Arapi se dijele u dva plemena. Pleme koje je izumrlo, Arabi Baide su potomci Samovi, sina Nuhova. Glavni ogranci ovog plemena su: Ad, Semūd, Amalike, Tasm, Džedis, Emin, Džurhum i Hadrameut.
O rodu Amalike malo se zna. Jedan ogranak plemena naselio se oko Ka'be. Nakon lutanja, združiše se sa plemenima Moabita i Amonita, te zauzeše ravnice Petrejske i Pustinjske Arabije. Odavde su dugo napadali Hebreje dok ih nije pobijedio Dāvud. Ostali ogranci prastanovnika Arabije rastrkaše se po Damasku, Bahrejnu i Hadramevtu.
Arabi Muteehhire ili Baije dijele se na dva glavna ogranka/Arabi Mutearibe prebivali su u Jemenu i XXX stoljeća prije hidžre osnovali su svoju državu na čelu s Kahtanom 14 JARIN Njegov sin Jareb osvaja Hidžaz. Tu postavlja sina Džurhuma.
Iza Abduššemsa vladao je sin Himjar, dinastija Himjarita. Arabi Mustaribe su potomci Ismailovi, većinom se odadoše pustinjskom životu. Između plemena Džurhum i Ismailovih potomaka dolazi do sukoba oko upravljanja Hidžazom, ko da vodi glavnu riječi u ratu i ulogu nad Mekkom. Dok su Arabi-Mustaribe tvrdile da je Mekka sa Ka'bom odvajkada središte i svetilište svih plemena, dotle su se Mutearibe otimale za Sanu i tražile da to bude glavni grad pozivajući se na bogatstvo i plodnost Jemena. Ova je borba dugo trajala i dovršena je u prilog Mekke tek u VI stoljeću, poslije neuspjeha Ebrehe da poruši Ka'bu. Arapi kao i Sirijci, Aramejci, Hebreji, Feničani, Babilonci i Asirci pripadaju Semitima. Kroz povijest su siromašni i necivilizirani barbari pobjeđivali narode na vrhuncu civilizacije, jer lagodan život oduzima hrabrost.
Arapi su jedan od najstarijih naroda svijeta. Imali su velika carstva. Mnoge nepravilnosti i problemi u hebrejskom i drugim semitskim jezicima, lahko se mogu protumačiti pomoću normi i pravila arapskog jezika. To je moguće zbog slijedećeg: 1) Arapi su stari kao i najstariji semitski narodi; 2) sačuvali su čistoću jezika.
Doista, poezija i proza iz vremena Muhammeda (a.s.) ne razlikuju se od današnje ni u rječniku, ni u gramatici, ni u morfologiji, mada je prošlo 1415. godina.
“Arapi će kroz cijeli srednji vijek sačuvati narodni talenat i svojstvenu im snagu. U ustrojstvu islama bilo je nešto što izmiče našoj spoznaji. Kršćanski je svijet mogao biti tako jako zgođen samo nečim što predstavlja učinak nama nepoznatih prauzroka. Možda su oni narodi rođeni u pustinji proživjeli u dalekoj domovini užas građanskih ratova kroz koje su se očeličili ljudski značaji, oblikovale velike nadarenosti, šiknuli neodovoljivi nagoni, ili još nešto slično tome“ (Napoleon). Od Ismaila do Muhammeda (a.s.) u Hidžazu nije bilo reformatora i osvajača. Islam koristi unutarnje rezerve snage i nadarenost ovog naroda usmjerava boljim putevima nego iko prije. Islam uči muslimane da preziru smrt, rado žrtvuju život za stvar vjere, a u isto vrijeme da štede tuđu krv (demm). Bez manje prolijevanja krvi, nije se niko brže širio. Zemljoradnici i zanatlije teško se upuštaju u daleka putovanja. Tome su skloni trgovci i beduini. Arabija je hiljadama godina trgovački tranzit između Evrope, Indije i Kine. Mekkansko pleme Kurejšija bilo je na čelu međunarodnih trgovaca. Imali su ugovore sa Bizantom, Perzijom, Abesinijom, Jemenom i izvrsno su poznavali običaje, narav, zakone pa i puteve tih krajeva.
U gradovima-državama, Mekki, Medini i Taifu postojala je određena demokratija i ravnopravnost građana i stranaca. Vjerovali su u vrijednost svake jedinke. Najveći dio Arabije imao je uvijek neku autonomiju. U godini rođenja Muhammeda (a.s.), veliki je pohod Abesinaca, naroda na slonovima, koji je krenuo na Mekku s cijem da poruše Ka'bu.
Arabija kao geografsko, povijesno i svako drugo središte između Afrike, Azije i Evrope, podjednako je udaljena od sva ta tri kontinenta. Posmatrano sa stajališta uticaja klime, Arabija se odlikuje sa tri značajke. Mekka ima klimu afričke pustinje, Medina plodnost umjerenog pojasa, a Taif podneblje Južne Evrope. Ta tri grada na čelu sa Mekkom odvajkada su međusobno povezana u neformalnom savezu. Arabija je pred pojavu islama jedina zemlja na koju su ekonomski i politički utjecale države triju kontinenata: Sjeverna Arabija bila je pod prevlašću Bizanta, istočna i sjeveroistočna pod protektoratom Irana, a Jemenom vlada Abesinija.
Izbor arapskog jezika ima svojih prednosti. Prije svega, nijedan jezik ne može se usporediti sa arapskim u pogledu ritma, tvorbe riječi, pravila usprezanja i fonetike. To je vrlo koncizan i vrlo precizan jezik. Osim zamjenica, glagoli razlikuju muški i ženski rod. Bogatstvo rječnika omogućuje mu izraziti vrlo tanahne nijanse na vrlo elegantan način. Poslanikova poruka jasna je danas kao i u momentu prenošenja. Jezik koji ne bi bio tako ustaljen ne bi bio pogodan za Svetu knjigu, za nadahnuti nauk.
Mekka je majka gradova od pradavnih vremena. Kao grad u središtu pustinje nije bila privlačna ni pljačkašima ni osvajačima. U dolini okružena velikim brdima, Mekka je živjela od karavanskih prihoda. U Mekki (Bekki) je svetište, Ademovo, Šitovo, Ibrahimovo. Većina gradova imala je po jedan sajam a oko Mekke su četiri: u Mini, Medženni, Zul-Medžazu i Ukazu. Mekka je uživala tri sveta mjeseca u godini a drugi gradovi po jedan mjesec. U Mekki je postojala organizacija be'sl, koja je obitelj tog grada štitila punih osam mjeseci u godini. Zbog raznih ugovora, Mekka je uživala najveću sigurnost u Arabiji.
Autor: Mustafa Spahić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba