.
Adem, a.s.: prvi čovjek na zemlji i prvi Allahov poslanik.
ahiret: vječni svijet; čovjekovo prebivalište poslije ovozemaljske smrti a nakon proživljenja.
ahlak: lijepo ponašanje utemeljeno na principima islama; islamska etika; nauka o islamskom ponašanju.
Ahmed ibn Hanbel: poznati alim, šerijatski pravnik i prenosilac Poslanikove tradicije na čijem je učenju nastala i po kome je nazvana posebna pravna skola u islamu - hanbelijski mezheb.
Aiša, r.a.: supruga Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.; majka pravovjernih.
ajet: znak; rečenica, stavak u Kur'anu.
akaid: islamsko vjerovanje koje počiva na principima vjerovanja u Boga, meleke, objavljene Knjige, Allahove poslanike, Sudnji dan i odredbu Allahovu u odnosu na sve što se desilo, što se dešava i što će se desiti; nauka o islamskom vjerovanju.
akika: klanje kurbana u povodu rođenja djeteta 7, 14. ili 21. dan nakon rođenja, ili bilo koji drugi dan poslije toga; svečano nadijevanje imena djetetu.
akreba: rodbina, krvni srodnik.
akšam: trenutak zalaska sunca, suton; vidi: akšam-namaz.
akšam-namaz (ar. salatu-l-magrib): večernji namaz koji se klanja neposredno nakon zalaska sunca.
alejhis-selam (alejhi-s-selam): "mir (Allahov) neka je s njim"; izgovara se ili piše nakon izgovorenog ili napisanog imena bilo kojeg Allahovog poslanika; skr. a.s.
alejkumus-selam (alejkumu-s-selam): "i vama mir (Allahov)"; odgovor na islamski pozdrav.
Ali ibn Ebu-Talib: amidžić poslanika Muhammeda, a.s., i, iako još dječak, jedan od prvih koji su povjerovali u njegovo poslanstvo; četvrti halifa.
alim: vjerski učenjak (množina: ulema).
Allah: Božije ime objavljeno u Kur'anu.
Allah mubarek (olsun)!: "Allah te blagoslovio!"; izraz kojim muslimani jedni drugima čestitaju sretne događaje.
Allah raziola! (Allah razi olsun!): "Allah bio zadovoljan tobom!"; odgovor na bilo koju čestitku bez obzira na povod.
allahimanet: "Bogu na amanet"; jedan od načina islamskog pozdravljanja na rastanku.
amanet: povjerenje; povjerena stvar; emanet.
amin: Uslišaj, Bože!
Amina: vidi: Emina.
aminati: podignutih ruku s dlanovima okrenutim prema gore, prateći učenje dove poluglasno izgovarati "amin".
Arefat: visoravan istočno od Meke na putu za Taif na kojoj su hadžije, kao jedan od glavnih obreda hadža, obavezni proboraviti određeno vrijeme 9. zul-hidžeta.
Arš: Božije prijestolje.
a.s.: vidi: alejhis-selam.
ashab: savremenik i lični poznavalac Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
ašere: ulomak iz Kur'ana proučen glasno (obično napamet) na javnom mjestu.
ašik: zaljubljenik u Boga.
ašk: ljubav prema Bogu.
asura (ar. Jewmu-l-'asura): deseti dan mjeseca muharema; dan dobrovoljnog posta; dan pogibije Huseina, Poslanikovog unuka, u mjestu Kerbeli; naziv posebnog jela, kompota, sačinjenog od više različitih prehrambenih artikala, koji se spravlja i služi na Dan asure.
Azrail: melek smrti; melek čiji je zadatak da u određenom času odvoji dušu od tijela čovjeka.
bajrak: zastava; bajrak Islamske zajednice zelene je boje s bijelim polumjesecom i bijelom petokrakom zvijezdom u sredini otvorenog dijela polumjeseca okrenutog suprotno od koplja.
balig: punoljetna osoba; osoba koja je spolno zrela.
Bajram: muslimanski blagdan; vidi: Ramazanski bajram, Kurban-bajram.
Bajram (šerif) mubarek (olsun)!: "blagoslovljen ti Bajram!"; izraz kojim muslimani jedni drugima cestitaju Bajram; odgovor na ovu čestitku je: Allah raziola!
bedel: formalno-pravni zamjenik u izvršavanju islamske obaveze hadža; osoba koja obavlja hadž po opunomoćenju i u ime neke druge osobe koja iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti sama obaviti hadž.
Bedr: brdo i izvor jugozapadno od Medine gdje su sedamnaesti dan mjeseca ramazana 624. god., ili druge godine po Hidžri, muslimani s poslanikom Muhammedom, a.s., na čelu izvojevali historijsku pobjedu nad mekanskim idolopoklonicima.
Bejtullah: "Allahov hram"; vidi: Kaba.
bejtul-mal (bejtu-l-mal): državna blagajna u vrijeme Muhammeda, a.s., i kasnije za vrijeme brojnih halifa i sultana.
bidat: novotarija u vjeri, odstupanje od vjerodostojne islamske tradicije; hereza.
bismilla: arapska sintagma Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim, koja se obično prevodi: "Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog"; izricaj kojim musliman i muslimanka počinju svaki dobar posao.
Allahov poslanik (ar. resulullah; perz. pejgamber): čovjek kojeg je Allah odabrao da preko njega pošalje Poruku nekom narodu ili čovječanstvu u cjelini; u svakodnevnoj upotrebi kod muslimana Allahov Poslanik označava poslanika Muhammeda, a.s.
čalma: komad platna ili šal omotan oko kape; turban; saruk; simbolizira vjersko znanje.
ćurs: mjesto u džamiji malo podignuto od poda i naslonjeno na zid, obično s lijeve strane mihraba, s kojeg se, sjedeći, govori vazu-nasihat, govornica.
Dan pobjede na Bedru: muslimanski mubarek dan; obilježava se kao jedan od značajnijih datuma u muslimanskoj historiji; vidi: Bedr.
dava (ar. da'wa): vidi: davet.
davet: poziv u islam, propagiranje vjere; u širem smislu: socijalno staranje i misionarske aktivnosti.
Davud, a.s.: Allahov poslanik i dostavljač Božije objave Zebura ljudima; David.
Dedžal: pojava (po nekima biće) koja ce navijestiti Sudnji dan.
ders: naučno predavanje, govor; lekcija.
dert: bol, briga, patnja; unutarnja duševna bol za nečim.
derviš: sufija, mistik; skroman i pobožan čovjek koji žudi za spoznajom Istine; osoba koja je pristupila jednom od derviških redova radi duhovnog uzdizanja.
din: vjera koja podrazumijeva obavezu, uputu, pokoravanje i nagrađivanje.
dova: molitva; molba upućena Bogu.
dunja: vidi: dunjaluk, dunjalučki: ovosvjetski.
dunjaluk: svijet, ovaj svijet.
dušman(in): neprijatelj vjere i vjernika.
džahil: neznalica, neobaviješten; neupućen u propise vjere.
džahilijet: stanje vjerske neobaviještenosti i neznanja; historijski označava vrijeme prije islama; vrijeme neznaboštva.
džaiz: dopušten, dopušteno.
džamija: osnovna vjerska i odgojno-obrazovna institucija muslimana; centralni objekt s munarom gdje se muslimam okupljaju radi obavljanja zajedničkog namaza, pouke u vjeri i drugih Bogu dragih djelatnosti.
Džehennem: mjesto na budućem svijetu u kome će grešnici izdržavati kazne sukladno težini grijeha koje su činili ili prouzrokovali na ovom svijetu.
Dzelaluddin Rumi (Mevlana) (1207-1273): najveći mistički pjesnik na perzijskom jeziku koji je utemeljio mevlevijski derviški red.
Džemat: skupina; osnovna organizaciona jedinica Islamske zajednice koju u pravilu sačinjava skupina od najmanje 100 muslimanskih domaćinstava međusobno povezanih u izvršavanju zajedničkih islamskih dužnosti; skupina vjernika u zajedničkom namazu u džamiji ili na nekom drugom mjestu.
dženaza: obred ukopavanja muslimana ili muslimanke; vidi: dženaza-namaz.
dženaza-namaz (ar. salatu-l-dženazeh): namaz koji klanjaju muškarci povodom posljednjeg ispraćaja umrlog muslimana ili muslimanke neposredno pred njihovo spuštanje u mezar.
Džennet: mjesto na budućem svijetu u kome ce iskreni vjernici i oni koji su činili dobra djela uživati plodove ispravnosti svoga življenja i dobročinstva na ovom svijetu.
Džibril: melek dostavljač Božije objave poslanicima; Gabrijel; prvak među melekima.
džihad: težnja, napor, borba; duhovni, intelektualni ili fizički napor u promicanju dobra, borbi protiv zla i odbrani prava svakog čovjeka da slobodno i neometano prakticira islam; kolokvijalno: borba na Božijem putu.
džin: nevidljivo biće stvoreno od pare ili plamena koje posjeduje inteligenciju i slobodnu volju i koje ima sposobnost pojavljivanja u različitim oblicima i obavljanja teških poslova (množina: džini).
džuba (džube): dugi ogrtač, obično crne ili plave boje; dio svečane odjeće imama.
džumadel-uhra (dzumade-1-uhra): šesti mjesec hidžretskog kalendara.
džumadel-ula (džumade-l-ula): peti mjesec hidžretskog kalendara.
džuma-namaz (ar. salatu-l-džumu'ah): obavezni zajednički sedmični namaz koji se klanja u džamiji petkom u podne.
džunub: nečist; osoba nečista za obavljanje vjerskih dužnosti.
džuz: jedan od trideset po broju stranica jednakih dijelova Mushafa; općenito: dio cjeline.
Ebu-Bekr es-Siddik: jedan od prvih sljedbenika Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., i njegov nerazdvojni pratilac, pomagač i prijatelj; prvi halifa.
Ebu-Hanifa: istaknuti islamski pravnik i teolog iz VIII st. na čijem je učenju nastala i po kome je nazvana najraširenija pravna škola u islamu: hanefijski mezheb.
edeb: odgoj.
edžel: (od Boga određen) smrtni čas; sudbina; usud.
ehli-sunnet: pripadnici, sljedbenici sunneta; većinska grupacija muslimana u svijetu.
emanet: vidi: amanet
Emina: majka Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
emer (ar. emr): Božija odredba.
emir: vladar.
emirul-muminin (emiru-l-mu'minin): vladar pravovjernih; vidi: Ebu-Bekr es-Siddik.
Esmaul-husna (ar. El-esmaul-husna): Lijepa Allahova imena; zajedničko ime za 99 Allahovh imena (svojstava) od kojih su većina spomenuta u Kur'anu.
evlija: Allahov prijatelj; dobri čovjek; osoba počašćena nadahnućem i odabrana među običnim vjernicima po svojoj duhovnoj snazi.
ezan: poziv ljudskim glasom vjernicima na zajednički namaz.
fakih: pravni ekspert; stručnjak za islamsko pravo.
farz: islamski propis čije je izvršenje obavezno za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku; obavezni ibadet.
fasik: grešnik; kršitelj Allahovh propisa.
Fatiha (ar. El-Fatiha): otvaranje; prvo poglavlje Kur'ana koje se sastoji od sedam ajeta.
fesad: smutnja; djelo koje kvari abdest.
fetva: zvanično pravno mišljenje ili odluka uleme o pitanjima islamskog zakona; odluka o nekom šerijatsko-pravnom pitanju.
fikh: na vjeri utemeljena pravna znanost koja obuhvata obredne i vjerske dužnosti, porodično, nasljedno, građansko, krivično i ustavno pravo, kao i propise o vođenju rata (ratno pravo).
Furkan: "Rastavljač istine od neistine"; jedan od kur'anskih naziva za Kur'an i Tevrat.
gusul: veliko čišćenje; strogo obavezno kupanje nakon seksualnog odnosa (ili izlučivanja spolnog sjemena), nakon porođaja i završetka mjesečnog pranja kod žene; obavezno kupanje umrlih osoba prije klanjanja dženaza-namaza.
hades: stanje nečistoće; tvari i radnje koje čovjeka čine nečistim za izvršavanje vjerskih dužnosti.
hadis: ono što je Allahov poslanik Muhammed, a.s., izrekao kao i ono što su o njemu i njegovim postupcima rekli njegovi ashabi; Hadis - drugi izvor šerijatskog prava; naučna disciplina u sklopu islamskih nauka.
hadisi-kudsi: izrazom Poslanikov, a.s., a smislom i značenjem Allahov govor.
hadž (hadždž): godišnje pohođenje Meke uz obavljanje propisanih obreda koje je obaveza svakom muslimanu i muslimanki, ako su u mogućnosti, bar jednom u životu; obavlja se u mjesecu zulhidžetu; peti stup islama.
Hadžerul-esved (Hadžeru-l-esved): "Crni kamen"; poveći kamen jajolikog oblika, crne boje (za koji se vjeruje da je meteorskog porijekla) koji je prilikom renoviranja Kabe sam Muhammed, a.s., (tada još nije bio Poslanik) uzidao u ugao Kabe lijevo od njenih vrata.
hadžija: počasni naziv za svakog muslimana i muslimanku koji su pohodili Meku i obavili obrede hadža.
Hadžijski bajram: vidi: Kurban-bajram.
hajz: mjesečnica; mjesečno pranje kod punoljetnih ženskih osoba; menstruacija.
halal: po islamskim propisima, od Boga dopuštene stvari i postupci; suprotno je tome haram.
halifa: nasljednik, namjesnik; nasljednik Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., u svim poslovima izuzev poslaničke misije; vladar svih muslimana koji u sebi objedinjuje duhovno i svjetovno vođstvo i autoritet.
hanbelijski mezheb: pravna škola ili pravac u islamu nastao na pravnoj misli Ahmeda ibn Hanbela.
hanefijski mezheb: pravna skola ili pravac u islamu nastao na pravnoj misli Ebu-Hanife.
haram: po islamskim propisima, od Boga zabranjene stvari i postupci; suprotno je tome halal.
harem: džamijsko dvorište; nekada dio kuće rezerviran samo za žensku čeljad; vidi: Haremi-šerif.
Haremi-šerif: dvorište Kabe.
harf: slovo; pisani znak arapskog pisma.
Harun, a.s.: Allahov poslanik, brat Musaa, a.s.
Hatidža: prva supruga Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
hazreti: cijenjeni(a), poštovani(a), blaženi(a); često se stavlja ispred imena Allahovh poslanika, članova njihovih časnih porodica i prve četverice halifa.
hedija: dar, poklon.
hidajet: upućenost na Pravi put.
hidžab: pristojna, islamom propisana kao obavezna ženska odjeća koja podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela izuzev lica, šaka i stopala.
Hidžra: Poslanikovo, a.s., preseljenje iz Meke u Medinu 622. g.; označava početak muslimanskog kalendara; obilježava se kao jedan od značajnijih datuma u povijesti islama.
hidžretska nova godina: vidi: muslimanska nova godina.
hikaja: kratka poučna priča; anegdota; hićaja.
hikmet: mudrost; znanje o skrivenom.
huda: uputa.
hurija: stanovnica Dženneta; dženetska djevica.
hutba: javni govor ovlaštene osobe u džamiji na džuma-namazu i bajram-namazima.
ibadet: svaki vanjski i unutarnji, javni i tajni, obavezni i neobavezni, formalni i neformalni oblik pobožnosti.
Ibrahim, a.s.: poslanik Allahov; Abraham.
ibret:čuđenje; pouka.
Idriz: ime jednog Allahovog poslanika.
idžma: konsenzus islamskih pravnika o nekom pravnom pitanju koje nije eksplicitno riješeno ni Kur'anom ni sunnetom; treći izvor islamskog prava.
idžtihad: lična težnja i napor stručno osposobljenog pojedinca, muslimana ili muslimanke, da dođe do rješenja otvorenih pravnih pitanja.
iftitahi-tekbir: "početni tekbir"; tekbir kojim se počinje ili stupa u namaz.
ihram: posebna nešivena dvodijelna odjeća koju obavezno nose muškarci u vrijeme izvršavanja dužnosti hadža i umre, nijet ili odluka da se pristupi obavljanju obreda hadža ili umre.
ikamet: poziv ih najava (u formalnom smislu vrlo sličan ezanu) početka klanjanja svakog farz-namaza; kao i ezan uobičajeno je da ga glasno prouči mujezin.
ikindija-namaz (ar. salatu-l-'asr): poslijepodnevni namaz.
ilham: inspiracija.
ilm: znanje.
imam: duhovni vođa, predvodnik u vjeri; duhovni i politički vođa kod šiija.
iman: uvjerenje u postojanje Boga; vjerovanje.
Indžil: Božija knjiga objavljena preko Allahovog poslanika Isaa, a.s.
insan: čovjek, osoba.
inšallah: "ako Bog da".
Isa, a.s.: sin Merjemin; Allahov poslanik kome je Uzvišeni Bog objavio Indžil; Isus.
islam: potpuna pokornost Bogu; svjetonazor koji obuhvata sve oblasti ljudskog života objavljivan u Allahovm knjigama Zeburu, Tevratu, Indžilu, a konačno uobličen u Kur'anu; Božija vjera.
Isra: noćno putovanje Muhammeda, a.s., iz Meke u Jerusalem; vidi: Lejletul-miradž.
istibra: propis o čišćenju poslije obavljanja male nužde.
istigfar: traženje oprosta od Boga.
istihada: neredovno curenje kod punoljetnih ženskih osoba; bijelo pranje ili bijeli cvijet.
istindža: propis o čišćenju poslije obavljanja velike nužde.
itikaf: osamljivanje jedne osobe, a u ime cijelog džemata, po uzoru na poslanika Muhammeda, a.s., posljednjih deset dana mjeseca ramazana radi intenzivnog ibadeta. Ovo osamljivanje vrsi se u džamiji ili posebnoj prostoriji izgrađenoj u krugu džamije ili neposredno uz nju.
izun: dopuštenje.
jacija-namaz (ai. salatu-l-'isa): večernji namaz koji se klanja kada zavlada potpuni mrak.
Jevmul-Arefa (Jewmu-l-'Arefa): "Dan Arefata"; deveti dan mjeseca zul-hidžeta, kada hadžije borave na visoravni Arefat, vidi: Arefat.
"Dan Jevmul-asura (Jewmu-l-'asura): asure"; vidi: asura.
Kaba: neprikosnoveni centar islama; smještena je u Časnome hramu u Meki; prvi vjerski objekt koji je sagradio jos Ibrahim, a.s.; mjesto prema kome se okreću muslimani u namazu; vidi: kibla.
kabur: vidi: mezar.
Kader (ar. El-Kadr): Allahov emer, odredba; sudbina; konačna odluka.
kadija: sudija šerijatskog suda.
kafir: nevjernik; onaj koji prikriva Istinu nakon što je do nje došao; koji niječe Boga; ćafir.
kefaret: obavezna nadoknada u vidu materijalnog davanja siromašnima za određene greške ili propuste načinjene, naprimjer, u toku ramazanskog posta.
kelimei-šehadet: (Ešhedu en la ilahe illal-lah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu - Svjedočim da nema Boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed, a.s., Allahov rob i Allahov poslamk); kredo islamskog vjerovanja; izjava kojom se, u formalnom smislu, ako je izgovorena svjesno i dobrovoljno, postaje musliman; prvi stup islama.
kevser: mnogo dobro, od Boga čovjeku dato; naziv 108. poglavlja Kur'ana; Poslanikovo, a.s., vrelo u Dzennetu.
kibla: smjer kamo se upravljaju muslimani u namazu; vidi: Kaba.
kijam: stajanje; obavezni dio namaza koji se obavlja stojeći.
kijamet: smak svijeta; dramatičan prestanak postojanja ovog, prolaznog svijeta i početak drugog, vječnog svijeta; Kijametski dan, Sudnji dan.
Kijametski dan: Sudnji dan; vidi: kijamet.
kijas: analogija; četvrti izvor islamskog prava.
kiraet: učenje (melodično čitanje) Kur'ana; obavezni dio svakog namaza; naučna disciplina koja se bavi pravilima i načinima učenja (melodičnog čitanja) Kur'ana.
kismet: sudbina.
kitab: knjiga; Božija objava ljudima u obliku knjige; vidi: Kur'an, Indžil, Tevrat, Zebur,
klanjanje: obavljanje namaza.
kuba (kube): kupola; najčešći oblik centralnog dijela krovne konstrukcije džamije.
kudret: svemoć; jedno od Allahovh svojstava.
kufr: nevjerovanje; prikrivanje istine o Bogu; nijekanje Božije opstojnosti.
Kur'an: posljednja Božija objava u obliku knjige dostavljena cijelom čovječanstvu preko posljednjeg Allahovog poslanika Muhatnmeda, a.s.
kurban: žrtva koja se, u vidu bravčeta, govečeta ili deve, prinosi jednog od prva tri dana
Kurban-bajrama, ili prilikom zavjeta, ili nadivanja imena djetetu idr.
Kurban-bajram (ar. ldu-l-'adha): dan žrtve; uz Ramazanski bajram najvažniji muslimanski blagdan koji muslimani proslavljaju 10., 11., 12. i 13. zul-hidžeta po idžretskom kalendaru; označava završetak hadža; Hadžijski bajram.
Lejlei-berat (ar. Lejletu-l-berat): "Noć sudbinskih odredbi i oprosta grijeha"; petnaesta noć mjeseca šabana; mubarek noć.
Lejlei-Kadr (ar. Lejletu-l-Kadr): "Noć odluke"; dvadeset sedma noć mjeseca ramazana u kojoj je, vjeruje se, devete godine prije Hidžre počelo objavljivanje Kur'ana; mubarek noć.
Lejlei-Miradž (ar. Lejletu-l-Mi'radž): "Noć Uspeća"; dvadeset sedma noć mjeseca redžeba u kojoj je poslanik Muhammed, a.s., voljom Božijom, prešao iz Meke u Jerusalem (Isra), a iz Jerusalema u blizinu Božiju (Miradž) i natrag; mubarek noć.
Lejlei-regaib (ar. Lejletu-r-regaib): "Noć želja"; noć uoči prvog petka u mjesecu redžebu u kojoj vjernici upućuju dove Uzvišenom Allahu i mole za ispunjenje svojih želja; mubarek noć.
Levhi-mahfuz: Ploča pomno čuvana, je tijelo koje se nalazi iznad sedmog neba u kojem je napisano sve što će biti do Sudnjeg dana.
levha: kraći kur'anski tekst napisan kaligrafskim pismom na nekom materijalu ili podlozi za pisanje; koristi se za ukrašavanje unutrašnjih zidova džamija ili privatnih stanova i kuća; vrhunski izraz u islamskoj umjetnosti.
mahrem: muški srodnik s kojim žena ne može stupiti u brak zbog trajne, neotklonjive smetnje; muški pratilac žene koja obavlja hadž.
Malik ibn Enes: poznati pravnik i alim iz VIII st. na čijem je učenju nastala i po kome je nazvana posebna pravna škola u islamu: malikijski mezheb.
malikijski mezheb: pravna škola ili pravac u islamu nastao na pravnoj misli Malika ibn Enesa.
Medina: grad u današnjoj Saudijskoj Arabiji u kojem je Muhammed, a.s., našao utočište nakon progona iz Meke, grad u kojem je umro i ukopan Muhammed, a.s.; grad u kojem se nalazi Poslanikova džamija; "Grad Allahovog Poslanika".
mejit (merhum): umrla osoba.
Meka: grad u današnjoj Saudijskoj Arabiji u kojem je rođen Muhammed, a.s., u kojem je počela objava Kur'ana, u kojem se nalazi Kaba, i u kojem se svake godine muslimani iz svih krajeva svijeta okupljaju da bi obavili hadž.
mekruh: ono što je ružno i pokuđeno činiti.
melek: nevidljivo duhovno biće, stvoreno od svjetlosti, apsolutno potčinjeno i pokorno Bogu; ne posjeduje slobodnu volju.
mendub: ono što je lijepo i pohvalno činiti.
merhamet: milost, samilost, blagost, sažaljivost; briga za druge.
Merjema: majka Allahovog poslanika Isaa, a.s.; Marija.
mesdžid: mjesto na kojem se čini sedžda; prostorija za obavljanje namaza koja ne mora biti u sklopu džamije; dzamija bez munare.
mesela (mes'ela): pitanje, tema, problem; naučna teorija, stav.
mezar: kabur; mjesto u krugu mezarja, označeno nišanom ili bez njega, na kome je ukopana umrla osoba.
mezarluk (mezarje): mezaristan, mezarluk, greblje; ograđeni prostor gdje se ukopavaju umrli.
mezheb: pravac; pravna škola u islamu.
mihrab: udubljenje ili niša s unutrašnje strane u sredini prednjeg zida džamije u kojem stoji imam dok predvodi džemat u zajedničkom obavljanju namaza.
minber(a): postolje od najmanje tri stepenice u desnom prednjem uglu džamije s kojeg se hatib obraća prisutnima petkom na džumi i na bajram-namazima.
Miradž: Uspeće; vidi: Lejlei-Miradž.
Mizan-terezija: apsolutno tačna i nepogrešiva božanska vaga; način, metod, instrument kojim će biti ocijenjena i izmjerena ljudska djela na Sudnjem danu.
mualim (muallim): učitelj koji poučava islamu.
mubarek: blagoslovljen; odabran.
mubarek dan: blagoslovljeni dan; odabram dan; blagdan.
mubarek noć: blagoslovljena noć; odabrana noć.
mudžahid: osoba koja ulaze duhovni, intelektualni ili fizički napor u promicanju dobra, borbi protiv zla i odbrani prava svakog čovjeka da slobodno i neometano prakticira islam; kolokvijalno: borac na Božijem putu.
mudžiza: čudo; moć činjenja nadnaravnih djela kojom su bili obdareni neki Allahov poslanici.
mudžtehid: stručno osposobljena osoba, musliman ili muslimanka, koja ulaže lični napor da dođe do rješenja otvorenih pravnih pitanja; islamski učenjak najvišeg ranga i autoriteta.
mufsid: smutljivac.
Muhammed, a.s.: posljednji Allahov poslanik preko kojeg je Uzvišeni Bog čovječanstvu objavio Kur'an.
muharem (muharrem): prvi mjesec hidžretskog kalendara.
mujezin: osoba koja učeći (melodično izgovarajući) ezan poziva vjernike na zajedničko klanjanje namaza.
mumin (ar. mu'min): vjernik; suprotno od kafir.
munafik: licemjer; dvoličnjak u vjeri; osoba koja se pretvara da vjeruje, a ustvari je nevjernik.
murid: osoba koja bespogovorno služi tarikatu i svome šejhu; pripadnik tankata sa zakletvom koji je jos u fazi učenja.
murted: otpadnik od vjere; osoba koja je izabrala nevjerovanje nakon što je bila vjernik; izdajnik; kolokvijalno: murtat.
Musa, a.s.: Allahov poslanik preko kojeg je Uzvišeni Bog objavio Tevrat, Mojsije.
musala (ar. musalla): javno mjesto na otvorenom prostoru, u naselju ili pored njega, na kome se klanjaju zajednički namazi (posebno oni kojima prisustvuje veći broj vjernika
kao što su džume i bajram-namazi).
Mushaf: svi kur'anski tekstovi sakupljeni u jednu zbirku, a koji su u rano doba islama bili ispisani na različitim materijalima, odvojeni jedni od drugih.
musliman: osoba pokorna Bogu, koja izvršava Božije naredbe i kloni se Njegovih zabrana; kolokvijalno: sljedbenik islama.
muslimanska nova godina (hidžretska nova godina): 1. muharem; prvi dan prvog mjeseca hidžretske godine; dan kada muslimam obilježavaju Muhammedovo, a.s., preseljenje iz Meke u Medinu.
mustehab: ono što je Muhammed, a.s., preporučio da se čini; određene radnje koje ukrašavaju namaz ali i bez kojih će namaz biti potpuno ispravan.
mušrik: mnogobožac; idolopoklonik.
Muzdelifa: mjesto na putu između Arefata i Mine, nadomak Meke, u kojem su se hadžije, u sklopu obaveza hadža, dužne zaustaviti.
nafila: neobavezni, dobrovoljni ibadet, svaki obavljeni namaz ili post koji ne spada u strogu obavezu (farz), a nije u nivou sunneta.
namasko vrijeme (namaski vakat): vremenski period u toku dana u kojem se treba klanjati pojedini
namaz. Dan (24 sata) je podijeljen na pet takvih vremenskih perioda.
namaz (ar. salat): islamski oblik čovjekovog neposrednog obraćanja svome Stvoritelju; drugi stup islama.
nedžaset: nečist, nečistoća; tvari koje čovjekovo tijelo, odjeću i prostor oko njega čine nečistim za obavljanje vjerskih dužnosti.
nefs: u širem smislu: duša; u užem smislu: ego.
nifas: postporođajni poremećaji (nekontrolirano krvarenje) kod žene koji mogu trajati i do četrdeset dana; za vrijeme nifasa žena nije dužna klanjati, ne može učiti Kur'an gledajući, i ne može seksualno općiti.
nijet (nijjet): namjera, odluka o izvršenju ili namjeni; izricaj koji je uvjet za izvršavanje mnogih islamskih vjerskih obreda kao što su namaz, post, zekat i dr.
nikah: šerijatsko vjenčanje.
nišan: kameno ili drveno obilježje na mezaru.
Omer ibn Hattab: ashab, saradnik i prijatelj Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.; drugi halifa.
Osman ibn Affan: ashab, zet, saradnik i prijatelj Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.; treći halifa.
pejgamber: vidi: Allahov poslanik.
perda: zastor.
pir: šejh; starješina; duhovni vođa i osnivač jednog derviškog reda.
podne-namaz (ar. salatu-z-zuhr): podnevni namaz koji se klanja u sredini dana.
preseliti na ahiret: umrijeti.
radiallahu anhu (anha): "Bog bio zadovoljan njime (njome)"; izgovara se ili piše nakon izgovorenog ili napisanog imena nekog od poznatih ashaba ili članova porodice Allahovog Poslanika, a.s.; skr. r.a.
rahmet: milost (Božija).
resul: poslanik.
rahmetli: koji je u milosti Božijoj; dodatak ispred imena osobe koja je umrla.
rahmetlija: osoba koja je umrla.
ramazan (ar. ramadan): mjesec islamskog posta; deveti mjesec hidžretskog kalendara.
Ramazanski bajram (ar. ldu-1-fitr): uz Kurban-bajram najvažniji muslimanski blagdan koji se proslavlja 1., 2. i 3. ševala po hidžretskom kalendaru; označava kraj ramazanskog posta.
ramazanski post: post u mjesecu ramazanu; obavezni post, treći stup islama.
rebiul-ahir: četvrti mjesec hidžretskog kalendara.
rebiul-evel: treći mjesec hidžretskog kalendara.
redžeb: sedmi mjesec hidžretskog kalendara.
resulullah: Allahov Poslanik s.a.v.s..
ruh: duh, duša.
ruku: pregibanje; dio namaza koji se obavlja u stojećem položaju s kičmom povijenom naprijed za, otprilike, devedeset stepeni i dlanovima oslonjenim na koljena.
sabah-namaz (ar. salatu-l-fedžr): jutarnji namaz koji se klanja prije izlaska sunca.
sabur: strpljenje; ljudska osobina koju potencira sam Kur'an u brojnim ajetima.
sadaka: neobavezna ali pohvalna i preporučljiva materijalna pomoć siromašnima.
saf: red; red vjernika koji su stali da zajednički obave namaz.
selam: mir; skraćena verzija islamskog pozdrava; vidi; selamun alejkum!
safer (saffer): drugi mjesec hidžretskog kalendara.
sahibi-uzur: osoba koja ima neki trajni ili privremeni zdravstveni problem koji kvari abdest. Takva će osoba, sve dok traje spomenuti problem, za svaki namaz uzimati novi abdest.
saim: postač; osoba koja posti u momentu kada se o njoj govori.
savm (ar. sawm): islamski post .
sebeb: povod.
sebebi-nuzul: ovosvjetski povod objavljivanju pojedinih kur'anskih ajeta ili poglavlja.
sedžda: padanje ničice, spuštanje čela i nosa na tlo pred uzvišenošću i veličinom Božijom; obavezni dio namaza.
sehur: predsabahski obrok koji uzimaju postači u mjesecu ramazanu ili prilikom dobrovoljnog posta, prije zore, tj. prije zapaštanja; sehur nije stroga obaveza, a post će i bez njega biti ispravan.
selamun alejkum! (ar. es-selamu 'ale-jkum!): "mir (Allahov) vama!" (produženi oblik selama: es-selamu 'alejkum ve rah-metullahi ve berekatuhu: Neka je sa vama mir (Allahov), i milost Božija i blagodat Njegova); islamski pozdrav.
Sevap (sevab): Bogu drag čin; dobročinstva za koja je Bog direktno ili indirektno obećao nagradu; nagrada za dobročinstvo.
Sudnji dan: Kijametski dan;
sufara: početnica za kur'ansko (arapsko) pismo.
sufija: onaj čije je srce čisto od spletki i smutnje; pripadnik tesavufskog učenja; vidi: derviš.
sunije (sunnije): oni koji se u tumačenju i prakticiranju islama, pored Kur'ana, oslanjaju i na sunnet Allahovog Poslanika; glavnina svjetske muslimanske populacije.
sunnet: praksa Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., koja podrazumijeva ono što je Poslanik radio, govorio ili prešutno odobrio; ibadet koji je Poslanik, a.s., neizostavno činio (sunneti-muekkede), i onaj koji je povremeno izostavljao (sunneti-gajrimuekke-de).
sura: poglavlje Kur'ana.
šaban (ša'ban): osmi mjesec hidžretskog kalendara.
Šafija, Ebu-Abdullah Muhammed: istaknuti islamski pravnik i alim iz VIII i IX st. na čijem je učenju nastala i po kome je nazvana pravna škola u islamu: šafijski mezheb.
šafijski mezheb: pravna škola ili pravac u islamu nastao na pravnoj misli Ebu-Abdullaha Muhammeda Šafije.
šahid: svjedok.
šehadet: svjedočenje; vidi: kelimei-šehadet.
šehid: osoba koja je u neposrednoj borbi za islamske vrijednosti i prava čovjeka, svjesno i u ime Boga, žrtvovala svoj život; osoba koja se zbog izuzetnosti svoga djela na ovom svijetu pridružuje Allahovm poslanicima u Džennetu.
šejh: vjerski znalac; starac; starješina; vjerski učitelj koji se bavi obrazovanjem i poučavanjem propisima i tesavufskom učenju u tekiji ili na nekom drugom mjestu; osoba koja vodi zikr, prima i uvodi u tarikat, starješina jednog derviškog reda; vidi: pir.
šejtan: nevidljivo duhovno biće koje pokušava navesti čovjeka na grijeh i učiniti ga neposlušnim Bogu.
Šerijat: islamski zakon.
ševal (ševval): deseti mjesec hidžretskog kalendara.
šiije: sljedbenici posebnog mezheba u islamskom pravu i zagovornici ideje da je Alija, r.a., trebao biti prvi halifa poslije smrti Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
širk: pokornost i obožavanje bilo koga ili bilo čega osim Boga; politeizam.
šura: dogovor, dogovaranje; islamska institucija donošenja bitnih odluka i rješavanja važnih problema.
tabut: ravna drvena nosiljka na kojoj se umrli musliman ili muslimanka nosi do mezara i, u slučaju žena, spušta u sam mezar.
tarikat: idejno-praktična metodologija tesavufa.
tedžvid: pravila učenja Kur'ana.
tefsir: tumačenje; egzegeza Kur'ana; naučna disciplina koja se bavi proučavanjem vrsta i metoda tumačenja Kur'ana.
tejemum: simbolično islamsko čišćenje zemljom ili predmetom od zemlje koje u nedostatku čiste vode zamjenjuje gusul i abdest.
tekbir: (Allahu ekber! - Allah je najveci!); uzvisivanje ili veličanje Boga; rečenica sa kojom se počinje svaki namaz i međusobno odvajaju njegovi sastavni dijelovi;
tekija: osnovna institucija tarikata za njegovanje i širenje prosvjete, nauke i kulture protkane pobožnošću; duhovno odgajaliste, bogomolja, a po potrebi i konačište.
teravih-namaz, teravija (ar. salatu-t-teravih): noćni namaz koji se klanja samo u noćima mjeseca ramazana iza jacija-namaza; teravija.
tesavuf (tesavvuf, sifizam): razvijanje spoznaje i jačanje uvjerenja da postoji Stvoritelj i da to svjedoči i potvrđuje sva priroda; gledanje na vjeru i život kroz ljubav prema Bogu.
teslim: predanost Bogu; poslušnost šejhu u tarikatu.
tevhid: jednoća Božija; kolokvijalno: dobrovoljni vjerski obred u kojem se veliča ime Božije i naglašava Njegova jednoća.
Tevrat: Božija knjiga objavljena preko Allahovog poslanika Musaa, a.s.
Kiraet: učenje Kur'ana: melodično čitanje ili izgovaranje Kur'ana po posebno utvrđenim pravilima.
Uhud: brdo nedaleko od Meke u podnožju kojeg je, u bici s idolopoklonicima, život izgubio amidža Muhammedov, a.s., hazreti Hamza zajedno sa još nekolicinom poznatih ashaba.
ulema: vidi: alim.
ummet: svjetska zajednica muslimana.
Usuli-fikh: izvori fikha; nauka koja se bavi izučavanjem izvora fikha i metoda kojima se iz njih izvode fikhski propisi.
vadžib: islamski propis koji ima drugostepenu obaveznost za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku; one islamske obaveze koje, iako ne spadaju u stroge obaveze (farz), Muhammed, a.s., nije izostavljao.
vahdanijet: Božija jednoća; vidi: tevhid.
vahj: otkrovenje; Božija objava; objavljivanje Božije riječi poslanicima vjerovjesnicima.
vakat: vrijeme; namaski vakat.
vasijet: oporuka.
vaz: govor.
vitr-namaz: obavezan (vadžib) noćni namaz od tri rekata koji se klanja poslije jacija namaza.
Zebur: Božija knjiga objavljena preko Allahovog poslanika Davuda, a.s., Psalmi.
zekat: obavezno godišnje izdvajanje određenog postotka određenih vrsta imovine, u Kur'anom određene svrhe; četvrti stup islama.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba