Isra i miradž: Dokazi da je bilo putovanje tijelom i dušom

Uzvišeni Allah je rekao: „Slavljen neka je Onaj Koji je  u jednom času noći preveo Svoga roba…“, a nije rekao „…Svoga Poslanika.“ Postoje dva termina kojima Uzvišeni obilježava Svoje robove, a to su ‘abid’ i ‘ibad’. Svi su ljudi Allahovi robovi, ‘abid’, bilo da su griješnici, vjernici ili nevjernici. Međutim, Allahovi robovi, ‘ibad’, samo su oni koji su iskreni vjernici i čiji je životni izbor sukladan propisima Uzvišenog Allaha.

Oni izvršavaju ono što im On naredi, a ne čine ono što im je zabranio. Stoga u Kur’anu nalazimo da onda kada Allah hoće da govori o Svojim iskrenim i odanim stvorenjima, On ih ne naziva ‘abid’, nego ‘ibad’. Uzvišeni je Allah govoreći o Poslanikovom noćnom putovanju, Israu, upotrijebio riječ rob, ‘abd’, da bi usmjerio našu pažnju na važne činjenice. A to je da se Isra desila i tijelom i dušom. Ona nije bila san nego istinsko viđenje. Riječ abd (rob) upotrebljava se samo onda kada se ukazuje na tijelo i dušu zajedno.Uzvišeni želi da mi znamo da ovaj poseban položaj pripada Muhammedu s.a.w.s., jer je on abd (rob), a to je najviša čast i dar od Allaha.

Dok je Allahov Poslanik a.s. spavao u Kabi, došao mu je Džibril a.s.  i probudio ga. Potom mu doveo buraka, na kojem je Poslanik a.s. došao do Jeruzalema. Svezao je buraka za halku za koju su vjerovjesnici vezali svoje jahaće životinje. Potom je Poslanik a.s. ušao u džamiju u kojoj je klanjao kao imam svim vjerovjesnicima. Kada je izašao, došao mu je Džibril a.s. sa posudom vina i mlijeka. Odabrao je mlijeko, a Džibril mu je rekao: ‘Odabrao si ono što je prirodno’. Isra predstavlja mudžizu, koja nije bila osjetilna pomoću koje bi ljudi povjerovali  da je Allahov Poslanik a.s.stvarno prenesen iz Mekke u Jeruzalem. Ova mudžiza Israa je bila skrivena (desila se noću), ali je zasnovana na razumskom dokazu kako bi potvrdila da Poslanik s.a.w.s., istinito prenosi sve ono što mu se objavljuje.

Kada je Poslanik a.s. obavjestio pripadnike Kurejšija o onom što se desilo, i prvo što su mu kazali bilo je: „Mi na najizdržljivijim devama do Jeruzalema putujemo mjesec dana, a ti tvrdiš da si u njeg stigao u jednoj noći.“ Razumski odgovor na ovo pitanje je bio da je Uzvišeni Allah taj koji je Svoga Poslanika prenio do Jeruzalema. Poslanik a.s. nije tvrdio da je on taj koji je samog sebe prenio do Jeruzalema. Moć je ovdje pripisana Allahu. 

Drugi razumski dokaz je taj što su sugrađani tražili od Poslanika s.a.w.s. da im opiše hram Mesdžidul aksa. Jedan među njima je rekao da on najbolje poznaje Jeruzalem i kazao je Poslaniku s.a.w.s.: „Obavjesti me kakva je građa Mesdžidul aksa i kako on izgleda?“, pa je on a.s. rekao: „Građen je tako i tako…“, i počeo ga precizno opisivati, što je zapanjilo sve prisutne. Ovdje ćemo malo zastati da bi konstatovali važnu činjenicu. Da su nevjernici Kurejša znali da je Allahov Poslanik s.a.w.s., ikada putovao u Jeruzalem, ne bi mu postavljali ta pitanja.Međutim, oni su pouzdano znali da on a.s. nikada u svom životu nije putovao u Jeruzalem, niti išao u Mesdžidul aksa. Oni su od njega tražili da im opiše grad i Mesdžidul aksa misleći da on a.s. to nije u stanju učiniti.

Još jedan od razumskih dokaza je i taj da su od Poslanika s.a.w.s. tražili da im opiše šta je vidjeo na putu. Poslanik s.a.w.s. im je rekao: „Vidio sam vaš karavan na tom i tom mjestu, jedna im se deva izgubila. Karavan predvodi deva crne boje. Doći će u Mekku u svitanje tog i tog dana.“ Oni su kasnije izašli i čekali dolazak karavana da bi vidjeli da li je Poslanik a.s. govorio istinu ili ne. Čekali su čitavu noć sve do svitanja. Jedan od njih je uzviknuo: ‘Sunce izlazi’, a drugi mu je dobacio: ‘Karavan je stigao‘. Karavan je predvodila crna deva, koju je već prije opisao Allahov Poslanik s.a.w.s.

Neki muslimani su dovedeni u iskušenje, i nisu povjerovali Poslaniku a.s., otišli su Ebu Bekru r.a. i kazali mu: „Tvoj prijatelj tvrdi da je u jednoj noći otišao do Jeruzalema i vratio se u Mekku“. Ebu Bekr na to reče:“ Da li je to on rekao?“, odgovorili su da jeste. Ebu Bekr r.a. je potom kazao: „Ako je to rekao, onda je kazao istinu!“ Kada su muslimani iskazali čuđenje, Ebu Bekr r.a. im je kazao: „Zar da mu vjerujemo u obavjest koju prenosi s neba, a da mu ne vjerujemo u ovom slučaju.“ Ove Ebu Bekrove r.a. riječi bile su pojašnjenje za mudrost Israa.

Niko se od ljudi nije uspeo na nebo i otuda se vratio, pa da na temelju tog svog iskustva postavlja pitanja Poslaniku a.s, provjeravajući istinitost njegove tvrdnje da se uspeo na nebo. Slučaj je u potpunosti drugačiji kada je u pitanju Poslanikov a.s. prvi dio putovanja, odlazak u Jeruzalem, gdje su oni već bili i tražili da im opiše taj grad.

Za razliku od Israa, gdje je vrijeme jedan od ključnih faktora, ono se ne spominje u događaju Miradža, jer u njemu nije potrebno uopće isticati vremensku dimenziju.

Melek Džibril je pratio Muhammeda a.s. tokom cjelokupnog nebeskog putovanja, ali najveličanstvenije znamenje ni njemu, kao ni drugim bliskim, Allahovim melecima nije otkriveno. Jedino je Poslanik s.a.w.s. imao čast i privilegiju da vidi to najveličanstvenije znamenje.

Tokom čitavog nebeskog putovanja Džibril je predvodio Poslanika a.s. i upoznavao ga sa pojavama koje su susretali. A kada su došli do Sidretul-muntehaa, Džibril se ukazao u svom izvornom obliku, a ne u onom u kojem je donosio Objavu. Nebesko putovanje završava se za Džibrila ali Poslanik a.s. nastavlja. Dzibril je ustuknuo i rekao da granica prostora u kojem se kreće završava na tom mjestu, te ukoliko bi je samo za tren prešao, izgorio bi. „A ti, Allahov Poslaniče, ako nastaviš dalje, proći ćeš“, reče Džibril.

Muhammed a.s. je došao do one granice koju ni narav meleka Džibrila nije mogla preći. Prema tome, Poslanik a.s. je jedini među stvorenjima koji je mogao nastaviti put dalje, prelazeći tu granicu. Upravo zato je prelazak te granice i viđenje najveličanstvenijih znamenja Svoga Gospodara i posljednja etapa u događaju Miradža.

U našem kazivanju došli smo do trenutka stavljanja namaza kao obaveze vjernicima. Sve temeljne, praktične dužnosti u islamu, osim namaza, vjernicima su naređene Objavom. Namaz kao spona između neba i Zemlje, i između čovjeka i Gospodara, stavljen je u obavezu putem direktne komunikacije između Uzvišenog Allaha i Poslanika Muhammeda a.s. koja se desila na miradžu. Namaz je simbol pokornosti i predanosti čovjeka svome veličanstvenom Stvoritelju. Uzvišeni Allah je naredio namaz s ciljem da približi čovjeka Allahu.

Ovim završavamo kazivanje o velikoj Poslanikovoj a.s. mu’džizi Israu i Miradžu, gdje mu je pružena prilika da osobno vidi najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.

Ovaj događaj potvrdio je visoko mjesto i ugled koji naš poslanik Muhammed s.a.w.s, zauzima kod Gospodara svjetova.

Izvor:  /”Velika mu’džiza Isra i miradž”;  Muhammed M. Šaravi; Izdavač: Islamski kulturni centar Mostar; Prijevod s arapskog: Ahmed Hatunić i Salem Dedović, Mostar,2006;

Keywords & Tags

Contact Us