Muslimani znaju da je obaveza klanjati pet namaza u danu, koji se oglašavaju učenjem ezana.
وَقْتُ الظُّهْرِ إِذَا زَالَتْ الشَّمْسُ وَكَانَ ظِلُّ الرَّجُلِ كَطُولِهِ مَا لَمْ يَحْضُرِ الْعَصْرُ وَوَقْتُ الْعَصْرِ مَا لَمْ تَصْفَرَّ الشَّمْسُ وَوَقْتُ صَلَاةِ الْمَغْرِبِ مَا لَمْ يَغِبِ الشَّفَقُ وَوَقْتُ صَلَاةِ الْعِشَاءِ إِلَى نِصْفِ اللَّيْلِ الْأَوْسَطِ وَوَقْتُ صَلاةِ الصُّبْحِ مِنْ طُلُوعِ الْفَجْرِ مَا لَمْ تَطْلُعِ الشَّمْسُ
„Vrijeme podne je od sunčevog prelaska zenita sve dok sijenka čovjeka ne bude kolika mu je visina, dok ne nastupi ikindija. Vrijeme ikindije je dok sunce ne zađe, a vrijeme akšama je dok postoji rumenilo. Vrijeme jacije je do polovine noći, a vrijeme sabaha od pojave zore do izlaska sunca.“[1]
Muslimani cijeloga svijeta okreću se prema Kibli u smjeru Kabe u Mekki, prve džamije na Zemlji i najznačajnije za muslimane, koju obilaze tokom obreda hadža. Smjer Kible sa područja zemalja Balkana je jugoistok. Naš narod dosta dobro i bez instrumenata veoma dobro određuje smjer Kible kod gradnje džamija, svojih kuća i stanova. Sada se koriste posebne kibletname kada treba klanjati namaz na putovanjima i mjestima van naselja. Obavezu okretanja prema Kibli vidimo i iz ovog hadisa:
إِذَا قُمْتَ إِلَى الصَّلَاةِ فَأَسْبِغِ الْوُضُوءَ ثُمَّ اسْتَقْبِلِ الْقِبْلَةَ فَكَبِّرْ
„Kada hoćeš da klanjaš, uzmi pravilno abdest, zatim se okreni prema Kibli i izgovori tekbir.“[2]
Za svaki ibadet i obred potreban je nijjet jer se sva djela vrednuju preman nijjetima – namjerama. Glavni nijjet je u mislima i srcu, a kod nas je u praksi i nijjet jezikom – riječima. Tako naš narod izgovara nijjet na sehuru za svaki dan posta a i za svaki namaz izgovara nijjet na svom ili arapskom jeziku. Podloga nijjeta za pojedine ibadete koji se čine jezikom i srcem jer poznati hadis:
إِنَّمَا الْأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ
„Djela se vrednuju prema nijjetima – namjerama...“[3]
U tradiciji naših muslimana, onih koji su više privrženi svojoj vjeri, osnovna svakodnevna obaveza je klanjanje namaza. Namaz je obavljan u kućama, u džamijama u džematu, na poljima, na putovanju i gdje god ih stigne vrijeme namaza. U mektebima su djeca prvo podučavana namazu i namaskim šartovima. Roditelji bi govorili hodži: „Nauči ti njega prvo da zna abdest uzeti i namaz klanjati, a ostalo šta stigne.“
Poslanik s.a.v.s. je rekao:
عَلِّمُوا الصَّبِيَّ الصَّلَاةَ ابْنَ سَبْعِ سِنِينَ وَاضْرِبُوهُ عَلَيْهَا ابْنَ عَشْرٍ
„Poučite dijete namazu kada bude imalo sedam godina, a naređujte mu ga kada bude imalo deset godina.“[4]
Muslimani znaju da je namaz stub vjere i prva obaveza za koju će se odgovarati na Sudnjem danu. On udaljava vjernika od kufra i najbolji je način zahvalnosti i pokornosti Allahu, dž.š. Namazom se postiže duhovna i tjelesna čistoća. I naši muslimani bi govorili za one koji ne klanjaju da su se poćafirili, a tako su smatrali i ashabi Poslanika, s.a.v.s., one koji napuste namaz:
كَانَ أَصْحَابُ مُحَمَّدٍ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ لَا يَرَوْنَ شَيْئًا مِنْ الْأَعْمَالِ تَرْكُهُ كُفْرٌ غَيْرَ الصَّلَاةِ
„Ashabi-drugovi Poslanika s.a.v.s. nisu ostavljanje ni jednog djela smatrali nevjerstvom osim namaza.“[5]
Prije nego navedem hadise koji govore o namazu kao obavezi i koji potvrđuju gore navedeno, navodim nekoliko stihova o namazu koji se mogu čuti na mevludima ili drugim prigodama da se uče ili recituju:
„Vjerska nam je obaveza najveća, namaz klanjat', to je dužnost najveća.
Najbliži je čovjek Bogu kad klanja i kad sedždu pred Allahom obavlja.
Namaz nam je stub islama, to znamo riječju, djelom treba to da tvrdimo.
Namazom se vjera čuva i štiti. Ko ne klanja, svoju vjeru on ništi.
Stroga nam je Allahova zapovjed, namaz klanjat', vjerno vršit' taj obred.
Brojni hadisi baš o tom govore, napustiti namaz gotov kufr je.“
U pogledu namaza Poslanik, s.a.v.s., je govorio:
اَلصَّلاَةُ عِمَادُ الدِّينِ، الصَّلاَةُ مِفْتَاحُ كُلِّ خَيْرٍ
„Namaz je stub vjere; namaz je ključ svakog dobra.“[6]
أَوَّلُ مَا يُحَاسَبُ بِهِ الْعَبْدُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ الصَّلاَةُ فَإِنْ صَلَحَتْ صَلَحَ سَائِرُ عَمَلِهِ وَإِنْ فَسَدَتْ فَسَدَ سَائِرُ عَمَلِهِ
„Prva stvar za koju će čovjek na Sudnjem danu polagati račun, je namaz. Pa, ako mu namaz bude dobar, bit će mu dobra i ostala djela, a ako mu namaz bude loš, loša su mu i ostala djela.“[7]
اَلصَّلَوَاتُ الْخَمْسُ وَالْجُمْعَةُ إِلَى الْجُمْعَةِ كَفَّارَاتٌ لِمَا بَيْنَهُنَّ
„Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu ono što je između njih.“[8]
إِنَّ بَيْنَ الرَّجُلِ وَبَيْنَ الشِّرْكِ وَالْكُفْرِ تَرْكَ الصَّلَاةِ
„Doista je između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja, ostavljanje namaza.“[9]
Autor: Ishak Sedić
[1] Muslim, Hanefijski fikh, Tuhmaz, Prijevod, Knjiga I , str. 229.
[2] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, str. 255.
[3] Buharija, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 561
[4] Tirmizi, - hasenun sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut Karalić, Knjiga II, str. 181.
[5] Tirmizi u poglavlju o imanu – sened sahih, Rijadussalihin, Nevevi, hadis br. 1080
[6] Taberani, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 968
[7] Taberani, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 169.
[8] Muslim, Hanefijski fikh, Tuhmaz, Prijevod, Knjiga I, hadis br. 233, str. 213.
[9] Muslim, Hanefijski fikh, Tuhmaz, Prijevod, Knjiga I, hadis br. 82, str. 212.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba