Za desetak godina plodnog književnog rada (1928 – 1936), književnik Murat Šuvalić je u raznim časopisima bošnjačke kulturne i nacionalne orijentacije objavio značajan broj proznih i poetskih radova koji su se rado čitali među bosanskim muslimanima. Literarno i publicističko djelo Murata Šuvalića obimom objavljenih knjiga nije golemo, ali je tematski, jezički i stilski vrlo bogato i raznovrsno. Murat Šuvalić je rođen 10.02.1897. godine u Bosanskoj Krupi, gdje je završio mekteb i pučku školu. Gimnaziju je završio u Bihaću. Najveći dio života proveo je u rodnom gradu, a kraće vrijeme je živio i radio u Banjoj Luci. Umro je u Bosanskoj Krupi 19.03.1936. godine.
Ključne riječi: proza, publicistika, reportaža, satira, stil, etika
Uvod
Iako desetljećima zaboravljen i odbačen na marginu bosanskohercegovačke literarne javnosti, danas je književnik Murat Šuvalić (1897-1936), zahvaljujući bošnjačkoj kulturološkoj orijentaciji nekih naših mladih intelektualaca, donekle je vraćen na mjesto koje mu odavno pripada u savremenoj bosanskohercegovačkoj kulturi. Sredinom prošle godine iz štampe je izišla studija pod naslovom „Život i djelo Murata Šuvalića“, mladog bosanskokrupskog autora Edvina Alijanovića, koja predstavlja kontinuitet njegove preokupacije Šuvalićevim književnim stvaralaštvom. Nepravedno zaboravljenog sugrađanina, neprestano buntovnog i progresivnog, ali, i napose, raskošno talentiranog zavičajnog literatu, autor fokusira iz različitih uglova. Još je u svome magistarskom radu pod nazivom „Zbiljni i imaginarni svijet u tekstovima Murata Šuvalića“ Alijanović u prvi plan stavio dominantne odrednice Šuvalićeve sveukupne umjetničke orijentacije. To su, prvenstveno, ironija i satira, koje u žanrovskom smislu jasno definiraju cjelokupan književni opus ovog bošnjačkog pisca.
Dosljednom deskriptivnom elaboracijom svojih izvornih promišljanja kao i višedimenzionalnim istraživanjem Šuvalićeve proze i poezije, Edvin Alijanović također naglašava realizam kao i dokumentarističku karakteristiku jednog broja novela Murata Šuvalića. Upravo je to ono što je umjetničkom izrazu Murata Šuvalića dalo originalnu osobenost i savremenost, koja je fascinantno uporediva sa aktuelnim procesima u bosanskohercegovačkom društvu.
Važan aspekt Šuvalićevog intelektualnog aktiviteta je uzajamna isprepletenost njegovog književnog, praktičnog i javnog djelovanja, a sve to usmjereno prema jedinstvenom cilju, čiji je zajednički nazivnik traganje za socijalnom pravdom. Kao što je poznato, glavna karakterna crta Murata Šuvalića je bila upravo briga za „malog čovjeka,“ zbog koga je bio spreman i na vlastitu žrtvu. Šuvalićevo socijalno buntovništvo predstavljeno je u svjetlu različith kritičkih opservacija. S jedne strane označeno je njegovim razočarenjem sa Austo-Ugarskom carevinom, a s druge strane nepomirljivim stavovima o nenarodnom Karađorđevićevom režimu, koji je bio okrenut protiv „malog čovjeka“ kao glavnog junaka mnogih njegovih književnih tekstova. Poznato je da je Šuvalić pod metaforom „mali čovjek“podrazumijevao cjelokupnu bosansku sirotinju, ali zbog njihovog ponižavajućeg položaja to je, najvjerovatnije, ponajprije bio i sinonim za većinu bosanskih muslimana koji su bili žrtve nekadašnjih nedemokratskih represivnih režima.
U metodološko-strukturalnom pogledu knjigu „Život i djelo Murata Šuvalića“ autor Edvin Alijanović je razvrstao u šest poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom „Zamrli tokovi bosanskohercegovačke književnosti“, Alijanović apostrofira geostrateški prostor Krajine kao mjesto susretanja istočnih i zapadnih kultura i njihova kulturološka prožimanja. U tom kontekstu autor razložno portretira dvije ličnosti: s jedne strane Hasanagu Beširevića Pećkog, te književnika Huseina Šehića, s druge strane, koji su svaki na svoj način presudno utjecali na formiranje ličnosti Murata Šuvalića. U svjetlu različitih povijesnih književno- teorijskih promišljanja i susretanja sa Šuvalićevim književnim radom, autor u drugom poglavlju analitički razmatra „historijsko-književno određenje Murata Šuvalića i njegovog djela“. Analitički metodološki pristup on koristi i za elaboraciju žanrovskih, stilskih i faktografskih elemenata u okviru Šuvalićeve pripovijetke, kao i putopisne reportaže i publicistike, što konkretizira u trećem i četvrtom poglavlju.
Pored izraženog osjećaja za socijalnu pravdu, a što je osnovna ideja većine njegovih radova, Murat Šuvalić, pogotovo u svojim publicističkim tekstovima promptno reagira na svaki članak srpske i hrvatske štampe, koja je u pravilu bila nedobronamjerna prema bošnjačkom pitanju i bosanskim muslimanima. On vrlo često komentira i šalje odgovore uredništvima spomenutih časopisa, izražavajući svoj protest zbog negativnih kulturoloških i religijskih konotacija upućenih muslimanima. Iako su ovi tekstovi najčešće objavljivani na marginama srpske i hrvatske štampe, pretežno štampani non-parelom, zbog oštrine Šuvalićevog jezika i jezgrovitog sadržaja, bili su vrlo zapaženi u tadašnjoj čitalačkoj javnosti. Ove Šuvalićeve rukopise preuzimali su skoro svi tadašnji časopisi bošnjačke provenijencije, pa ih i danas lahko pronalazimo u raznim arhivama i boljim bibliotekama. Bez ovih tekstova teško da bi bilo moguće cjelovito razumijevanje satiričko-kritičkog diskursa ovoga pisca.
Tako, naprimjer, u „Novom Beharu“ II/1928-29, Šuvalić objavljuje apel iz Bosanske Krupe da se zaustavi masovni odlazak Krajišnika u Tursku. Tom prilikom, on bez imalo kompleksa izražava svoju zabrinutost i zbog toga zauzima kritički stav prema turskoj državnoj politici koja podstiče iseljavanje Bošnjaka, isključivo zbog vlastitih interesa. Murat Šuvalić u ovom apelu ističe, kako Bošnjake Turci naseljavaju u pogranična područja Anadolije „gdje pate od gladi, od komitskih noževa i malarije“.[1]
Na sličan način Šuvalić kritizira pisanje zagrebačkog lista „Obzor“. U „Novom Beharu“ III/1929-30 pod naslovom „Prigodom pedesetogodišnjice popisa pučanstva u Bosni i Hercegovini“, on vrlo argumentirano opovrgava navode autora Stjepana Ilića o uzrocima pada nataliteta kod bosanskih muslimana. Glavni uzrok pada nataliteta kod muslimana, ovaj hrvatski autor nalazi u, navodno, „lošim zdravstveno-higijenskim uvjetima“. Na takve nedobronamjerne i neargumentirane tvrdnje Šuvalić reagira kontraargumentacijom, vrlo energično i odmjereno, manirom iskusnog polemičara. On, pored ostalog, navodi da je „nepobitno utvrđeno da muslimanski svijet sa zdravstvene i higijenske strane mnogo bolje živi nego njegovi susjedi“. U svome reagiranju na sadržaj spomenutog teksta, kao osnovni razlog enormnog pada nataliteta kod bosanskih muslimana u pedesetogodišnjem razdoblju, Šuvalić navodi česte migracije u Tursku, zbog „hrđavog upravljanja zemljom“.
U studiji „Život i djelo Murata Šuvalića“, autor Edvin Alijanović vrlo odgovorno i kompetentno analizira Šuvalićev književni i publicistički rad. U poglavlju pod naslovom „Murat Šuvalić revolucionarna snaga bošnjačke književnosti“, žanrovski su razvrstani Šuvalićevi tekstovi na četiri područja: pripovijetke, poeziju, putopis i publicistiku. Promatrajući Šuvalićevu prozu u funkcionalnom kontekstu estetsko-etičkih afiniteta i principa, autor svoju analizu razvija na relaciji između tradicionalnog i modernog, gdje je modernost fascinantno identična aktuelnom trenutku onoga vremena. Murat Šuvalić kao pripovjedač sa lahkoćom, jednako, besprijekorno dokumentira kako lokalne tako i svjetske društvene procese i probleme svoga vremena, pri čemu posebno naglašava kako „Šuvalićeva naracija predstavlja oblik društvenog kriticizma i patriotskog odnosa prema nacionalnom kontekstu“. S tim u vezi njegova proza tematski usmjerena prema osmanskom periodu, pokazuje puni etički smisao, empatički osjećaj prema čovjeku i stav tolerancije prema svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju i kulturu, kao i prema burnim zbivanjima unutar bošnjačko-muslimanskog korpusa u tom vremenu.
Iako nikada nije putovao u zemlje Bliskog istoka, Murat Šuvalić filigranskom preciznošću opisuje prostranstva, ljude i zbivanja u tadašnjem Egiptu, Palestini, Maroku, Afganistanu i drugim islamskim zemljama, što upućuje na njegovo izvrsno znanje iz geografije, kao i na svestrano razumijevanje tadašnjih socijalnih i političkih prilika u tom dijelu svijeta. Ovi rukopisi Murata Šuvalića u žanrovskom pogledu nisu ništa drugo nego putopisne reportaže, koje su napisane snažnom , umjetničkom imaginacijom i vladanjem odličnim znanjem o aktuelnim zbivanjima na tadašnjem Bliskom istoku. Naročito su impresivni tekstovi „Afganistan i Afganci“, „Palestina“ i „Misir“, u kojima Šuvalić opisuje povijest arapskih naroda, njihovu kulturu, socijalnu situaciju i političke prilike pod kolonijalnim režimima. Prepoznatljivom kritikom protkanom specifičnim krajiškim humorom, on osuđuje marionetske arapske vladare koji su „radi sopstvenog užitka prodali vlastite zemlje“. U putopisnoj reportaži o Afganistanu Šuvalić kaže kako je „Afganistan značio i značiće u svjetskom koncernu država vazda jednu snagu, ali on može biti snažan samo onda, ako bude emancipovan od engleske supremacije“.[2] Tekstovi o Palestini koje je Šuvalić objavljivao u „Novom Beharu“ tokom 1931. godine, bili su toliko popularni da se tiraž tog časopisa bio utrostručio, budući da je pored historijskih analiza židovskog pitanja, vrlo stručno i kompetentno interpretirao tadašnje političke prilike u vezi s Palestinom i obespravljenošću Palestinaca, koji su protjerani sa vlastite zemlje.
Općenito uzevši, Šuvalić je potpuno okrenut kritičkom odnosu prema svemu onom što ugrožava etničku i vjersku samobitnost njegovog naroda, a naročito je bio oštar prema takozvanoj „austrougarskoj okupatorskoj vlasti“, s kojom se počeo sukobljavati još dok je bio đak bihaćke gimnazije. Jednako je snažan i Šuvalićev kriticizam srpskog nacionalizma i hegemonizma, odnosno diktatorskog režima srpske dinastije Karađorđević. Baveći se biografijom i književnom ostavštinom Murata Šuvalića, još je Alija Nametak ukazao na satiričko-alegorijske dionice njegovih proznih radova, u kojima je bez ostatka ismijavao dinastiju, putem lika i djela bana Vrbaske banovine, Milosavljevića.[3]
Autor knjige o književniku Muratu Šuvaliću znatan dio svoga istraživanja posvećuje biografskim crticama iz piščevog života i literarnog djelovanja. Tako on otkriva i neke nepoznate činjenice i detalje, a u tom kontekstu posebno su zanimljiva sjećanja Šuvalićevih savremenika i prijatelja kao što je bio književnik Husein Šehić i drugi. Oni su zapisali do sada potpuno zaboravljene fragmente iz piščevog privatnog života. Upravo se iz toga mogao najbolje rekonstruirati ljudski karakter i intelektualni portret Murata Šuvalića. Negovi prijatelji i poznanici ga pamte kao čovjeka uvijek spremnog na šalu, da pomogne ljudima u nevolji, da svakom ko mu se obrati pruži najbolji savjet...!
Iako i sam vrlo često izložen neimaštini i svakojakim socijalnim nevoljama, bezuvjetno je dijelio svoj skromni imetak sa brojnom krupskom sirotinjom. Književnik Husein Šehić, koji je sve do kraja Šuvalićevog života bio njegov bliski saradnik i istomišljenik, zabilježio je mnogo duhovitih epizoda nastalih tokom njihovog višegodišnjeg druženja. Izrazita sklonost humoru, kao što to naglašava i Šehić, zorno ilustruje kulturološku i karakternu širinu Murata Šuvalića, njegovu naobrazbu i darovitost. Sve ovo na najbolji način upotpunjava i obogaćuje sveukupni intelektualni profil ovog književnika.
U nekrologu izgovorenom na dženazi Murata Šuvalića, Husein Šehić je, pored ostalog, istakao da bi Šuvalićevo sveukupno životno i književno djelo bilo sasvim drugačije da on nije morao ogromnu količinu energije potrošiti da bi ga sredina u kojoj je živio i radio mogla razumijeti i shvatiti.[4] Nažalost, ni nakon osamdeset godina od smrti Murata Šuvalića, mnogi ideali kojima je težio i za koje se borio, još uvijek nisu ostvareni. U brojnim savremenim procesima i događajima može se naći dosta sličnosti kao i u vremenu u kojem je Šuvalić živio i djelovao, što njegovo književno djelo čini još zanimljivijim i aktuelnijim.
Iako širinom svoga literarnog opusa Murat Šuvalić zasluženo nosi atribut bosanskohercegovačkog književnika, ipak tematski mu je najbliži bio život i sudbina Krajišnika, iz čega je “crpio teme i inspiraciju za svoje brojne pripovijetke koje su, više ili manje, sve imale socijalnu podlogu protkanu tradicijom i kulturom Bošnjaka i motive sredine u kojoj žive“.[5]
Šuvalić je o vjeri govorio emotivno i sa divljenjem i izrazitim poštovanjem. „Vjera je moral i razum, a te dvije komponente potrebne su čovjeku, kao misaonom biću, da je čovjek. Kur'an je kao najveći kodeks ljudske etike, morala i razuma poput amaneta došao ljudstvu da ga iz neznanja i barbarstva izvede razumu, moralu i napretku“.[6]
Na kraju svoje studje o životu i djelu književnika Murata Šuvalića, autor Edvin Alijanović pravi određene komparacije sa djelima drugih bošnjačkih pisaca onoga vremena. Pri tom se naglašava neosporna umjetnička vrijednost Šuvalićevog književnog djela, uprkos određenim tendencijama da se ona ospori. Svakako da raduje činjenica što se prema ovom bosanskohercegovačkom piscu u novije vrijeme rađa jedna realnija, savremena predstava, koja je domaćoj književnoj javnosti potpunom i čistom argumentacijom rasvijetlila sliku u Šuvalićevom književnom i intelektualnom djelovanju između Prvog i Drugog svjetskog rata.
Zaključak
Uprkos tome što je ime i djelo Murata Šuvalića u zadnjih desetak godina znatnim dijelom revalorizirano, on i nadalje u široj kulturnoj javnosti slovi kao pisac čije je literarno i publicističko djelovanje u prvoj polovini 20. vijeka, nepravedno zameteno i prepušteno zaboravu. Sličnu sudbinu doživjeli su i mnogi drugi bošnjački pisci. U vremenu u kojem su živjeli i pisali bili su izloženi burnim procesima smjena vlasti i ideologija, diktatura i policijskih režima, te su bili u svim književnim opservacijama grubo potiskivani. U doba komunističke države, predstavljani su samo oni bošnjački pisci starije književne generacije koji su svojim ideološkim opredjeljenjima bili na strani komunističke partije.
Nepravdu prema Muratu Šuvaliću prvi je otklonio tek 1980. godine Muhsin Rizvić, a nakon agresije i rata u BiH, isto je učinio i Enes Duraković, uvrštavanjem nekih Šuvalićevih književnih radova u Antologiju bošnjačke pripovjetke XX vijeka. Međutim veliki dio odgovornosti za dalju valorizaciju imena i djela mnogih bošnjačkih pisaca i intelektualaca bošnjačke provenijencije, leži na savremenoj generaciji književnih kritičara, kao i na naučnicima u oblasti književnosti i drugih humanističkih kulturoloških disciplina.
Autor: Emin Mesić
Glasnik, 3-4, 2015.
Literatura:
. Alijanović, Edvin, Život i djelo Murata Šuvalića, Gradska biblioteka, Bosanska Krupa, 2014.
. Cerić, Salim, Muslimani srpskohrvatskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, 1968.
. Duraković, Enes, Antologija bošnjačke pripovijetke XX vijeka, Alef, Sarajevo, 1995.
. Duraković, Enes, Bošnjačke i bosanske književne neminovnosti, Zenica, 2003.
. Džafić, Rizo, Izabrana djela Murata Šuvalića, Bosanska Krupa, 1997.
. Šuvalić, Murat, Izabrane pripovjesti, Prva muslimanska narodna knjižara, Sarajevo, 1942.
[1] Šuvalić, Murat, Selenje bosansko-hercegovačkih muslimana u Tursku, „Novi Behar“, Sarajevo, II/1928-29, str. 243.
[2] „Novi Behar“ 1929/1930
[3] Nametak, Alija, predgovor Zbirke Murata Šuvalića pod naslovom „Izabrane pripovijesti“ u izdanju knjižare „Kalajdžić“, Mostar, 1942.
[4] „Mnogo je energije utrošio u borbi protiv društvenih napasti njegove sredine, koju je mogao upotrijebiti na književnom polju“(Šehić, Husin, Naše rahmetlije, Novi Behar, Sarajevo, 1.IV 1936., str. 273)
[5] Alijanović, Edvin, „Život i djelo Murata Šuvalića,, Gradska biblioteka Bosanska Krupa, 2014., str.76.
[6] Šuvalić, Murat, „Ja sam kadija, a ti nijesi ništa“, Novi Behar, Sarajevo, 1931., broj 5., God.V
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba