U Enciklopediji hadisa se navodi hadis o susretu Musaa, a.s. i Hidra
Rekao je on, Uzvišeni Allah mu se smilovao: Prenijeli su nam ‘Ali b. ‘Abdullah Medinjanin, Sufjan b. ‘Ujejne, ‘Amr b. Dinar Mekelija i Se’id b. Džubejr el-Kufi koji je rekao Ibn ‘Abbasu: Zaista je Nevf b. Fedale, Ebu Jezid el-Kas El-Bikali. Prenosi se od El-Muhliba, Es-Sudefija i Ebu el-Hasana b. Siradža da El-Bikali ima porijeklo iz plemena El-Bikal, ili iz starog plemena Himjer iz Jemena.
Većina muhadisa ga vokaliziraju, kako kaže ‘Ijad, البَكّالى s fethom (ﹷ) na ba’u (ب) i tešdidom (ﹽ) na kafu (ك). Takav zaključak je izveden iz predaje Ibn Bahra i Ibn Ebi Dže’afera koji prenosi od El-Azrija (Ebu Zerr kaže da mu je porijeklo od Bekkala b. De’amija) i koji tvrdi da Musa koji se susreo s Hidrom (o čemu Allah kazuje u suri El-Kehf) nije bio Musa, a.s., koji je poslanik sinova Israilovih. To je bio neki drugi Musa, koji se zove Musa b. Mejša b. Efrasim b. Jusuf b. Jakub. Taj drugi Musa je prigovarao za svoje dobročinstvo i bio je po prirodi jako svadljiv. Ibn ‘Abbas je rekao: Slagao je Allahov neprijatelj Nevf el-Bikali u toj tvrdnji. Ibn ‘Abbas je to rekao kako bi izrečenu tvrdnju demantirao i zabranio njenu upotrebu. Bio je u stanju srdžbe i nije stvarno mislio sve što je rekao.
Zatim je ispričao ono što je Ubej b. Ke’ab prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Musa je jedne prilike držao govor sinovima Israilovim. Bio je upitan: „Ko je od ljudi najznaniji?“ Odgovorio je, shodno vlastitom uvjerenju: „Ja!“ Ovo je upečatljivije od prethodne predaje, u kojoj stoji da je na pitanje: „Znaš li ikog ko je znaniji od tebe?“ odgovorio: „Ne!“, čime je porekao Njegovo znanje! U ovoj predaji se onemogućava takav zaključak: Allah ga je ukorio zato što znanje nije pripisao Njemu. A Allah najbolje zna! Allah mu je rekao: Naprotiv! Ja imam jednog roba, a on je Hidr, koji se nalazi tamo gdje se dva mora sastaju (Indijski okean i Sredozemno more koje je sasvim blizu istoka) i koji je znaniji od tebe! u posebnim znanjima. Musa je pitao: „Gospodaru moj, ko će me uputiti do njega“, tj. ko ili što će mi garantirati da ću ga i vidjeti. Možda je Sufjan rekao: „Kako da dođem do njega?“, tj. kako će mi biti omogućeno da ga vidim? On Uzvišeni je odgovorio: „Ponijet ćeš ribu nasoljenu i staviti je u korpu.“ Riječ مِكْتَال označava korpu od palmina lišća. U izjavi na mjestu gdje je izgubiš glagol فَقدت je s fethom na kafu. U dijelu izjave On (Hidr) će biti upotrijebljena je riječ ثَمّ, a možda je on rekao: tu će se on pojaviti: ثمه. Tu postoji dodatak: harf ha’a (ه) sa sukunom (ﹿ), što označava: tamo, tu. On (Musa) je uzeo ribu nasoljenu i stavio je u korpu, kao što mu je bilo naređeno, a zatim krenuo sa svojim slugom Juše’a b. Nunom, dok ne stigoše (u Ebu Zerrovoj predaji stoji: sve dok njih dvojica nisu stigla do jedne stijene) na obalu, u mjesto gdje se sastaju dva mora. Kaže se: Tamo se nalazi izvor koji se naziva izvorom života. Na dio legli su obojica nastavlja se ostatak hadisa od El-Buharija, u kojem stoji da je Musa zaspao. Riba se uskomešala, tj. pokrenula se, jer je njenim tijelom ponovo potekao život, Allahovim izunom, iskočila iz korpe i pala u more. Potom je, prihvativši se svoga putovanja, skliznula u more. Allah je zaustavio tok vode zbog nje, pa se u vodi stvorila rupa, poput tunela. Ona je izgrađena poput svoda, što je mu’džiza Musaa, a.s., i Hidra, a.s.. Njih dvojica su krenuli, putujući ostatak tog dana i noći sve dok nije svanulo. Tada je rekao Musa svome slugi: Daj nam užinu našu! Već smo se podosta umorili od ovog putovanja. Nije Musa osjetio umor, sve dok nije odmakao od mjesta onako kako je Allah odredio. Reče mu njegov sluga: „Zamisli! Kad smo se kod one stijene sklonili, ja sam zaboravio ribu!, tj. zaboravio sam te obavijestiti da je oživjela i da se voda povukla u obliku tunela. Zbilja, sam šejtan je htio da je zaboravim, zbog toga što je razum bio nadvladan snagom određenja Ona (riba) se prihvati svoga puta do mora u koje je otišla, što je bilo vrlo čudnovato!“ Ovdje je riječ عجبا upotrijebljena u istoj funkciji kao i riječ za ribu, kao utvara, a za njih dvojicu, tj. Musa’a i njegovog slugu: to začuđujuće; zbog toga što je bila nasoljena. Musa je tada rekao: „Pa, to je ono što tražimo!“ I njih dvojica se ubrzano vratiše, slijedom svojih tragova. Oni su se vratili prateći tragove putem kojim su došli. Slijedili su njih dvojica svoje tragove, tj. slijedili su tragove kojima su došli, sve dok ne stigoše do stijene. Išli su da se susretnu s Hidrom. Tu vidješe čovjeka prekrivenog odjećom, kako spava (bio je sav umotan). Musa mu je nazvao selam, a on mu je odvratio. Hidr upita: Odakle u tvojoj zemlji selam? U drugoj predaji stoji: Je li u mojoj zemlji selam? Putnik Musa se predstavio, riječima: Ja sam Musa. Hidr upita: Musa sinova Israilovih? Odgovor je bio: Da. Došao sam da me podučiš onome čemu si ti smjerno podučen! Nije namjeravao da ga pita o nečemu od vjerskih propisa, jer vjerovjesnicima nije nepoznato ono što se vezuje za njihovu vjeru, a čemu su se pokoravali njihovi narodi. On reče: „Musa! Zaista, ja imam znanje od Allaha kojem me je podučio, a tebe nije. No, i ti, zaista, imaš znanje od Allaha kojem je On tebe podučio, a mene nije (ja ne znam sve, a ni ti ne znaš sve od onoga što ja znam)“. Musa je upitao: „Hoću li te pratiti?“ Hidr mu je odgovorio: „Zaista se ti nećeš moći sa mnom strpiti!“ To je zbog toga što se Musa, a.s., neće moći suzdržati od osuđivanja onoga što će biti u suprotnosti sa Šeri’atom, kada se desi.
A, i kako bi se ti strpio u onome o čemu nisi upoznat, tj. kako ćeš se strpiti u onome što ću učiniti od očevidnog, kada si vjerovjesnik koji će to osuditi. Ti nisi upoznat s pozadinom tih postupaka... do njegovih riječi: i da ti se ni u kojoj stvari neću suprostavljati! I potom njih dvojica (Musa i Hidr) krenuše obalom mora. S njima je bio Juša’a. U jednom trenutku putovanja pored njih je prolazila lađa i oni zatražiše od lađara da ih prevezu. Ovi su prepoznali Hidra i prevezli su ga (kao i Musaa i njegovog slugu) bez naknade (upotrijebljena je riječ نَول sa značenjem: nije im platio za prijevoz). Nakon što su se ukrcali na lađu, sletio je vrabac na njen bok i kljucnuo jednom ili dvaput. Hidr tada reče: „Musa, tvoje i moje znanje u odnosu na Allahovo (u odnosu na Njegovu obaviještenost) nije ni onoliko koliko je voda koju je zahvatio ovaj vrabac svojim kljnom u odnosu na more!“ Izraz „smanjenje“ ovdje nije upotrijebljen u bukvalnom, nego u značenju: moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je kao vrapčevo kljucanje po vodi u odnosu na vodu mora. To dolazi kako bi se približio smisao onoga o čemu se govori. Tada je Hidr uzeo sjekiru i uništio dasku-podnicu lađe. Musa se iznenadio kada je to učinio. Riječ القُدّوم je s damom na kafu i tešdidom na dalu, a Es-Safani je vokalizira fethom (ﹷ) i bez tešdida (ﹽ). Musa poviknu, osuđujući njegov postupak: „Što uradi? Ljudima koji su nas povezli besplatno uništio si lađu! Probušio si je, kako bi njenu posadu uništio (jer je šupljina u podu uzrokovala ulazak vode u unutrašnjost lađe, što bi moglo podaviti posadu). Doista si ti nešto golemo učinio, tj. zastrašujuće.“ On (Hidr) reče, podsjećajući Musaa na ono što je prethodno naveo kao uslov: „A zar ti nisam rekao da se ti nećeš moći strpiti sa mnom?“ Ovo pitanje je izrečeno u formi osporavanja Reče on (Musa) Hidru: „Ne grdi me zato što sam zaboravio!“ To je njegovo opravdavanje i davanje izvinjenja zbog zaborava. A možda je mislio, umjesto zaborava, na zapostavljanje, u smislu: Ne grdi me što sam zapostavio! I ne čini mi teškim (ne otežavaj mi) ovu moju stvar! To je bio prvi Musaov zaborav. Nakon što su izažli na obalu, prođoše pored djeteta koje se igralo s drugom djecom. Hidr uze za njegovu glavu i iščupa je ovako (Sufjan je pokazao kao da nešto otkida). Musa reče: „Zašto ubi nevino dijete, koje nije ubilo nikoga? Zbilja si učinio nešto gnusno!“ Hidr reče: „A zar ti nisam rekao da se ti zbilja nećeš moći sa mnom strpiti?“ Musa odgovori: „Zbilja, ako te nakon ovoga budem nešto pitao, nemoj se više družiti sa mnom!“ Nakon toga su krenuli dalje. Kada su došli do nekog grada, zatražiše od njegovih stanovnika hranu (i da ih ugoste), ali su ovi to odbili. U tom gradu su našli neki zid, koji je toliko bio oštećen da samo što nije pao. Hidr je učinio svojom rukom ovako (Sufjan je pokazao kao da nešto podiže naviše). Reče on (Musa): „Narodu kojem smo došli, a koji nas nije nahranio, niti ugostio, ti si zid popravio! (Bio je nagnut, pa si ga ispravio). Mogao si za to kakvu nagradu uzeti, kao naknadu za rad.“ Reče on (Hidr): „E, ovo je već rastanak između mene i tebe! Samo, obavijestit ću te o pozadini mojih postupaka, zbog kojih se nisi mogao strpiti.“ (Musa ih je osporavao, razumijevajući samo njihov vanjski smisao.)
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: - Bilo bi nam draže da se Musa strpio. – da bi nam Allah ispričao njihov slučaj! Sufjan prenosi da je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: - Allah se smilovao Musau! Da je bio strpljiv, Allah bi nam ispričao cijeli slučaj njih dvojice. A u tefsiru koji je prenesen putem El-Hamida, koji je prenio od Sufjana stoji: Bilo bi nam drago da se Musa strpio, kako bi nam Allah ispričao slučaj njih dvojice do kraja (El-Kastalani). A Allah najbolje zna!
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba