Grijeh 5: Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitābu-l-kebāir) III dio

U ovom i narednih nekoliko priloga donosimo listu velikih grijeha koju je sačinio istaknuti islamski učenjak Šemsuddin ez-Zehebi, u svom čuvenom djelu Kitābu-l-kabāir (Knjiga o velikim grijesima), koje se inače smatra najpoznatijim djelom koje je tretiralo problematiku velikih grijeha.

32. Uzimanje i davanje mita. Ovo je izuzetno težak grijeh jer se njime nanosi nepravda ljudima. Zato Allahov Poslanik, a.s., upozorava da će onaj ko bude uzimao mito biti stanovnik Vatre! I letimičan pogled u naše današnje društvo dovoljan je da se osvjedoči da je razlog brojnih društvenih poremećaja i anomalija upravo mito, ili drugačije kazano, korupcija putem koje ljudi dolaze do određenih pozicija i povoljnosti na osnovu kojih ostvaraju svoje lične interese nanoseći ogromnu štetu općim interesima.
33. Oponašanje muškaraca od strane žena i oponašanje žena od strane muškaraca. Ez-Zehebi je u knjizi pojasnio da ovo oponašanje (tešebbuh) obuhvata govor, oblačenje i ponašanje. Allah Uzvišeni je sve stvorio u paru i, nema sumnje da današnji način života, u kojem muškarci oponašaju žene i obratno, kao posljedicu ima enormno širenje homoseksualnosti, lezbijstva i drugih anomalija i poremećenosti.
34. Čovjek koji odobrava svojoj ženi nemoralno ponašanje. Allahov Poslanik takvu osobu naziva "dejjūs" i upozorava da takav neće ući u Džennet! "Trojici je Allah zabranio ulazak u Džennet: notornom pijanici, onome ko je neposlušan svojim roditeljima i dejjūsu, tj. onome ko odobrava nemoralno ponašanje svojoj ženi." Ovaj hadis je vjerodostojan, prenose ga Ahmed u Musnedu, En-Nesai u Sunenu i drugi hadiski autoriteti. O ovome bi trebali razmisliti svi, posebno oni kojima je svejedno što njihove žene i kćeri (s obzirom da pojam ehl koji je spomenut u hadisu obuhvata i njih) izlaze razgolićene i izazovno odjevene, jer termin dejjus svakako obuhvata i njih, s obzirom da je razgolićenost žena jedan od ključnih faktora koji uzrokuju razvrat i nemoral.
35. Formalno oženiti ženu a zatim je razvesti da bi postala dozvoljena prethodnom mužu. Ovakav postupak je strogo zabranjen u hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od uvjeta valjanosti braka je da se u brak stupa na neograničeno vrijeme (te'bid).
36. Nečuvanje od mokraće prilikom vršenja nužde. U sahih predaji se navodi da je Allahov Poslanik, a.s, jednom prilikom naišao pored nekog kabura pa je zastao i rekao da se čovjek koji je u njemu zakopan kažnjava upravo zbog toga što nije vodio računa o mokraći prilikom vršenja nužde. Mokraća je nedžaset/nečistoća koja prlja veš i odjeću pa se u takvoj odjeći ne može obaviti namaz.
37. Rijāluk, tj. činjenje dobrih djela radi toga da bi se pokazalo pred ljudima a ne radi Allahovog zadovoljstva. Ovaj grijeh čini ništavnim čovjekova djela jer je jedan od temeljnih uvjeta za primanje djela iskrenost (ihlas), tj. da čovjek tim djelom želi postići Allahovo zadovoljstvo. Rijaluk je veoma opasna bolest i to je izrazita osobina munafika (licemjera).
38. Sticanje znanja isključivo radi dunjaluka i prikrivanje znanja (kitmānu-l-'ilm). Prvi imperativ islama je: Ikre, bismi Rabbike! Čitaj, s imenom svoga Gospodara koji stvara! Iskreni vjernik svakim svojim postupkom i djelom nastoji postići zadovoljstvo svoga Gospodara. Tako je i kada je u pitanju sticanje znanja, on to čini kako bi ovaj svijet izgrađivao shodno Božijem redu i planu. U Kur'anu se posebno prijeti onima koji, zarad nečijeg hatara i prohtjeva, budu prikrivali (tajili) nešto od onoga što je Allah, dž.š., objavio. Nažalost, u današnjem vremenu postoje ljudi koji su nosioci visokih vjerskih zvanja i diploma a koji, zarad dunjalučkih interesa, prikrivaju određene vjerske istine i propise. Takvima se u Kur'anu časnom prijeti da ih na Budućem svijetu čeka bolna kazna i poniženje. (Vidjeti npr. 159. ajet sure El-Bekare).
39. Pronevjera povjerenog emaneta. Ovo je, inače, svojstvo munafika, kao što je to pojasnio Allahov Poslanik, a.s., u poznatom hadisu: "Ajetu-l-munafiki selasun… Tri su pokazatelja da je neko munafik: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri." Poslovi koje je čovjek preuzeo su emaneti i za njihovo propisno i korektno obavljanje čovjek ima veliku odgovornost. Neobavljanje tih poslova pošteno spada u velike grijehe. Povjereni emaneti obuhvataju veoma široko područje, zapravo cjelokupni ljudski život i djelovanje, pa o tome treba dobro povesti računa.
40. Prigovaranje za učinjeno dobročinstvo. To je, po slovu Kur'ana, zabranjeno jer se time poništava sevap (nagrada) za učinjeno djelo. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet. (El-Bekare, 264) Prigovaranje za učinjeno djelo je osuđeno i u hadisima Allahovog Poslanika.
41. Poricanje da je sudbina određena. Ovo pitanje se tiče same suštine islamskog vjerovanja. Inače, negiranje bilo kojeg islamskog ili imanskog šarta je ne samo veliki grijeh, već je to grijeh koji izvodi iz vjere. Allah da nas sačuva!
42. Prisluškivanje onoga što ljudi taje i ne žele da se čuje. To se naziva uhođenjem (tedžessus) i to je u Kur'anu strogo zabranjeno. Činjenjem ovoga grijeha narušavaju se međuljudski odnosi i izaziva smutnja.
43. Prenošenje tuđih riječi. U islamskim izvorima to se naziva nemimet, a Poslanik, a.s., je rekao "da u Džennet neće uči nemmam (onaj ko prenosi tuđe riječi)." Ez-Zehebi pojašnjava da se s ovim misli na onoga koji prenosi tuđe riječi s ciljem da izazove smutnju i nered među ljudima. Općenito, prenošenje tuđih riječi je veoma pokuđeno. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Dovoljno je čovjeku grijeha da govori sve ono što čuje (tj. da prenosi tuđe riječi)."
44. Proklinjanje, tj. reći nekome da je proklet jer je to izvođenje iz Allahove milosti a to nije dozvoljeno jer postoji mogućnost da se ta osoba pokaje i umre kao musliman. Ez-Zehebi pojašnjava da je dozvoljeno proklinjati uopćeno, bez spominjanja imena, kao npr. da se kaže: "Allah je prokleo kafire, zulumćare i sl."
45. Prevara i neispunjavanje ugovora. Prevara ima brojne oblike i zabranjena je u svakom pogledu. Svjesno neispunjavanje ugovora spada u prevaru. To je, inače, osobina munafika i veoma težak veliki grijeh jer se na taj način uzima tuđi hakk.
46. Vjerovanje vračaru i astrologu. U vezi s ovim postoje brojni hadisi u kojima Allahov Poslanik, a.s., upozorava na opasnost odlaska onima koji se bave vračanjem i proricanjem sudbine. U jednom hadisu se veli: "Ko ode gataru pa ga upita za nešto, takvom se ne prima namaz četrdeset dana!" (Prenosi Muslim u Sahihu) U drugoj verziji ovog hadisa stoji: "Onaj ko ode vračaru pa mu povjeruje u ono što govori, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu, a.s." (Prenosi Ebu Davud u Sunenu) Dakle, ako je odlazak vračaru (gataru) tako velik prijestup, koliko je tek onda pogubno bavljenje gatanjem i proricanjem sudbine. Te negativne pojave, nažalost, sve više uzimaju maha među bosanskohercegovačkim muslimanima. Sve je više onih koji "ogledaju", bave se vračanjem, gatanjem, i ostalim oblicima praznovjerja. Allaha Svemilosnog molimo da nam sačuva našu vjeru!
47. Neposlušnost žene prema mužu. S ovim se misli na neposlušnost u onome što je dozvoljeno jer, poznato je islamsko načelo u kojem se veli "da nema poslušnosti stvorenju ukoliko je ono nepokorno Stvoritelju" (la ta'ate li mahlukin fi ma'sijeti-l-Halik). Allahov Poslanik, a.s., je muslimankama naredio da budu pokorne svojim muževima ističući da je to jedno od četiri potrebna svojstva koja ženu uvode u Džennet. U tom pogledu Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Kada žena klanja propisanih pet vakata namaza, posti ramazan, vodi računa o svojim stidnim mjestima (ne razgolićuje se), i kada je pokorna svome mužu, takvoj ženi će biti kazano: 'Uđi u Džennet, na koje hoćeš vrata!'" (Prenose Ahmed u Musnedu i Ibn Hibban u Sahihu) Također, u hadisima je posebno osuđeno odbijanje žene da ima bračni odnos sa svojim mužem, onda kada je on pozove. Žena koja, bez šerijatski opravdanog razloga, odbije svoga muža u bračnoj postelji čini grijeh i na sebe navlači Allahovu srdžbu i prokletstvo, ističe se u vjerodostojim hadisima Allahovog Poslanika. O ovome, uistinu, treba dobro povesti računa, naročito u današnjem vremenu kada su brojni brakovi i porodice razoreni upravo zbog toga što su mnoge žene neposlušne svojim muževima i što su zanemarile svoje bračne obaveze.
48. Pravljenje kipova. Negativan islamski stav u vezi slika i kipova povezan je sa idejom tevhida – čistog monoteizma, u kojem se naglašava da je samo Allah Stvoritelj i da je samo On dostojan da se obožava i da Mu se ibadet čini. U vrijeme poslaničke misije Muhammeda, a.s., bio je raširen širk (pripisivanje Allahu druga). Ljudi su u to vrijeme često slikali i figurativno prikazivali svoje idole pa je razumljivo zašto je islam osudio i zabranio pravljenje kipova i njihovo veličanje na bilo koji način.
49. Udaranje po licu, naricanje, cijepanje odjeće i druge nekontrolisane radnje prilikom neke nesreće. Allahov Poslanik, a.s., je preporučio da, kada se desi neka nedaća ili iskušenje, treba reći: "INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽI'UN! ALLAHUMME'DŽURNI FI MUSIBETI VAHLUF LI HAJREN MINHA!", što znači. "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Allahu moj, Ti me nagradi za ovo iskušenje i nadoknadi mi s nečim što je bolje!"

Piše: dr. hfz. Safvet Halilović

Preporod

Keywords & Tags

Contact Us