Islam kao univerzalna vjera, udaljena od svih vidova manjkavosti i nedostataka, data je ljudskom rodu kao veličanstven dar Uzvišenog Gospodara.
Propisana je prvom čovjeku Ademu, da bi kasnije putem objave i svog vjerovjesništva, taj isti Adem (alejhisselam) ljepotu propisanog islama pojasnio i prenio svojim potomcima dosljedno praktikujući i vjerujući u sve ono što mu se objavljivalo.
Tu Istinu, nakon njega, prenosio je i Allahov poslanik Nuh, koji je cijeli svoj život posvetio misionarstvu (da’wi) pozivajući pripadnike svoga naroda u vjeru. Zanimljivo je vidjeti šta ta vjera propagira i šta je to u što su pozivali svi Božiji vjerovjesnici i kasniji poslanici, od već pomenutog Adema, pa sve do posljednjeg, Muhammeda, mir Božiji s njim.
Islam ljude uči da vjeruju u Jednog i Jedinog, Svemoćnog Gospodara, Allaha, koji je Stvoritelj i Održavatelj svih svjetova i svega onoga što postoji u kosmosu. Islam poučava ljude da se samo Njemu klanjaju, Njega obožavaju, sprovode Njegove preporuke i propise, te isključivo samo Njemu upućuju svoje molitve. Svaki vid savršenstva pripada isključivo Stvoritelju, dok su sva stvorenja ovisna o Njemu, Njegovom održavanju, Njegovoj volji i milosti.
Islam poučava i poziva ljude da vjeruju u postojanje nevidljivih bića stvorenih od svjetlosti (meleci), te bića stvorenih od plamena vatre (džinni). Ljudi su dužni da vjeruju u postojanje Božijih vjesnika i poslanika, a Uzvišeni kaže da nije bilo naroda kome nije poslat neko da ih uputi, poduči i opominje.
Svaki je narod bio dužan da slijedi vjerozakon svog poslanika i vjerovjesnika, tj. glasnika tog doba. Nakon poslanstva posljednjeg Božijeg vjesnika Muhammeda, mir Božiji s njim, svi su ljudi, sukladno Božijoj volji i naredbi iskazanoj kroz časnu Knjigu Kur’an, dužni da žive i vjeruju po zakonu datom pomenutom glasniku i pronositelju Istine, Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve selleme.
I Muhammed je, poput, Adema, Nuha, Ibrahima, Davuda, Musaa (Mojsije), Isaa (Isusa) i drugih poslanika, pozivao ljude da vjeruju u Jednog Gospodara, Njegove meleke, Njegove poslanike, Njegove objavljene Knjige, te Sudnji dan i određenje sudbine.
Vođen Božijom uputom propagirao je ljubav i međusobno povjerenje među ljudima. Došavši u Medinu pomirio je zavađene narode i plemena, davši pripadnicima drugih vjera potpunu slobodu da žive po principima svoje vjere, poštujući kur’anski stav: “U vjeru nema prisile!’’
Islam kao vjera pravednosti, ljubavi i dobročinstva, onima koji su je u potpunosti primjenjivali, donijela je veliki prosperitet, napredak i blagostanje. To nam jasno ilustriraju, kako priče iz vremena ashaba (Muhammedovih drugova) i tabi’ina (onih poslije njih) čijom se zaslugom islamsko carstvo prostiralo od istoka do zapada i obuhvatalo ogroman prostor zamaljske kugle, tako isto ilustriraju i kazivanja o poslanicima Davudu, Sulejmanu i drugima, koji su istovremeno uz poslanstvo bili i kraljevi i vladari u svom narodu, posjedujući veliko i neiscrpno bogatstvo, imetak iznanje.
Islam u svojoj biti poziva ljude da istinski vjerujući i obožavajući samo Jednog i Jedinog Stvoritelja, čine stalna dobročinstva, svima onima sa kojima se svakodnevno susreću. Po učenju islama u dobročinstvo se ubraja napajanje i hranjenje životinja, sađenje i održavanje voća i bilja, održavanje prirode i okoliša čistim, a uz sve to, kao nezaobilazan segment dobročinstva navodi se i održavanje i njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, bez obzira da li u pitanju bili muslimani, nemuslimani, crnci, bijelci, mladi ili stari, rodbina, prijatelji, komšije ili samo obični poznanici.
Islam u svojoj osnovi zabranjuje nepravdu, nasilje i ubistvo “na pravdi Boga.’’ Islam ne poznaje nikakve oblike terorizma, ljubomore, mržnje, spletkarenja, izdaje i zavisti. Sve navedeno u Kur’anu je okarakterizirano kao nedopustivo. Stoga, onaj pravi islam, objavljen Kur’anom i hadisom, ne prihvata nikakve oblike smutnje, razdora, ubijanja nevinih ljudi, niti bilo kakav vid ataka na ljudsku čast i dostojanstvo. Čak šta više, islam je, da bi zaštitio ljudski razum, život, zdravlje, čast, imetak i dostojanstvo, ljudima zabranio upotrebu i konzumiranje onoga što upravo navedene blagodati narušava. Tako je zabranio opojna pića da bi zaštitio ljudski razum, zabranio ubistva na pravdi Boga da bi zaštitio ljudski život, zabranio svinjsko meso, te meso uginulih i deraćih životinja da bi zaštitio čovjekovo zdravlje, a krađu, otimanje, silovanje, predbračne kontakte i nedozvoljeno otkrivanje stidnih dijelova tijela, isključivo da bi zaštitio ljudski imetak, ljudsku čast i dostojanstvo.
Teško onima koji pod plaštom vjere ubijaju nevine ljude, siluju, zlostavljaju i omalovažavaju druge, te otimaju i pljačkaju njihove mukom stečene imetke. Takvi nasilnici će na budućem svijetu biti kažnjeni i izloženi žestokim kaznama i mukama, a mnogi će i na ovom svijetu doživjeti strašan i loš kraj. O tome nam na više mjesta govori časni Kur’an, upozoravajući muslimane da se ne bave nasiljem, terorizmom i nepravdom.
Oni koji ne vole islam i njegove propise, očigledno je da ga nisu istinski upoznali, niti su shvatili i uvidjeli intencije Božijeg vjerozakona. Božiji vjerozakon na Zemlji, propisan Kur’anom, ali i ranijim Božijim Objavama, imao je i ima za cilj da ljudima donese istinsku sreću, radost i životno blagostanje, kako na ovom tako i na drugom, neprolaznom svijetu.
Pravi musliman ne laže, ne krade, ne otima, ne mrzi, ne ubija, niti čini bilo kakav vid nepravde i nasilja, kako ljudima tako ni životinjama. Ipak, ukoliko se neko ogriješi o ove propise i prekrši neku od Božijih zapovijedi i zabrana, dužan je da se čim prije istinski pokaje, i u potpunosti prestane sa činjenjem grijeha. Ukoliko je nepravdu učinio nekom ljudskom stvorenju potrebno je da traži oprost od istog i da mu nadomiri eventualno učinjenu štetu. Ukoliko nema mogućnosti da mu nadomiri učinjenu štetu imetkom, onda će bar nastojati da svojim lijepim riječima i svojim dovama obveseli dušu drugog čovjeka moleći Svemogućeg Allaha da i jednom i drugom oprosti i da im podari u ostatku života puno sreće, zdravlja, ljubavi, blagostanja i nafake.
Pravi musliman istinski voli Svoga Gospodara, iskreno Ga i predano obožava, ispunjava njegove naredbe i kloni se Njegovih zabrana. Potom svoju ljubav iskazuje prema voljenom Resulullahu, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici i ashabima, te prema svojim roditeljima, braći, sestrama, rodbini, prijateljima, komšijama, i svim drugim hvale vrijednim ljudima.
Muslimanu je vjera na prvom mjestu, a potom skladan i harmoničan život u društvenoj zajednici u kojoj živi, djeluje i radi. Pravi vjernik nema kad da mrzi, ogovara, kleveće i potvara druge ljude. On nastoji da istinski koristi svojoj društvenoj zajednici, vjerujući da će zbog toga biti višestruko nagrađen od Svoga Gospodara. Vjernik se lijepo ophodi prema svojoj porodici, roditeljima, prijateljima, komšijama, poznanicima, iskreno cijeneći mlađe, a poštujući starije.
Musliman puno veliča Svoga Gospodara, moli Ga i zahvaljuje Mu. Na svom radnom mjestu je odgovoran, predan, marljiv i precizan. Vodi brigu o osjećanjima drugih ljudi. Lijepog je ponašanja uzorito želeći da slijedi voljenog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je bio najljepšeg morala.
Musliman, shodno svojim mogućnostima i okolnostima, rado se bavi sportom, informatikom, učenjem stranih jezika, a nisu mu strane ni druge korisne znanosti i discipline. Muslimanski znanstvenici su bili preteče nastajanju i razvoju mnogim današnjim postojećim naukama i disciplinama (medicina, matematika, astronomija, fizika, historija, geografija, ...) ...
Za kraj: Vođeni primjerima ranijih Božijih vjerovjesnika i poslanika, te našeg posljednjeg miljenika i učitelja, Muhammeda, s.a.v.s., promovirajmo ljubav, pravdu i međusobno povjerenje i razumijevanje. Širimo i činimo dobro uvijek i svugdje.
Gospodaru moj, čuli smo glasnika koji u vjeru Tvoju poziva, te mu se odazvasmo i povjerovasmo u njega. Učvrsti nas u vjeri Tvojoj, povećaj nam međusobnu ljubav i razumjevanje, te daj da svijetom zavlada mir, ljubav, sreća i povjerenje, a da naš krajnji ishod i vječno konačište bude džennet, mjesto boravka Tvojih vjerovjesnika, poslanika, šehida, te dobrih i Tebi odanih stvorenja. Amin!
Autor: Admir Iković
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba