U mektebima se redovno uči da je definicija islama čvrsto vjerovati u šest imanskih šarta i izvršavati pet islamskih dužnosti. Na to se nadovezuju sva dobročinstva – dobra djela, zatim čuvanje od harama – zabranjenih stvari, i ahlak – lijepa narav i ponašanje, lijepo ophođenje prema ljudima, kao i drugim stvorenjima, prirodi i okolišu.
U poznatom hadisu o imanu, islamu i ihsanu (najviši stupanj u vjeri), navode se imanski i islamski šarti koje treba znati svaki vjernik, čvrsto ih i nepokolebljivo vjerovati i kroz ibadete ih redovno praktikovati:
يَا رَسُولَ اللهِ مَا الْإِيمَانُ قَالَ أَنْ تُؤْمِنَ بِاللهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكِتَابِهِ وَلِقَائِهِ وَرُسُلِهِ وَتُؤْمِنَ بِالْبَعْثِ الْآخِرِ قَالَ يَا رَسُولَ اللهِ مَا الْإِسْلَامُ قَالَ الْإِسْلَامُ أَنْ تَعْبُدَ اللهَ وَلَا تُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَتُقِيمَ الصَّلَاةَ الْمَكْتُوبَةَ وَتُؤَدِّيَ الزَّكَاةَ الْمَفْرُوضَةَ وَتَصُومَ رَمَضَانَ قَالَ يَا رَسُولَ اللهِ مَا الْإِحْسَانُ قَالَ أَنْ تَعْبُدَ اللهَ كَأَنَّكَ تَرَاهُ فَإِنَّكَ إِنْ لَا تَرَاهُ فَإِنَّهُ يَرَاكَ ...
„Od Ebu Hurejre r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik s.a.v.s. jednog dana je izišao među svijet, pa mu je prišao (nepoznat) čovjek i upitao ga: Allahov Poslaniče, šta je iman? Odgovorio mu je: da vjeruješ Allaha, u Njegove meleke, Njegovu Knjigu, susret s Njim, Njegove poslanike i da vjeruješ u proživljenje na Sudnjem danu! Upitao je: Allahov Poslaniče, šta je islam? Islam je – odgovorio je – da obožavaš Allaha, ne pridružujući Mu ništa, klanjaš propisane namaze, dijeliš propisani zekat i postiš ramazan! Allahov Poslaniče – upita ponovo – a šta je ihsan? Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš – reče mu on – jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!..“[1]
Slijedi kratko pojašnjenje drugog, trećeg i četvrtog imanskog šarta (vjerovanje u meleke, Knjige i Poslanike), a ostali imanski šarti su obrađeni u posebnim podnaslovima.
Meleki su plemenita, nevidljiva duhovna bića, koji su naši prijatelji, upućuju nas na dobro, pišu naša djela, uče dove i traže oprost za grijehe vjernicima. Suprotno melekima su šejtani koji su najveći neprijatelji čovjeka i koji pokušavaju na sve načine da ga zavedu i upropaste.
U Kur'anu su spomenute i ranije Allahove knjige – objave: Tevrat, Zebur, Indžil i Suhufi. Njih su prenijeli Allahovi poslanici koji se, također, spominju u Kur'anu, od kojih su najpoznatiji Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.s. Zadnja Objava je Kur'an kao putokaz i uputa svim ljudima, cijelom čovječanstvu do Sudnjeg dana. Najodabraniji je zadnji Poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim ljudima da ukaže na put spasa.
Što se tiče islamskih šarta, oni će kroz dalji tekst biti šire obrađeni. Kada se govori o istinskom, iskrenom vjerovanju, obično se u narodu kaže: pazi šta radiš, kako se ponašaš, jer Bog sve vidi, Bog zna i šta mislimo i šta radimo. To je Poslanik, s.a.v.s., najbolje pojasnio u gore navedenom hadisu kada je govorio o ihsanu – istinskom vjerovanju.
Kada su narodi na području Balkana i naše Bosne i Hercegovine primili vjeru islam, postadoše čvrsti i iskreni muslimani, odani svojoj vjeri. Vjera je ušla u sve pore života, i njeni propisi su se primjenjivali od rođenja, kroz cijeli život, do smrti. Kod rođenja, ženidbe, udaje, obreda dženaze i niz drugih životnih situacija, primjenjivani su kur'anski propisi i sunneti – postupci Muhammeda, s.a.v.s.
Naši muslimani su često bili u džihadu – borbi za opstanak, često su činili hidžru, a sve u cilju da sačuvaju svoju vjeru i imetak. Tako je nastala poznata izreka: „Bošnjo sve da, ali vjeru, obraz i čast nikad ne da.“ Zadivljujuća je upornost muslimana da sačuvaju svoju vjeru na ovom uzavrelom Balkanu, punom sukoba, ratova i brojnih genocida, progona i otvorenih pokušaja uništavanja muslimana. Muslimani su imali vjeru, hrabrost i pouzdanost u Allaha, dž.š. Allah im je pomogao da opstanu u većini područja. Tamo gdje su iselili, njihova hidžra je opet bila u cilju da se sačuva vjera. U pogledu istinske vjere Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
عَنِ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ ثَلَاثٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ وَجَدَ حَلَاوَةَ الْإِيمَانِ مَنْ كَانَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا وَمَنْ أَحَبَّ عَبْدًا لَا يُحِبُّهُ إِلَّا لِلَّهِ عَزَّ وَجَلَّ وَمَنْ يَكْرَهُ أَنْ يَعُودَ فِي الْكُفْرِ بَعْدَ إِذْ أَنْقَذَهُ اللَّهُ مِنْهُ كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُلْقَى فِي النَّارِ
„Kod koga bude troje, osjetit će slast vjerovanja: Onaj kome od Allaha i Njegova Poslanika nema niko draži; onaj ko voli drugog čovjeka samo radi Allaha i onaj koji prezire da se povrati u nevjerstvo, nakon što ga je Allah od toga spasio, onako kao što prezire da bude bačen u vatru.“[2]
Ljubav i privrženost našeg naroda prema svojoj vjeri lijepo je iskazana u ovim stihovima:
„Nema ljepše knjige od Kur'ana, a ni vjere bolje od islama.
Učeći Kur'an i ja vidim sama, da na svijetu ništa bolje nema od mog dina i imana.“[3]
„Naš čovjek živi i umire za svoju vjeru i ničim ga ne možeš toliko uvrijediti koliko povredom njegove vjere i vjerskih osjećanja. Malo je naroda u svijetu koji toliko iskreno i odano i sa uvjerenjem su privrženi svojoj vjeri kao naši muslimani.“[4]
Napustiti vjeru i postati murted – izdajnik bio je neoprostiv grijeh, kako god kod Allaha, dž.š., tako i kod naroda je nailazio na svaku osudu, odricanje i izolaciju takvih. U stihovima narodne pjesme stoji:
„...Nemoj se dušo prevjeriti
Nemoj dati vjeru za nevjeru,
Lijepu vjeru tursku za kaursku!“[5]
Zadivljujući su primjeri čvrstine imana prvih muslimana: Jasira, r.a., Sumejje, r.a., Bilala, r.a., i drugih, koje su mušrici stavili na nesnosne muke da se odreknu vjerovanja. Sličnih primjera bilo je i kod naših muslimana koji su često bili izloženi raznim torturama zbog svoje vjere.
One koji ne praktikuju svoju vjeru narod ih zove kafiri i za njih kaže da su se poćafirili. A one koji su bili u vjeri pa je napustili, ili čak promijenili vjeru narod ih zove murtedi – izdajnici ili otpadnici od vjere i još kažu njih je džaiz – dozvoljeno ubiti.
Poslanik, s.a.v.s., je govorio:
لَا يَحِلُّ دَمُ امْرِئٍ مُسْلِمٍ إِلَّا بِإِحْدَى ثَلَاثٍ زِنًا بَعْدَ إِحْصَانٍ أَوْ ارْتِدَادٍ بَعْدَ إِسْلَامٍ أَوْ قَتْلِ نَفْسٍ بِغَيْرِ حَقٍّ فَقُتِلَ بِهِ
„Muslimana je dozvoljeno ubiti samo u tri slučaja: ako učini blud nakon ženidbe, odnosno udaje; ako se, nakon što primi islam, povrati u nevjerništvo; ili ako drugog bespravno ubije.“[6]
Obećanja i nagrade koja su navedena u Kur'anu i Hadisu su dodatno motivisali muslimane za vjeru, izvršavanju propisa vjere, čuvanju od harama – zabrana, lijepom ponašanju i ophođenju sa drugima i dobročinstvu – činjenju dobrih djela. Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je govorio:
إِذَا أَسْلَمَ الْعَبْدُ فَحَسُنَ إِسْلَامُهُ يُكَفِّرُ اللَّهُ عَنْهُ كُلَّ سَيِّئَةٍ كَانَ زَلَفَهَا وَكَانَ بَعْدَ ذَلِكَ الْقِصَاصُ الْحَسَنَةُ بِعَشْرِ أَمْثَالِهَا إِلَى سَبْعِ مِائَةِ ضِعْفٍ وَالسَّيِّئَةُ بِمِثْلِهَا إِلَّا أَنْ يَتَجَاوَزَ اللَّهُ عَنْهَا
„Kada čovjek primi islam i lijepo obavlja islamske dužnosti, Allah će mu oprostiti sva pokuđena djela koja je uradio, a potom još i odgovarajuću nagradu dati. Dobročinstvo ima deseterostruku nagradu, pa do sedam stotina puta, a loše djelo (kažnjava se) samo onoliko koliko je, ukoliko Allah i to ne oprosti.“[7]
Čvrstinu svog imana naši muslimani su potvrđivali činjenjem dobrih djela, jer vjera i dobra djela uvijek idu zajedno. To se vidi i iz ovih hadisa:
اَلْإِيمَانُ وَالْعَمَلُ قَرِينَانِ لاَ يَصْلُحُ وَاحِدٌ مِنْهُمَا إِلاَّ مَعَ صَاحِبِهِ
„Vjerovanje i dobra djela su dva druga, i nije ispravan ni primljen ni jedan od njih dva, osim sa svojim drugom."[8]
لَا يُقْبَلُ إِيمَانٌ بِلَا عَمَلٍ وَلاَ عَمَلٌ بِلاَ إِيمَانٍ
„Ne prima se vjera bez djela, niti djela bez vjere.“[9]
Svaki vjernik zna da je ovaj svijet prolazan i da će određenog dana nestati. Kada će biti Sudnji dan, to zna samo Allah, dž.š. Ni Muhamed, s.a.v.s., nije obaviješten o tome, već je samo naveo brojne alamete pred Kijamet, tj. predznake Sudnjega dana. Zato, kada se dešavaju elementarne nepogode, masovna stradanja, nesloga i mržnja u narodu, širenje nemorala i sl. Narod tada govori: Sve su ovo alameti pred Kijamet! Brojni su hadisi koji govore o velikim i malim predznacima Sudnjeg dana, o kojima su napisane posebne knjige. Neki od predznaka Sudnjeg dana koje je Poslanik, s.a.v.s., nagovjestio u hadisima su: raširenost zinaluka (bluda), pojava homoseksualizma, mnoštvo kamate, pojava kušnji i smutnji, isčezavanje povjerenja, kratkoća u vremenu, mnoštvo zemljotresa, odlazak dobrih ljudi, puno laži, iznenadne smrti (infarkti), itd. Većina predznaka se već obistinila.
Vjernici su svjesni odgovornosti i polaganja računa na Sudnjem danu, za poslove i djelovanja na dunjaluku. Zato se trude da rade dobra djela, a da što manje griješe. Na Ahiretu će biti apsolutna Allahova pravda i sud i nikom neće biti učinjena nepravda. Biće izmirene i nadoknađene brojne dunjalučke nepravde i nasilja. Zato naš narod govori: „Ahiret kusur.“ Svak će dobiti svoje pravo pa i falična ovca, kako je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
لَتُؤَدُّنَّ الْحُقُوقُ إِلَى أَهْلِهَا حَتَّى يُقَادَ لِلشَّاةِ الْجَمَّاءِ مِنَ الشَّاةِ الْقَرْنَاءِ
„Svakome će biti dato njegovo pravo, čak će i šukasta ovca imati pravo na osvetu rogatoj ovci.“[10]
Muslimani čvrsto vjeruju u sve temeljne istine vjere, među kojima je i vjera u sudbinu - Božje određenje. Svjestan je da je sve od Boga unaprijed određeno, da sve ide određenim tokom, i da čovjek ništa unaprijed ne zna, šta ga danas - sutra čeka. Miri se svojom sudbinom i osjeća da lakše živi kada zna da njegov životni put, nafaku i budućnost određuje Svemogući i Milostivi Allah, dž.š., Evo kako je to u hadisima kazano:
إِنَّ مَا قَدْ قُدِّرَ فِي الرَّحِمِ سَيَكُونُ
„Zaista, ono što je već određeno (propisano čovjeku još u utrobi majke) dogodit će se“[11]
لِكُلِّ شَيْءٍ حَقِيقَةٌ وَمَا بَلَغَ عَبْدٌ حَقِيقَةَ الْإِيمَانِ حَتَّى يَعْلَمَ أَنَّ مَا أَصَابَهُ لَمْ يَكُنْ لِيُخْطِئَهُ وَمَا أَخْطَأَهُ لَمْ يَكُنْ لِيُصِيبَهُ
„Sve ima svoju suštinu (bit). Čovjek ne može dosegnuti suštinu imana, dok ne shvati da: ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a što ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti.“[12]
Od sudbine se ne može pobjeći i ma koliko se čuvalo i nešto izbjegavalo, ono što je propisano mora se desiti. Muhammed, a.s. je rekao:
مَا يُغْنِي حَذَرٌ مِنْ قَدَرٍ
„Ne koristi opreznost od sudbine.“[13]
Islam strogo zabranjuje sujevjerje, gatanje, proricanje sudbine, horoskop i sl. Samo Allah zna šta će se kome desiti, šta će koga zadesiti. Ko se upusti u ove zabrane on je praktično izišao iz islama. Na to je upozorio i Poslanik, s.a.v.s.:
لَيْسَ مِنَّا مَنْ تَطَيَّرَ وَلَا مَنْ تُطُيِّرَ لَهُ أَوْ تَكَهَّنَ أَوْ تُكُهِّنَ لَهُ أَوْ تَسَحَّرَ أَوْ تُسُحِّرَ لَهُ
„Ne pripada nam onaj koji uz pomoć ptica proriče sudbinu (budućnost) a niti onaj koji u to vjeruje. Isto tako, ne pripada nam onaj koji gata i onaj kome se gata; kao ni onaj koji pravi sihire ili koji traži da mu se sihiri prave.“[14]
إِنَّ الرُّقَى وَالتَّمَائِمَ وَالتِّوَلَةَ شِرْكٌ
„Zaista, zapisi, bajanja i sl. što se radi u svrhu otklanjanja bolesti, hamajlije koje služe da se zaštiti od uroka i nesreća i sihir koje žene čine da ih muževi vole, sve je to širk – mnogoboštvo.“[15]
Može se čuti u narodu kako za neke stvari ili osobe kažu nema u njima sreće, one su urečene i sl. Potvrda tome su i naredni hadisi:
إِنْ كَانَ الشُّؤْمُ فِي شَيْئٍ فَفِي الْمَرْأَةِ وَالْفَرَسِ وَالْمَسْكَنِ
„Ako igdje ima sujevjerja, onda ima u ženi, konju i kući.“[16]
قَالَ رَجُلٌ : يَا رَسُولَ اللَّهِ ، إِنَّا كُنَّا فِي دَارٍ كَثُرَ فِيهَا عَدَدُنَا ، وَكَثُرَ فِيهَا أَمْوَالُنَا ، فَتَحَوَّلْنَا إِلَى دَارٍ أُخْرَى ، فَقَلَّ فِيهَا عَدَدُنَا ، وَقَلَّتْ فِيهَا أَمْوَالُنَا ، قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ : رُدَّهَا أَوْ دَعُوهَا وَهِيَ ذَمِيمَةٌ
„Neki čovjek je pitao: Allahov Poslaniče, u kući u kojoj smo ranije živjeli bilo nas je puno i imali smo dosta imetka, a kad smo se preselili u drugu kuću, svega je manjkalo. Vrati je ili napusti je – ona je omržena (bez bereketa), reče Poslanik, s.a.v.s."[17]
Treba se maksimalno čuvati od svih tih raznih uroka i sihira koji mogu nauditi čovjeku, njegovoj porodici i imovini. To se postiže, prije svega, urednim islamskim životom i redovnim učenjem određenih sura, ajeta i dova u cilju zaštite i čuvanja od uroka.
كَانَ رَسُولُ الله صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَعَوَّذُ مِنَ الْجَانِّ، وَعَيْنِ الْإنْسَانِ، حَتَّى نَزَلَتْ المُعَوِّذَتَانِ، فَلَمَّا نَزَلَتَا، أخَذَ بِهِمَا وَتَرَكَ مَا سِوَاهُمَا
„Allahov Poslanik, a.s.v.s., je tražio utočište kod Allaha od džina i pogleda insana (uroka) na razne načine, sve dok nisu objaljene sure Felek i Nas. Kada su one objavljene učio je njih, ostavivši sve drugo.“[18]
„Kada neko stigne u neko mjesto neka prouči:
أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّاتِ مِنْ شَرِّ مَا خَلَقَ
Euzu bi kelimatillahi-ttammati min šerri ma halek. Pomoću Allahovih savršenih riječi tražim zaštitu od zla što je stvorio. U tom mjestu dok boravi neće mu se ništa loše dogoditi.“[19] I naš narod u cilju zaštite od uroka kada vidi nečije dobro govori: „MašaAllah! Ne bilo ti urečeno!“
U slučaju određenih duševnih oboljenja, što se nažalost sve češće dešava, slijedi naporno, ali uz Allahovu pomoć i dozvolu, uspješno izliječenje putem učenja Kur'ana i dozvoljenih rukji, koje obavlja pobožna i stručna osoba.
Autor: Ishak Sedić
[1] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, str. 37-38.
[2] Sahihul-Buhari, Prijevod i komentar Hasan Škapur, Knjiga I, hadis br. 44, str. 44.
[3] Naša vremena i običaji, Husein Muharemović, Pobožne pjesme str. 137.
[4] Život i običaji muslimana, Antun Hangi, str. 27.
[5] Kosta Hörman, Junačke pjesme, str. 515, Sarajevo 1989.
[6] Tirmizi – hasen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod Karalić Mahmut, Knjiga V, br. 2260, str. 302.
[7] Sahihul-Buhari, Prijevod i komentar Hasan Škapur, Knjiga I, hadis br. 34, str. 63.
[8] Ibnu Šahin, - hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 325.
[9] Taberani, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, br. 1935.
[10] Muslim, Buharija u El-Edebul-Mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br. 176.
[11] Nesai, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 246.
[12] Ahmed, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, br. 474.
[13] Hakim – sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 991.
[14] Taberani – hasen – sahih, Taberani, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, br. 1373.
[15] Ebu Davud, Ibnu Madže, Ahmed i Hakim – sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 215.
[16] Buharija u El-Edebul-Mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br. 910.
[17] Buharija u El-Edebul-Mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br. 911.
[18] Tirmizi – hasen, Rijadussalihin, En-Nevevi, br. 1015.
[19] Ahmed, Nesai, Ibnu Madže – hasen, Hisnul-muslimi, Said El-Kahtani, br. 27.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba