Idžtihad i fetva u Međunarodnoj akademiji islamskog prava II

DRUGI DIO: Rezolucija Akademije (idžtihad i izdavanje fetvi u Akademiji):  njena autoritativnost, značaj, mehanizam izdavanja, metodologija rada, forma i primjer izdavanja rezolucije

Prvo poglavlje

Autoritativnost Akademijine rezolucije

            Ne postoji vlast u islamskom svijetu koja bi nametala primjenu Akademijinih rezolucija[1] i obavezivala učenjake i druge ljude da ih slijede, nego Akademijine rezolucije svoju snagu (autoritativnost) crpe iz samog Šerijata, i to na sljedeći način:

1. To je odabrano mišljenje oko kojeg se složio veliki broj učenjaka i islamskih pravnika, sljedbenika različitih fikhskih mezheba, iz brojnih država sa različitih strana svijeta, nakon što su, primjenjujući općeprihvaćene metode idžtihada, uložili maksimalni trud da bi saznali šerijatskopravni propis. Tako je on postao kao dogovor učenjaka ovog vremena o deriviranju tog šerijatskopravnog propisa ili njegovo preferiranje.
2. Rezolucije dostižu stepen prešutnog idžma'a, jer do sada nije zabilježeno oponiranje ni od jednog relevantnog učenjaka na bilo koju rezoluciju Akademije.
3. Protokom vremena rezolucije postaju kao običaj po kojem se postupa.
4. Rezolucija se smatra nekom vrstom precedenta u sudstvu, vlasti ili administaraciji po kojem postupaju sudije, vladari i administrativni službenici, svako u svojoj oblasti. Ili kao pravilo po kojem se postupa shodno običaju i pravu.

Ovdje želim naglasiti, da pored svega što sam spomenuo, a što ukazuje na naše povjerenje i sigurnost u rezolucije Akademije, učenjaci i mudžtehidi imaju pravo da se njihov idžtihad razlikuje od rezolucija Akademije.

Drugo poglavlje

Značaj Akademijinih rezolucija

1. One ulijevaju visok stepen povjerenja zbog mnogobrojnih istraživačkih radova o jednoj temi i zbog velikog broja učesnika, eksperata. Dobile su povjerenje islamskih pravnika, učenjaka, muftija i istraživača jer ih se svi oni pridržavaju u svom radu.[2]
2. Akademijine rezolucije nas upoznaju sa šerijatskopravnim propisima o novonastalim fikhskim pitanjima.
3. Naučnoistraživački radnici i muftije su se prihvatili citiranja i prenošenja teksta rezolucija u svoje knjige i naučna djela, te svoje stavove temelje na njima.
4. Temeljni cilj Akademijinih rezolucija jeste ujedinjenje islamskih pravnika oko jednog stava, odabirom preferirajućeg i najpogodnijeg mišljenje, kako bi se izbjeglo postojeće sukobljavanje zbog postojanja više fetvi o novonastalim fikhskim pitanjima.
5. Akademijine rezolucije su vezane za stvarni život muslimana koji u mnogim situacijama tragaju za nečim što će ih uvjeriti da neki njihovi običaji i postupci imaju šerijatsku utemeljenost.
6. One su precizno formulisane.
7. Akademijine rezolucije su ostavile trag na naučni i šerijatskopravni život u islamskom svijetu, a to se ogleda u sljedećem:

• Iznijele su šerijatskopravni tretman novih pitanja u različitim oblastima.
• Obnova dijela islamskog prava.

Treće poglavlje

Mehanizam izdavanja rezolucija u Međunarodnoj akademiji islamskog prava

            Akademija se tretira kao savremeni centar za fikhska istraživanja, zato se na godišnjim konferencijama iznose pojašnjenja šerijatskopravnog tretmana samo novonastalih problema i savremnih pitanja. Što se tiče izdavanja fetvi o svakodnevnim životnim pitanjima koja su općepoznata i koja se stalno ponavljaju, a razlikuju se od zemlje do zemlje i od mezheba do mezheba, pojašnjenje tih propisa prepušteno je u našem islamskom svijetu učenjacima, muftijama, vijećima za fetve i njenim uredima i u džamijama.

            Izučavanje novonastalih problema u Međunarodnoj akademiji islamskog prava podliježe preciznoj proceduri od izbora teme, pisanja naučnoistraživačkog rada o njoj, analizi naučnoistraživačkih radova i izdavanju šerijatskopravne norme. Najvažnije faze u toj proceduri su:

Prva faza je sabiranje i tematsko selektiranje novonastalih problema i savremenih pitanja. Nova se pitanja selektuju prema temama i redaju prema prioritetima. Najznačajnije teme su sljedeće:

1. akaidske (doktrinarne) teme i ono što ide uz njih;
2. obredoslovlje;
3. poslovne transakcije;
4. porodično pravo i pitanje žene;
5. pitanja iz medicine;
6. hrana, piće i odjeća;
7. opći propisi, a obuhvataju sve teme koje nisu spomenute u prethodnim poglavljima.

Svako poglavlje obuhvata na desetine pitanja koja treba obraditi,

Druga faza je izbor tema. Ovo je važna faza i u njoj zasjeda komisija koja odabire teme koje su ocijenjene kao nužne i važne za društvo. Godišnje se obradi najmanje osam tema. Kod izbora tema u obzir se uzima sljedeće:

1. pažnja se posvećuje važnim novonastalim fikhskim pitanjima koja se tiču identiteta i sudbine islamskog ummeta, kao što su problemi i zavjere skovane od silnika na zemlji protiv muslimana, u raznim životnim oblastima, političkim, idejnim, socijalnim i sl. Takvim temama se daje prednost nad pitanjima koja su manje značajna;
2. pažnja se, također, posvećuje novim pitanjima koja ranije nisu postojala;
3. prednost se, također, daje i onim pitanjima oko kojih postoji veliko razilaženje među učenjacima;
4. isto se tako pažnja posvećuje novonastalim pitanjima sa konstatnim promjenama koje zahtijevaju kontinuirano razmatranje promjena vezanih za njih, kao što su njihove osobine i forme. One su se već ranije dogodile, ali su se promijenili njihovi povodi ili okolnosti oko njih pa se one pojavljuju u novim formama i stanjima tako da postaju poput novog pitanja. Takvi su slučajevi sa kupoprodajom na rate i medicinskim hirurškim intervencijama;
5. pitanjima koja se često dešavaju kao poslovanje sa bankovnim karticama, daje se prednost nad pitanjima koja se rijetko ili skoro nikako ne dešavaju ili su nadiđena. Isto tako, izostavljaju se pitanja koja se tiču samo nevjernika, kao što je banka sperme;
6. ponovno razmatranje tema o kojima Akademija nije donijela rezoluciju na ranijim zasjedanjima, zbog bilo kojeg razloga, s ciljem da se upotpuni njihovo razmatranje.

Treća faza je odabir učenjaka i eksperata koji će pisati naučne radove. Komisija za svaku temu odabere najmanje pet islamskih pravnika i eksperata iz svjetovnih naučnih disciplina kao što su medicina i ekonomija. Tokom izbora gleda se na specijalizaciju svakog autora te njihove afinitete i iskustva, i od njih se traži da predaju naučnoistraživačke radove. Također, za svaku se temu odrede glavna poglavlja i tačke koje autore usmjeravaju i osvjetljavaju predmet interesovanja u njihovim naučnoistraživačkim radovima.

Četvrta faza je pisanje naučnoistraživačkih radova. Ovo je faza primjene individualnog idžtihada. U ovoj fazi autori ulažu svoj trud tokom izrade i pisanja studija. Tokom razmatranja nekog problema – a to je period koji, uobičajeno, minimalno traje pet mjeseci – primjenjuju se sljedeći koraci:

Prvo: izučavanje problema jasnim predstavljanjem i preciznim razumijevanjem.

Drugo: predstavljanje okolnosti (sredine) u kojima se pojavljuje i onoga što obuhvata kao indicije, nejasnoće i stanja.

Treće: određivanje pravne prirode pitanja, tj. da autor spomenuto pitanje smjesti (odredi) u neko šerijatsko polje i da odredi kojem fikhskom poglavlju pripada.

Četvrto: iznošenje odgovarajuće šerijatskopravne norme o tom pitanju, uz provjeru da se ona ne kosi sa intencijama i principima Šerijata.

Tokom izučavanja novonastalog pitanja autori koriste historijsku metodu i metodu analize i sinteze. Historijsku metodu koriste pri sakupljanju tekstova i mišljenja prethodnika iz tradicionalnih izvora, uz podrobno izučavanje dokaza i njegovog ukazivanja na normu te autentifikaciju, da bi imali jasnu predstavu kako su oni derivirali pravne propise za novonastale probleme i aktuelna pitanja, i spoznali principe, pravna pravila i intencije na koje su se pozivali u svom radu.

Što se tiče metode analize i sinteze, nju koriste radi spoznaje novonastalih problema i aktuelnih pitanja u svim oblastima fikha i njihovo jasno predstavljanje, zatim primjena idžtihada u okviru poznatih principa islamske jurisprudencije i pravnih pravila, uvažavajući metodologiju naučnog rada u oblasti komparativnog fikha.

Peta faza je izučavanje naučnoistraživačkih radova (referata). Naučnoistraživački radovi (referati) šalju se članovima i ekspertima Akademije. Referate dobija preko stotinu islamskih pravnika i eksperata iz nekoliko naučnih disciplina shodno temama o kojima će se raspravljati, i to otprilike mjesec dana prije zasjedanja Vijeća Akademije. U ovoj fazi učenjaci pomoću naučnoistraživačkih radova ustrajno i detaljno analiziraju (proučavaju) novonastali problem i zapisuju primjedbe, oni koji ih imaju, ili bilježe ideje, prigovore, kritike i rješenja koja im naumpadnu u vezi s tim pitanjem.

Šesta faza je rasprava o naučnoistraživačkim radovima (referatima). Za svaku temu se odredi posebna javna sesija koja traje približno tri sata. Na početku rasprave jedan od autora, na osnovu pripremljenih referata, elaborira temu, a nakon toga se daje prilika i ostalim autorima referata da dodatno pojasne neke dijelove svojih radova, ako za to imaju potrebu.

Sedma faza je javna rasprava o temi. U njoj svi imaju pravo učestvovati i u ovoj fazi se najbolje ogleda primjena kolektivnog idžtihada jer svi učestvuju primjenjujući idžtihad i iznoseći svoja mišljenja. Tada se ponovo analizira novonastalo pitanje, određuje njegova pravna priroda i iznosi šerijatskopravna norma o njemu, ili preporuka da se odgodi donošenje šerijatskopravnog norme za neka pitanja oko kojih ne postoji saglasnost ili postoji potreba da se još razmotre i analiziraju. U ovoj fazi konsultuju se eksperti iz svjetovnih naučnih disciplina, tako što se saslušaju njihova mišljenja i analiza problema.

Osma faza je formulisanje teksta rezolucije. Formira se posebna komisija za formulisanje teksta rezolucije o razmatranoj temi. Ta komisija nastoji da tekst bude jasan i detaljan. Ova komisija je uobičajeno sastavljena od pet i više članova Akademije i njenih eksperata, a predvodi je moderator sesije (izvjestilac zasjedanja Vijeća).

Deveta faza je usvajanje rezolucije. Održava se posebna sesija za raspravu o tekstovima rezolucija koje su ponudile komisije. Ovoj sesiji prisustvuju samo članovi Akademije i oni usvajaju rezoluciju, a ako nisu jedinstveni onda se pristupa glasanju.

Deseta faza je faza u kojoj se obznanjuje rezolucija Akademije, tj. izdavanje zajedničke fetve. Rezolucija Akademije obznanjuje se na završnom zasjedanju Vijeća akademije, bilo iznošenjem šerijatskopravne norme (tretmana) do kojeg su došli u tekstu rezolucije ili odgađanjem njenog iznošenja, s ciljem da se tema ponovo razmotri na sljedećem zasjedanju kako bi se analizirali preostali dijelovi za koje postoji potreba.

Nema sumnje da je ova jasna metodologija pohvalna i da ulijeva pouzdanje u šerijatskopravnu normu do koje dođe Vijeće akademije, nakon brojnih naučnoistraživačkih radova i učešća velikog broja islamskih pravnika i eksperata te značajnih fikhskih prijedloga i objektivnih rasprava koje dolaze od sljedbenika različitih pravaca i fikhskih mezheba.

Četvrto poglavlje

Odlike Akademijine metodologije primjene idžtihada i izdavanja fetve

            Članovi Akademije svjesni su značaja fetve i njezinih velikih posljedica, a to se jasno vidi u onome što pišu u svojim naučnoistraživačkim radovima i govore tokom rasprava, te u njihovom odgađanju donošenja rezolucija o brojnim temama kod kojih nisu bili potpuno sigurni u njihovu šerijatskopravnu normu, nego su tražili dodatna istraživanja i izučavanja tih pitanja. Temeljeći svoj rad na ovakvim osjećanjima i nastojanju da se što bolje obavi povjereni zadatak, Akademija ima prepoznatljivu, odličnu metodologiju izdavanja fetvi čije su glavne odlike sljedeće:

1. Akademija se kod deriviranja šerijatskopravnih propisa oslanja na priznate izvore islamskog prava kod sva četiri mezheba a ne samo na izvore jednog mezheba, a razlog za to je jačanje njenih odluka kako bi ih ummet sve prihvatio i po njima postupao. Osim toga, uzimanje mišljenja iz samo jednog mezheba otežava pronalazak adekvatnog odgovora za sve novonastale probleme i savremena pitanja.[3] Oslanjajući se na sve mezhebe Akademija omogućava olakšice ovom ummetu i omogućava korištenje čitavog šerijatskopravnog naslijeđa, a pogotovu što je ova Akademija međunarodna akademija koja uvažava interese islamskog ummeta, koji obuhvata preko milijardu muslimana i šerijatskopravne propise svih mezheba;
2. oslanjanje na Tekst Kur'ana Časnog i autentičnog sunneta; ukoliko tretiraju istraživano pitanje, oni se citiraju;
3. korištenje racionalnih dokaza kod pitanja u kojima nema Teksta objave niti mišljenja ranijih islamskih pravnika;
4. oslanjanje na intencije Šerijata koje objašnjavaju duh Šerijata i opće usmjerenje istinite vjere;
5. uzimanje onog mišljenja koje ljude podstiče na olakšavanje i odlikuje se jednostavnošću te izbjegavanje otežavanja kod šerijatskopravnih propisa;
6. nastojanje da se izbjegne poteškoća, ako postoji više mišljenja po novonastalom pitanju, da ljudi ne bi imali teškoća;
7. uvažavanje običaja i prilika u kojima žive islamska društva, kao i promjene prilika i stanja;
8. ustrajnost na ranije donesenim rezolucijama u kojima se potvrdila istina i ispravnost. Ukazivanje na ranije rezolucije i pozivanje na njih;
9. metodologija koju koriste učenjaci pri donošenju rezolucija je metodologija islamskog pravnika koji se izdigao iznad stepena taklida (slijeđenja mezheba) i dostigao stepen rafiniranja mišljenja i preferiranja među njima, pa je izabrao ono koje odgovara okolnostima i običajima koji nisu u koliziji sa Šerijatom;
10. šerijatskopravni propisi u Akademiji donose se bez pristrasnosti bilo kojem mezhebu, državi ili skupini, i njima se nastoji doći do istine, koliko je moguće;
11. kod Akademijinih rezolucija preovladava šerijatskopravna, praktična forma, a ne teoretsko-hipotetička;
12. nekada se neki članovi u vezi s nekim pitanjem ne slažu sa odlukom, i to nije problem, jer u takvim situacijama rezolucija se donosi većinom glasova, a mišljenje oponenta objavljuje se u transkriptima rasprava i komentara u biltenu Akademije;
13. ne donosi se završna odluka o nekom pitanju prije konsultacija sa nekim od eksperata u čiju vjeru i znanje imamo povjerenje, kako bi oni pojasnili neka naučna ili praktična pitanja;
14. neraspravljanje o pitanjima koja su predmet sudskih presuda, također, i o pitanjima koja nisu iz domena rada Akademije kao što je presuda u sporovima. Isto tako ne iznose se stavovi o onome što se ne tretira kao šerijatsko pitanje i tome sl.;
15. rad u Akademiji regulisan je proceduralnim pravilima.[4];
16. primjetno je da su članovi vijeća Akademije, njenih komisija i naučnih skupova pripadnici različitih fikhskih mezheba. Među njenim članovima ima hanefija, malikija, šafija, hanbelija, džaferija, ibadija i dr. Tokom rasprava svako od njih iznosi svoje mišljenje bez sustezanja. Obavezno je ukazati da među članovima Akademije vlada duh bratstva i povjerenja.

Peto poglavlje

Forma Akademijine rezolucije

            Akademijine rezolucije potiču od zajedničkog stava prisutnih učenjaka o šerijatskopravnom tretmanu nekog pitanja i njegovo zapisivanje u formi rezolucije, stoga se tekst rezolucija odlikuje konciznošću i jasnoćom. Nakon analize vidimo da formu Akademijinih odluka karakterizira sljedeće:

1. rezolucija ponekad spominje dokaze iz Kur'ana Časnog i hadisa čistog, kao što je Rezolucija br. 98 (1/11)[5] o islamskom jedinstvu;
2. praksa kod Akademijinih rezolucija je da se one ne suprotstavljaju onom na što su se ljudi navikli ukoliko to ima utemeljenje i osnovu u nekom mezhebu, makar to bilo u koliziji sa mišljenjem drugog mezheba. Tako se u njima običaji uvažavaju kod kupoprodaje, prenumeracione prodaje i poslovnih transakcija. Ali ako je običaj u koliziji sa temeljima Šerijata, one ga ne priznaju;
3. forme Akademijinih rezolucija imaju naučno-ekspertski karakter jer iako objašnjavaju propise vjere svim muslimanima, one su ipak prije svega upućene učenjacima, šerijatskim pravnicima, kadijama, muftijama i daijama. Oni su sposobniji da razumiju preciznu terminologiju i shvate ono što se u njima navodi, te da objasne njihov sadržaj ljudima;
4. ako se uoči da se šerijatskopravni propis razlikuje u vjerskoj (dijaneten) i zakonskoj (kadaen) obavezi, na to se ukaže u rezoluciji, kako bi se upozorile kadije da se to ne odnosi na sudske presude;
5. nekada se dodatno potvrđuje šerijatskopravni propis za neka pitanja pa se kaže: „Vladar je dužan da ovo primijeni i ne treba ovo pitanje zanemarivati.“;
6. teme koje su tretirale Akademijine rezolucije sveobuhvatne su i ne tiču se samo fikha nego se one dotiču i akaidskih (doktrinarnih) pitanja te pitanja iz metodologije islamskog prava kao i partikularnih praktičnih rješenja;[6]
7. nastoji se da stil pisanja rezolucije bude jasan: niti dug, pa da postane dosadan, niti kratak, pa da bude nejasan. Rijetko se desi da neka riječ u rezoluciji bude suvišna, bez dodatnog značenja;
8. u rezolucijama se izbjegavaju dugi uvodi i pojašnjenje dubljih značenja i mudrosti, osim ako za tim ima potreba, jer se to spominje u naučnoistraživačkim radovima (referatima);
9. nekada tekst rezolucije bude dug jer se navode citati, spominju dokazi i pokušava se u nešto uvjeriti recipijent;
10. prije iznošenja šerijatskopravnog propisa, nekada se spomene: da ne postoje tekstovi iz Objave (Kur'an i hadis) o tom pitanju, ili da se iz onog što postoji ne može spoznati šerijatskopravni propis, ili da se od ashaba i tabi'ina, r.a., prenosi više predanja o tom pitanju (kao što je Rezolucija br. 1. (1/2) o zekatu na dug, i Rezolucija br. 2. (2/2) o zekatu na iznajmljenu neobrađivanu zemlju i na nekretnine.);
11. praksa je da se Akademijine rezolucije obraćaju direktno onome kome su namijenjene: učenjacima, običnim ljudima, vladarima, državama, lokalnim ili međunarodnim tijelima, institucijama i organizacijama;
12. nekada se u rezoluciji navodi pravna definicija problema, ukoliko postoji potreba za tim, kao što je u rezoluciji br. 109 (3/12) „Klauzula o penalima (u ugovorima)“ i dr.;
13. nekada rezolucija navodi pravno pravilo na čijim osnovama je nastalo razilaženje u vezi s tim pitanjem, kao što je u Rezoluciji br. 1 (1/2) o zekatu na dug;
14. ukoliko je tema rezolucije vezana za novotariju koja se počela širiti ili zabludjeli pravac koji je počeo djelovati, tada rezolucija usmjerava, upućuje i upozorava kao što je u Rezoluciji br. 34 (9/4) o behaijama;
15. ukoliko postoji potreba, rezolucija dodatno pojašnjava saopćenja specijalističkih institucija, pa kada je sektu kadijanija proglasila nevjernicima, ukazala je na meritorno tijelo od kojeg se može prihvatiti sud o nečijem islamu ili nevjerovanju. Kao što je u Rezoluciji br. 4 (4/2) o kadijanijama;
16. rezolucija ukazuje na neke pozitivne i negativne aspekte razmatranog pitanja kao što je u Rezoluciji br. 6 (6/2) o bankama mlijeka i rezoluciji br. 109 (3/12) „Klauzula o penalima (u ugovorima)“ i dr.;
17. kod postojanja više situacija i formi razdvoji se ono što je zabranjeno od onog što nije, a zatim detaljno objasni njegov tretman kao što je u rezoluciji br. 16 (4/3) o bebi iz epruvete;
18. ako neko pitanje može imati više normi (na više načina može biti normirano), tada rezolucija spominje definiciju dopuštenih, a zatim zabranjenih, formi razmatranog pitanja;[7]
19. rezolucija navodi razloge zbog kojih se odgađa donošenje rezolucije o nekom pitanju, kao što je u Rezoluciji br. 8 (8/2) o pitanjima iz Islamske banke za razvoj;
20. kod odgađanja neke teme, rezolucija usmjerava autore naučnoistraživačkih radova na primjenu određene metodologije kao što ih upućuje da posebnu pažnju tokom istraživanja obrate na važna pitanja, te da prošire svoje naučnoistraživačke radove obrađujući precizno nabrojana pitanja. Takav primjer imamo u Rezoluciji br. 32 (7/4): „Kupoprodaja zaštitnog imena i njegovo patentiranje.“;
21. nekada se spominje dopuštena alternativa, ukoliko je prethodna poslovna transakcija proglašena zabranjenom, kao što je u Rezoluciji br. 9 (9/2) o osiguranju i reosiguranju;
22. rezolucija poziva vlade i vladare da primjene propise šerijata ili podržava ono što je već usaglašeno sa Šerijatom, kao što je u Rezoluciji br. 10 (10/2) o poslovanju konvencionalnih banaka i šerijatskopravni tretman poslovanja islamskih banaka. Kao i Rezolucija br. 25 (13/3) „Preporuke Vijeća akademije sa trećeg zasjedanja“, koja je pozvala vlade da ulože trud za izbavljenje Mesdžidu el-Aksa i oslobađanje okupirane zemlje, kao i druge rezolucije;
23. neke rezolucije govore o pravnim i zakonskim pitanjima, pa je to utjecalo na tekst rezolucija jer su napisane kao da su u pitanju članovi zakona, kao što je Rezolucija br. 113 (7/12) „Prava djece i starih osoba“, i Rezolucija br. 114 (8/12) „Islamski proglas o ulozi žene u razvijanju islamskog društva“;
24. neke rezolucije se dotiču političkih pitanja, pa je donesena rezolucija koja pojašnjava šerijatskopravni propis, popravlja stanje, i ukazuje na izvore pobjede i uspjeha kao što je Rezolucija br. 118 (12/12) o Jerusalemu i Rezolucija br. 125 (7/13) o događanjima u Palestini i na drugim kriznim mjestima;
25. rezolucija se dotiče mnogih aspekata novonastalog problema, a koji je predmet razmatranja i podstiče autore referata da ih izuče, kao što je u Rezoluciji br. 30 (3/4) „Vrijednosni papiri (kod kredita i investiranja)“;
26. Akademijine rezolucije sadrže i važne preporuke u vezi s pitanjima koja su vezana za novonastali problem koji je predmet razmatranja. Te preporuke mogu biti praktičnog ili teorijskog karaktera i one su veoma značajne;
27. primjetno je postojanje i administrativnih rezolucija koje se tiču nekih Akademijinih projekata kao što je pokretanje projekta Enciklopedije pravnih pravila. To (postojanje takvih rezolucija) smatra se nedostatkom, ali je to shvaćeno, pa se odluke administrativne prirode ne ubrajaju u naučne rezolucije;
28. koliko ja znam, do sada, na odluke Akademije nije upućena niti jedna relevantna kritika koja zaslužuje pažnju, zato nije ni postojala potreba za odgovorom, iako ove rezolucije spominju islamski pravnici i naučni radnici u svojim naučnoistraživačkim radovima.

Ukratko, ove rezolucije predstavljaju čisto ogledalo koje odslikava trud učenjaka i islamskih pravnika na putu promovisanja islamskog prava i usmjeravanja islamskog ummeta na put istine i onog što treba primjenjivati od šerijatskih propisa te preferiranja mezhebskih rješenja da bi se odabralo odgovarajuće mišljenje koje će osigurati koristi i odgovarati savremenim okolnostima u vremenu kada je islamski ummet izložen kulturnoj dominaciji i slijeđenju drugih.

Šesto poglavlje

Formalna obilježja Akademijine rezolucije

Očito je iz rezolucija da su njihovi autori veliki poznavaoci islamskog prava i da posjeduju ogromno iskustvo u domenu metodologije izdavanja fetvi te da imaju sposobnost formulisanja odluka. Kod pisanja Akademijinih rezolucija oni se pridržavaju spomenutih pravila o pisanju teksta fetve.

Najvažnija formalna obilježja koja se pretežno nalaze u strukturi rezolucije su:

• početak sa Bismilom, zahvalom Allahu i salavatom na Vjerovjesnika, s.a.v.s.;
• broj rezolucije;
• naslov rezolucije;
• predgovor rezolucije koji obuhvata: redni broj zasjedanja Vijeća Akademije, vrijeme i mjesto održavanja;
• tema tretiranog problema;
• definicija novonastalog problema;
• povodi i razlozi koji dovode do njegovog pojavljivanja;
• njegovi historijski korijeni i savremni oblici, ako postoje;
• njegov značaj i stepen potrebe za njim;
• koje koristi ili štete proizlaze iz njega;
• šerijatskopravni propis oko kojeg su se usaglasili prisutni;
• šerijatski argumenti na koje se oslanja propis;
• uvjeti njegove ispravnosti, ako postoje;
• ukazivanje na odgađanje donošenja šerijatskopravnog propisa o tretiranoj temi, uz spominjanje razloga zbog kojih je odgođeno donošenje odluke;
• direktno ili indirektno ukazivanje na suprotno mišljenje;
• usmjeravajuće preporuke;
• završetak riječima: „Allah najbolje zna.“

Sedmo poglavlje

Primjer idžtihada u Međunarodnoj akademiji islamskog prava

U ovom poglavlju ćemo prezentovati jednu temu koja je bila predmet istraživanja na Akademiji kako bi se praktično upoznali sa načinom izučavanja razmatrane teme na Akademiji, a to je pitanje ugovora o održavanju (‘aqd al-siyāna).

Ova tema je razmatrana i o njoj je donesena rezolucija na Jedanaestom zasjedanju Vijeća Akademije, koje je održano 1419. h.g./1998. god., u Bahrejnu. Za ovu temu pripremljeno je pet naučnoistraživačkih radova (referata).

Nakon što su naučnoistraživački radovi pristigli u Akademiju, proslijeđeni su članovima Akademije i njenim ekspertima. Na zasjedanju Vijeća Akademije određena je sesija za raspravu oko ove teme. Na početku sesije jedan od autora naučnositraživačkih radova, a bio je to šejh Muhammed Muhtar es-Selami, prezentovao je suštinu onog što je u referatima, nakon što ih je podijelio na dvije vrste jer u tri naučnoistraživačka rada se apsolutno dopušta ugovor o održavanju, a u dva naučnoistraživačka rada stav se razlaže shodno ugovorima, pa u nekim formama taj ugovor se dopušta a u drugim ne dopušta.

            Najvažnije tačke koje su svi naučnoistraživački radovi obuhvatili su sljedeće:

Prvo: opis ugovora o održavanju, a obuhvata:

• suštinu ugovora o održavanju i njegovu pravnu prirodu;
• predmet ugovora o održavanju i njegov sadržaj;
• njegove različite forme;
• sadržaj ugovora o održavanju;
• specifičnosti ugovora o održavanju;
• potrebu za ugovorom o održavanju, njegov značaj i razloge njegove učestalosti;
• koristi i štete koje proizlaze iz ugovora o održavanju;
• realnost u kojoj se primjenjuje ugovor o održavanju i ono što je vezano za njega te stepen njegove raširenosti;
• različite forme i oblici ugovora o održavanju i primjedbe na te forme.

Drugo: definicija ugovora o održavanju, a obuhvata:

• filološku definiciju;
• terminološku definiciju;
• terminološke definicije vezanih i sličnih pojmova kao što su ugovori u građevinarstvu (‘aqd al-muqāwala);
• terminološku definiciju ugovora o izvođenju građevinskih radova u zakonima nekih arapskih zemalja;
• pravnu prirodu nekih vrsta ugovora o održavanju i njihove različite forme uz detaljno pojašnjenje na sljedeći način:

1. pravna priroda ugovora o održavanju bez spajanja sa nekim drugim ugovorom i bez potrebe za nekim materijalom,
2. pravna priroda ugovora o održavanju bez spajanja sa nekim drugim ugovorom, ali sa potrebom za nekim materijalom, a materijal osigurava vlasnik predmeta koji se održava,
3. pravna priroda ugovora o održavanju bez spajanja sa nekim drugim ugovorom, ali sa potrebom za nekim materijalom, a materijal osigurava održavalac,
4. pravna priroda ugovora o održavanju koji je uvjetovan ugovorom o kupoprodaji a održavalac je prodavac,
5. pravna priroda ugovora o održavanju koji je uvjetovan ugovorom o iznajmljivanju, a održavanje je na iznajmljivaču ili zakupcu,
6. pravna priroda ugovora o održavanju koji je uvjetovan ugovorom o izgradnji a održavanje je na investitoru.

Treće: općenito o bitnim elementima ugovora (erkan el-akd) i uvjetima potrebnim za njeg – radnja i zamjena – jer njihovo postojanje ili nepostojanje utječe na pravnu prirodu ugovora.

Četvrto: primjena ugovora o iznajmljivanju i nadnici na ugovor o održavanju: sličnost ugovora o održavanju sa drugim poznatim ugovorima, gdje svaki od njih sliči drugom u nekim aspektima, ali se razlikuje od njega u drugim aspektima, kao što su: iznajmljivanje za rad, ugovor o proizvodnji (‘aqd al-istisnā‘), nadničenje i osiguranje. Komparacija ugovora o održavanju sa navedenim sličnim ugovorima i razlika između ugovora o održavanju i ugovora o popravci.

Peto: karakteristike ugovora o održavanju i analiziranje dilema oko njih kao što su: nepoznanica, njegova osiguravajuća priroda, njegove ugovorne forme, veza održavanja sa finansiranjem, obavezivanje onog ko vrši održavanje kupovinom rezervnih dijelova.

Šesto: predstavljanje ugovora o održavanju kao samostalnog ugovora.

Sedmo: poređenje ovog ugovora sa poznatim šerijatskim ugovorima i transakcijama te donošenje propisa o ovom ugovoru na osnovu jednog od poznatih pravnih pravila.

Osmo: analiziranje šerijatskopravnih pitanja vezanih za održavanje i provjera valjanosti ovog ugovora te da nije u koliziji sa Tekstom niti intencijom Šerijata, a to se postiže postavljanjem hipotetičkih problema i odgovaranjem na njih.

Deveto: predstavljanje ranije iznesene rezolucije od strane neke druge institucije i njegovo analiziranje.

Primjetno je da konačno šerijatskopravno mišljenje o ovom ugovoru nije spomenuto u ovim naučnoistraživačkim radovima nego je prepušteno da sud o njemu donese Vijeće Akademije.

            Zatim je zajednički o ovoj temi raspravljao veliki broj diskutanata kroz sljedeća pitanja:

• rasprava o definiciji ugovora o održavanju,
• rasprava o njemu kao o nužnoj pojavi (u društvu),
• rasprava o tome da li nepoznanica koja u njemu postoji dostiže stepen neizvjesnosti obmane (garer),
• rasprava o osporavanjima nekih primjedbi koje su spomenute u nekim naučnoistraživačkim radovima,
• prijedlog da se ovaj ugovor tretira kao i ugovor o nadnici i argumenti tog prijedloga, a zatim rasprava o njima,
• preferiranje ugovora o održavanju kao jedinstvenog (nezavisnog) ugovora.

Tokom rasprave na sesiji zapisničar je zapisao najvažnije tačke i prijedloge do kojih su došli učesnici rasprave kao i komentare na njih. Nakon toga formirana je komisija od nekoliko članova a među njima su bili i autori raferata, i oni su se okupili radi formulisanja teksta rezolucije koji je kasnije predstavljen Vijeću na odvojenoj (zasebnoj) sesiji. Raspravljano je o formi rezolucije i njenom sadržaju, zatim je na završnom zasjedanju donesena rezolucija.

Primjetno je iz ove prezenatacije rada da je tema dobila zasluženu pažnju kroz izučavanje, naučnoistraživačke radove i raspravu i to ulijeva povjerenje i pouzdanje u način izučavanja, zatim prezentovanja i raspravljanja o njoj te na kraju i u samu rezoluciju koja je donesena o njoj.

Osmo poglavlje

Pitanja o kojima je raspravljano na Akademiji

Tokom dvije blagoslovljene decenije Međunarodna akademija islamskog prava razmatrala je teme koje su zaokupljale pažnju islamskih društava. Većina tema se vraćala na uobičajena fikhska pitanja iz različitih oblasti islamskog prava, uz postojanje nekoliko tema doktrinarnog i idejnog karaktera. Nekoliko rezolucija razmatralo je metodologiju idžtihada i obrazovanja, kao što su sadržavale i preporuke, smjernice i upute. U njima su upućeni vrijedni savjeti i podsticaj na slijeđenje istine, njeno pomaganje i ustrajnost na njoj kao i posredstvom preporuka i deklaracija koje Akademija izdaje tokom zasjedanja Vijeća Akademije i u različitim prilikama.

Borba protiv novotarija i novih ideologija je, također, bila zastupljena jer su bile predmet pažnje u nekoliko rezolucija. Akademija je pokazala odlučnost u borbi protiv novotarija i učenja suprotnih islamu suprotstavljajući se onima koji ih opravdavaju i dopuštaju. Akademija ih je kritikovala i odvraćala ih od njih.

Akademija je raspravljala o sljedećim pitanjima:

Prvo: doktrinarna pitanja:

1. kadijanije,
2. behaije,
3. sekularizam,
4. odnos islama prema modernosti (islam i modernost),
5. novo čitanje Kur'ana i vjerskih tekstova.

Drugo: obredoslovlje:

1. zekat na dug,
2. zekat na iznajmljenu neobrađivanu zemlju i na nekretnine,
3. zekat na dionice u kompanijama,
4. zekat na poljoprivredne proizvode,
5. zekat na dionice koje se drže radi dividende,
6. zekat na blokiranu imovinu na bankovnim računima, zekat kompanija solidarnih islamskih osiguranja, zekat na premije osiguranja i otpremninu na kraju radnog vijeka,
7. davanje zekata u Fond islamske solidarnosti,
8. investiranje zekata u profitabilne projekte koje će koristiti korisnici zekata ali bez stjecanja pojedinačnog vlasništva nad njima,
9. šta kvari post kod liječenja,
10. o ujednačavanju početaka lunarnih mjeseci,
11. ihram za onoga ko dolazi na hadž ili umru avionom ili brodom.

Treće: poslovne transakcije:

1. osiguranje i reosiguranje,
2. šerijatskopravni tretman poslovanja konvencionalnih banaka i šerijatskopravni tretman poslovanja islamskih banaka,
3. garantno pismo (þitàbu èaman),
4. odgovori na pitanja iz Islamske banke za razvoj iz Džide,
5. vrijednosni papiri (kod kredita i investiranja),
6. plaćanje za napuštanje prostora,
7. kupoprodaja zaštitnog imena i njegovo patentiranje,
8. ispunjavanje obećanja i murabeha za podnosioca zahtjeva za kupovinu,
9. inflacija i promjena kursa valute,
10. autorska prava,
11. iznajmljivanje s opcijom stjecanja prava vlasništva (lizing),
12. izgradnja stanova i njihova kupovina posredstvom „Banaka za nekretnine“,
13. određivanje zarade trgovaca (fiksiranje cijena),
14. kupoprodaja na rate,
15. preuzimanje (al-qabd), a posebno njegovi savremeni oblici i propisi vezani za njih,
16. berza,
17. vrijednosni papiri (sanadāt),
18. kupoprodaja na rate,
19. kupoprodaja na povjerenje (bay‘ al-wafā’),
20. ugovor o proizvodnji (‘aqd al-istisnā‘),
21. kapara (bay‘ al-‘arbūn),
22. licitacija,
23. primjena šerijatskih pravila u uspostavi islamskog tržišta,
24. pitanja vezana za valutu,
25. problemi islamskih banaka,
26. učešće u dionicama kompanija koje posluju s kamatom,
27. debitne kartice,
28. preporuke sa naučnih fikhsko-ekonomskih skupova,
29. kupoprodaja zlata i šerijatska rješenja za istovremenu kupoprodaju valuta i njihovu transakciju,
30. selem – savremeni oblici (kupoprodaja s plaćanjem unaprijed),
31. čuvanje novca u bankama,
32. investiranje u dionice i investicone fondove,
33. tender (al-munāqasāt),
34. novi ugovori i debitne kartice,
35. prodaja duga i obveznica i šerijatska alternativa u javnom i privatnom sektoru,
36. kupoprodaja valuta,
37. ugovor o održavanju i njegova pravna priroda,
38. investiranje prihoda od vakufa,
39. iznajmljivanje koje se završava promjenom vlasništva,
40. ugovor o kontinuiranoj isporuci robe u fazama (‘aqd al-tawrīd) i ugovor o javnom tenderu (‘aqd al-munāqasāt),
41. kreditne kartice koje nemaju pokriće,
42. umanjena mušareka (Al-mušāraka al-mutanāqisa),
43. al-mudāraba al-muštaraka (ugovor o zajedničkom poslovanju) kod islamskih banaka,
44. zdravstveno osiguranje i upotreba zdravstvenih kartona,
45. kuponi za nagradne igre,
46. ugovori u građevinarstvu i izgradnji; njihova suština, pravna priroda i forme,
47. savremene kompanije (korporacije) i šerijatski propisi vezani za njih,
48. problem kašnjenja uplata dužnika kod islamskih banaka,
49. obveznice bazirane na lizingu (Sukūk al-iğāra),
50. debitne kartice,
51. investiranje vakufa i vakufskih prihoda,
52. međunarodna roba i poslovanje njome,
53. trgovačke garancije (Al-kafāla al-tiğāriyya),
54. zdravstveno osiguranje,
55. nastavak o Sukūku al-mušāraki,
56. ispunjenje obećanja kod kupoprodaje,
57. kupoprodaja duga.

Četvrto: porodično pravo: pitanje žene i porodice:

1. planiranje poroda,
2. uloga žene u razvijanju islamskog društva,
3. nesporazumi supružnika,
4. islamski pogled na položaj žene i njenu društvenu ulogu.

Peto: medicina:

1. beba iz epruvete,
2. banke mlijeka,
3. život (teških bolesnika) na medicinskim aparatima i njihovo isključivanje,
4. transplantacija organa s tijela živog čovjeka (alotransplantacija) kao i mrtvog (kadaverična transplantacija),
5. transplantacija ćelija mozga i nervnog sistema,
6. transplatacija reproduktivnih organa,
7. transplatacija organa koji je odstranjen šerijatskom kaznom (hadd) ili odmazdom (qisās),
8. medicinsko liječenje: šerijatskopravni tretman liječenja; liječenja stanja u kojima nema nade za ozdravljenje, saglasnost pacijenta,
9. etika ljekara,
10. pregled žene kod ljekara muškarca,
11. AIDS,
12. kloniranje ljudi,
13. genetika, genetički inženjering,
14. odgovornost ljekara,
15. šerijatski okviri za biološki inženjering (medicinska biološka istraživanja na čovjeku).

Šesto: sudstvo i zakon:

1. primjena šerijatskih propisa,
2. ljudska prava u islamu,
3. princip arbitraže u islamskoj jurispudenciji (pravu),
4. klauzula o penalima (u ugovorima),
5. ugovori o potrošnji električne energije, vode i sl. (‘uqūd al- iz‘ān),
6. savremena zamjena za krvarinu,
7. odgovornost vozača javnog prijevoza u slučaju nenamjernog ubistva i obaveznost kefareta za više osoba,
8. prava djece i starih osoba,
9. dokazivanje indikacijama i znacima,
10. saobraćajni udesi,
11. konfiskacija privatne imovine za opće dobro,
12. tretman ugovora zaključenih savremenim komunikacionim sredstvima,
13. šerijatskopravni tretman kefareta za ubistvo ukoliko je više osoba ubijeno,
14. stav islama prema pretjerivanju, ekstremizmu i terorizmu.

Sedmo: metodologija islamskog prava:

1. običaj,
2. korištenje olakšica,
3. preventivno sankcioniranje (seddu al-zerā’i),
4. opće dobro (masālih mursala).

Osmo: mediji:

1. islamski diskurs i njegove odlike i izazovi sa kojima se suočava.

Deveto: obrazovanje:

1. islamizacija obrazovnih programa,
2. islamizacija obrazovanja.

Deseto: međunarodna politika:

1. islamsko jedinstvo,
2. mi i drugi,
3. usaglašavanje između zahtjeva vjere i državljanstva za muslimane izvan islamskih zemalja,
4. odnos islamske države prema drugima i prema međunarodnim ugovorima,
5. ljudska prava i državno nasilje,
6. novi svjetski poredak, globalizacija i regionalno grupisanje te njihov utjecaj,
7. briga o muslimanskim manjinama,
8. međunarodno pravo u islamu,
9. arapska Palestina.

Jedanaesto: razno:

1. odgovori na pitanja iz Međunarodnog instituta za islamsku misao iz Washingtona,
2. borba protiv nemorala,
3. umjetnost glume,
4. preporuke Vijeća akademije vezane za pokušaj ostvarivanja kulturne dominacije,
5. šerijatsko klanje životinja,
6. o korištenju ranijih fetvi za novonastala pitanja,
7. predstavljanje rezultata sa zasjedanja okruglih stolova Akademije i rezime naučnoistraživačkih radova sa njih,
8. prevođenje Kur'ana Časnog,
9. islam i jedinstvo ummeta: akaidski, fikhski i pedagoški pravci,
10. izdavanje fetve: uvjeti i propisi.

Razmatranje ovako velikog broja tema ukazuje nam da je Akademija u prethodne dvije decenije uspjela oživiti dio islamskog prava, i ona je na putu da ponudi još više, ako Bog da.

Autor: Dr. Abdu'l-Kahir Muhammed Ahmed Kamer

Prijevod: mr. Ahmed Purdić i Ismet Purdić

Iz knjige Ustanova fetve u globaliziranome svijetu u izdanju Centra za vesatijju.

[1] Akademijina fetva se naziva rezolucija (karar) zbog takve uobičajne prakse na konferencijama jer kada se prisutni usaglase oko nekog pitanja oni to nazivaju karar (rezolucija).

[2] Više v.: Muhammed ibn Husejn el-Džizani, Fikhu-n-nevazil, str. 76.

[3] Šejh Mustafa ez-Zerka u svom djelu El-Fikhu-l-islami fi sevbihi-l-džedid kaže: „Jedan mezheb, bez obzira koliko njegovi principi i partikularna rješenja bili široki i njegove teorije i tumačenja razgranati, ne može zadovoljiti potrebe ummeta za konstantnim zakonodavstvom.“, str. 161.

[4] Više v.: El-Laihatu-t-tenfizijjetu-d-dahilijje li eamali medžlis medžme' el-fikhi-l-islami ed-devli.

[5] Prva cifra označava redni broj rezolucije od početka rada Akademije, a druge dvije koje se pišu u maloj zagradi označavaju broj zasjedanja i redni broj rezolucije na tom zasjedanju. (Primj. prev.)

[6] Više vidi u ovom dijelu rada Poglavlje o temama koje su tretirane u Akademiji.

[7] Više v.: Rezoluciju br. 110 (4/12) o Iznajmljivanju s opcijom stjecanja prava vlasništva (lizing), u kojoj su spomenute dopuštene forme, a zatim zabranjene. Također, vidi Rezoluciju br. 64 (2/7) o kupoprodaji na rate u kojoj je spomenuta definicija insolventnosti koja obavezuje čekanje dužnika, a to je da dužnik nema imetka, u novcu ili robi, koji mu prelazi preko njegovih osnovnih potreba kojim bi vratio svoj dug.

Keywords & Tags

Contact Us