Grijeh 7: Dodatna lista grijeha I dio

Sedamdeset grijeha koji su spomenuti u ranijim prilozima navedeni su prema popisu koji je sačinio istaknuti islamski učenjak i muhaddis Šemsuddin ez-Zehebi u svom čuvenom djelu Kitābu-l-kebāir (Knjiga o velikim grijesima). 

Međutim, treba imati u vidu da ovo nije konačna lista, jer imam Ez-Zehebi nije pobrojao sve velike grijehe. Shodno njegovoj definiciji u kojoj se navodi da je "veliki grijeh svaki prijestup za koji je predviđena šerijatska kazna (hadd) na ovom svijetu, ili u vezi s tim činom postoji prijetnja, kazna ili prokletstvo na Budućem svijetu, a u to spadaju i ona djela čije počinioce je prokleo Allahov Poslanik", u velike grijehe se mogu svrstati i brojni drugi prijestupi. Također, u velike grijehe se mogu svrstati i one radnje ili svojstva u vezi kojih postoji izričiti tekst Kur'ana ili vjerodostojnog Sunneta. To znači da kršenje stroge zabrane, odnosno neizvršavanje stroge naredbe (farza) spada u velike grijehe. Dakle, kriterij za određivanje da je neka radnja ili svojstvo veliki grijeh je postojanje sljedećih faktora:

1. postojanje šerijatske kazne (hadd) na ovom svijetu,
2. postojanje prijetnje ili kazne na Budućem svijetu,
3. djela čije počinioce je prokleo Allahov Poslanik,
4. radnje ili svojstva u vezi kojih postoji izričiti tekst Kur'ana ili vjerodostojnog Sunneta. Ukoliko postoji makar i jedan od navedenih faktora u vezi određenog prijestupa onda on svakako spada u velike grijehe.

Na osnovu navedenog kriterija jasno je, dakle, da u velike grijehe spadaju i brojni drugi prijestupi koji nisu spomenuti u Ez-Zehebijevoj listi velikih grijeha. Shodno tome, navest ćemo ona svojstva ili radnje koje se počesto dešavaju u životu ljudi, kako bi ih izbjegavali i čuvali ih se, jer svaki grijeh, naročito onaj koji se opisuje da je veliki, ostavlja veoma negativne posljedice, kako za pojedinca tako i za cijelo društo. Napominjemo cijenjenog čitaoca da obrati pažnju na važna pojašnjenja koja će uslijediti odmah nakon ovog popisa.

71. Ogovaranje (ar. gibet). Učenjaci su, na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, gibet definisali ovako: "To je spominjanje neke osobe u njenom odsustvu po onome što ta osoba ne voli i čime nije zadovoljna." Allah, dž.š., je u Kur'anu ogovaranje strogo zabranio kazavši: I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga! Poznati islamski učenjak Hasan el-Basri je rekao: "Tri su vrste ogovaranja i sve su spomenute u Kur'anu: gibet, ifk i buhtan. Gibet je da spomeneš o svome bratu ono što je tačno, ifk je da o njemu govoriš ono što su ti drugi prenijeli, a buhtan (potvora) je da kažeš o njemu ono što nije tačno." (Tefsiru-l-Kurtubi, XVI, str. 318)
72. Psovanje. Nema sumnje da je ovo veliki grijeh, naročito psovanje vjerskih svetinja poput džamije, Boga, mushafa ili bilo kojeg drugog vjerskog simbola ili Božije blagodari kao što je hrana, voda i dr. Islamski učenjaci su saglasni da psovanje svetinja vjere izvodi iz islama. To znači da onaj ko, ne'uzu billah, opsuje Allaha, džamiju, Kur'an, Ka'bu i sl. automatski prestaje biti musliman. To za sobom povlači brojne praktične posljedice u islamu i zato se treba kloniti svake psovke, jer onaj ko je je navikao psovati u svom govoru s lahkoćom može opsovati neku vjersku svetinju i na taj način počiniti grijeh koji izvodi iz islama. Također, po Kur'anu je zabranjeno psovati svetinje i simbole drugih vjera. Allah Uzvišeni veli: Ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha psovali. (El-En'am, 108) Na ovaj način Kur'an uspostavlja atmosferu povjerenja, suživota i tolerancije među različitim religijama, kulturama i svjetonazorima. Ako se to ima u vidu jasno je da su nemuslimani, naročito kršćani i jevreji, u okrilju jurisdikcije islamskog zakona uvijek imali punu zaštitu i sigurnost i u potpunosti sačuvali svoju vjeru i identitet .
73. Razgolićavanje i nepokrivanje avreta (sramotnih dijelova tijela). Kod muškarca se avretom smatra područje od pupka do koljena a kod žene cijelo njeno tijelo osim lica i ruku do šaka. Nakon što postane punoljetna svakoj muslimanki je obaveza (farz) da se pokrije prilikom izlaska iz kuće ili pokazivanja pred muškarcima koji joj nisu bliži rod (mahrem). U vezi s ovim postoji idžma', konsenzus svih islamskih učenjaka. Odjeća ne smije biti tijesna, kratka i prozirna jer razgolićavanje ženskog tijela doprinosi širenju razvrata i nemorala. Postoje brojni hadisi u kojima Allahov Poslanik upozorava na pogubnost ovog grijeha. Navest ćemo ovaj: "Imaju dvije vrste džehennemlija (stanovnika Vatre) koje nisam vidio: razgolićene i nepristojno obučene žene, koje se se naginju ljudima i zavode ih a njihove glave (frizure) su poput devinih grba, neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeća na velikoj udaljenosti, i ljudi koji nose bičeve slične kravljim repovima i njima udaraju ljude." (Prenosi Muslim u Sahihu i drugi hadiski autoriteti)
74. Gledanje golotinje, pornografije i nemorala. Allah, dž.š., je naredio vjernicima i vjernicama da obaraju poglede svoje i ne gledaju ono što je zabranjeno, povezujući tu zapovijed s čednošću i moralom: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje... (En-Nur, 30-31) Gledanje golotinje raspiruje strasti i vodi u zinaluk (blud), koji je jedan od najtežih grijeha. U jednoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao hazreti Aliji: "Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi (iznenadni) pogled je dozvoljen a drugi (ponovljeni) pogled ti je grijeh!" (Et-Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed)

Požudne i pohotne poglede Allahov Poslanik je kvalifikovao zinalukom očiju (zina el-'ajnejn) rekavši: "I oči čine zinaluk (blud), a to je strastveno gledanje." (Prenosi El-Buhari) Ibn Kesir u svome Tefsiru navodi predaje od nekih učenjaka selefa u kojima se spominje da će onaj ko bude obarao svoj pogled od harama kao nadoknadu za to dobiti slast koju će osjetit u svome ibadetu. U ovome  se može sagledati zašto se neki žale da ne osjećaju slast i zadovoljstvo u svojim ibadetima. Dakle, potrebno je čuvati pogled od harama.

75. Jedenje strvine, krvi, svinjskog mesa i onoga što nije zaklano na halal način. Sve navedeno je zabranjeno tekstom Kur'ana i spada u velike grijehe. Allah Uzvišeni je rekao: Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano. (El-Ma'ide, 3) Halal klanje podrazumijeva da je životinja zaklana na šerijatski ispravan način.
76. Promoviranje nemorala i onoga što je haram (zabranjeno). Pitanje morala je jedno od temeljnih pitanja vjere. U islamu je jasno definisano šta je moralno a šta nije. Ta pitanja, zapravo, proističu iz samog koncepta islamskog vjerovanja. Nemoralno i ružno je sve ono što je zabranio Allah Uzvišeni ili Njegov poslanik. U tom pogledu zabranjeno je da se na Zemlji čini nered (fesad) u bilo kojem obliku: I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen... (El-E'araf, 56, 85) Svaki grijeh je, zapravo, remećenje reda koji je Svevišnji Stvoritelj uspostavio i, kao takav, on je nemoralan. Naročito je pogubno propagiranje grijeha i onoga što je zabranjeno. Allah, dž.š., je rekao: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (El-Ma'ide, 2) U današnje doba se, nažalost, na razne načine promoviraju ili, bolje reći, reklamiraju, mnoga zla i poroci poput alkohola, droge, bluda, prostitucije, homoseksualizma, lezbijstva i drugih oblika perverzije i razvrata. Sve navedeno spada u velike grijehe.
77. Zavidnost (ar. hased). Zavidnost je opaka duhovna bolest. Allahov Poslanik, a.s., je rekao "da se zavidnosti treba dobro čuvati jer ona uništva dobra djela kao što vatra uništava drva!" (Prenose Ebu Davud i El-Bejheki) Treba znati da je zavidnost, zapravo, zapravo prvi grijeh jer je Iblis zavidio Ademu, a.s., pa je zbog toga proklet i udaljen iz Allahove milosti. Zavidnost je, dakle, Ibliska osobina i zato su njene posljedice teške i pogubne po čovjeka.
78. Prouzrokovanje razvoda braka. Islam posvećuje veliku pažnju braku jer je jedino u braku dozvoljeno da muškarac i žena imaju seksualne odnose i da rađaju djecu. Zbog toga je očuvanje braka od izuzetne važnosti a navraćanje čovjeka da se razvede od žene je krajnje prezren posao. Allahov Poslanik je među kategorije ljudi koje ne pripadaju njegovom ummetu ubrajao i osobu "koja odvrati čovjeka od njegove žene, tj. kaže o njoj nešto što će uzrokovati razvod braka." (Prenose Ahmed, El-Bezzar i Ibn Hibban) Također, Allahov Poslanik je rekao da Iblis postavi svoj prijesto na neku vodenu površinu a potom pošalje svoju šejtansku vojsku da zavode ljude obećavajući najveću nagradu onome ko počini najveći nered i smutnju. Kada se oni poslije vrate da bi podnijeli izvještaj Iblis se najviše obraduje onome koji je je uzrokovao razved braka. Potom on tog šejtana stavi pored sebe i dodijeli mu poseban položaj. (Prenosi Muslim u Sahihu)
79. Pričanje o bračnoj intimi supružnika. Islam strogo zabranjuje da supružnici pričaju drugima o detaljima svog bračnog (intimnog) života. U tom pogledu Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Najgori položaj na Sudnjem danu kod Uzvišenog Allaha imaće čovjek ili žena koji imaju bračni odnos pa nakon toga objelodane ono što je bilo među njima!" (Prenose Muslim i Et-Tirmizi)
80. Muževo neizvršavanje obaveza prema ženi. U islamu muškarac je zadužen da izdržava porodicu i vodi brigu o njoj. Kao što se ženi naređuje da bude pokorna svome mužu i muškarcu se zapovijeda da izvršava svoje obaveze prema supruzi. Allah, dš.š., je rekao: One (žene) imaju isto toliko prava koliko i dužnosti. (El-Bekare, 228) Allahov Poslanik je poručio: "Najbolji su vjernici oni koji se najljepše ophode prema svojim ženama." (Et-Tirmizi)
81. Da žena traži razvod braka bez šerijatski opravdanog razloga. Ovo se, također, ubraja u velike grijehe jer je Allahov Poslanik rekao: "Koja god žena traži razvod braka bez opravdanog razloga biće joj zabranjen dženentski miris (haramun 'alejha raihatu-l-dženneh)!" (Prenose Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Hibban i Ibn Huzejme)
82. Korištenje zlatnog ili srebrenog posuđa. To je rasipništvo i ubraja se u velike grijehe jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Onaj ko jede ili pije iz zlatnog ili srebrnog posuđa on u svoj stomak sasipa džehenenmsku vatru!" (Muslim u Sahihu)

Piše: dr. hfz. Safvet Halilović  

Preporod

Keywords & Tags

Contact Us