"Post je štit. Onaj koji posti, neka se kloni bestidnog govora i ružnog postupanja. Ako se neko bude svađao s njim ili ga bude vrijeđao, neka on kaže: „Zaista, ja postim!“ dva puta. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, zadah iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska. On ostavlja svoju hranu, piće i udovoljavanje strastima zbog Mene. Post Meni pripada i Ja ću za njega nagraditi. A za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada. U nastavku je komentar iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

"Post je štit. Onaj koji posti, neka se kloni bestidnog govora i ružnog postupanja. Ako se neko bude svađao s njim ili ga bude vrijeđao, neka on kaže: „Zaista, ja postim!“ dva puta. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, zadah iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska. On ostavlja svoju hranu, piće i udovoljavanje strastima zbog Mene. Post Meni pripada i Ja ću za njega nagraditi. A za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada. U nastavku je komentar iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

Komentar kudsi hadisa: "Post je Moj"

U Enciklopediji hadisa (Bereket ramzana i Ramazanski post) nalaze se predaje u kojima Allah, dž.š. opisuje post kao nešto što pripada Njemu. Pa tako iz El-Buharijinog Sahiha, iz Knjige o postu, 3. džuz, poglavlje Blagodati posta se navodi:

"Post je štit. Onaj koji posti, neka se kloni bestidnog govora i ružnog postupanja. Ako se neko bude svađao s njim ili ga bude vrijeđao, neka on kaže: „Zaista, ja postim!“ dva puta. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, zadah iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska. On ostavlja svoju hranu, piće i udovoljavanje strastima zbog Mene. Post Meni pripada i Ja ću za njega nagraditi. A za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada. U nastavku je komentar iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

U izjavi Post je štit riječ جُنّة (štit) ima značenje: zaštita i zastor, tj. zaštita od griješenja, jer post slama strasti i slabi ih. Rečeno je da je to zastor od vatre, kako je već preneseno u pojedinim predajama kod Et-Tirmizija. U njima stoji: Post je štit od vatre, a vatra ima značenje okruženosti strastima. Tako stoji kod Se’ida b. Mensura i Ahmeda u hadisu od Ebu ‘Ubejde b. El-Džerraha: Post je štit, ukoliko ga postač ne pocijepa, a Ed-Darimi je dodao: ukoliko ga ne pokvari ogovarenjem. El-Kastalani kaže da su u njemu dva pojma međusobno povezana, jer kada postač sačuva svoju dušu od griješenja na dunjaluku, to će mu biti zastor od vatre na Ahiretu.

U izjavi: Neka se on kloni bestidnog govora i ružnog postupanja, riječ لا يرفث je u značenju savjeta da postač ne bude nepristojan u svom govoru, a riječ لا يجهل podrazumijeva klonjenje od ružnog postupanja; tj. neka postač ne čini djelo koje je svojstveno glupaku, kao što je pjevanje i ismijavanje, ili neka ne potcjenjuje drugog. U predaji kod Se’ida b. Mensura stoji: Neka se kloni bestidnog govora i neka se ne svađa, što je općenita zabrana i odnosi se i na vrijeme dok postač posti, a i u drugim situacijama, kada to ne čini. To se posebno veže za post, u odnosu na druge situacije, zbog toga što se čovjek svojim postom pokorava isključivo Allahu, te mu, stoga, ne dolikuje da griješi.

‘Ijad kaže da riječ قَاتَلَه u izjavi: A ako se neko bude svađao s njim ili ga bude vrijeđao, ima značenje: suprostavljanje drugome prepirući se s njim. U predaji kod Se’ida b. Mensura, koju prenosi preko Suhejla, stoji: A ako neko nabasa na njega i počne se s njim raspravljati. Ova izjava ima značenje: svađao se s njim. Njen smisao je u preporuci: ako postaču dođe neko da se svađa s njim ili da ga vrijeđa, ne bi trebalo da mu on uzvraća na isti način.

Neka tada kaže: „Ja postim“ dvaput jeste poziv da se ta izjava kaže javno, što smatra En-Nevevi u  djelu El-Ezkar, ili srcem, kako tvrdi El-Mutevelli, a što prenosi Er-Rafi’i od drugih učenjaka. Poziv na opetovanje te izjave (dvaput) jeste zbog mogućnosti da bi, kada je postač izrekne, mogao biti odbijen od svađalice ili osobe koja ga vrijeđa, pa bi trebalo odvraćati postupno. U djelu El-Mesabih se navodi: „Očito je da je ovaj govor povod za formiranje zabrane. Stoga, postačeva izjava: ‘Ja postim!’ upozoravajuća je i opominjujuća prijetnja, usmjerena onome ko oskrnavi svetost postača i njegovo vrijeđanje se uzima kao sredstvo umanjenja nagrade: onaj koji vrijeđa sam će se opametiti strogošću zabrane, uzrokovane postom, jer je post štit svom postaču koji ga čuva od ezijeta drugih, ali istovremeno štiti i druge od njegovog ezijeta.“ U hadisu: Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, zadah iz usta postača, riječ الخلوف znači: promjena zadaha iz usta postača zbog nedostatka hrane u njegovom želucu. Ovaj  hadis se nastavlja riječima: draži je Allahu od mirisa miska, a tekst predaje kod Muslima i En-Nesaija glasi: bit će draži Allahu na Sudnjem danu. Ibn es-Salah i Ibn ‘Abdusselam se razilaze oko toga da li se ovdje misli na zadah na dunjaluku ili na Ahiretu. Ibn ‘Abdusselam iznosi stav da se misli na zadah na Ahiretu, a kao dokaz uzima predaju od Muslima i En-Nesaija. Prenosi Ebu eš-Šejh, sa slabim lancem prenosilaca, od Enesa merfu’ hadis, u kojem stoji: Izaći će postači iz svojih kabura i bit će prepoznavani po mirisu iz svojih usta. A njihova usta su draža Allahu od mirisa miska. Ibn es-Salah iznosi stav da se time misli na zadah na dunjaluku, uzimajući kao dokaz za to merfu’ hadis koji se prenosi od Džabira, a u kojem stoji: A zadah iz njihovih usta, kada se oni sustežu od jela, draži je Allahu od mirisa miska Ovo je problematično, s obzirom na to da je Allah Uzvišeni čist od svojstava koja imaju stvorenja, kao što je čulo mirisa i dr. Stoga je neophodno to uzeti u prenesenom smislu, kako bi se ukazalo na blizinu Allahu Uzvišenom.

Rečeno je: „Zaista će ga On nagraditi za post na Ahiretu, kada će zadah njegovih usta biti bolji od mirisa miska, ili kada će pobrati nagrade za post, koje su bolje od mirisa miska kod nas.“ 

Zatim navodi El-Kastalani: „Možeš pitati: Zašto je zadah postača bolji od mirisa miska, kada je miris krvi šehida miris miska, a u tome je i stavljanje života na kocku?“

Odgovorit ću da je trag posta bolji od traga džihada, jer je post jedan od ruknova (stubova) islama, na koje ukazuju Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Islam je izgrađen na pet stubova. Džihad je fardi-kifaje, a post fardi-’ajn. A fardi-’ajn je bolji od fardi-kifajeta, kako to iznosi imam Eš-Šafi’, Allah Uzvišeni mu se smilovao. A prenio je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, u svom Musnedu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Dinar kojeg potrošiš za svoju porodicu je bolji od dinara kojeg potrošiš na Allahovom putu. Smisao ovog dokaza je da je trošenje na svoju porodicu, a što je fardi-’ajn, bolje od trošenja na Allahovom putu, što jeste džihad, koji spada u fardi-kifaje. Nije u suprotnosti s time hadis kojeg prenosi Ebu Davud et-Tajalisi od Ebu Katade koji kaže: Jednom je govorio Vjerovjesnik, s.a.v.s. Spomenuo je džihad i istakao da je on bolji od svih ostalih djela, izuzev od pet dnevnih namaza. Ta nesuprotstavljenost je zbog toga što je ovaj hadis izgovoren prije propisivanja posta i njegove obaveznosti. Osim toga, jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio čovjeku koji ga je pitao o djelu najboljem od svih, riječima: Drži se posta, nema ništa što je njemu slično.

Riječi: Ostavlja svoju hranu, piće i udovoljavanje svojim strastima Mene radi! govori Allah Uzvišeni, kako stoji u većini predaja. A riječ شهوته  (svoje strasti) je povezana veznikom s onim što je ispred nje, spajajući opće s posebnim, čime se možda hoće zasebno obuhvatiti seksualni nagoni.

Post pripada Meni znači da nema postač u njemu udjela, kao što je pretvaranje i sl, ili zato što je iskren prema Njemu, jer se postom ne pokorava nikom drugom do Njemu, ili je to tajna između Njega i Njegova roba, koji je izvršava samo radi Njega.

I Ja ću za njega nagraditi znači da će nagraditi postača za njega. Poznato je da, kada Plemeniti preuzme na sebe davanje, to postaje znakom obilnosti toga davanja i njegova pojačavanja, kao i bezbrojnog povećavanja nagrade, bez svođenja računa. Za dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada. U nekim od predaja se dodaje: do sedam stotina puta toliko. Oni su jedinstveni u stavu da je namjera da se postačem ovdje smatra onaj ko je sačuvao svoj post od griješenja.

Zbog toga on kaže: Postač ima dvije radosti: radost kada se iftari, a to je radost njegove hajvanske duše, i radost kada susretne svog Gospodara, a ta radost pripada njegovoj duši koja je obdarena rububijjetom. Tada će mu biti predočen post prilikom susreta s njegovim Gospodarom, i to je osvjedočenje (El-Kastalani).

***

Komentar Muslimovih predaja od En-Nevevija, Allah mu se smilovao

        En-Nevevi je kazao da ovaj hadis sadrži zabranu postaču da bestidno govori, što predstavlja isprazan i sraman govor. Riječ ﺍﻟﺠﻬﻞ (glupost) je veoma slična, po svom značenju, riječi ﺍﻟﺮﻓﺚ (bestidan govor), a to je ono što je suprotno razboritosti, što je suprotno prikladnom govoru i ponašanju.

Riječi: A ako ga neko bude vrijeđao znače: ako mu dođe neko s namjerom da ga vrijeđa, a riječ قاتله (svađao se s njim) ima značenje: prepirao se s njim i suprostavljao mu se. U izjavi: Neka tada kaže: „Ja postim! Ja postim!“ navodi se upravo dva puta, što znači da to postač treba da javno izgovori, kako bi ga čuo onaj ko je došao da ga vrijeđa i da se prepire s njim, te time bude uspješno ukoren. Navodi se i preporuka da to postač ne izgovori naglas, nego u sebi, tiho, kako bi time spriječio svađu i vrijeđanje sa svoje strane, kao i uzvratio na isti način i tako sačuvao svoj post od neugodosti. Najbolje je, ipak, da se obje preporuke ostvare zajedno. Znaj da zabrana vrijeđanja i psovanja postača, svađanja i prepirke s njim nije isključivo vezana samo za njega. Naprotiv, to je zabranjeno činiti bilo kome, ali se ta zabrana posebno apostrofira kao pravo postača.

Za riječi: Svako djelo potomka Ademovog njemu pripada, osim posta. On pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, kaže da se učenjaci razilaze oko značenja hadisa, mada svaki ibadet pripada Allahu Uzvišenom. Jedni misle da je razlog vezivanja posta za Allaha u tome što vjernik postom ne robuje nikom drugom do Allahu, dok nevjernici nisu nikada uzdizali svoja božastva (idole) postom, a činili su to klanjajući im se, dijeleći sadaku u ime njih, spominjući ih i sl.

Kao drugi razlog, navodi se da je post daleko od dvoličnjaštva, zbog njegove tajnosti, za razliku od namaza, hadža, borbe, sadake i drugih vidljivih ibadeta.

Treći misle da je to zbog toga što ni postač ni njegova duša nemaju nikakava udjela u postu, za razliku od ostalih ibadeta.

Ima i mišljenje da je to zbog postačeve relativne neovisnosti o hrani i piću, što je svojstvo i Allaha Uzvišenog. Tako se postač približava Allahu onim što je povezano s Njegovim svojstvima, iako svojstva Allaha Uzvišenog ne sliče ni jednoj stvari.

Jedni zastupaju stav da je značenje izjave: Post pripada Meni u tome da Jedini Allah zna kolika je vrijednost nagrade za post, ili koliko je povećanja dobrih djela, dok za druga djela pokornosti Allah Uzvišeni Svojim stvorenjima otkriva veličinu njihove nagrade.

Jedno od tumačenja je i da je postač vezan za Allaha vezom počasti, kao što On kaže: Allahova kamila (sura Eš-Šems, 13), s tim što cijeli univerzum pripada Allahu Uzvišenom, a ovaj hadis pojašnjava svetost posta i sabura u njemu, budi želju za njim i podstiče na njega.

Riječi: I Ja ću za njega obilno nagraditi pojašnjavaju veličinu blagodati posta i obilnost Njegove nagrade, a poznato je da, kada Plemeniti preuzima na Sebe davanje, to ukazuje na veličanstvenost nagrade i obilnost tog davanja.

U sintagmi zadah iz usta postača u drugoj predaji je riječ خُلفة-  zamijenjena riječju خُلوف, a obje riječi su s damom (ﹹ) na ha’u (خ) i obje znače: promjena mirisa usta. Ovdje je upotreba damme (ﹹ) na ha’u (خ) ispravna i to je rašireno u književnim djelima, dok istočnjaci izgovaraju i s dammom (ﹹ) i s fethom (ﹷ), ali je s damom (ﹹ) ispravno. U pogledu značenja hadisa El-Mazuri je naveo: „Ovo predstavlja metaforu i alegoriju, jer je osjećanje prijatnog mirisa osobina živog stvorenja, čija čula ga usmjeravaju nečemu, pa on to smatra lijepim ili ga udalje od nečega, pa on to smatra ružnim. A Allah Uzvišeni je čist od svega toga. Međutim, kod nas vlada običaj da nam je bliže ono što ima prijatan miris, te se u prenesenom smislu to veže za post, kao nešto što približava Allahu Uzvišenom. El-Kadi kaže: ‘Rečeno je da će postača nagraditi Allah Uzvišeni za njega na Ahiretu, te će njegov zadah postati prijatniji od mirisa miska, kao što je miris krvi šehida miris miska.’

Rečeno je da je će postač postići nagrade koje su brojnije od onoga što će postići vlasnik miska na nekom sijelu.

Po drugome mišljenju, njegov miris je draži Allahovim melekima od mirisa miska.

Zatim navodi En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao: „Ispravno je da će zadah imati veće nagrade od miska, uzimajući u obzir da se podstiče na mirisanje za džumu i bajrame, sijela u kojima nema griješenja i za zikr, kao i za sva ostala dobra djela.“

U zapovijedi: Neka on ne priča bestidno i neka ne podiže glas, riječi ﻳﺴﺨﺐ ﻭﻻ- stoje sa sinom i sadom (لا يصخب), što znači pjevanje, dok je značenje preneseno u drugoj predaji: neka ne bude nerazuman. Et-Taberi bilježi i verziju: Neka ne ismijava druge (ﻭﻻﻳﺴﺨﺮ) s ra’om (ر), a značenje je ispravno, zbog toga što ismijavanje može biti učinjeno i riječju i djelom, a sve to predstavlja nerazumna djela.

En-Nevevi je utvrdio da je ova predaja pogrešno napisana, iako je njeno značenje ispravno.

Ovaj autor, Allah mu se smilovao, za riječi: Postač ima dvije radosti iznio je mišljenje islamskih učenjaka: Kada je u pitanju postačeva radost prilikom susreta s Gospodarom, njen uzrok leži u tome što će vidjeti svoju nagradu, sjetiti se Allahove blagodati prema njemu i svog sretnog ishoda zbog toga. Uzrok, pak, radosti prilikom iftara leži u tome što je postača upotpunio svoj ibadet i uspio ga sačuvati od grijeha, kao i u tome što će ga obradovati velika nagrada za taj ibadet.

Dodat ću: Ta radost u sebi uključuje i radost ljudske duše, koja se u tome trenutku naslađuje onim od čega se sustezala tokom posta, a što bude u vrijeme iftara. A Allah najbolje zna!

Autor: El-Kastelani 

Keywords & Tags

Contact Us