Rad se bavi kalendarom dovišta u Bosni i Hercegovini i njihovom osnovnom podjelom na tradicionalna i memorijalna, zajedničkim osobinama i faktorima razdvajanja. Tradicionalna dovišta u Bosni i Hercegovini specifična su po: lokaciji, vjerskom turizmu, unificiranosti vjerskog programa, buđenju i raspirivanju nacionalne svijesti Bošnjaka, te svojoj funkciji. Memorijalna dovišta nastala na mjestima stradanja Bošnjaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine odlikuje: isključivo muslimansko porijeklo, svrha koja se ogleda u učenju dove za šehide i podsjećanju na zločine agresora te isključivo vjerski program bez profanih elemenata.
Ključne riječi: kalendarska dovišta, tradicionalna dovišta, memorijalna dovišta, memorijlani mevludi, šehidski mevlud
1. PODJELA KALENDARSKIH DOVIŠTA
U odnosu na svrhu i historijsko trajanje kalendarska dovišta mogla bi se podijeliti u dvije osnovne grupe:
Obje imaju svoje specifičnosti i po određenim aspektima razlikuju se jedna od druge. S obzirom na to da sva kalendarska dovišta spadaju u jednu ili drugu grupu u nastavku rada ćemo objasniti njihove zajedničke osobine i diferencirajuće faktore.
Tradicionalna kalendarska dovišta su dovišta sa stoljetnom tradicijom koja seže duboko u predosmansko i osmansko doba i traje s manjim prekidom do današnjih dana. Odlikuju se s pet prepoznatljivih faktora:
Porijeklo većine dovišta u Bosni i Hercegovini povezano je sa staroslavenskom, kršćanskom, bogumilskom ili muslimanskom tradicijom. Lokacije staroslavenskih i kršćanskih molitvišta imaju isključivo predislamsko porijeklo bez muslimanskih primjesa. Kišna dovišta uglavnom se nalaze na mjestima s predislamskim i muslimanskim obilježjima, dok su tradicionalna kalendarska dovišta situirana na mjestima koja se mogu povezati s tradicijom pripadnika Crkve bosanske i svetom historijom ovdašnjih muslimana. Dva tradicionalna dovišta imaju čisto predislamsko porijeklo. To su: Lastavica[1] i Brateljevačka pećina kod Kladnja.[2] Dovište na Buni sadrži određene elemente kristjanske tradicije, iako se danas na dovištu nalazi tekija.[3] Ostala dovišta imaju isključivo muslimansko porijeklo. Prema Takvimu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najpoznatija su: Dobre Vode – pored turbeta šejh-Murata i šejh-Saliha,[4] dovište na starom gradu u Ključu – uspomena na sultana Mehmeda el-Fatiha i pad srednjovjekovne Bosne,[5] Ajvatovica – na mjestu čudesnog raspuknuća kamene litice,[6] Fatihska džuma u Kamengradu – na Fatihovoj musali u Kamengradu pored Sanskog Mosta,[7] Karići – Džamija Hajdar-dede Karića,[8] i Kraljeva Sutjeska – Džamija sultana Mehmeda el-Fatiha.[9]
Tradicionalna kalendarska dovišta, dakle, kako se može zaključiti na osnovu njihovog porijekla, čuvaju uspomenu na religijsku tradiciju pripadnika Crkve bosanske i svetu historiju muslimana ovih prostora.
Duhovno i materijalno, sveto i profano, podjednako se susreću i isprepliću u jedinstven sistem na tradicionalnim kalendarskim dovištima. Nedaleko od džamija, tekija i drugih dovišta paralelno uz vjerski program ljudi i žene, stari i mladi, druže se i trguju najrazličitijim proizvodima iz prehrambene, odjevne ili industrije za zabavu. Poslije vjerskog programa posjetioci dovišta vrijeme provode u šetnji, trgovini, igri i zabavi. S obzirom na to da se na dovišta uglavnom dolazi organizovano autobusima, često se među putnicima nađe svirač s harmonikom, spreman da na odmorištu, ili nekom drugom prikladnom mjestu, zasvira kolo. Nekoliko je faktora koji utječu na popularnost tradicionalnih kalendarskih dovišta od kojih su najvažniji:
Svake godine desetine hiljada osoba posjećuje ova dovišta, što domaćinima i putujućim trgovcima pruža izuzetnu priliku za zaradu. Najviše ekonomske koristi imaju niži organi Islamske zajednice, džemati i medžlisi na čijem prostoru se nalazi dovište. Prema neslužbenim podacima džemati iz Prusca za vrijeme Ajvatovice, na sergijama u turbetima Ajvaz-dede i Hasana Kafije Pruščaka prikupe dovoljno novca za izdržavanje imamā u Pruscu. Slična situacija je i s drugim tradicionalnim kalendarskim dovištima.
Pored toga, posljednjih godina organizatori vjerskih svečanosti na ovim dovištima čine sve veće napore u cilju popularizacije svojih dovišta kao idealnih destinacija iz domena vjerskog turizma tokom cijele godine, a ne samo jedanput godišnje. U tom smislu, kroz izgradnju modernih saobraćajnica, uređenje biciklističkih staza i prostora za kampiranje pored dovišta, povećava se broj posjetilaca tokom čitave godine što u značajnoj mjeri utječe na ekonomski prosperitet lokalnog stanovništva. Ovaj vid vjerskog turizma posebno je izražen u tekiji na Buni, te sve više na Ajvatovici.[10]
Napomenimo da je danas većina tradicionalnih kalendarskih dovišta mješovitog tipa, tj. posjećuju ih zajedno muškarci i žene. Izuzetak je džamija u Karićima, koju još uvijek posjećuju samo muškarci. Do 1997. godine Ajvatovicu su također posjećivali samo muškarci. Međutim nakon primjedbe tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodina Alije Izetbegovića, kako je na hadžu vidio zajedno muškarce i žene, te da žene čine polovinu našeg naroda,[11] od 1998. godine žene su počele izlaziti na plato Ajvatovice. Danas žene čine većinu posjetilaca na Ajvatovici.
S obzirom na to da se centralne manifestacije većine dovišta ovog tipa održavaju petkom, subotom ili nedjeljom, njihovi vjerski programi su, zbog prilagođavanja vikendu, prilično unificirani. Petkom se odredi džamija u blizini dovišta u kojoj će džuma-namaz predvoditi i hutbu kazivati neki eminentni islamski učenjak. U Danima Ajvatovice centralna džuma-namaz upriliči se u Baš-džamiji u Donjem Vakufu;[12] u Karićima to je džamija u Karićima; 2011. godine za vrijeme trajanja Vjersko-kulturne manifestacije „Lastavica” glavni džuma-namaz bio je u Ensar-džamiji, a hatib je bio naibu-reis hfz. Ismet-ef Spahić.[13]
Subotom navečer, noć uoči glavne manifestacije organizuje se skoro identičan vjerski program na svim dovištima. U Pruscu program otpočinje poslije akšam-namaza učenjem mevluda, zikra i prigodnog predavanja. Iza jacije derviši obavaljaju kijam-zikr (grupno spominjanje Allaha, dž.š., u stojećem položaju), do ranih jutarnjih sati.[14] Vjerski program na platou Lastavice također otpočinje zikrom nakon akšam-namaza i prigodnim predavanjem nekog od uvaženih vaiza i nastavlja se poslije jacije uz muhabet i druženje do sabaha.[15]
Pošto centralna manifestacija „Dani mevluda i zikra” pored tekije na Buni pada subotom, vjerski program započinje kelimei-tevhidom petkom poslije ikindije u Koski Mehmed-pašinoj džamiji, a zatim se nastavlja u avliji tekije nakon akšama s medžlisi-zikrom, dersom i kijam-zikrom iza jacije.[16] Sličan vjerski program je i na drugim tradicionalnim kalendarskim dovištima.[17]
Završna manifestacija i glavna dova na ovim dovištima, svejedno da li pada u petak, subotu ili nedjelju, uči se poslije džume ili podne-namaza, pa se cjelokupan vjerski program predviđen za taj dan završi klanjanjem podne-namaza.
Na Fatihovoj musali dova se uči petkom poslije džume. Taj dan hutbu govori reisu-l-ulema ili njegov izaslanik. Prije džume organizuje se različit vjerski program.[18]
Centralni vjerski program „Dani mevluda i zikra” započinje u avliji tekije na Buni u subotu u 11 sati i traje do podne-namaza. Prije klanjanja podne-namaza okupljenim vjernicima obrati se reisu-l-ulema, ili njegov izaslanik, a zatim se obavi podne-namaz i prouči dova, čime je vjerski program završen.[19]
Na Ajvatovici završni program započinje u nedjelju ujutro prolaskom konjanika i prozivkom bajraka ispred Handanagine džamije. Zatim povorke vjernika predvođenih bajraktarima i imamima kreću ka ajvatovačkoj stijeni gdje je predviđen kraći vjerski program u 10 i 30 sati prije podne. Svečani program započinje na platou Ajvatovice u 11 sati. Prije podne-namaza mnogobrojnim vjernicima obraćaju se muftija travnički i reisu-l-ulema, a zatim se klanja podne-namaz i prouči ajvatovačka dova.[20]
Poslije podne-namaza završavaju se centralni vjerski programi i na dovištima u: Ključu, Lastavici, Karićima, Dobrim Vodama, Kraljevoj Sutjesci i Brateljevačkoj pećini.
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine i formalnog uvođenja demokratije u politički život Bosne i Hercegovine postepeno je počeo bujati dugi niz godina osporavani i potiskivani tadašnji muslimanski, a kasnije bošnjački nacionalni osjećaj. Pošto su na jednom mjestu okupljala veliki broj muslimana iz svih društvenih slojeva, tradicionalna kalendarska dovišta pružala su idealnu priliku za promociju bošnjačkih nacionalnih interesa.
Raspirivanje nacionalnog osjećaja i predstavljanje bošnjačkih kulturnih dostignuća posebno je bilo izraženo na Ajvatovici, najmasovnijem bosanskohercegovačkom dovištu. U govoru održanom na platou Ajvatovice povodom 500. Dana Ajvatovice 27. juna 2010. godine tadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić se okupljenim vjernicima obraćao izrazom Bošnjaci, a ne muslimani. Bošnjaci su zajednica koja je uvezana kroz krv i tradiciju, a ne samo kroz vjeru... Usud Bošnjaka je da su narod definiranog povijesnog kruga, kojem nedostaje podrška države koja bi ih držala zajedno... Svaka nacija želi da ima svoj autentični put u povijesti, pa tako i Bošnjaci... Za nas Bošnjake, Bosna i Hercegovina nije dobrotvorni ili protektoratski projekat, već pitanje od središnjeg značaja za cjelokupni bošnjački narod, samo su neki od citata iz tog govora.[21]
Jedno kratko vrijeme na završnoj manifestaciji Dana Ajvatovice vjernicima su se obraćali najistaknutiji bošnjački političari. U prvim godinama nakon rata na Ajvatovici je govorio Alija Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik najjače bošnjačke političke partije – Stranke demokratske akcije. Tako je 1996. godine programom „Dana Ajvatovice“ bilo predviđeno da gospodin Alija Izetbegović održi govor na platou Ajvatovice, dok je dovu proučio reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić.[22] Iduće godine Alija Izetbegović je također održao govor na Ajvatovici. Nakon njega vjernicima se obratio i reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić, a zatim je proučio dovu.[23]
Od tada do danas bošnjački političari se više nisu obraćali na platou Ajvatovice, već su to činili na manifestaciji otvaranja „Dana Ajvatovice“. Slična situacija je i na drugim dovištima ovog tipa gdje se prilikom otvaranja ili zatvaranja manifestacije uz vjerske autoritete okupljenim vjernicima obraćaju i bošnjački političari. Na završnoj svečanosti manifestacije „Musalla 2010”, naprimjer, okupljenima su se, između ostalih, obratili tadašnji načelnik općine dr. Sanjin Halimović i Šemsudin Dedić, premijer Unsko-sanskog kantona.[24]
Intenzivno promovisanje bošnjaštva na tradicionalnim kalendarskim dovištima uzrokovano je stogodišnjim potiskivanjem nacionalnog identiteta Bošnjaka koji su za vrijeme komunističke vlasti do sedamdesetih godina XX vijeka bili potpuno ignorisani kao narod, da bi im se Ustavom iz 1974. godine priznala nacionalnost čiji je osnov bila vjera, pa su i po nacionalnosti i po vjeri bili Muslimani/muslimani. Tradicionalna kalendarska dovišta su pružila idealnu priliku da se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća pokaže homogenost muslimana, a nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., snaga Bošnjaka u svim segmentima: od vojnih, kroz konjicu i prozivku bajraka, do kulturnih, sportskih i, naravno, vjerskih.
U prvim godinama poslije agresije posebno je dolazila do izražaja sprega između visokih vjerskih i političkih dostojanstvenika koji su se rame uz rame pojavljivali na dovištima.[25] Vremenom je ta veza slabila, mada i danas brojni političari koriste priliku da ih narod na dovištima vidi uz ulemu. S druge strane, iako su političari sve rjeđe govorili na dovištima, vjerski lideri su sve češće, kako to između ostalog svjedoče i isječci iz govora reisu-l-uleme na 500. Ajvatovici, preuzimali ulogu promotora nacionalnih interesa i strategije bošnjačke politike.
No, ne služe samo govori vjerskih i političkih dostojanstvenika na dovištima za promociju bošnjačkih interesa. Kompletni programi obilježavanja tradicionalnih kalendarskih dovišta balansiraju između promocije vjerskog i nacionalnog. Uz produbljivanje duhovnosti dovišta se sve češće koriste za promociju bošnjačkih „proizvoda” iz domena: nauke, likovne umjetnosti, sporta, književnosti, folklora, javnog djelovanja, dramske umjetnosti itd. Naprimjer, programom obilježavanja „37. Dana mevluda i zikra” 2012. godine, predviđeni su „Prvi susreti žena Bošnjakinja”, u Kulturnom centru na Bunaru u Mostaru,[26] dok je izložbom „Kulturna baština Sanskog Mosta”, i promocijom knjige Stari grad Kamengrad, autora mr. Fikreta Midžića, otpočelo obilježavanje manifestacije „Musalla 2012”.[27]
U raspirivanju bošnjačkog žara i promociji bošnjačkih godišnjih kulturnih dostignuća najdalje se otišlo pri obilježavanju „Dana Ajvatovice”. Nastupanje konjanika u tradicionalnoj bošnjačkoj uniformi i prozivka bajraka neodoljivo podsjećaju na vremena kada su Bošnjaci sabljom čuvali granice svoje države, što uzburkava krv posjetilaca koji s ponosom prate, upijaju i dugo pamte ove sadržaje. Uz dovu u Ajvaz-dedinoj stijeni kompletan program sa smotrom konjanika i prozivkom bajraka kao magnet svake godine u Prusac privlači na desetine hiljada posjetilaca. Utjecaj Ajvatovice na organizaciju drugih dovišta, prvenstveno onih povezanih sa sultanom Mehmedom el-Fatihom je očigledan. Iako ih u početku nije bilo, danas su defile konjanika i prozivka bajraka te ostali programi s tim u vezi nezaobilazni sadržaji obilježavanja dovišta u Ključu i Kamengradu.[28]
Islam je vjera svetosti. Bog je u islamu Sveti (El-Kuddūs). Prvi hram na Zemlji, Kaba u Meki, sagrađen radi Boga je svet. Shodno tome, sve džamije na Zemlji povezane s kiblom u Meki crpe svetost iz ovog hrama. Čovjek je u neprestanoj potrazi i potrebi za svetim. Svaki dan nekoliko puta odlazi u džamiju tragajući za svetošću Božijom. Međutim čovjeku to nije dovoljno, pa je Bog onima koji su u mogućnosti propisao da obave hadž i posjete sveta mjesta u Meki u Medini. Oni koji to nisu u mogućnosti traže vlastiti, bliži izlaz iz profanog u sveto. U tu svrhu služe im tradicionalna kalendarska dovišta i nije čudno što se u narodu Ajvatovica bez ikakvih vjerskih argumenta nazivala „Mala Ćaba”, „Siromašna Ćaba”[29] itd. Neki posjetioci dovišta pogrešno vjeruju da je raspukla stijena na Ajvatovici sveto mjesto, da su mezari Ajvaz-dede, Hasana Kafije Pruščaka, Sarija Saltuka, šejh-Murata i šejh-Saliha, Džamija Hajder-dede u Karićima, Džamija sultana Mehmeda el-Fatiha u Kraljevoj Sutjesci i Fatihova musala u Kamengradu mjesta spajanja zemaljskog i nebeskog i otvorena vrata ka neizmjernoj Božijoj milosti. Dova na ovim mjestima, za koju se vjeruje da će mnogo lakše i brže biti primljena nego ona izgovorena na nekom drugom mjestu, osnovna je svrha ovih dovišta. Grješni čovjek utonuo u glib materijalnog i profanog, pokajnički dolazi na mjesto gdje je uvjeren da će mu se dova primiti i moli Boga za svoju dušu, duše svojih najbližih, za svoj dunjaluk i svoj ahiret.
Osnovni sadržaji ovih dovišta otkrivaju njihovu drugu svrhu. Šta je, dakle, uz dovu, zajedničko svim tradicionalnim dovištima? Naravno, to je zikr, spominjanje i veličanje Uzvišenog Boga. Dovoljno je otići u Kariće noć uoči centralne manifestacije, ili u tekiju na Buni, ili u Prusac kraj Hasan Kafijine džamije, ili u Ključ, pa da se vidi kako je traganje za duhovnim blaženstvom to što pokreće ljude da dođu na dovišta. U tom smislu, kako smo vidjeli, koncipirani su programi na svim dovištima. Svi muslimani u Bosni i Hercegovni nisu pripadnici nekog od derviških redova, ali svi muslimani, naravno ako to žele, mogu u noćima prije centralnih manifestacija na tradicionalnim dovištima učestvovati u zajedničkom, najčešće kijam-zikru. Za osobe izvan derviških krugova takav zikr izaziva neopisive duhovne osjećaje zbog kojih se iznova svake godine vraćaju na dovišta. Uz to, ni sami pripadnici derviških redova nemaju mogućnost, mimo dovišta, obavljati zikr u prirodi njišući se u transu zajedno s Mjesecom i zvjezdama, u tišini planinskog vrhunca, ili uz šum rijeke Bune, što ostavlja neizbrisiv trag na njihovu dušu i utječe da se i oni zajedno s običnim vjernicima neprestano vraćaju na dovišta. Naravno na svim tradicionalnim dovištima prije same dove vjernici su u prilici uživati u mevludskom programu, milozvučnom učenju odlomaka iz Kur'ana i predavanju nekog od bosanskohercegovačkih uvaženih alima, što je svakako jedan od razloga velike popularnosti ovih dovišta.
Sljedeću svrhu tradicionalnih kalendarskih dovišta također je moguće prepoznati iz programā manifestacijā. Radi se, naravno, o realizaciji nacionalnih bošnjačkih sadržaja, prezentaciji jedinstva Bošnjaka i raspirivanju nacionalnog osjećaja i ponosa. Smotra konjanika u tradicionalnim bošnjačkim uniformama i prozivka bajraktara u Pruscu, Sanskom Mostu i Ključu nedvosmisleno svjedoče o tome. U tom smislu indikativne su riječi travničkog muftije mr. Nusreta Abdibegovića izrečene za vrijeme „Dana Ajvatovice” 2012. godine na mostu Alije Izetbegovića u Donjem Vakufu dok je Salih-ef. Arslanagiću, imamu iz Karaule, predavao bajrak. Muftija je tada rekao: „Salih-efendija, predajem ti ovaj bajrak kao znak našeg bošnjačkog uspravljanja u ovoj zemlji Bosni i neka ste dobro došli na Ajvatovicu i da protekne sve hairli.”
Prisustvo desetina hiljada muslimana, uglavnom Bošnjaka, bez obzira na političko uvjerenje na tradiconalnim dovištima u prvi plan stavlja jedinstvo Bošnjaka, čiji identitet je pupčanom vrpcom povezan s Mehmedom el-Fatihom i dolaskom islama u Bosnu i Hercegovinu. Za tu svrhu ne postoje bolja mjesta od Fatihove musale u Sanskom Mostu, Fatihove džamije u Kraljevoj Sutjesci, Fatihovog simboličnog preuzimanja ključeva Bosne u Ključu itd.
Posljednja funkcija ovih dovišta je čisto profana. Prisustvo velikog broja vjernika na tradicionalnim dovištima trgovci koriste za dobru zaradu, pa se u blizini dovišta organizuju pravi vašari na kojima se nudi raznovrsna roba i različiti vidovi zabave. Često se nakon proučene dove organizuje slavlje uz pjesmu i kolo. Nakon tihe molitve na „blagoslovljenom” mjestu mnogima odlazak na dovište predstavlja idealnu priliku za bijeg od sive svakodnevnice.
Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995.) ubijeno je više od 105 000 osoba od kojih su većina bili Bošnjaci. Nakon rata područja masovnih zločina nad nevino ubijenim postala su mjesta sjećanja, opomene i evociranja uspomene na žrtve agresije. Na tim mjestima muslimani se svake godine okupljaju i uče dove moleći Boga da se smiluje dušama šehida i da se zlo genocida i ubijanja više nikada i nikome ne ponovi. Najveće memorijalno dovište u Bosni i Hercegovini su Potočari, općina Srebrenica. To je mjesto genocida i najvećeg ratnog zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Na području Muftijstva travničkog regionalna memorijalna dovišta su Ahmići, općina Vitez, gdje je mučki ubijeno 116 civila bošnjačke nacionalnosti i Vrbanja, općina Bugojno, mjesto zločina i ubistva 45 nevinih Bošnjaka. Uz ova dva, na nivou nekih mjesnih zajednica, ili džemata, također se učenjem dove i mevluda čuva uspomena na šehide minulog rata. Osnovna obilježja memorijalnih dovišta su:
Sva kalendarska memorijalna dovišta nalaze se na mjestima zločinā počinjenih nad Bošnjacima za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Iako su se zločini nad Bošnjacima u Bosni i Hercgovini, Srbiji i Crnoj Gori dešavali i tokom Drugog svjetskog rata, političke okolnosti poslije 1945. godine nisu dozvoljavale Muslimanima da organizuju samo svoja memorijalna okupljanja, već je država u tu svrhu markirala mjesta zločina nad svim narodima, sve u skladu s tadašnjom politikom bratstva i jedinstva. Pošto su se zločini nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori dešavali svakih nekoliko desetljeća, čime se dovodilo u pitanje njihovo fizičko postojanje na ovim prostorima, Bošnjaci su iskoristili demokratske promjene i priliku da na mjestima zločina izvršenih tokom agresije od 1992-1995. godine, a s ciljem podsjećanja na ratne strahote i stradanje nevinih, organizuju memorijalna dovišta. Memorijalna okupljanja imaju i drugi narodi u Bosni i Hercegovini.
Osnovna svrha memorijalnih dovišta jeste podsjećanje na zločine nad nevinim ubijenim civilima i herojstvo šehida u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Dvojaki cilj ovih dovišta možda je najbolje izražen u nazivu manifestacije „Šehidima dova – živima opomena”, koja se svake godine zadnje nedjelje u mjesecu julu u spomen na zločine nad Bošnjacima, organizuje u Vrbanji, prigradskom bugojanskom naselju. U organizaciji memorijalnih dovišta organima Islamske zajednice pomažu udruženja građana formirana u cilju njegovanja uspomene na žrtve masakra i genocida. Tako pri obilježavanju stradanja Bošnjaka u Vitezu, Ahmićima i Donjoj Večerskoj, Medžlisu IZ Vitez pomaže Udruženje građana žrtava rata 92-95. „16. april” Ahmići, dok s Medžlisom IZ Bugojno u organizaciji memorijalne manifestacije „Šehidima dova – živima opomena” u Vrbanji učestvuje Udruženje građana „Porodice stradalih Vrbanja 93”.
U nekim naseljima gdje nisu izvršeni zločini nad nevinim civilima organizuje se dova za poginule borce, šehide iz tog mjesta. Tom prilikom govori se o njihovom nemjerljivom doprinosu u odbrani Bosne i Hercegovine, podsjeća na njihovo herojstvo i uči dova za njihove duše. Memorijalne manifestacije ovakvog tipa, naprimjer, organizuju se svake godine u svim džematima Medžlisa IZ Jajce. U tu svrhu, Medžlis IZ Jajce početkom svake kalendarske godine na svojoj lokalnoj vaktiji, koja se distribuira vjernicima na prostoru jajačke općine, naznači tačan datum obilježavanja svakog pojedinog memorijalnog dovišta, ili kako ga oni nazivaju „Šehidskog mevluda”.
Programski sadržaji memorijalnih dovišta koncipirani su tako da ispune tri osnovne svrhe dovišta: dovu za ubijene, podsjećanje na zločine i herojstvo šehida. Na mjestima većeg zločina poput Ahmića i Vrbanje došlo je do raspodjele obaveza, pa su organi Islamske zajednice zaduženi za vjerski program, dok Udruženje građana „16 april” i „Porodice stradalih Vrbanja 93”, organizuju tribine o zločinu. Osim povremenih tribina, cjelokupan program obilježavanja masakra u Ahmićima i Vrbanji ima izrazito vjersku notu. Noć uoči manifestacije uči se mevlud u lokalnoj džamiji. Obično su izvođači programa imami iz dotičnog medžlisa. Sutradan poslije podne-namaza u istoj džamiji se organizuje centralni program uz učenje ilahija, zikra i obraćanja vjerskih autoriteta.[30] U nekom mjestu prije, a negdje poslije podne-namaza, obavezno se obilaze mezarluci gdje su ukopane žrtve zločina i tu se prouči sura Ja sin i dova.
U manjim mjestima gdje nije bilo stradanja civila izvodi se samo vjerski program. U određeni dan mještani i njihovi gosti okupljaju se u mjesnoj džamiji na podne-namaz. Nakon namaza prouči se mevlud, uz ilahije i zikr. Zatim neko od imama održi prigodno predavanje ističući vrijednost šehida, njihovu hrabrost i doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine, a potom se prouči odlomak iz Kur'ana i dova za duše šehida. U nekim mjestima, poput Poriča, općina Bugojno, memorijalni program za šehide upriliči se krajem mektebske godine. Tada se uz prigodan sadržaj na šehidskom spomen-obilježju ispred džamije prije podne-namaza obraćaju politički autoriteti, a poslije podne-namaza djeca prouče hatma-dovu pred duše šehida.
Komparativnom analizom osnovnih elemenata tradicionalnih i memorijalniih dovišta poslužit ćemo se kako bismo ukazali na faktore koji ih odvajaju jedne od drugih. Tradicionalna dovišta u Bosni i Hercegovini, za razliku od memorijalnih mevluda i dovišta, nemaju isključivo muslimansko porijeklo, već je nerijetko njihova geneza povezana s predislamskim stanovncima naše države.
Samo vjerski program memorijalnih mevluda bez profanih svjetovnih sadržaja, bez igre i zabave, odvaja ova dovišta od tradicionalnih dovišta na kojima su sveto i profano isprepleteni i neraskidivo povezani.
I svrha tradicionalnih i memorijalnih dovišta je različita. Vidjeli smo da tradicionalna dovišta služe za učenje dove za lični napredak i prosperitet, duhovno uzdizanje, raspirivanje bošnjačkog ponosa, trgovinu i turizam. Memorijalni mevludi i dovišta su mjesta pijeteta, evociranja uspomene na nevino ubijene, iskazivanja poštovanja i učenja dove za šehide i isticanja hrabrosti pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Oba tipa kalendarskih dovišta čuvaju sjećanje na najznačajnije događaje iz burne historije Bošnjaka, te ih stoga i u budućnosti trebaju nastaviti njegovati i unapređivati.
Autor: dr. hfz. Elvir Duranović
Glasnik, 3-4, 2015.
[1]Mustafa Spahić i Salih Jalimam, Lastavica od bogumilskog zborišta do muslimanskog dovišta, 1998. godine.
[2]Muhamed Hadžijahić i H.H.S., „Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno mjesto”, Glasnik, VIS-a u SFRJ, br. 3, 1981. godine, str. 473-490.
[3]Muhamed Hadžijahić, „Tri etape u historijatu tekije na vrelu Bune u Blagaju”, u: Zbornik radova – Dani mevluda i zikra 2010.19.04.-08.05.2010., Muftijstvo mostarsko i MIZ Mostar, Mostar, 2010. godine, str. 147-183.
[4]Selman Selhanović, „U susret Dobrim vodama”, Preporod, br. 8/874., 15. april 2008. godine, str. 43.
[5]Salih Smajlović, „Podsjećanje na vrijeme kada se sa ključkih zidina pojavilo svjetlo islama”, Preporod, br. 12/926, 15. juni 2010. godine, str. 21.
[6]Husein Čepalo, Ajvatovica - Mala Ćaba, bez mjesta izdavanja, 1991. godine.
[7]Bajro Perva, „Musalla kao mjesto zajedničke sedžde”, Preporod, br.14/928, 15.juli 2010. godine, str. 25.
[8]Azmir Muftić, Gdje je zrno klicu zametnulo, Rifaijsko-bedeviska tekija, Vareš, 2002. godine.
[9]Asr - bilten MIZ-a Kakanj, mart 2007. godine, str. 9.
[10]Već je asfaltiran kompletan put od Prusca do Ajvatovice, uređene staze za pješake, uređen pristup Ajvaz-dedinoj stijeni itd.
[11]Mulo Hadžić, Prusac i njegovo dovište..., str. 751.
[12]Programski sadržaji 502. Dana Ajvatovice, online adresa: http://www.ajvatovica.org.ba/programski-sadrzaji/. (Dostupno 03.03.2013.)
[13] Program vjersko-kulturne manifestacije ''Lastavica 2011.'', online adresa:
http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=11337:program-vjersko-kulturne-manifestacije-lastavica-2011&catid=201:aktuelnosti-kat&Itemid=458, (Dostupno: 04.03.2013.)
[14]Programski sadržaji 502. Dana Ajvatovice, online adresa: http://www.ajvatovica.org.ba/programski-sadrzaji/. (Dostupno: 03.03.2013.)
[15]Program vjersko-kulturne manifestacije „Lastavica 2011…”,
[16]Programi manifestacije "Dani mevluda i zikra" 2012., online adresa: http://miz-mostar.com/index.php/vijesti/ item/448-programi-manifestacije-dani-mevluda-i-zikra-2012 , (Dostupno: 04.03.2013.)
[17]Program manifestacije „Musalla 2012”, online adresa: http://inmedia.ba/program-manifestacije-musalla-2012/, (Dostupno, 04.03.2013.)
[18]Ibid.
[19]Program manifestacije "Dani mevluda i zikra" 2012…”,
[20]Programski sadržaji 502. Dana Ajvatovice…”,
[21]Cjelokupan govor vidi: „Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića na 500-oj Ajvatovici: Vratiti našem narodu ponos i nadu u bolju budućnost”, Preporod, br.14/928., 15. april 2010., godine, str. 20.
[22]Mulo Hadžić, Prusac i njegovo dovište..., str. 709.
[23]Ibid., 752-753.
[24]Bajro Perva, „Musalla kao mjesto zajedničke sedžde”, Preporod, br.14/928, 15. juli 2010. godine, str. 25.
[25]Dženita Sarač Rujanac, „Ajvatovica: A Bridge Between Tradition and National and Religious Identity”, History and Anthropology, 2013, Vol. 24, No. 1, str. 128.
[26]Program manifestacije „Dani mevluda i zikra” 2012…”,
[27]Program manifestacije „Musalla 2012...”,
[28]Program manifestacije „Musalla 2012“....“,
[29]Husein Čepalo, Ajvatovica „Mala Ćaba”, bez mjesta izdanja, 1991. godine.
[30]Protokol obilježavanja stradanja Bošnjaka u Vitezu, Ahmićima i Donjoj Večerskoj, online adresa http://www.ahmici.info/protokol-obiljezavanja-stradanja-bosnjaka-u-vitezu-ahmicima-i-donjoj-veceriskoj-2012.html, (Dostupno, 19.03.2013.)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba