Kod muslimana zasnivanje braka je obaveza, jer je to uslov za čist moralni život.
Čestitost, moralnost i vjernost bračnih drugova je svetost. Dužnosti i prava bračnih drugova međusobno se upotpunjavaju. Omladina se na vrijeme usmjerava da osnuje brak, da se šeriatski vjenčaju i da tako sačuvaju svoju čast i moralnu čistoću. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
تَنَاكَحوُا تَكَاثَروُا فَإِنِّي أُبَاهِي بِكُمُ الْأُمَمَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ
„Ženite se i množite, jer ja ću se na Sudnjem danu ponositi vašom brojnošću.“[1]
Prije ženidbe treba vidjeti i bolje upoznati svog budućeg bračnog druga. Poznati su ašikluci mladića i djevojaka kod nas. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
اُنْظُرْ إِلَيْهَا فَإِنَّهُ أَحْرَى أَنْ يُؤْدَمَ بَيْنَكُمَا
„Vidi je, jer ćete se tako najbolje i najduže zbližiti.“[2] Kroz ovo upoznavanje da se otkriti koliko imaju toga zajedničkog, koliko im se naravi podudaraju, kolike su simpatije jednog prema drugom itd. Kod ašikovanja mladići su imali korektan odnos da ne idu djevojci koju je zagledao njegov prijatelj. Poslanik, s.a.v.s., je također rekao:
اَلْمُؤْمِنُ أَخُو الْمُؤْمِنِ فَلَا يَحِلُّ لِلْمُؤْمِنِ أَنْ يَبْتَاعَ عَلَى بَيْعِ أَخِيهِ وَلَا يَخْطُبَ عَلَى خِطْبَةِ أَخِيهِ حَتَّى يَذَرَ
„Vjernik je vjerniku brat. Zato mu nije dozvoljeno nadmetati se na kupovinu svoga brata, niti zaručivati osobu koju je zaručio njegov brat, sve dok sam ne odustane.“[3]
Kada se oženi mladić i kada dovede mladu, nema intimnosti dok se šeriatski ne vjenčaju. Ranije su šerijatska vjenčanja obavljali kadije, a sada to čine imami, kod kuće mladenaca, u prostorijama Medžlisa, ili u džamiji, što je sve češća praksa. Poslanik, s.a.v.s., kaže:
أَعْلِنُوا هَذَا النِّكَاحَ وَاجْعَلُوهُ فِي الْمَسَاجِدِ وَاضْرِبُوا عَلَيْهِ بِالدُّفُوفِ
„Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga popratite ga udaranjem u defove.“[4] U hadisu se spominju defovi, što bi za naše prilike bila tradicionalna narodna muzika, ili učenje ilahija, što je već uobičajeno.
Prije šeriatskog vjenčanja, provjeri se da li mlada ima pristanak roditelja ili staratelja. To su u međuvremenu obavile mirdžije iz porodice mladoženje, koji su u međuvremenu posjetili porodicu od mlade. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
لَا نِكَاحَ إِلَّا بِوَلِيٍّ
„Nema braka bez pristanka staratelja.“[5]
Kod naših muslimana su uređeni porodični odnosi i institucija braka se maksimalno poštuje i čuva. Bračni drugovi se međusobno uvažavaju, vole, poštuju i pomažu. Poštuju prava i izvršavaju dužnosti bračnih drugova.
Kako se muževi trebaju ophoditi prema svojim supragama Poslanik s.a.v.s. je govorio:
إِنَّ الْمَرْأَةَ خُلِقَتْ مِنْ ضِلْعٍ وَإِنَّكَ إِنْ تُرِدْ إِقَامَةَ الضِّلْعِ تَكْسِرْهَا فَدَارِهَا تَعِشْ بِهَا
„Zaista je žena stvorena od rebra i ako hoćeš to rebro da ispraviš (pod tim se podrazumijeva ispravljanje ženinih ćudi), slomićeš ga, pa ophodi se prema njoj blago i živjećeš s njom lijepo.“[6]
أَعْظَمُ النَّاسِ حَقًّا عَلَى الْمَرْأَةِ زَوْجُهَا وَأَعْظَمُ النَّاسِ حَقًّا عَلَى الرَّجُلِ أُمُّهُ
„Osoba koja ima najveća prava nad ženom je njen muž, a osoba koja ima najveća prava nad muškarcem je njegova majka.“[7]
Što se tiče pokornosti i obaveza žena prema svojim muževima, Poslanik s.a.v.s. je rekao:
أَيُّمَا امْرَأَةٍ مَاتَتْ وَزَوْجُهَا رَاضٍ عَنْهَا دَخَلَتِ الْجَنَّةَ
„Žena koja umre, a njen muž bude s njom zadovoljan, ući će u Džennet.“[8]
اُنْظُرِي أَيْنَ أَنْتِ مِنْهُ فَإِنَّمَا هُوَ جَنَّتُكِ وَنَارُكِ
„(Ženo!) Pazi kakvo mjesto imaš kod svog muža, jer znaj, on ti je i Džennet i Džehennem!“[9]
Allah, dž.š., je usadio među bračne drugove ljubav, milosrđe, razumijevanje i slogu. Bračni drugovi su dužni da ispunjavaju dužnosti jedno prema drugom i daju prava koja im pripadaju. Muž preuzima obavezu izdržavanja porodice, tj. supruge i djece. Iako mu je to obaveza, to mu se istovremeno piše i u dobra djela. Muhammed, s.a.v.s., je rekao:
مَنْ أَنْفَقَ نَفَقَةً عَلَى أَهْلِهِ وَهُوَ يَحْتَسِبُهَا كَانَتْ لَهُ صَدَقَةً
„Ko potroši bilo šta za svoju porodicu, nadajući se nagradi kod Allaha, to će mu biti sadaka.“[10]
Pošto je žena nježnija, i zbog činjenice da samo ona može biti majka, kćerka, supruga, sestra, a to su velike uloge, dužnost je muža da se prema njoj odnosi pažljivo i ljubazno. Poslanik, s.a.v.s., je poručio:
اِسْتَوْصُوا بِالنِّسَاءِ خَيْرًا
„Lijepo se odnosite prema ženama.“[11]
Žene mogu biti najveće dobro ovoga svijeta ako su dobre, čestite i poslušne, ili najveće iskušenje, ako su upale u šejtanske spletke. Kod nas, u našim porodicama, srećemo i jedne i druge primjere, pa za jedne kažu kako ima dobru i čestitu ženu, a za druge kako se je nabelajio za čitav život sa svojim bračnim drugom. Poslanik, s.a.v.s., je nagovijestio da će biti tako:
إِنَّ الدُّنْيَا كُلَّهَا مَتَاعٌ وَخَيْرُ مَتَاعِ الدُّنْيَا الْمَرْأَةُ الصَّالِحَةُ
„Cio ovaj svijet (život) je privremeno uživanje, a najbolji užitak (dunjalučko zadovoljstvo) je dobra i poštena žena.“[12]
مَا تَرَكْتُ بَعْدِي فِي النَّاسِ فِتْنَةً أَضَرَّ عَلَى الرِّجَالِ مِنَ النِّسَاءِ
„Iza sebe muškarcima nisam ostavio veću smutnju i iskušenje od žena.“[13]
Kod naših muslimana nema ženidbe bez svatova, zvanica, vjenčanja i večere za goste. Na to veselje i gozbu odaziva se brojna rodbina, komšije i prijatelji, znajući da im je obaveza odazvati se. Obično se zamjeri i uhatori ako ko ne bude pozvan ili ako se pozvani ne odazove. Poslanik, s.a.v.s., je Abdurrahmanu b. Avfu povodom ženidbe rekao:
بَارَكَ اللهُ لَكَ أَوْلِمْ وَلَوْ بِشَاةٍ
„...neka ti Allah blagoslovi (brak), priredi gozbu, pa makar jednu ovcu.“[14]
اِئْتُوا الدَّعْوَةَ إِذَا دُعِيتُمْ
„Otiđite na gozbu kada budete pozvani.“[15]
Što se tiče razvoda braka, kod naših muslimana se to veoma rijetko događa. To se smatra kao sramota i za jednu i za drugu familiju ako bi došlo do razvoda. Moraju biti duboki razlozi, pa da se tako nešto desi. Imam lično iskustvo, da od preko 250 šeriatskih vjenčanja koje sam obavio, veoma zanemarljiv procenat je bilo razvedenih. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
أَبْغَضُ الْحَلَالِ إِلَى اللهِ تَعَالَى الطَّلَاقُ
„Allahu najmrže a ipak dozvoljeno djelo je razvod braka.“[16]
Autor: Ishak Sedić
[1] Abdurrezak, - daif, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 343.
[2] Tirmizi, - hasen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod, Mahmut Karalić, Knjiga IV, hadis br. 1095., str. 7.
[3] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, hadis br. 800., str. 652.
[4] Tirmizi, - hasen garib, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod Mahmut Karalić, Knjiga IV, str.9, br. 1097.
[5] Tirmizi, - hasen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod Mahmut Karalić, Knjiga IV, str.19, br. 1109.
[6] Ibnu Hibban, Ahmed, Hakim – sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 224.
[7] Hakim – sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 137.
[8] Hakim – hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 183.
[9] Taberani – hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 628.
[10] Buharija, Muslim, Ahmed, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br.743.
[11] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, hadis br. 844., str. 681.
[12] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, hadis br, 797., str. 650.
[13] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga III, hadis br. 2067., str. 522.
[14] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod M. Karalić, Knjiga IV, hadis br. 1102., str. 12.
[15] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod M. Karalić, Knjiga IV, hadis br. 1106., str. 15.
[16] Ebu Davud, Ibnu Madže, Hakim, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br.8.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba