Hadiska podloga u običajima Bošnjaka: Halal i haram

O ovim djelima koja su u suprotnosti jedno drugom, često su u govoru i praksi muslimana našeg područja. Koliko puta se čuje: Ovo ti je halal, bilo da se radi o poklonu, sadaki ili redovnim davanjima.

 Isto tako se nastoji da se stekne opskrba za svakodnevni život na samo halalan - dozvoljen način. To je ustvari jedna od obaveza muslimana. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

طَلَبُ الْحَلاَلِ وَاجِبٌ عَلىَ كُلِّ مُسْلِمٍ

„Traženje halala (halal mala) je obaveza svakog muslimana.“[1]

U narodu ima izreka: Jedi halal a čuvaj se harama! Uvijek se prepričavalo i nagovještavalo dolazak teških vremena kada ljudi ne budu razlikovali haram od halala. To je i Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio:

يَأْتِي عَلَى النَّاسِ زَمَانٌ لَا يُبَالِي الْمَرْءُ مَا أَخَذَ مِنْهُ أَمِنَ الْحَلَالِ أَمْ مِنَ الْحَرَامِ

„Doći će vrijeme kada čovjeka neće zanimati šta uzima: da li je to halal ili haram.“[2]

Što se tiče harama, vjernici znaju da su to teški grijesi i da onaj ko upada u njih upropaštava se i na dunjaluku i na Ahiretu. Posljedice su da se dove ne uslišavaju, da se namaz ne prima, kao i drugi ibadeti i dobra djela. Evo nekoliko primjera:

ثُمَّ ذَكَرَ الرَّجُلَ يُطِيلُ السَّفَرَ أَشْعَثَ أَغْبَرَ يَمُدُّ يَدَيْهِ إِلَى السَّمَاءِ يَا رَبِّ يَا رَبِّ وَمَطْعَمُهُ حَرَامٌ وَمَشْرَبُهُ حَرَامٌ وَمَلْبَسُهُ حَرَامٌ وَغُذِيَ بِالْحَرَامِ فَأَنَّى يُسْتَجَابُ لِذَلِكَ

„...zatim je spomenuo raščupanog i prašnjavog čovjeka koji je već dugo vremena proveo na putu i koji je digao ruke k nebu govoreći: Gospodaru moj, a hrana mu haram, piće mu haram, odjeća haram, a to čime se nahranio na haram način je stekao. Kako tom čovjeku može biti uslišana dova?“[3]

Slušao sam pojedince kako govore tom i tom se ne prima namaz toliko vremena zbog tog i tog grijeha, o čemu imaju i hadisi Poslanika, s.a.v.s.:

مَنْ شَرِبَ مُسْكَرًا لَمْ يَقْبَلِ اللهُ لَهُ صَلاَةَ أَرْبَعِينَ يَوْمًا

„Onome ko pije alkohol, namaz neće biti primljen 40 dana.“[4]

مَنْ أَتَى عَرَّافًا فَصَدَّقَهُ بِمَا يَقُولُ لَمْ يُقْبَلْ لَهُ صَلَاةٌ أَرْبَعِينَ يَوْمًا

„Ko ode gataru i upita ga za neku stvar, ne prima mu se namaz 40 dana.“[5]

Neki od velikih grijeha i kazne za njih

Islamski učenjaci u posebnim djelima nabrojali su više od stotinu velikih grijeha i istakli da je jedini lijek učiniti tevbu/pokajanje, namiriti štetu ako je kome učinjena i tražiti halal za uvrede i uznemiravanja.

Od velikih grijeha vjernici se nastoje sačuvati i upozoravaju jedni druge da se ne upada u njih. Obično se distanciraju od počinioca tih grijeha. Za katila-ubicu govore on će u Džehennem, bježi od njega i čuvaj ga se. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

أَوَّلُ مَا يُقْضَى بَيْنَ النَّاسِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فِي الدِّمَاءِ

„Prvo za šta će se na Sudnjem danu suditi ljudima je krv (ubistvo).“[6]

كُلُّ ذَنْبٍ عَسَى اللهُ أَنْ يَغْفِرَهُ إِلَّا مَنْ مَاتَ مُشْرِكًا أَوْ قَتَلَ مُؤْمِنًا مُتَعَمِّدًا

„Za svaki grijeh ima nade da će biti oprošten od Allaha, osim širka i ubistva vjernika, namjerno.“[7]

Od velikih grijeha je i poslovanje sa kamatom, bilo uzimanje ili davanje istih, kao i davanje i uzimanje mita. I danas smo svjedoci žrtava kamatnog sistema gdje pojedinci grcaju u dugovima i kreditima i za koje otplaćuju rate njihovi žiranti. Posebno su u narodu bili omrženi lihvari i zelenaši koji su bezdušno pljačkali sirotinju. Poslanik s.a.v.s. je upozorio:

مَا مِنْ قَوْمٍ يَظْهَرُ فِيهِمُ الرِّبَا إِلَّا أُخِذُوا بِالسَّنَةِ وَمَا مِنْ قَوْمٍ يَظْهَرُ فِيهِمُ الرُّشَا إِلَّا أُخِذُوا بِالرُّعْبِ

„Narod, koji posluje s kamatom, nastradaće od gladi; a narod u kojem se ukorijenilo podmićivanje, biće obuzet strahom.“[8]

Za sudije narod govori kako je to teško raditi, kako je to velika odgovornost, kako će oni nepravedni u Džehennem itd. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَنْ وَلِيَ الْقَضَاءَ أَوْ جُعِلَ قَاضِيًا بَيْنَ النَّاسِ فَقَدْ ذُبِحَ بِغَيْرِ سِكِّينٍ

„Ko bude imenovan, ili postavljen za sudiju ljudima, taj je zaklan bez noža.“[9]

„Naš musliman je vrlo karakteran, riječ mu je sveta, pa uvijek održi obećanje, laž mrzi nadasve, a ni siromah neće ukrasti jer je to čovjeku nedostojno.“[10]

I obični narod prepoznaje i osuđuje spletkaroše, smutljivce, one koji obmanjuju i tuđe imetke bespravno uzimaju. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

اَلْمَكْرُ وَالْخَدِيعَةُ فِي النَّارِ

„Spletkarenje, prevara i pronevjera će u vatru.“[11]

Iskreni vjernici se čuvaju od laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, zavidnosti, mržnje, jer sve to razara i upropaštava međuljudske odnose i zajednicu muslimana. Oni koji se upuštaju u ove harame, čeka poniženje i bolna kazna. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

إِيَّاكُمْ وَالْكَذِبَ فَإِنَّ الْكَذِبَ مُجَانِبٌ لِلْإِيمَانِ

„Čuvajte se laži, jer je laž oprečnost vjeri.“[12] I narod govori: U laži su kratke noge. Kada se sazna za nekog da hoće slagati, ne vjeruje mu se ni kada istinu govori.

مَنِ اغْتِيبَ عِنْدَهُ أَخُوهُ الْمُسْلِمُ فَلَمْ يَنْصُرْهُ وَهُوَ يَسْتَطِيعُ نَصْرَهُ أَذَلَّهُ اللهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ

„Onoga, kod koga se ogovara njegov brat musliman, a on mu ne pomogne (ne uzme ga u zaštitu) iako je to mogao, Allah će poniziti i na ovom i na budućem svijetu.“[13] Koliki je tek grijeh onih što ogovaraju, kada je ovolika obaveza da se to spriječi.

لَا يَدْخُلُ الْجَنَّةَ نَمَّامٌ

„Neće ući u Džennet onaj ko prenosi tuđe riječi.“[14] To su oni za koje se kaže čula kazala, u kojima ništa ne može ostati u povjerenju, a da ne prenose drugima.

اَلْغِلُّ وَالْحَسَدُ يَأْكُلُ الْحَسَنَاتِ كَمَا تَأْكُلُ النَّارُ الْحَطَبَ

„Mržnja i zavidnost uništavaju dobra djela, kao što vatra uništava drva.“[15] I pored ovog jasnog upozorenja Poslanika, s.a.v.s., zavidnost i zloba traju kao hronična bolest našeg naroda. Kaže se: Bošnjak-musliman će oprostiti sve svome bratu osim uspjeha. Nažalost, iz zavidnosti javlja se mržnja, a mržnja prelazi u nasilje sa nesagledivim posljedicama za muslimane. Iskreni vjernici su svjesni ovih harama i zabranjenih stvari o kojima govori Kur`an i Hadis. Kod slabih muslimana, ovi grijesi i drugi razni poroci su nažalost uveliko prisutni, sa nadom da će se stanje popraviti.

I kod najveće ljutnje, nesporazuma i svađe, nije dozvoljeno napustiti svoga brata muslimana više od tri dana. Mnogi ahbabi i međusobno i u svojim porodicama vodili su računa o ovome roku i za taj period otjerali bi šejtana i jedni drugima bratski prilazili i mirili se, kao da ništa nije ni bilo među njima. Muhamed, s.a.v.s., je rekao:

لَا يَحِلُّ لِمُسْلِمٍ أَنْ يَهْجُرَ أَخَاهُ فَوْقَ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ يَلْتَقِيَانِ فَيُعْرِضُ هَذَا وَيُعْرِضُ هَذَا وَخَيْرُهُمَا الَّذِي يَبْدَأُ بِالسَّلَامِ

„Muslimanu nije dozvoljeno da ne priča sa svojim bratom više od tri dana, da se, kada se sretnu, jedan drugog izbjegavaju. Najbolji je onaj koji prvi nazove selam.“[16]

Autor: Ishak Sedić

[1] Taberani, sa dobrim senedom, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, br. 591., str. 370.

[2] Buharija, Nesai, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, hadis br. 597., str. 373.

[3] Muslim, Tirmizi, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, hadis br. 590., str. 370.

[4] Taberani, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1652.

[5] Muslim, Veliki grijesi, Prijevod Fuad Sedić, str. 221.

[6] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga II, hadis br. 1022., str. 103.

[7] Hakim, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1178.

[8] Ahmed,- hasen

[9] Tirmizi, - hasen garib, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod M. Karalić, Knjiga IV, hadis br. 1344., str. 235.

[10] Život i običaji muslimana, Antun Hangi, str. 29.

[11] Ebu Davud, Veliki grijesi, Prijevod Fuad Sedić, str. 226.

[12] Ahmed, Ebu Šejh, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 605.

[13] Ebu Dunja, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1561.

[14] Buharija i Muslim, Rijadussalihin, En-Nevevi Ed-Dimiški, hadis br. 1536.

[15] Ibnu Sarsari, - hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 573.

[16] Buharija, Muslim, Ahmed, i Bejheki.

Keywords & Tags

Contact Us