Idžtihad i fetva u Međunarodnoj akademiji islamskog prava III

TREĆI DIO: UZROCI PROBLEMA U SVIJETU FETVE

Prvo poglavlje

Uzroci problema u svijetu fetve

            Dobrota se neprestano smanjivala (sužavala) tokom stoljeća od vremena Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa do ovog vremena naša islamska društva iskušana sa anomalijama (poremećajima) i problemima u pitanjima vjere, a jedno od najvećih je problem izdavanja fetvi na temelju izolovanih mišljenja koja su u suprotnosti sa nepromjenljivim vjerskim propisima, temeljima vjere, važećim pravilima idžtihada i općepoznatim stavovima priznatih mezheba. Pogotovu se to dešava kod novonastalih pitanja od općeg interesa koja se tiču svih članova ummeta. Uzroci takvog stanja se mogu svesti na sljedeće:

Prvi uzrok: Mnoštvo onih koji sebi pripisuju znanje i njihovi upadi u svijet fetve. Mnogo je onih koji se dovode u vezu sa šerijatskim znanjem, a neki od njih su se usudili da izdaju fetve o Allahovoj vjeri, pa su se nepromišljeno bacili u domen fetve, oslanjajući se na svoje neznanje i uobraženost, prizivajući liderstvo i vlast, i želeći upravljati vjerskom politikom, poigravajući se sa tekstvima Šerijata i pravilima izdavanja fetve, nudeći savjete u svojim uputama, a na štetu znanja. Oni se ne osvrću na Allahovo upozorenje sadržano u Njegovim riječima: I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti.[1] Ovo ukazuje da se vjera kod ljudi ubraja među najbeznačajnije specijalizacije i da se izdavanja fetvi prihvata svako ko ima ideju ili mišljenje, ili pogled, ili iskustvo.

Drugi uzrok: Oni koji traže fetve. Među onima koji pitaju za fetvu postoje pojedinci i organizacije koji tragaju za fetvom koja odgovara njihovim željama, pa ako je ne dobiju, oni nastavljaju pitati druge muftije sve dok ne pronađu ono što žele. Nekada oni promijene i formu pitanja kako bi obmanuli muftiju i doveli ga u zabunu navodeći one elemente koji bi mogli utjecati na promjenu šerijatskopravnih propisa.

Treći uzrok: Mediji. U ranijim vremenima kontakt između naroda i njihovih učenjaka je bio direktan. Onaj kome je trebala fetva mogao je lahko i jednostavno da dođe do muftije u džamiji ili u njegovoj kući ili da pošalje nekog da ga u njegovo ime pita. Međutim sa napretkom i razvojem u sadašnjem vremenu kada su ljudi sve više zauzeti, i poslovi su se uredili na novim temeljima, mediji su ušli kao posrednici između običnih ljudi i drugih koji su se specijalizirali u različitim oblastima kao što je: vjera, politika, ekonomija, industrija, kultura, umjetnost i tome slično. Mi imamo pravo pitati da li su mediji imali ulogu nepristrasnog posrednika u vjerskim pitanjima, ili su imali prešutnu kontrolu nad idejama ljudi i njihovim shvatanjima? I da li se plimom i osekom (puštanjem i uskraćivanjem) vjerskih vijesti formirala vjerska scena u našim islamskim društvima?

Često se dešavalo da pojavu novonastalog pitanja prati korektna rasprava među učenjacima i islamskim pravnicima iz različitih mezheba, specijalizacija i islamskih država. Oni su se trudili da spoznaju šerijatskopravni tretman tog pitanja, posvetivši mu veliku pažnju i razmatrajući ga sa različitih aspekata. Neki od njih uspjeli bi saznati ispravan šerijatskopravni tretman tog pitanja, a drugima sreća i uspjeh nisu bili saveznici na putu spoznaje tog propisa. U takvom stanju pojavio bi se „takmičarski duh“ i počinjala bi borba medija oko kontrole nad informacijama. Zbog nepostojanja novinara čija su specijalizacija islamske nauke, u većini tih medija ne postoje odluke šta se treba prenositi, koji je to okvir u kojem se to treba staviti, i koji je to pogled kroz koji se to treba posmatrati? Među novinarima postoji spor oko predmeta vjerskih vijesti. Oni sami se međusobno razlikuju po stepenu aktivnosti, neki od njih imaju inicijativu kod pisanja sadržaja vijesti, dok drugi uzimaju instrukcije od uposlenika u institucijama u kojima rade, kao što se razlikuju i u ideološkom pristupu: neki od njih su sami po sebi daleko od bilo kakvog strančarenja i ideološkog natjecanja, dok se drugi priklanjaju i podržavaju određena pitanja. Sve ovo utječe da mediji imaju ključnu ulogu u objavljivanju mnogih ispravnih fetvi, ali također, i ekscentričnih stavova kao i njihovo promovisanje među običnim ljudima, a samim tim i formiranje njihovog mišljenja i vjerskih usmjerenja.

Ono što je poželjno na političkom planu, a to je dijalog i iznošenje drugog mišljenja, nije uvijek poželjno kada se radi o šerijatskopravnim pitanjima, pogotovu ako se zna da je istina jedna, i da se izolovane fetve, koje su oprečne vjeri, smatraju očiglednom zabludom i njihovo promovisanje među ljudima je prepredeni zločin.

Da bi se naša islamska društva čvrsto držala svoje vjere, mediji, ali i oni koji učestvuju u vjerskim raspravama koje prenose mediji, moraju se pridržavati moralnih principa i određenih pravila koja će postaviti zajedno, naši poštovani učenjaci i eksperti sa odsjeka za islamske medije pri našim univerzitetima.

Da, trebamo se držati principa slobode medija da objavljuju ono što se dešava, kako bi svi učenjaci imali priliku da iznesu svoja mišljenja, bez obzira na stepen tog učenjaka ili popularnost njegovih stavova, a ovo zahtijeva da se mediji oslobode prisile, kada je u pitanju izbor vjerskih tema koje prezentuju i okvira iz kojeg djeluju. U takvoj situaciji novinari trebaju imati vjerodostojan vodič koji će potvrđivati tačnost informacije koju šire. Kao što je potrebno da zakon štiti privatnost osobe od privremenog nedoličnog upada medija, potrebno je povući, također, preciznu liniju razdvajanja između javnog i tajnog, ali je to još uvijek predmet rasprave.[2]

Drugo poglavlje

Prijedlozi za rješavanje problema u svijetu fetve

Najvažniji koraci i programi koji se trebaju preduzeti radi rješavanja postojećih problema u svijetu fetve, prema mom mišljenju, ogledaju se u sljedećem:

Prvo: određivanje i primjena šerijatske kazne u slučaju zloupotrebe fetve, pod nadzorom učenjaka, eksperata:

Onaj ko izdaje izolovanu i odbačenu fetvu u šerijatskom pravu tretira se kao bestidni muftija i zaslužuje kaznu koja će ga opametiti i odvratiti kao što je zabrana[3] izdavanja fetvi ili javno prozivanje. Imam El-Maverdi kaže: „Ako nadležno vjersko tijelo (muhtesib) nađe onog ko se bavi šerijatskom naukom a nije kompetentan za to, nije fekih ili vaiz, i nije sigurno da on ljude neće zavesti vjernike pogrešnim tumačenjem ili izvrtanjem, osporit će mu bavljenje onim za što on nije kompetentan i obznanit će to kako ljudi ne bi bili zavedeni.“[4]

Potrebno je potvrditi (uvesti) ovu kaznu u zakonima islamskih zemalja, i praktično je primijeniti uz nadzor učenjaka, eksperata.

            Drugo: uspostavljanje dijaloga sa onima koji su poznati po odstupanju od neupitnih stavova i izolovanim fetvama te ih upozoriti na opasnost onog što rade.

            Treće: jačanje uloge vijeća za fetve i nužnost pokretanja istinskog udruživanja različitih institucija za fetve radi dogovaranja i širenja uzajamnog povjerenja te pronalaženje metoda za saradnju i njihovo međusobno uvezivanje, svejedno radilo se o lokalnom ili međunarodnom nivou, jer su to odlike ovog vremena. Uz to treba jačati ulogu Međunarodne akademije islamskog prava kao autoriteta za islamsko pravo.

            Četvrto: jačanje uloge vjerskih i obrazovnih institucija kao što je otvaranje specijalističkih odsjeka na univerzitetima i institutima za školovanje muftija, kao što je sada stanje s otvaranjem odsjekā za sudije (kadije) i islamsku ekonomiju.

            Peto: jačanje uloge odgajatelja i intelektualaca, profesora, predavača i hatiba na hutbama, kao i izrada programa za usavršavanje njihovog znanja i iskorištavanja istog u novonastalim, važnim pitanjima.

            Šesto: jačanje veze sa medijima, sarađujući sa njima, savjetujući ih i usmjeravajući ih na pitanja koja su bitna za islamska društva.

Treće poglavlje

Preporuke Međunarodne akademije islamskog prava

za rješavanje problema u svijetu fetve

Kako bi se fetva vratila na svoj prvobitni put kojim je išla još od vremena Allahova Poslanika, s.a.v.s., učenjaci su, a pogotovu u Akademiji, uložili odgovarajuću pažnju i trud razmatrajući pitanje na dva zasjedanja Vijeća Akademije. Akademija je 1419. h.g./1998. god. izdala „Rezoluciju o korištenju ranijih fetvi za novonastala pitanja“, koja sadrži brojne važne preporuke. U nastavku slijedi tekst Rezolucije:

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Rezolucija br. 104 (7/11)

O korištenju ranijih fetvi za novonastala pitanja

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na Muhammeda, pečata vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Vijeće Međunarodne akademije islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije je na svom Jedanaestom zasjedanju, održanom u Manami, Bahrejn, u periodu od 25.-30. redžeba 1419. h.g./14.-19. novembra 1998. god., nakon razmatranja pristiglih naučnih radova o temi 'Korištenje ranijih fetvi za novonastala pitanja' i nakon što je saslušalo mišljenja članova i eksperata o toj temi, odlučilo je sljedeće:

1. Potrebno je koristiti fikhsko naslijeđe u svim njegovim formama tokom pronalaženja rješenja za aktuelna novonastala pitanja, bilo da je riječ o metodologiji izdavanja fetve u svjetlu pravila idžtihada, deriviranja propisa i pravnih pravila, ili se radilo o partikularnim fikhskim rješenjima koja su islamski pravnici ponudili rješavajući slična pitanja u njihovom vremenu.
2. Naučna valorizacija najvažnijih djela o fetvama (zbornika fetvi) i pomoćnih fikhskih djela kao što su: 'Et-Tenbihat ala el-Mudevvene' Kadija Ijada, 'Bernamidž' šejha Azuma, fetve imama Gazalije, 'Takvim en-nezar' Ibn Ed-Dahhana, djela iz prakse malikijskog mezheba i njegovih naučnih prijestolnica, kao što su gradovi: Fas, Kajrevan i Kurtuba (Cordoba), zatim 'Ma'rudat Ebi Es-Su'ud' i drugih značajnih djela koja odražavaju vitalnost fikha.
3. Pripremiti detaljno djelo koje će objasniti temeljne principe izdavanja fetve, metode muftija, terminologiju različitih fikhskih mezheba, metodologiju izvođenja ili protežiranja propisa u svakom mezhebu, uključujući praksu malikijskog i drugih mezheba, kao i publiciranje djela predsjednika Akademije 'El-Medhal ila fikh en-nevazil'.
4. Uključiti ostala djela o fetvama (zbornike fetvi) u projekt 'Muallimeh el-kavaid el-fikhijje' kako bi se olakšao put do pravila na osnovu kojih su se izdavale fetve, a nisu ih obuhvatile ranije napisana fikhska djela.

Preporučuje se sljedeće:

1. Moraju se izbjegavati fetve koje nemaju šerijatsko utemeljenje niti se oslanjaju na šerijatski valjan dokaz, nego se oslanjaju na izmišljenu, Šerijatom nepriznatu, dobrobit (masleha) a koja je rezultat slijeđenja strasti ili utjecaja okolnosti, stanja i običaja oprečnih principima i propisima Šerijata kao i njegovim intencijama.
2. Pozivaju se oni koji izdaju fetve, tj. učenjaci, vijeća i komisije, da u obzir uzimaju rezolucije i preporuke akademija islamskog prava, s ciljem da se pitanje fetvi uredi i harmonizira u islamskom svijetu.
3. Da se fetve traže samo od onih koji se odlikuju znanjem, bogobojaznošću i sviješću o Uzvišenom Allahu.
4. Da se oni koji izdaju fetve pridržavaju pravila koja su učenjaci naveli za izdavanje fetvi, a pogotovu sljedećih:
5. Da se pozivaju na validne dokaze iz Kur'ana, sunneta, idžma'a (konsenzusa), kijasa (analogije) i drugih relevantnih šerijatskih izvora, kao i da se pridržavaju pravila argumentovanja i deriviranja pravnih propisa.
6. Da posvete pažnju određivanju prioriteta kod pribavljanja koristi i otklanjanja štete.
7. Da uvažavaju realno stanje, običaje, promjene sredina i vremenskih okolnosti koje nisu u suprotnosti s temeljima Šerijata.
8. Da prate civilizacijski napredak koji spaja opću dobrobit sa pridržavanjem šerijatskih propisa.

Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“[5]

Osam godina kasnije Akademija je ponovo razmatrala ovu temu i prisutni su iznijeli dodatne preporuke. U nastavku je tekst druge rezolucije.

„Rezolucija br. 153 (2/17) o izdavanju fetve: uvjeti i propisi

Vijeće Međunarodne Akademije islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije je na svom sedamnaestom zasjedanju, održanom u Amanu, Hašemiska Kraljevina Jordan, u periodu od 28. džumade-l-ulaa do 2. džumade-l-uhraa 1427. h.g./24.-28. juna 2006. god., nakon razmatranja pristiglih naučnih radova o temi „Izdavanje fetve: uvjeti i propisi“ i nakon što je saslušalo mišljenja članova i eksperata o toj temi odlučilo sljedeće:

Prvo: definicija fetve, muftije i značaj izdavanja fetve:

Izdavanje fetve je obavijest o šerijatskom propisu nakon postavljenog pitanja, a nekada može biti i bez postavljanja pitanja kao obavijest o propisu za novonastalo pitanje kako bi se popravilo stanje ljudi i njihovi postupci.

Muftija je poznavalac šerijatskopravnih propisa, pravnih slučajeva i događaja, koji je obdaren znanjem i sposobnošću da izvodi šerijatskopravne propise iz njihovih pojedinačnih dokaza i primjenjuje ih u realnom životu i na nove slučajeve.

Fetva ima velik značaj jer je ona obavijest o propisu Gospodara svjetova, a muftija potpisuje propis Uzvišenog Allaha i slijedi Allahova Poslanika, s.a.v.s., u objašnjavanju propisa Šerijata.

Drugo: uvjeti za muftiju:

Dopušteno je da preuzme ulogu izdavanja fetvi samo onaj ko ispunjava određene uvjete, a najvažniji su sljedeći:

1. poznavanje Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s., kao i drugih nauka koje su vezane za njih;
2. poznavanje pitanja oko kojih postoji idžma' ili razilaženje među učenjacima, kao i mezheba i fikhskih mišljenja;
3. potpuno poznavanje metodologije islamskog prava, njenih principa i pravila kao i intencija Šerijata i pomoćnih nauka kao što su: gramatika, morfologija, arapska stilistika, jezik, logika i dr.;
4. poznavanje stanja ljudi, njihovih običaja, trenutnog stanja kao i novonastalih situacija, uvažavajući promjene koje se temelje na priznatom običaju koji se ne kosi sa Tekstom;
5. sposobnost da derivira šerijatskopravne propise iz Teksta;
6. konsultacije sa stručnjacima iz različitih oblasti kako bi imao potpunu predstavu o onome za što je pitan, kao kada se radi o pitanjima iz medicine, ekonomije i sl.

Treće: kolektivna fetva:

Budući da su mnoga savremena pitanja kompleksna, put do njihove spoznaje i iznošenje stava o njima zahtijeva da fetva bude kolektivna, a to se može postići samo obraćanjem vijećima ze fetve i akademijama islamskog prava.

Četvrto: obaveznost fetve i njena primjena:

U osnovi fetva nije pravno obavezujuća, ali je obavezujuća u vjerskom smislu, pa muslimanu nije dopušteno da je krši ako postoje jasni dokazi da je ona ispravna. Islamske finansijske institucije obavezne su pridržavati se fetvi koje im izdaju njihovi šerijatski odbori u okviru rezolucija akademija islamskog prava.

Peto: od koga se ne uzima fetva:

1. Fetva se ne uzima od nekompetentnih osoba koje ne ispunjavaju ranije spomenute uvjete.
2. Fetve koje se objavljuju u raznim medijima u većini slučajeva odgovaraju samo onom ko je postavio pitanje, osim ako je stanje onog ko ju je čuo (pročitao) isto kao stanje onog ko je pitao, i ako su im situacije iste.
3. Ne uzimaju se izolovane fetve koje se kose sa kategoričkim dokazom (Tekstom) ili onim oko čeka postoji konsenzus (idžma').

Šesto: kultura ponašanja pri izdavanju fetve:

            Muftija treba da bude iskren prema Uzvišenom Allahu u svojim fetvama, da je dostojanstven i staložen. Da poznaje stanje oko sebe, da je čestit i bogobojazan, da se pridržava onog što navodi u fetvama, bilo primjenjivanjem bilo sustezanjem, daleko od svake sumnje, staložen kod odgovora na nejasna i problematična pitanja, da se konsultuje sa drugim učenjacima, da stalno čita i bude upućen, čuva tajne ljudi, moli Uzvišenog Allaha da ga podrži u fetvama, da se suzdrži od odgovora kada nešto ne zna, ili kada nešto treba revidirati i provjeriti.

Preporuke:

1. Akademija preporučuje da se održava konstantna veza i koordinacija između institucija za fetve u islamskom svijetu radi upoznavanja sa novonastalim pitanjima i savremenim dilemama;
2. da se izdavanje fetvi organizuje i ustanovi kao nova i zasebna naučna disciplina koja će biti izučavana na fakultetima, šerijatskim institutima i akademijama za obrazovanje sudija, imama i hatiba;
3. da se organizuju periodični naučni simpoziji s ciljem ukazivanja na važnost fetvi i potrebu ljudi za njima, a radi iznalaženja šerijatskog rješenja i odgovora na novonastala životna pitanja;
4.  Akademija, radi općeg interesa, ukazuje na Rezoluciju br. 104 (7/11), koja tretira pitanje načina korištenja fetvi, a sadrži sljedeće preporuke:

1. upozorenje od slijeđenja i prihvatanja fetvi koje su izdate bez šerijatskog uporišta i valjanih šerijatskih dokaza, a na osnovu izmišljenog, Šerijatom anuliranog interesa, proisteklog iz neupućenosti i zablude te vezivanja za okolnosti, stanja i običaje suprotne principima, propisima i intencijama Šerijata;
2. pozivaju se oni koji izdaju fetve, tj. učenjaci, vijeća i komisije da u obzir uzimaju rezolucije i preporuke akademija islamskog prava, s ciljem da se fetve usaglase i harmoniziraju u islamskom svijetu.[6]

A Allah najbolje zna.“

Dvije navedene odluke predstavljaju dva korisna i izuzetno važna dokumenta za izdavanje fetvi.

ZAKLJUČAK

Uz Allahovu pomoć i Njegovu dobrotu završen je ovaj referat, a najznačajnije rezultate do kojih se stiglo možemo sumirati u sljedećem:

1. U današnjem vremenu postoji izrazita potreba za kolektivnim idžtihadom koji će okupiti pored stručnjaka u islamskim znanostima i njihove kolege stručnjake iz drugih znanosti, tokom primjene idžtihada o novonastalim pitanjima.
2. Vođe islamskog svijeta su ispravno postupili kada su osnovali Akademiju za islamsko pravo, kako bi se u njoj okupljali islamski pravnici i učenjaci iz svih krajeva islamskog svijeta. Također im se upućuje zahvala na ukazanoj časti Akademiji kada su je prihvatili kao opći pravni autoritet u islamskom ummetu.
3. Ciljevi Međunarodne akademije islamskog prava koji se navode u novom Statutu ispunjavaju svrhu osnivanja Akademije kao mjesta zbližavanja različitih mezheba te mjesta implementacije konkretnih postupaka na putu ujedinjavanja fetvi o općim pitanjima koja se tiču čitavog ummeta.
4. Uvjeti za članstvo u Međunarodnoj akademiji islamskog prava su u suštini kompatibilni sa uvjetima koje su neki učenjaci u našem vremenu postavili za one koji primjenjuju kolektivni idžtihad.
5. Akademijine rezolucije svoju snagu crpe iz činjenice da su donesene saglasnošću velikog broja učenjaka te da dostižu stepen prešutnog idžma'a, budući da nije zabilježeno njihovo osporavanje kao i da su protokom vremena postale isto što i običaj po kojem se postupa. Ovome treba pridodati činjenicu da ih kontinuirano primjenjuje veliki broj muslimana.
6. Značaj Akademijinih rezolucija ogleda se u nekoliko aspekata: one ulijevaju visok stepen smirenosti i povjerenja, precizno su formulisane, nude šerijatskopravne propise o novonastalim fikhskim pitanjima, naučnoistraživački radnici su ih prihvatili i one ujedinjenju islamske pravnike oko jednog stava i dr.
7. Akademijina fetva izdaje se u formi rezolucije nakon što prođe proceduru koja obuhvata važne faze, a čiju primjenu traže institucije za fetve.
8. Forma Akademijinih rezolucija je na visokom naučnom nivou, a formalna obilježja rezolucija pokazuju da njihovi autori posjeduju ogromno iskustvo u oblasti metodologije izdavanja fetvi, te se različite institucije za izdavanje fetvi mogu njima koristiti.
9. Na Akademiji je razmatran velik broj novonastalih pitanja iz različitih oblasti i time je Akademija uspjela da oživi, ne mali, dio islamskog prava.
10. Glavni problemi u svijetu fetve su posljedica nekoliko uzroka od kojih su najvažniji: mnoštvo onih koji sebi pripisuju znanje i njihovi upadi u svijet fetve, postojanje onih koji traže fetve koje odgovaraju njihovim strastima te mediji koji nisu vođeni principima, načelima i iskrenošću.
11. Dvije rezolucije koje je izdala Akademija su, ustvari, dva važna dokumenta o pitanjima fetve koje treba iskoristiti.
12. Ovaj referat predlaže praktične korake za rješavanje aktuelnih problema u svijetu fetve, a to su:

Prvo: određivanje i primjena šerijatske kazne, uz nadgledanje učenjaka, u slučaju zloupotrebe institucije izdavanja fetve.

Drugo: uspostavljanje dijaloga sa onima koji su poznati po odstupanju od neupitnih stavova i izolovanim fetvama, radi upozorenja na opasnost onog što rade.

Treće: jačanje uloge vijećā za fetve i nužnost pokretanja istinskog udruživanja različitih institucija za fetve radi dogovaranja i širenja uzajamnog povjerenja te pronalaženje metoda za saradnju i njihovo međusobno uvezivanje.

Četvrto: jačanje uloge vjerskih i obrazovnih institucija: univerziteta i instituta.

Peto: jačanje veze sa medijima: putem saradnje, savjetovanja i usmjeravanja.

I naša zadnja dova je: „Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“

Autor: Dr. Abdu'l-Kahir Muhammed Ahmed Kamer

Prijevod: mr. Ahmed Purdić i Ismet Purdić

Iz knjige Ustanova fetve u globaliziranome svijetu u izdanju Centra za vesatijju.

[1] En-Nahl, 116.

[2] Više v.: Sijasetu-l-ahbar ve ahbaru-s-sijase, str. 15.

[3] Više v.: Reddu-l-muhtar, 6/147.

[4] El-Ahkamu-s-sulatnijje, 1/240.

[5] Kararat ve tevsijat Medžma', str. 357.

[6] Kararat ve tevsijat ed-devreti-s-sabi'a 'ašre, str. 86.

Keywords & Tags

Contact Us