Osuđivati bilo koga zbog njegovog stava ili javno iznesenog mišljenja uz upotrebu govora mržnje nije osobina muslimana, makar postio, klanjao i mislio da je musliman, kako stoji u jednom hadisu Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Možda je jedan od najvećih problema današnjih muslimana – ne izuzimajući ni nas Bošnjake - upravo činjenica da je ugrožena njihova sloboda mišljenja. U svojoj čuvenoj Autokritici marokanski mislilac Al-Fasi kaže: ''Ne želim ovdje govoriti o tome kako vlast sputava slobodu čovjeka, nego dokle sežu granice naše odgovornosti u sputavanju drugih da iskažu svoja mišljenja. Misao mora biti slobodna i ništa ne smije da je sputava. Bog nikome nije dopustio da ovlada unutarnjim osjećanjima čovjeka, kako ljudi imaju običaj kazati. Međutim, ova sloboda na kojoj (ljudi) zahvaljuju Allahu, nema nikakve vrijednosti ako joj se ne dopusti da bude obznanjena, tj. ako ne damo čovjeku pravo da iskaže svoje misli i iznese svoje mišljenje''.
Ne osjete li izuzetno nadareni mislioci užitak u iznošenju vlastitog mišljenja zato što im se to pravo osporava, pojašnjava Al-Fasi, u konačnici će to prouzrokovati njihovo navikavanje na zadržavanje tog mišljenja u sebi, što će dovesti do postupnog gubljenja racionalnih aktivnosti uz neizbježne duševne boli. Al-Fasi na kraju poentira: ''Revolt, ljutnja i prijezir koje osjećamo kada nam neko uputi kritiku ili negodovanje i kivnost koje ćutimo kada pročitamo mišljenja koja se ne poklapaju sa našim... sve to dokazuje neviđenu tiraniju nad slobodom u našoj zemlji; svejedno dolazila ona od vjerskih prvaka ili uglednih i imućnih ljudi''.
Uskraćivanje slobode
Tako je govorio i pisao Al-Fasi o Marokancima, ali i o muslimanima općenito i to prije više od šezdeset godina. Nijedan intelektualac se ne može (u cijelosti) otrgnuti i osloboditi pritiska svojih sunarodnjaka, pisao je Edward Said u knjizi Orijentalizam. Pa ipak, promatrajući izvore islama i njegovo naslijeđe, lahko se da zaključiti da je najveća hrabrost upravo reći ono što se misli, iznijeti mišljenje, biti kritičan. Zašto su muslimani dozvolili da se njihovo stanje pogorša do te mjere da mnogi od njih smatraju ogavnim, ružnim, mrskim, čak i bogohulnim, svako mišljenje koje se ne poklapa sa njihovim mišljenjem, razmišljanjem, svjetonazorom. Mi time uskraćujemo čovjeku slobodu koju mu je Bog Dragi darovao. Nije li naš Poslanik, a.s, kazao da svakom trebamo dati njegovo pravo, njegov hakk. Dakle, naš bi zadatak trebao biti da, kada neko pokušava čovjeka suzbiti da piše ili govori ono što misli, osudimo pokušaje gušenja slobode govora. Da kažemo: nema dobra sve dok se slobodno ne bude govorilo i kritikovalo. Osuđivati bilo koga zbog njegovog stava ili javno iznesenog mišljenja uz upotrebu govora mržnje nije osobina muslimana, makar postio, klanjao i mislio da je musliman, kako stoji u jednom hadisu Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Sloboda mišljenja prvi preduslov oporavka jednog društva
Druga je stvar argumentirano kritikovati nečije mišljenje. Na takvu kritiku pravo ima svako. Često znamo kazati da muslimani nikada nisu uživali u slobodi kao što je to slučaj danas. Slobodi koja je krvlju plaćena. Međutim, sloboda je reći ljudima ono što ne žele da čuju, govorio je Džordž Orvel. Zapravo, svako od nas bi trebao osaburiti ono što mu se ne sviđa, o tome promisliti, a zatim odgovoriti silom argumenta, a ne argumentom sile. Ne smijemo ljude etiketirati zbog njihovog mišljenja i javno iznesenog stava, makar se to nama i ne sviđalo, makar bilo protiv nas. Svi mi znamo da je to jedini ispravan put. Trebamo smoći snage i hrabrosti pa kazati da smo mi u Bosni i Hercegovini duboko podijeljeno društvo. Da sve više osjećamo tjeskobu i duševnu bol kada čujemo da mnogi ljudi registruju firme i kupuju kuće u Austriji i Njemačkoj, govoreći da je tako bolje za budućnost njihove djece. Zato je važno skrenuti pažnju nama muslimanima da je sloboda mišljenja prvi preduslov oporavka jednog društva, osnovno sredstvo za usmjeravanje našeg vlastitog egoizma u pravom smjeru, u smjeru društvene korisnosti, kako piše Al-Fasi u Autokritici. Ali, sloboda za koju se bori onaj koji iznosi svoje mišljenje, zarad budućnosti svoje djece, svoje domovine Bosne i Hercegovine, ostaće samo vapaj hrabrog pojedinca ako mu se ne priključe mnogi drugi koji će, braneći njegovu slobodu, zapravo, odbraniti i svoju vlastitu slobodu. A sve počinje i završava slobodom govora.
Autor: Osman ef. Kozlić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba