Hadiska podloga u običajima Bošnjaka: Dužnosti roditelja prema djeci

Kada dođe vijest da je neko u familiji ili rodbini dobio novorođenče, prvo što pitaju je: Je li živo i zdravo, je li sve prošlo bez problema, jesu li dobro i mama i djete, itd.

Zahvala Allahu na novorođenčetu

كَانَتْ عَائِشَةُ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا إِذَا وُلِدَ فِيهِمْ مَوْلُودٌ يَعْنِي فِي أَهْلِهَا لَا تَسْأَلُ غُلامًا وَلا جَارِيَةً تَقُولُ خُلِقَ سَوِيًّا فَإِذَا قِيلَ نَعَمْ قَالَتِ الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

„Aiša, kad bi se u njenoj porodici rodilo dijete, ne bi pitala da li je muško ili žensko, već da li je zdravo. Kad bi joj potvrdno odgovorili, kazala bi: El-hamdu lillahi rabbil alemin – Hvala Allahu Gospodaru svjetova.“[1]

Nadijevanje lijepog islamskog imena i učenje ezana

Velika je radost za roditelje, majke i djedove i ostalu familiju rađanje djece, dolazak nove mlade generacije. Od rođenja djeteta već prvih dana slijede obaveze prema novorođenčetu. Sedmi, četrnaesti ili dvadeset prvi dan po rođenju, nadijeva se djetetu lijepo islamsko ime, kolje kurban (akika), šiša glava djeteta i daje sadaka. Najčešća imena naše djece su turskog, arapskog ili perzijskog porijekla, koja imaju lijepo značenje. Imaju knjige muslimanskih imena i njihovih značenja, pa je velika mogućnost izbora lijepih imena. Kada se nadijeva ime uči se ezan u desno, a ikamet u lijevo uho i prouči prigodna dova. Sa mesom kurbana - akike, počaste se prisutni i siromašni. Što se tiče lijepih islamskih imena Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّكُمْ تُدْعَوْنَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِأَسْمَائِكُمْ وَأَسْمَاءِ آبَائِكُمْ فَأَحْسِنُوا أَسْمَاءَكُمْ

„Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i imenima vaših očeva. Zato, nadijevajte vašoj djeci lijepa imena.“[2]

Kod nas se održavaju lijepa starinska imena: Omer, Hasan, Mustafa, Osman, Salih, Ibrahim, Alija, itd. Veoma često se nadijeva ime Muhammed, ime zadnjeg Allahovog poslanika. U hadisu stoji:

تَسَمَّوْا بِاسْمِي وَلَا تَكَنَّوْا بِكُنْيَتِي فَإِنِّي أَنَا أَبُو الْقَاسِمِ

„Nadijevajte moje ime, ali ne koristite moj nadimak, jer samo sam ja Ebul-Kasim.“[3]

Praktikuju se imena ashaba, poslanika, učenjaka, kao i imena koja počinju sa „abd“. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّ أَحَبَّ أَسْمَائِكُمْ إِلَى اللهِ عَبْدُ اللهِ وَعَبْدُ الرَّحْمَنِ

„Allahu su od vaših imena najdraža: Abdullah i Abdurrahman.“[4]

مَنْ وُلِدَ لَهُ وَلَدٌ فَأَذَّنَ فيِ أُذُنِهِ الْيُمْنىَ وَأَقَامَ فيِ الْيُسْرَى لَمْ تَضُرُّهُ أُمُّ الصِّبْيَانِ

„Kome se rodi dijete, neka mu prouči ezan u desno uho i ikamet u lijevo uho, pa mu neće nauditi šejtanovo djelovanje.“[5]

Zanimljivo je da roditelji i porodica često skraćuju imena, pa čak koriste i nadimke. I o tome imaju hadisi:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا قَالَتْ قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَا عَائِشَ هَذَا جِبْرِيلُ يُقْرِئُكِ السَّلَامَ قَالَتْ وَعَلَيْهِ السَّلَامُ وَرَحْمَةُ اللهِ قَالَتْ وَهُوَ يَرَى مَا لَا أَرَى

„Aiša priča: Allahov Poslanik s.a.v.s. reče – Ajšo, evo Džibril te selami! Neka je i na njega Allahov mir i milost, odgovorih. On je vidio ono što ja nisam.“[6]

Što se tiče nadimaka, važno je da ne budu ružnog značenja:

أَنَّ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا قَالَتْ يَا نَبِيَّ اللهِ أَلا تُكَنِّينِي فَقَالَ اكْتَنِي بِابْنِكِ يَعْنِي عَبْدَ اللهِ بْنَ الزُّبَيْرِ فَكَانَتْ تُكَنَّى أُمَّ عَبْدِ اللهِ

„Aiša reče: Allahov Poslaniče, zar mi nećeš dati nadimak? Uzmi nadimak po svom sinu, odgovori Alejhisselam, misleći na Abdullaha b. Ez-Zubejra. I dobila je nadimak Ummu Abdullah.“[7]

Akika – klanje kurbana za novorođenče

Tradicija je i kod naših muslimana da se za novorođenče kada se nadijeva ime istovremeno kolje kurban – akika. Također mu se šiša kosa i na ime toga podijeli sadaka siromašnima. Sve je to u cilju zdravlja i napretka djeteta, sačuvanosti od bolesti i nesreća, pokornosti Bogu i poslušnosti roditeljima. Muhammed, s.a.v.s., je rekao:

كُلُّ غُلَامٍ رَهِينَةٌ بِعَقِيقَتِهِ تُذْبَحُ عَنْهُ يَوْمَ سَابِعِهِ وَيُحْلَقُ وَيُسَمَّى

„Svako dijete je zalog svoje akike (kurbana). Ona se kolje za njega sedmog dana. Na taj dan mu se daje ime i šiša glava.“[8]

Tahnik

Naše nene su praktikovale novorođenčadi (bebama) sažvakanim hurmama potrti desni radi jačanja istih. Taj čin se zove tahnik i to je jedan od sunneta Poslanika s.a.v.s.:

عَنْ أَبِي مُوسَى رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ وُلِدَ لِي غُلَامٌ فَأَتَيْتُ بِهِ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَسَمَّاهُ إِبْرَاهِيمَ فَحَنَّكَهُ بِتَمْرَةٍ وَدَعَا لَهُ بِالْبَرَكَةِ وَدَفَعَهُ إِلَيَّ وَكَانَ أَكْبَرَ وَلَدِ أَبِي مُوسَى

„Ebu Musa priča: Rodio mi se sin, pa ga odnesoh Poslaniku s.a.v.s. i on mu dade ime Ibrahim, sažvakanom hurmom potra mu desni, zamoli Allaha da ga blagoslovi, te mi ga vrati. To je bilo najstarije Ebu Musaovo dijete.“[9]

Sunećenje muške djece

Ovaj sunnet datira još od Ibrahima a.s. i gotovo sto procentualno se praktikuje kod svih muslimana, pa tako i kod muslimana naših krajeva. Obred sunećenja rade berberi, lica osposobljena za taj čin. Danas to obično rade ljekari. To je posebno svečan čin kada se poziva rodbina, komšije i prijatelji. Poslanik s.a.v.s. je rekao:

اِخْتَتَنَ إِبْرَاهِيمُ عَلَيْهِ السَّلَامِ بَعْدَ ثَمَانِينَ سَنَةً وَاخْتَتَنَ بِالْقَدُومِ

„Ibrahim a.s. se osunetio kada je imao osamdeset godina.“[10]

Kod svečanosti sunećenja prisutni daju hedije djeci koja se sunete, a domaćini ih časte ručkom. Slično je bilo i u vrijeme Poslanika:

عَنْ سَالِمِ قَالَ: خَتَنَنِي ابْنُ عُمَرَ أَنَا وَنُعَيْمًا فَذَبَحَ عَلَيْنَا كَبْشًا فَلَقَدْ رَأَيْتُنَا وَإِنَّا لَنَجْذُلُ بِهِ عَلَى الصِّبْيَانِ أَنْ ذَبَحَ عَنَّا كَبْشًا

„Salim kazuje: Ibnu Omer osuneti mene i Nua'jma pa tom prilikom zakla ovna. Poslije smo se hvalisali među ostalom djecom kako je zbog nas zaklan ovan.“[11]

Osim što je sunećenje vjerski obred i vidan znak pripadnosti islamu, tim činom se postiže čistoća i otklanja opasnost od polnih i drugih bolesti. Zato to praktikuju i mnogi nemuslimani iz zdravstveno higijenskih razloga. A da je muslimanima ovo vjerska obaveza, vidi se iz narednog hadisa:

عَنِ ابْنِ شِهَابٍ قَالَ: كَانَ الرَّجُلُ إِذَا أَسْلَمَ أَمَرَ بِالْاِخْتِتَانِ وَإِنْ كَانَ كَبِيرًا

„Kad bi neko primio islam (od muškaraca), bilo bi mu naređeno da se osuneti, makar bio i stariji.“[12]

Što se tiče ženske djece kod nas je običaj da im se probiju uši, radi nošenja nakita (menđuša), kao ukras ženama. Taj čin su radile naše tetke i nane, a sad to praktikuju lica koja prodaju nakit. U fetvama Kasi hana, jednog od pravnika hanefijske pravne škole piše: „Nije pokuđeno probušiti uši djevojčicama, jer su Arapi to činili u predislamskom periodu, a Poslanik s.a.v.s. nije im to osuđivao.“

Odgoj i obrazovanje djece

Dok su još mala djeca, roditelji o njima vode maksimalnu brigu i uče dove koje ih kasnije prate kroz čitav život. „Stariji su u obraćanju mlađima, osobito roditelji prema djeci učili dove i blagosivali svoju djecu: Bog te blagoslovio, Bog ti dao svako dobro, Bog te na hajr okrenuo, živ i zdrav bio, živ bio svojoj majci, zdrav i živ bio svojim roditeljima, Bog ti dao što god od Njega isko, itd.“[13]

Evo jedne kur'ansko-hadiske dove roditelja za djecu: „Gospodaru, ja Te molim, učini mi djecu radošću mojih očiju i srca. Molim Te, Veliki Allahu, uputi ih na Pravi put i učini ih pokornim Tebi i poslušnim nama, njihovim roditeljima. Učini ih nosiocima, pomagačima i sljedbenicima Tvoje vjere i Sunneta Tvoga poslanika Muhammeda s.a.v.s.. Gospodaru, sačuvaj me da ih se zastidim i na dunjaluku i na Ahiretu i daj mi da zbog njih osjetim samo ponos, o Gospodaru svjetova.“[14]

Znali su naši preci, naše majke i očevi, da je neophodno halal imovinom hraniti i izdržavati svoju porodicu. Evo kako to stihovi jednog nepoznatog autora govore:

Jer kroz odgoj najlakše je poznati

U kog je dobar otac i mati.

Nek' se za to svaka majka pobrine,

Iz halala nek dječicu podigne.

Od halala dobra djeca nastaju,

I kroz život dobri ljudi postaju.

U našim porodicama puno se čini u pogledu odgoja i vjerskog obrazovanja naše djece. Djeca se redovno šalju u mekteb, da uče o svojoj vjeri. Abdulvehab Ilhamija to navodi u ovom stihu:

„Hajde sinak ti uči. Po sokaci ne trči. Svoju vjeru nauči. To je nimet najveći.“

O važnosti odgoja djece Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَا نَحَلَ وَالِدٌ وَلَدًا أَفْضَلَ مِنْ أَدَبٍ حَسَنٍ

„Nije nijedan roditelj ostavio svome djetetu ništa ljepše od lijepog odgoja.“[15]

لَيْسَ أَحَدٌ مِنْ أُمَّتِي يَعُودُ ثَلاَثَ بَنَاتٍ أَوْ ثَلاَثَ أَخَوَاتٍ فَيُحْسِنُ إِلَيْهِنَّ إِلاَّ كُنَّ لَهُ سِتْرًا مِنَ النَّارِ

„Ko odhrani i odgoji tri kćeri, ili tri sestre i sa njima lijepo bude postupao, to će mu biti zaštita od džehenemske vatre.“[16]

Naši roditelji se maksimalno zalažu da ispune obaveze prema svojoj djeci koje je i Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u narednom hadisu:

إِنَّ مِنْ حَقِّ الْوَلَدِ عَلىَ وَالِدِهِ أَنْ يُعَلِّمَهُ الْكِتَابَةَ وَأَنْ يُحْسِنَ اسْمَهُ وَأَنْ يُزَوِّجَهُ إِذَا بَلَغَ

„Obaveza je roditelja prema djetetu: da mu dadnu lijepo ime, da ga školuju, da ga ožene, odnosno udaju, kada postane punoljetno.“[17]

Autor: Ishak Sedić

[1] Bejheki, Taberani, Buhariu El-Edebul-mufredu,Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.1249

[2] Buharija, Ebu Davud, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 470.

[3] Buharija, Muslim, Ahmed, El-Edebul-mufreduKnjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.830

[4] Muslim, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 411.

[5] Ibnu Sunni od Hasana Ibn Alije, Šua'bul-iman, 6/389, Fikhussunne, Es-Sejjid Sabik,Prijevod, Knjiga II,str.42

[6] Buharija, Muslim, Nesai, Ahmed, Darimi, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.821

[7] Ebu Davud, Ibnu Madždže,Buhari u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.845.

[8] Buharija, Muslim i dr., Fikhussunneh, Es-Sejjid Sabik, Prijevod Knjiga II, str.40.

[9] Buharija, Muslim, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.834.

[10] Buharija, Muslim, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.1110.

[11] Ibnu Ebi Šejbe, Buharija u Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza,hadis br. 1239.

[12] Buharija u Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.1245.

[13] Mehmed - beg Kapetanović Ljubušak, Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini,Drugo dopunjeno izdanje, Sarajevo 1989., Enver Mulahalilović, str. 190.

[14] Sto najljepših dova Kur'ana i sunneta, Sanin Musa, Izdavač El-Kelimeh, Novi Pazar 2009. str. 95.

[15] Tirmizi i Hakim, - hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 734.

[16] Bejheki, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1346.

[17] Ibnu Nedždžar, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 549.

Keywords & Tags

Contact Us