Institucionalni pristup razmatranju savremenih fikhskih pitanja  u zapadnom kontekstu

Ključne riječi: savremena fikhska pitanja, institucionalni pristup, zapadni kontekst, Šerijat, savremenost, tumačenje, razmatranje, islam.

Sažetak: Ovaj rad govori o institucionalnom pristupu razmatranja savremenih fikhskih pitanja u zapadnom kontekstu. Savremenost fikhskih pitanja je stari fenomen. Institucionalnim pristupom se čuva bit vjere. Razmatranje savremenih fikhskih pitanja možemo posmatrati kao racionalni i realni pravni okvir u traganju za smislom zakona. Prihvaćen je stav uleme da se muslimani neće složiti o nečemu što je zabluda. Izbalansiranost interesa ljudi glavni je i najvažniji cilj uspostave šerijatskih normi. Uskladiti poslovnu etiku sa principima halal i harama, poštivati gradaciju šerijatskih izvora i pravilno formulirati pitanje – ključni su elementi metodologije u ovoj oblasti. Nema jedinstvene formule za sve situacije, Tekst je nepromjenjiv a kontekst promjenjiv. Institucionalno tumačenje vjere u zapadnom kontekstu prati institucionalna odgovornost.

Fenomen savremenosti fikhskih pitanja

Svaka generacija muslimana je imala pitanja na koja je valjalo pronaći odgovor u datoj savremenosti. Generacija kojoj mi pripadamo nije izuzeta od takve vrste izazova. U kratkom historijskom presjeku uvodnog razmatranja savremenih muslimanskih dilema navest ćemo neke od najpoznatijih muslimanskih dilema iz vremena četverice pravednih halifa, četverice imama utemeljitelja islamskih pravnih škola i iz pravne prakse bošnjačke uleme.

Za vrijeme halife hazreti Ebu Bekra javlja se dilema kodifikacije Kur'ana, odnosno da li učiniti ono što sam Poslanik, a.s., nije učinio ili ići u korak sa savremenim načinom čuvanja Kur'ana od eventualnog zaborava ili iskrivljavanja. Slična dilema je bila i sa načinom sakupljanja zekata; institucionalno, za šta se energično zalagao Ebu Bekr ili pojedinačno, za šta su se zdušno zalagali pojedine plemenske starješine, plašeći ostale muslimane vrlo mogućim izazivanjem sukoba u slučaju neprihvatanja njihovog načina razumijevanja tog pitanja.

Za vrijeme hazreti Omera nalazimo brojna savremena pravna pitanja toga doba, navedimo ovom prilikom samo pitanje ustanovljenja hidžretskog kalendara i početka računanja muslimanske ere.

Prisjetimo se iz vremena hazreti Osmana pitanja prepisivanja Mushafa i slanja kopija u tadašnja četiri muslimanska centra radi daljeg umnožavanja i distribucije mushafa muslimanima.

Za vrijeme halife Alije otvara se dijalog sa militantnim pripadnicima haridžijskog pokreta u cilju njihovog vraćanja u okvire zajednice – džemata i trenutnog zaustavljanja međumuslimanskog sukobljavanja.

Savremenost fikhskih pitanja nastavljena je u prvim stoljećima islama, tokom nastanka pravnih škola (mezheba). Tako će Ebu Hanife smatrati da je brak ugovor. Malik će odbiti halifin prijedlog da njegovo djelo Muvetta bude zakonik. Šafija će davati različite odgovore na isto pitanje postavljeno u Iraku i Egiptu. Ahmed neće popustiti u odbacivanju teorije stvorenosti Kur'ana. Primjera je mnogo više od predviđenog prostora za njihovo navođenje.

Bošnjačka ulema razmatrajući i definirajući pitanja savremenosti vremena u kojem su živjeli, dali su značajan doprinos našoj sveukupnoj vjerskoj tradiciji. Ostati ili učiniti hidžru u Tursku za vrijeme odlaska Osmanlija bijaše vrlo savremeno pitanje toga doba, na koje je dat jasan odgovor, a glasio je: ostati! Računati vrijeme po vaktiji, a ne gledanju mlađaka, institucionalizirati članarinu, zekat, kurban i tumačenje vjerskih propisa; utemeljenje Dana šehida; osnivanje Memorijalnog centra Potočari i klanjanje dženaze 11. jula žrtvama Genocida u Srebrenici, samo su neki od brojnih primjera veoma složenih savremenih fikhskih pitanja na koja su naši alimi pronalazili odgovor. Na taj način su se institucionalno štitili interesi Zajednice u vremenu čestih promjena društvenog stanja.

Prateći tok navedenih i njima sličnih događaja može se zaključiti kako je savremenost fikhskih pitanja, zapravo, stara pojava. Takva savremenost ne počinje niti završava sa nama. Na savremena pitanja dopuštenosti (halala) ili zabranjenosti (harama) određenog vjerovanja ili prakse, samo mi - niko drugi iz nama bliže ili dalje prošlosti - moramo pronalaziti odgovore, isto onako kako je to činila svaka generacija muslimana prije nas.

Institucionalni pristup razmatranju savremenih pitanja

Analizom navedenih primjera moguće je uočiti kako ona pripadaju oblasti obreda, običaja, porodičnog i personalnog prava, društvenih odnosa, poslovnog prava itd. Metodom institucionalnog pristupa dolazilo se do optimalnih rješenja. Forma pitanja i odgovora se vremenom mijenjala a suština prihvatanja rješenja ostajala ista.

Za vrijeme prve četverice halifa principom dogovora dolazilo se do jasno artikuliranih stavova sa kojima su se muslimani kroz vjerovanje i praksu identificirali. Za vrijeme četverice imama opet se institucionalnim putem tumačenja vjere od strane dokazanih i među muslimanima prihvaćenih vjerskih autoriteta dolazilo do jasnih uputa za postupanje. I u našem, bosanskohercegovačkom, kontekstu etablirala se metodologija institucionalnog tumačenja i primjene šerijatskih propisa važnih za vjerski identitet Bošnjaka.

Naša ulema je uporno insistirala na važnosti osiguranja institucionalnog tumačenja Šerijata za bosanske muslimane, ranije putem Vijeća za fetve, a sad putem Vijeća muftija i fetva-i emina dominantnom linijom tumačenja kroz sunijsku misao.[1]

Zalagali su se za to da muslimani kao zajednica zauzmu stav o određenim situacijama i da definiraju svoje ponašanje u njima. Na taj način su nastojali graditi institucije, vjerujući da samo institucionalizirani način rada može dati dugotrajno pozitivne pomake. Bili su duboko svjesni “da su muslimani bili prepušteni sami sebi da se snalaze kako mogu i umiju, izloženi stalnoj dilemi: ili ostati okovan u ranijim formama i oblicima života i shvaćanja te tako tapkati na jednom mjestu, gdje se stalo vrlo davno − ili se osloboditi tih formi i poći drugim − tuđim putem”.[2]

To ne znači da nije bilo pokušaja vaninstitucionalnog djelovanja i nuđenje rješenja. Kako je vrijeme pokazalo prolaznost pojedinaca a trajnost institucija tako su i muslimani uočavali da im institucionalni pristup nudi sigurnost hoda pravim putem. Ostali su zabilježeni pokušaji vaninstitucionalnog djelovanja, ali uglavnom kao pogrešni, štetni i nauk za ubuduće kojim putem ne treba ići.

Danas muslimani na nacionalnom nivou imaju vijeća za fetve, a na međunarodnom nivou akademije islamskog prava[3]. Mnoge muslimanske dileme su općeg karaktera i više puta razmatrane na vijećima i akademijama. Odgovori na ista pitanja ne moraju biti nužno istovjetni, ali se insistira na ujednačenoj metodologiji razmatranja pitanja i obrazloženju prihvaćenih odgovora. Zahvaljujući pristupu institucionalnog tumačenja islama muslimani osjećaju bliskost u vjerovanju i praksi, bez obzira na geografske, kulturološke, tradicijske i svake druge razlike.

U odgovorima bosanskohercegovačke uleme vidi se jasna moć ne samo poznavanja nego i raspoznavanja svih pravnih finesa Šerijata. Za to se može zahvaliti visokom stepenu vjerskog obrazovanja u domaćim i najprestižnijim medresama i univerzitetima u islamskom svijetu na kojima su znanje stjecali alimi naših krajeva. Za to se također može zahvaliti istoj literaturi kojom su se služili kao i njihove kolege šerijatski pravnici i ulema širom islamskog svijeta. Za to se može zahvaliti i beskrajnoj odanosti islamu, Kur’anu, Sunnetu, hanefijskom mezhebu i ehlisunnetskom učenju. Za to se može zahvaliti i ogromnoj hrabrosti naše uleme da se upusti u samostalno promišljanje o mnogim pitanjima koja su se činila većim od njih samih i vremena u kojem su živjeli i uvjeta u kojima su djelovali, čak i onda kad su se čuli povici, čitali vrlo žustri i nimalo ugodni tekstovi i osude takvih mišljenja. Znali su oni da će imati, prema hadisu, nagradu kod Allaha i ako pogriješe.

Malo je malih muslimanskih naroda koji se mogu time pohvaliti. Za to se najviše može zahvaliti iskrenom nijetu muslimana u Bosni i Hercegovini i Božijoj pomoći da istraju na putu Šerijata.

Članom 60. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uređen je institucionalni pristup razmatranja savremenih fikhskih pitanja: „Vijeće muftija je organ Islamske zajednice za pitanje vjere“..., koje „brine o unapređenju ispravnog i oplemenjujućeg razumijevanja islama među pripadnicima Islamske zajednice“.[4] 

Značaj razmatranja savremenih fikhskih pitanja

Islamsko pravo bogato je instrumentima prilagođavanja i adaptacije u različitim stanjima i situacijama koje mogu zadesiti čovjeka i njegovu zajednicu. Razradom takvih pitanja dolazi se do svojevrsne kodifikacije šerijatskog prava, pojednostavljenja primjene Šerijata, ukazuje na fleksibilnost i adaptibilnost Šerijata, potvrđuje usklađenost zahtjeva i norme, predstavlja primjer izuzetka koji potvrđuje pravilo, kreira pravni okvir uvažavanja zadatih okolnosti i olakšava normiranje savremenih muslimanskih dilema.

Razmatranje savremenih fikhskih pitanja možemo posmatrati i kao racionalni i realni pravni okvir, obzirom da se, u osnovi, radi o pravnoj sistematizaciji teorije fikha. Dok tragamo za optimalnim rješenjima u savremenim pravnim muslimanskim dilemama, mi, zapravo, tragamo za smislom zakona. Muslimani koji su postavljali pitanja bili su u prilici dobiti odgovore koji su im bili primjenjivi i prihvatljivi u vremenu i prilikama u kojima su se našli.

Na određena savremena pitanja, zbog njihove složenosti, gotovo je nemoguće dati konačan odgovor. Njihovim razmatranjem se osigurava izvornost suštine islamskog vjerovanja i prakse. Forma partikularne šerijatske norme prilagođava se datim okolnostima, što vodi ka podržavanju i prihvatanju takve metodologije od strane muslimana. To je samo po sebi vrlo važno s obzirom na prihvaćen stav uleme da se muslimani neće složiti o nečemu što je zabluda. Na taj je način sačuvana bit islama.

Izvori za razmatranja savremenih fikhskih pitanja

Obzirom na svoju dvojnost izvornosti – tradicionalnu (naql) i racionalnu (aql) – pravna rješenja ponuđena kroz razmatranje savremenih fikhskih pitanja zasnivaju se na snazi argumenata Teksta – Kur'ana časnog i Tradicije Poslanika, a.s. Metodičari hanefijske pravne škole će kazati da “ako bi argument analognog zaključivanja bio u suprotnosti s Tekstom – odustaje se od analogije i daje se prednost Tekstu u normiranju propisa”.[5]

Osnovno pravilo metodologije islamskog prava u normiranju pravnih odredbi nalaže obavezno vraćanje primarnom pravnom osnovu. Izbalansiranost interesa ljudi glavni je i najvažniji cilj uspostave šerijatskih normi. Islamsko pravo interes definira kao “očuvanje intencije zakona putem otklanjanja štete”.[6] Gazalija će kazati da se interesom može smatrati sve ono što doprinosi očuvanju krajnjeg cilja zakona, a cilj zakona u odnosu na ljude postiže se putem zaštite pet temeljnih ljudskih dobara i interesa, te da se sve što na bilo koji način ugrožava jednu od pet zaštićenih ljudskih vrijednosti[7] može smatrati štetom, a otklanjanje te štete po sebi je interes.[8] Šerijatskopravni teoretičari smatraju da je nedefinirani interes (maṣlaḥa mursala) onaj interes koji nije ni potvrđen ni osporen u šerijatskopravnim tekstovima.[9]

Metodologija razmatranja savremenih fikhskih pitanja

Razmatranje savremenih fikhskih pitanja u sebi sadrži formalno i suštinsko značenje olakšanja, otklanjanja grijeha, teškoće i nelagode. Kroz razumijevanje ljudskih potreba i interesa teži se ka jednostavnosti, lahkoći i umjerenosti pravnih rješenja. Svaki pristup, u bilo kojem pitanju vjerskog ili svjetovnog sadržaja, koji koristi metodu grubosti i otežavanja, umjesto metode blagosti i olakšavanja, na kraju se pokaže nemoćnim i neefikasnim te bude odbačen.[10]

Prilikom razmatranja savremenih fikhskih pitanja ispravno bi bilo koristiti onu metodologiju koja će voditi ka institucionalnom tumačenju vjere. Na taj način će se sačuvati suštine islama. Radnje koje su u osnovi Šerijatom zabranjene ostat će zabranjene, a ono što Šerijat posmatra kao dopušteno tako će se i tretirati.

U šerijatskopravnim normama potrebno je voditi računa o trenutnom stanju, općim i pojedinačnim prilikama muslimana, njihovom zdravlju, bolesti, boravku, mjestu prebivališta, nuždi i potrebama.

Tri su ključna elementa metodologije definiranja savremenih fikhskih pitanja:

Prvi je da se poslovna etika uskladi sa osnovnim principima halala i harama.[11]

Drugi je da se poštuje gradacija šerijatskih izvora na kojima se zasniva određeni stav. Najprije se pozivati na jedan od osnovnih izvora šerijatskog prava, tek onda na pomoćne izvore a zatim na međunarodne akademije islamskog prava i nacionalna vijeća za fetve.

I treći element metodologije definiranja savremenih fikhskih pitanja je da se pravilno formulira pitanje koje se tretira. Na način da se prvo odredi kojoj oblasti fikha pripada konkretno pitanje i kako tačno ono glasi; ukaže na dio pitanja koji nije sporan po svojoj sadržini u odnosu na raniji propis sličnih pitanja; pojasni sporni dio pitanja o kojem se raspravlja; navede argumentaciju za i protiv određenog mišljenja, te na kraju jasno artikulira stav po datom pitanju, uz obavezno obrazloženje odabranog mišljenja. Slijeđenje redoslijeda šest navedenih koraka vodi ka ispravnoj metodologiji rješavanja savremenih fikhskih pitanja.

Nema jedinstvene formule za sve situacije

Mnogo je elemenata koji se uzimaju u obzir prilikom donošenja određenog stava. Od toga u kakvoj individualnoj ili kolektivnoj prilici se nalazi osoba koja pita, do toga da li je riječ o potrebi ili stanju nužde u kojoj se ljudi nalaze. Zbog toga ne treba donositi ishitrene odgovore niti odugovlačiti sa davanjem mišljenja. Pitanja se rješavaju od slučaja do slučaja.

Prevelika je odgovornost na islamskim pravnicima i našim imamima u iznalaženju odgovora. Olahko datim odobrenjem može se dodatno oslabiti ionako ugroženi vjerski identitet muslimana. Zabranjivanje određenog postupanja može voditi tome da ljudi u nuždi postupe kako budu morali. Najgora je opcija da ulema daju mišljenja koja muslimani ne primjenjuju, ne zato što to ne žele, nego zato što to ne mogu učiniti. Krajnji cilj Šerijata jeste otklanjanje nelagode od ljudi, kad god je to moguće.

Uvažiti okolnosti, iznaći zadovoljavajuće rješenje, a ostati u granicama dopuštenog nije lahak zadatak. Zadaća islamskih pravnika jeste da jasno zauzmu stav o određenom pitanju i da ga razgovijetno obrazlože. Muslimani takav stav mogu prihvatiti, poštovati, primiti k znanju ili ignorirati, ali treba da budu upoznati s njim.

Odgovorni islamski pravnici ponekad donose inovativna rješenja kojima nerijetko pomjeraju granice, bude nemire i izazivaju osporavanje. Pošto se radi o samostalnom traganju za novonastalim slučajevima, vrijeme pokaže ko je bio upravu. Ići ukorak s vremenom, a ostati u granicama Šerijata, dužnost je svih muslimana. Nekad ta putanja može izgledati kao hod po ivici, ali ukoliko je ona uvjetovana očuvanjem nužnih interesa, onda je to, zapravo, jedini dio prohodnog puta. Tu kakvu-takvu prohodnost puta, posebno u kontekstu savremenog življenja, osigurava metodologija definiranja savremenih fikhskih pitanja.

Tekst je nepromjenjiv, a kontekst promjenjiv

Poznato je da perspektiva pozicije i opozicije, snage i slabosti, mirnodopskog i ratnog, zavisnog i nezavisnog, slobodnog i neslobodnog – nije ista. U fikhu se ovo elaborira u okviru rasprave o nepromjenjivim i promjenjivim propisima. Ono što se u nekim prilikama čini zabranjenim sukladno direktnom slovu jednog Teksta, postaje dozvoljenim sukladno slovu ili duhu drugog Teksta. Islamski pravnici u procesu donošenja određenog pravnog rješenja stalno se oslanjaju na Tekst i njegovo razumijevanje s promjenom mjesta i vremena. Metodologijom savremenih fikhskih pitanja se dolazi do najboljih mogućih rješenja u konkretnim pitanjima. Ostati u granicama dopuštenog, a pritom uvažiti težinu stanja, jedna je od trajnih intencija Šerijata.

Savremena fikhska pitanja u zapadnom kontekstu

Bosanskohercegovački muslimani su u sličnim prilikama i dilemama u kakvim su i ostali muslimani diljem svijeta. U odnosu na ukupno učenje islama, zapadni kontekst ima dosta zajedničkog sa svim drugim kontekstima u kojima muslimani egzistiraju. Ovdje prvenstveno mislimo na pitanja vjerovanja (imana) i odgoja (edeba). U odnosu na pravna pitanja, zapadni kontekst nalaže specifičan pristup zapadnoj zakonskoj legislativi i predviđenim pravima u njoj. Tumačenje vjere od strane nosilaca vjerskog autoriteta Bošnjaka treba posmatrati kroz zapadnoevropski kontekst zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina evropska država. Na ponuđena tumačenja treba gledati kao na bosansko ili zapadnoevropsko iskustvo.[12]

Pozicija Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda je po mnogo čemu specifična. Okcident očekuje punu privrženost zapadnim vrijednostima, a Orijent islamskim vrijednostima. Pomiriti ponekada nepomirljivo se često nameće kao spasonosno rješenje.

Bošnjaci su nerijetko uspijevali da putem izbalansiranih rješenja za složena savremena fikhska pitanja budu mjesto susreta i dijaloga Istoka sa Zapadom. U domovini su putem svih nivoa Islamske zajednice zadobili povjerenje vjernika u uređenju vjerskih poslova i tumačenju propisa dini-islama. U dijaspori se nameću kao mala ali organizirana zajednica integriranih pojedinaca.

Princip institucionalnog predstavljanja i tumačenja vjere smatra se neupitnim unutar zapadnog konteksta. Privilegija tumača vjerovanja i prakse muslimana koji egzistiraju na Zapadu za sobom povlači odgovornost za iskazane stavove i pokazana ponašanja prema određenim društvenim izazovima.

Personalni odnos muslimana prema određenom savremenom fikhskom pitanju u zapadnom kontekstu doživljava se kao mogući pokazatelj duhovnosti ili ubjeđenja po određenom pitanju. Kolektivni odnos prema istom pitanju doživljava se uglavnom kao znak stepena integriranosti i lojalnosti zapadnim vrijednostima.

Odgovornost za stanje muslimana je zajednička, bilo da je riječ o pojedinačnoj ili kolektivnoj odgovornosti. Tako se treba i ponašati u određivanju prema nekom pitanju. Na personalnoj ravni čuvati granice vjere koliko god to mogućnosti dopuštaju. Na kolektivnoj ravni slijediti upute reisu-l-uleme i Vijeća muftija u očuvanju duha Šerijata.

Tumačenje islamskog učenja u zapadnom kontekstu ne treba biti bitno drugačije od načina tumačenja drugih zapadnih religijskih učenja, putem pozivanja na zvanične stavove crkve i zajednice po određenom pitanju. Postojanje eventualnog disbalansa vjerovanja i ubjeđenja u određenim pitanjima, poput pitanja dopuštenosti abortusa, eutanazije i sličnih - za jedne vjerskih a za druge etičkih - pitanja trajat će zbog različitih ubjeđenja po pitanju prihvaćenih vrijednosti.

Na ponuđene odgovore o nekom savremenom fikhskom pitanju ne treba gledati kao na samostalan izvor Šerijata, nego ga tretirati kao dio općedruštvenog interesa unutar općih intencija Šerijata. U zapadnom kontekstu promatrano, bolje bi bilo da muslimani riješe neko pitanje prije nego ga drugi riješe na svoj način. Potrebno je putem svijesti činiti stalni napor za očuvanje biološkog opstanka i islamskog identiteta. Ispravno razumijevanje i prakticiranje srednjeg puta islama u Bosni i Hercegovini je nužno za opstanak i prosperitet muslimana.

Kod davanja odgovora na savremene muslimanske dileme potrebno je stalno pravljenje razlike između promjenjive forme i nepromjenjive suštine šerijatskih vrijednosti, kao i vođenje računa o sposobnosti vaganja između očuvanja nužnih interesa vjere, s jedne strane, i realnog stanja muslimana, s druge strane.

Fetve o novonastalim slučajevima težak su izazov osim za onoga ko ima široke vidike i precizno razumijevanje klasične fikhske literature. To znači da je neophodno da onaj koji nudi rješenja bude sposoban da se bavi parcijalnim idžtihadom. Parcijalni idžtihad znači da učenjak bude u stanju iznaći normu o određenom slučaju ili iz samo jedne pravne oblasti.[13]

Prilikom odgovora na savremena fikhska pitanja potrebno je voditi računa o principu otvaranja ili zatvaranja puteva koji vode do halala ili harama, tj. sredstvima i ciljevima norme. Isto tako, potrebno je snažno insistirati na stanovištu obaveznog poznavanja društvene realnosti, kao i razlikovanja pojedinačnih od općih šerijatskih normi i ciljeva cijelog sistema.

Pritisak koji čini savremeni život i odbojnost nekih ljudi prema vjeri ne daju za pravo da se žrtvuju nepromjenjivi i općeprihvaćeni principi, ili da se napuste kategorični i jasni propisi koliko god da su društva dostigla promjene  i  napredak,  jer  su  tekstovi  Šerijata  univerzalno  važeći  za  sve ljude, svako vrijeme i mjesto.

Autor: Senad Ćeman

Literatura:

Abū Baqr Muḥammad ibn Aḥmad ibn Abī Sahl al-Saraẖsī (u. 490. po H.), Uṣūl al-Saraẖsī, Dār al-Kitāb al-‘arabī, nedatirano.

Abū Ḥāmid Muḥammad al-Ġazālī (u. 505. po H.), Al-Musṭaṣfā min ‘ilm al-uṣūl, Dār al-Fikr, Bejrut, 1970.

Aḥmad ibn ‘Alī ibn Ḥağar al-‘Asqalānī (u. 852. po H.), Fatḥ al-bārī šarḥ Ṣaḥīḥ al-Buẖārī, Dār al-Rayyān li al-turāṯ, Kairo, 1989.

Badr al-dīn Muḥammad al-Zarkašī (u.794. po H.), Al-Baḥr al-muḥīṭ fī uṣūl al-fiqh, Wizāra al-Awqāf wa šu'ūn al-islāmiyya, Kuvajt, 1988.

Fetve Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, preveo i priredio Enes Ljevaković, Connectum, Sarajevo, 2005.

Fikret Karčić, “Glavne tendencije u tumačenju Šerijata u BiH 2000–2005”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIV, 2011.

Husein Đozo, “Gdje je granica nužde”, Izabrana djela, knj. 2, Kur’anske studije, El-Kalem, Sarajevo, 2006.

Muḥammad Sa‘īd Ramaḍān al-Būṭī (u. 2013), Ḍawābit al-maṣlaḥa, Maṭba‘a al-‘Ilm, Damask, 1967.

Mustafa Cerić, “Besjeda reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića povodom desetogodišnjice Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”, u: Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumačenju islama i drugi tekstovi, ur. Mustafa Prljača, El-Kalem, 2006.

Ustanova fetve u globaliziranom svijetu, ur. Mustafa Hasani, prijevod Osman Kozlić [i dr.], Centar za dijalog – Vesatijja i El-Kalem, Sarajevo, 2013.

Yūsuf al-Qaraḍāwī, Halal i haram u islamu, preveli Džemaludin Latić i Seid Smajkić, NIIP Ljiljan, Sarajevo, 1997.

„Akademija islamskog prava pri Ligi islamskog svijeta u Mekki“, www.themwl.org

„Akademija islamskog prava u Indiji“, www.ifa-india.org

„Akademija šerijatskih pravnika Amerike“, www.amjaonline.org

„Evropsko vijeće za fetve i istraživanja“, www.e-cfr.org

„Međunarodna akademija islamskog prava pri Organizaciji islamske solidarnosti (OIS) u Džeddi“, www.fiqhacademy.org

„Ustavi Islamske zajednice“, http://islamskazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Ustav_IZ-e_precisceni_tekst_2014.pdf.

[1] Fikret Karčić, “Glavne tendencije u tumačenju Šerijata u BiH 2000–2005”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIV, 2011, str. 191-201.

[2] Husein Đozo, “Gdje je granica nužde”, Izabrana djela, knj. 2, Kur’anske studije, El-Kalem, Sarajevo, 2006, str. 108-110.

[3] Najpoznatije međunarodne akademije islamskog prava su: a) Međunarodna akademija islamskog prava pri Organizaciji islamske solidarnosti (OIS) u Džeddi - www.fiqhacademy.org, b) Akademija islamskog prava pri Ligi islamskog svijeta u Mekki - www.themwl.org; c) Evropsko vijeće za fetve i istraživanja -www.e-cfr.org; d) Akademija šerijatskih pravnika Amerike - www.amjaonline.org; e) Akademija islamskog prava u Indiji -www.ifa-india.org. Zvanične internet stranice su na arapskom i engleskom jeziku, a popis pitanja je pregledan i lahko dostupan. Ovom prilikom želimo skrenuti pažnju na korisno djelo iz ove oblasti Fetve Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, preveo i priredio Enes Ljevaković, Connectum, Sarajevo, 2005, kao i obimni i korisni materijal Pitanja i odgovori fetva-i emina, sarajevskog muftije dr. Enesa Ljevakovića, dostupan na zvaničnoj stranici Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, putem linka http://islamskazajednica.ba/dini-islam/pitanja-i-odgovori. Pošto je većina postavljenih pitanja uglavnom osobne prirode, tako se i ponuđeni odgovori mogu odnositi na konkretna pitanja, a ne na općenitu normu, što, zapravo, i jeste bit pravnog mišljenja (fatwā) u šerijatskom pravu. Navedeni izvori mogu poslužiti kao polazna osnova u razmatranju određenog fikhskog pitanja.

[4] Ustavi Islamske zajednice, http://islamskazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Ustav_IZ-e_precisceni_tekst_2014.pdf

[5] Abū Baqr Muḥammad ibn Aḥmad ibn Abī Sahl al-Saraẖsī (u. 490. po H.), Uṣūl al-Saraẖsī, Dār al-Kitāb al-‘arabī, nedatirano, 2/208.

[6] Badr al-dīn Muḥammad al-Zarkašī (u.794. po H.), Al-Baḥr al-muḥīṭ fī uṣūl al-fiqh, Wizāra al-Awqāf wa šu'ūn al-islāmiyya, Kuvajt, 1988, 6/76.

[7] Vjera (dīn), život (nafs), sloboda mišljenja i izražavanja (‘aql), čast (‘ird) i imetak (māl).

[8] Abū Ḥāmid Muḥammad al-Ġazālī (u. 505. po H.), Al-Musṭaṣfā min ‘ilm al-uṣūl, Dār al-Fikr, Bejrut, 1970, 1/286-287.

[9] Muḥammad Sa‘īd Ramaḍān al-Būṭī (u. 2013), Ḍawābit al-maṣlaḥa, Maṭba‘a al-‘Ilm, Damask, 1967, str. 63.

[10] Aḥmad ibn ‘Alī ibn Ḥağar al-‘Asqalānī (u. 852. po H.), Fatḥ al-bārī šarḥ Ṣaḥīḥ al-Buẖārī, Dār al-Rayyān li al-turāṯ, Kairo, 1989, II, 1/117-118.

[11] Savremena poslovna etika može se razmatrati na temelju sljedećih šerijatskih principa: 1. Temeljni je princip „dozvoljenost stvari“, 2. Samo Allah, dž.š., ima pravo nešto proglasiti dozvoljenim ili zabranjenim, 3. Zabrana halala i dozvola harama je, jednostavno, činjenje širka, 4. Zabrana nekih stvari sukladna je njihovoj nečistoći i šteti, 5. Ono što je haram – to je suvišno i bespotrebno, 6. Sve što vodi haramu je haram, 7. Zabranjeno je lažno predstavljati haram kao halal, 8. Dobre namjere haram ne čine prihvatljivim, 9. Treba se kloniti sumnjivih stvari, 10. Haram je zabranjen svakome, bez razlike, 11. Prijeka potreba zahtijeva izuzetke. Yūsuf al-Qaraḍāwī, Halal i haram u islamu, preveli Džemaludin Latić i Seid Smajkić, NIIP Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 43-72.

[12] „Bosanski nauk, kao naučeno iskustvo u vjeri, što ne treba razumjeti kao bosanski islam ili evropski islam, već samo kao bosansko ili evropsko iskustvo, tj. iskustvo bosanskog ili evropskog čovjeka u islamu, bio bi ne samo poželjan već i nužan u džihadu ili idžtihadu bosanskog muslimana da nađe svoje zasluženo mjesto pod evropskim nebom.” V. Mustafa Cerić, “Besjeda reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića povodom desetogodišnjice Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”, u: Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumačenju islama i drugi tekstovi, ur. Mustafa Prljača, El-Kalem, 2006, str. 22.

[13] Ustanova fetve u globaliziranom svijetu, ur. Mustafa Hasani, prijevod Osman Kozlić [i dr.], Centar za dijalog – Vesatijja i El-Kalem, Sarajevo, 2013, str. 18.

Keywords & Tags

Contact Us