Muavija – osnivač Emevija, Benū Umejje od 661. do 680. n.e. ili od 41. do 60. godine po hidžri
Potječe iz plemena Benu Umejje, sin je Sufjan ibn Harba. Islam je primio zajedno sa ocem Sufjanom u toku oslobođenja Mekke. Pripadaju aristokratskoj porodici koja je prije islama upravljala Mekkom. U širem smislu pripadaju plemenu Kurejš. Kada je primio islam, imao je 23 godine. Prvi halifa Ebū Bekr naimenovao ga je vojskovođom, a h. Omer namjesnikom prvo Transjordanije, a kasnije Sirije, čije je namjesnikovanje potvrdio i h. Usman. Kada je došao na čelo hilafeta, h. Alija odlučio je smijeniti sve namjesnike jer je njih smatrao krivim za teško stanje i nerede u zemlji. Muavija se nije pokorio Alijinoj naredbi. U Basri su bili neredi i zato 656. godine dolazi do bitke kod Vakatu-l-džemel u kojoj su protiv Alije učestvovali Talha, Zubejr i h. Aiša. Talha iZubejr su poginuli. Izginulo je 10.000 muslimana. Situacija se nije smirila i 657. godine na Sifinu dolazi do sudara Alijine i Muavijine vojske.
Muavija nije nikada izrazio lojalnost h. Aliji, već je tražio da se položi račun i pronađu krivci za h. Usmanovo ubistvo, pokazujući njegovu krvavu košulju džamiji. Kao lukav, sposoban, dalekovid, vješt i iskusan državnik, Muavija se po izboru za halifu na svaki način nastojao pomiriti sa sinovima h. Alije, sa h. Hasanom, što mu je u potpunosti uspjelo a sa Husejinom je bio manje sreće. H. Muavija je ukazivao svako poštovanje porodici Muhammeda (a.s.), ukazivao je isto poštovanje prema ensarijama ali svim sumnjivim elementima je nametao poslušnost. U Iraku je bia najveća opozicija. Za dvadeset godina vladavine, on nikada nije boravio u Iraku. Strpljivo je pregovarao i pridobijao arapska plemena na lojalnost i suradnju. Zbog otpora i nereda u zemlji, Muavija je imao usporena osvajanja u svijetu. Pa ipak, njegovim osvajanjem suprotstavili su se Bizantijci u Maloj Aziji. Osvajanje na Istoku, u područjima iranske ravnice, nastavljena su, kao i iz Egipta na zapad i jug Afrike pod vodstvom Utbe ibn Nafia.
Muavija šalje mornaricu da opsjeda Carigrad. Osvaja otok Rodos. Među vojskom na Carigrad bio je i Ejjūb el Ensarija. Trg i džamija Ejjūbija. Izgraio je flotu od 1.700 lađa. Prvi je uspostavio poštu. Prvi je izgradio mornaricu. Uveo je obavještajnu službu. Prvi je zaveo tjelesnu gardu i čuvare dvora. Na svaki način je želio da ga naslijedi njegov sin Jezid, ali je uredio da ga ne predloži on nego ugledni prvaci. Blagim riječima i darovima Muavija je uspio da mu sina, Jezida, priznaju za halifu. Nisu to samo učinili h. Husejn, Abdullah sin h. Umera, Abdullah sin Zubejrov, Abdurahman sin Ebū Bekra. Koliko je Muavija bio dovitljiv pokazuje slučaj namjesnika Perzije Zijada, koji u početku nije priznao Muaviju za halifu pa ga je on pozvao u Damask i proglasio za brata po mlijeku. Od sirovog materijala svoje armije Muavija je iskovao prvorazrednu i discipiniranu silu u ratnoj tehnici. Izgradio je čvrstu i dobro organizranu državu. Orgaizirao je islamsko društvo i uveo matični ured.
Glavni suradnici Muavije su: Amr ibn As, namjesnik Egipta, Zijad Kufe i Mugire Basre. Muavija je govorio: „Gdje je dovoljan bič ne služim se mačem, niti bičem gdje je dovoljan moj jezik. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim, neću dozvoliti da se ona prekine, kada je oni zatežu, ja je ohlabavim, a kada je oni ohlabave, ja je zategnem“.
Muavija je živio 75 godina. Dvadeset godina je bio namjesnik Sirije, a dvadeset godi-* na halifa. Bio je veliki političar, poduzetan, blag i darežljiv. Nakon što je iza pogibije h. Alije h. Hasan proglašen halifom, Muavija je spremio vojsku u Siriji protiv njega i proširio vijesti u Hasanovoj vojsci da mu je poginuo vojskovođa Kajs ibni Sād. Tada nastaje pobuna u vojsci protiv Hasana. U takvim uvjetima h. Hasan šalje pismo i ponudu Muaviji da na njega prenese hilafet pod sljedećim uvjetima: 1. da se Hasanu preda sav novac iz blagajne u Kufi; 2. da se daje harač koji se skuplja u Dari Ebdžeru u Perziji; 3. da se odredi izdržavanje iz državne blagajne; 4. da se vrati hilafet nakon Muavijine smrti; 5. da se Muavija odrekne u Hidžazu i Iraku traženja krvi za halifu Usmana; 6. da se ubuduće obustave napadi na h. Aliju u hutbi
Čim je Muavija postao halifa, protiv njega se dižu haridžije iz Kufe. Predvodi ih Ferve ibni Nevfel. U borbama s Muavijinom vojskom haridžije su dosta oslabljene, ali nisu do kraja pokoreni. Nevfel je poginuo u borbama i na njegovo je mjesto bio postavljen Abdullah ibni Avf.
Autor: Mustafa Spahić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba