Dželaluddin Es-Sujuti - Muslimanski učenjak impozantnog djelovanja

Čovjek ima uzor u vjerovjesnicima spram potvora, laži i neprijateljstva. Crtice iz biografije

Dželaluddin es-Sujuti, punog imena Abdurrahman ibn Ebi Bekr ibn Muhammed ibn Sabikuddin el-Hudajri Dželaluddin es-Sujuti, rođen je početkom mjeseca redžeba 849./1445. godine u Kairu. Nadimak “Es-Sujuti” nosi po mjestu rođenja svoga oca, također istaknutog učenjaka, Asjutu. Njegov otac, Ebu Bekr ibn Fahruddin Osman el-Hudajri es-Sujuti preselio je na bolji svijet poprilično rano, prema nekim izvorima sa svega 48 godina. O njegovom sinu, Dželaluddinu es-Sujutiju brinuli su se njegovi prijatelji, vrli učitelji i veliki učenjaci od kojih je Es-Sujuti imao priliku da uči mnogobrojne znanosti i nauke. Svoje obrazovanje Es-Sujuti je započeo još u djetinjsvu. Sa svojih osam godina naučio je napamet Kur'an, a nakon memorisanja Kur'ana, počeo je da memoriše i druga klasična djela iz islamske jurisprudencije. Znanje je sticao pred mnogim uočljivim učenjacima svoga vremena, među kojima je bio i Ibn Hadžer el-Askalani u kojem je nalazio uzora kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Es-Sujuti je bio naročito talentovan, ali je imao i veoma dobre učitelje što je bilo od iznimnog značaja za njegovo naukovno uzdizanje, ali i odgoj. Jedne prilike, tokom boravka na svetom tlu Mekke, pijući Zemzem vodu, Es-Sujuti je činio dovu Allahu, dž.š., da u okviru hadiskih znanosti dosegne stepen svoga učitelja Ibn Hadžera el-Askalanija, jednog od najznačajnijih hadiskih autoriteta i ujedno komentatora Buharijine zbirke hadisa. Gledajući iz naše današnje perspektive ta dova mu je bila kabul, obzirom da je on uz El-Askalanija i En-Nevevija ostao najcjenjeniji komentator hadisa i hadiskih zbirki. Bio je temeljit u svim poljima svoga djelovanja pa tako i u pravnoj nauci te je još kao mladić imao dozvolu da može samostalno izdavati fetve. Pisao je i različite verzije tefsira, te se značajno profilirao u izučavanju arapskog jezika i povijesti.[1] Bio je sljedbenikom učenjaka praktičara iz reda dobrih prethodnika (selef salih). Izvorno nadaren pozitivnim osobinama, kako u pogledu sticanja znanja i učenja nauke tako i u pogledu prakticiranja naučenog, što zaključujemo iz šturog opusa njegovog rada i djelovanja.

Es-Sujutijeva posebnost i sudbinska predodređenost za bavljenje islamskim znanostima i naukama općenito nazirale su se još od perioda njegovog rođenja. Tako se, za njegovo rođenje veže jedna posebna anegdota. Naime, njegovo rođenje bijaše u interesantnom ambijentu. Njegov otac, koji je zamolio njegovu majku da mu iz biblioteke donese knjigu, možda nije ni slutio da će nju, baš u tom trenutku, baš u toj sobi zateći porođajni bolovi. Međutim, upravo to se i desilo. Njegovu majku su porođajni bolovi snašli u sobi punoj knjiga, u biblioteci gdje je Es-Sujuti i rođen. Stoga je novorođeni dječak dobio nadimak „Sin knjiga“.[2] Es-Sujuti je ovaj nadimak u potpunosti živio i opravdao. Još kao mali dječak sa svega tri godine počeo je da prisustvuje predavanjima učenjaka, a najznačajnim je smatrao predavanja hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija. Es-Sujuti je također prisustvovao i predavanjima Zejnuddina Ridvana el-Ukbija od kojeg je dobio posebno priznanje odnosno, idžazetnamu. Es-Sujuti, opisujući svoju svakodnevnu dinamiku učenja i sticanja znanja, navodi sljedeće: „Izutra sam pohađao nastavu kod El-Bulkinija, njegovom sam predavanju prisustvovao do pred podne, potom sam se vraćao Eš-Šumunniju i prisustvovao njegovom predavanju do pred ikindiju. Tako je bilo tri dana sedmično, subotom, ponedjeljkom i četvrtkom. Nedjeljom i utorkom sam pohađao nastavu kod šejha Sejfuddina, ranim jutrom i popodne tim istim danima, a srijedom sam pohađao nastavu kod Muhjiddina el-Kafijadžija.“[3] Iz ovog opisa njegovih svakodnevnih aktivnosti, uviđamo da su Es-Sujutijevi dani bili ispunjeni naukom, tj. učenjem, čitanjem i slušanjem predavanja velikana. Jedna veoma važna opaska koja je značajna i za današnju omladinu, a uočavamo je kroz dnevni raspored ovog velikana, jeste „kontinuitet“. Kontinuitet je neizostavan u svemu što čovjek radi, jer, samo kontinuirano radeći određeno djelo, uvidjeti ćemo rezultate. Allah, dž.š., voli kontinuirano djelo pa makar ono bilo i malo. Rezultati Es-Sujutijevog kontinuiteta vidljivi su i muslimanima današnjice kroz impozantan doprinos islamskim naukama. Svojstvenosti Es-Sujutija, ogledaju se kroz razne životne situacije koje je prolazio te šarolikost njegovih djela iz oblasti kojima se bavio. Jedne prilike, u toku samo jednog dana napisao je čitava tri sveska koja je i redigovao, a u istom tom danu, odgovarao je na postavljana pitanja te diktirao hadis. Bereket u vremenu ispunjavao je njegov život. Tvrdeći da, nikada nije odgovorio na neko pitanje, a da prethodno nije spremio odgovor za njega pred Allahom, dž.š., on potonje generacije zadivljuje svojim edebom te bogobojaznošću koja se refleksirala na svaki djelić njegovog života. Uzvišeni Allah, dž.š., ga je nadario izuzetnim pamćenjem, pa tako, kada bi odgovarao na postavljeno pitanje, odgovarao bi odmah, bez da prethodno razmisli, a potom bi svog sagovornika uputio da otvori određenu knjigu na određenoj stranici, gdje bi ovaj našao odgovor na pitanje, pojašnjen na isti način kako mu je Es-Sujuti objasnio. Es-Sujuti je bio od onih ljudi koji su pokazivali ljepote onoga čime ih je Gospodar obradovao, bilo da je riječ o znanju, moralu ili postupanju. Ništa od toga nije krio, osim naređenih stvari, pronalazeći za to utjehu u kur'anskoj poruci: I o blagodati Gospodara svoga, kazuj![4] Prepoznatljiv je i po tome što je izdavao fetve kojima zabranjuje bavljenje logikom (mantiq) i tom vrstom literature. Smatrao je da onaj koji podučava, kada god krene podučavati treba da prouči sure Mulk, Ihlas, Feleq, Nas i Fatihu. Početak izdavanja samostalnih fetvi vezuje za 871. godinu, a u pedeset predmeta dao je rješenja koja su bila drugačija od rješenja koja su nudili njegovi savremenici, te je on, za svaki pojedinačni predmet napisao zasebno djelo u kojem bi dokazivao istinitost svojih tvrdnji. Kada je doživio da mu jedna skupina izražava neprijateljstvo i priređuje neprijatnosti, ostavši uspravan i čvrst na svome putu, vjerovao je da je to kroz šta prolazi, prilika koja mu je data kako bi se ugledao na vjerovjesnike i poslanike, u kojima čovjek ima uzora spram potvora, laži i neprijateljstva. Posebna naklonost hadiskoj nauci očitovala se i u periodu diktiranja hadisa 872. godine u Ibn Tulunovoj džamiji. Naime, nakon smrti Ibn Hadžera el-Askalanija, diktiranje hadisa u Egiptu je bilo zaustavljeno u periodu od dvadeset godina, sve dok Es-Sujuti ponovo nije oživio ovu praksu. Za diktiranje hadisa odabrao je vrijeme mubarek dana petka i to period nakon džume namaza, nastojeći da na taj način slijedi praksu prethodnika. Pored poznavanja hadisa, od Gospodara bješe nadaren snažnim razumijevanjem sljedećih znanosti: tefsira (tumačenje Kur'ana), fikha (šerijatsko pravo), sintakse, semantike, stilistike i tropike, a duboko porinuće dato mu je i u razumijevanju osnova šerijatskog prava, fleksije, frazeologije, epistolografije, kiraeta, medicine i matematike. Snažno je branio svoje stavove, na jedan vispren način. Tako je, jedne prilike, pojavivši se pred sultanom Qajit-begom, branio status turbana na muslimanskoj glavi, opravdavajući nošenje istog, sunnetom. Bio je najveći stručnjak svoga vremena za hadis i hadiske discipline, besprijekoran hafiz, poznavao je neobične hadiske izraze te načine izvođenja propisa iz hadisa. [5]

Dželaluddin es-Sujuti, kao istinski dragulj muslimanske povijesti te veliki učenjak strahovitog doprinosa, razrađivao je i pojašnjavao mnogobrojne tematike značajne za muslimanski svijet i njihovo razumijevanje religije islama u njenoj punini. U nastavku neke od poznatih tematika:

Sedam pitanja o zagrobnom životu: Es-Sujuti navodi sedam pitanja koja se tiču perioda zagrobnog života te svako pitanje elaborira i nudi zadovoljavajući odgovor. Da li umrli znaju za posjete živih; da li znaju ono u čemu su oni; da li umrli čuje govor ljudi i ono što se govori o njemu; gdje je boravište duša; da li se one sakupljaju i gledaju jedne druge; da li će biti ispitivan šehid; da li će biti ispitivano dijete?[6]

Sedam pitanja učenjacima svoga vremena: Pitanja postavljena od strane Es-Sujutija njegovim savremenicima, koji su tvrdili da su stručnjaci za fikh i hadis. Nijedan nije znao odgovoriti na njih. Šta predstavljaju „elif, ba, ta, sa...“, nazive vrste ili roda; ko je ustanovio ta slova, kada i šta je bilo uporište njihova ustanovljavanja: tradicija ili pak, razum; jesu li ta slova imanentna samo arapskom jeziku ili su postojana i u drugim jezicima; da li su elif i hemze sinonimi, ako nisu, koje je osnovno; zašto početak pripada hemzetu; da li su riječi „hewwez“, „ebdžed“ zanemarene ili su još u opticaju i šta se njima podrazumijeva; kakav je njihov status kada su samostalni i kada su vezani i kako Šerijat gleda na njihovo otiskivanje po odjeći, prostirkama, podu, zidu ili krovu, da li svako od njih ima pojedinačno istu svetost kao što imaju zajedno? Onaj koji nije sposoban odgovoriti na ova pitanja na nivou je djeteta, a onaj ko odgovori spada u muževe, poručuje Es-Sujuti.[7]

Sujuti o Najvećem Allahovom Imenu: Es-Sujuti prenosi da je upitan o Najvećem Allahovom Imenu te je za elaboraciju ove teme istražio hadise, naveo riječi ashaba (asar) i riječi učenjaka (akval). Istraživanjem ove teme ustanovio je kako postoji mnogo mišljenja o Najvećem Božijem Imenu. „Najveće Ime je kelimetu't-tevhid (riječ Allahovog jedinstva): La ilahe illallah. Ovo mišljenje prenosi El-Kadi Ijad.“[8] Ovo i druga mišljenja navodi u cijelom tekstu na ovu temu.

Djela Dželaluddina Es-Sujutija krase oštroumnost, raznolikost sadržaja, obimnost i mnogobrojnost. Napisao ih je ukupno 460.[9] Tako, najpoznatija djela iz hadisa su mu El-Džami'u's-sagir i Tedribu'r-ravi. Najznačajnija djela koja je napisao iz područja tefsira su El-Itkan fi ulumi'l-Kur'an, Mutešabihu'l-Kur'an, Tabekatu'l-mufessirin, Elfijjetu'l-kira'ati'l-ašere. Različite verzije tefsira je pisao u nekoliko navrata, a nama danas poznata jeste ona verzija koja je ukonponovana u poznati Tefsiru'l-Dželalejn. Unutar područja arapskog jezika napisao je desetine djela, a traga je ostavio i u povijesti. Djelo koje je naročito istaknuto unutar povijesne nauke, a napisano je u kasnijoj fazi njegovog bavljenja historijskim istraživanjima, jeste djelo koje je prevedeno i na bosanski jezik: Povijest halifa.[10]

Es-Sujuti se okušao i u pjesništvu, stoga navodimo nekoliko njegovih najpoznatijih djela iz te oblasti: Kala'idu-l-feva'id, Tuhfetu-z-zurefa'i fi ahbari-l-hulefai, El-Hulasah, El-Feridah, Katfu-s-semeri fi muvafekati 'Umere, Tuhfetu-l-mudžtehidin bi esmai-l-mudžeddidin, Ta'rifu-l-fieh bi edžvibeti-l-es'ileti-l-mi'eh.[11] Djela ovog bisera muslimanske povijesti raširena su po područjima Hidžaza, Šama, Halepa, Egipta, Basre, Rumelije, Senegala, Maroka, Indije i dr.[12] Prijevode nekih njegovih djela nalazimo i na bosanskom jeziku, zahvaljujući našim bosansko-hercegovačkim alimima, koji su nam učinili olašanim pristup izučavanju djela ovog velikana, a sve to uz Božiji blagoslov i Njegovom dozvolom.

Okvalifikovan kao „sufijski šejh“, Es-Sujuti dvadeset zadnjih godina svoga života provodi u osami, udaljen od društvenih dešavanja. Posvećen ibadetu prema Uzvišenom Gospodaru i ibadetu nauke, udaljen od svih ovosvjetskih položaja. Na Ahiret je preselio 911./1505. godine, zorom, mubarek večeri petka, 19. noći mjeseca džumade-l-ulaa.[13]

Neka nama i svim muslimanima, Allah podari da se okoristimo njegovim doprinosima, da uzmemo pouke i poruke iz njegove vrijedne biografije i da se trudimo svakog dana biti bolji muslimani, s idejom cilja postizanja Božijeg zadovoljstva. Amin!

2. Karić, Enes, ''Es-Sujuti, crtice iz njegove biografije i naukovnog stasanja'', Novi Muallim, 24., Sarajevo, 2005.

3. Sujuti (Es), Dželaluddin, Povijest halifa, prijevod s arapskog: Mustafa Prljača, Novi Kevser, Sarajevo, 2003.

4. Šar'ani (Eš), Abdulvehhab, Učenjaci i sufije, prijevod: Mustafa Prljača, El Kalem, Sarajevo, 2005.

[1] Dželaluddin es-Sujuti, Povijest halifa, prijevod s arapskog: Mustafa Prljača, Novi Kevser, Sarajevo, 2003., str. 321–323.

[2] Vidjeti: Enes Karić, “Es-Sujuti, crtice iz njegove biografije i naukovnog stasanja”, Novi Muallim, br. 24., Sarajevo, 2005., str. 72.

[5] Abdulvehhab eš-Šar’ani, Učenjaci i sufije, prijevod: Mustafa Prljača, El Kalem, Sarajevo, 2005., str. 28–56.

[6] Vidjeti: Es-Sujuti, ''El-Lum'atu fi edžvibeti-l-es'ile'', El-Havi li-l- fetavi, str. 576–582.

[11] Enes Karić, “Es-Sujuti, crtice iz njegove biografije i naukovnog stasanja...,str. 78.

Keywords & Tags

Islam, sunnet, hadis, iman, islamska predavanja, islamska civilizacija, islamska kultura, propisi, rukja, ehlu sunnet, salavat, idžtihad, predavanja, Allah, Poslanik, poslanik Muhammed, predaja, enciklopedija hadisa, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, Darekutni, Nesai, Taberani, Malik, Bezzar, Darimi, Nevevi, Kenan Musić, Šefik Kurdić, Bejheki, muharrem, rebiul evel, rođenje poslanika, hazreti, sahih, hasen, daif, lanac prenosilaca, Ebu Hurejre, kurtubi, hanefijski, mezheb, šafijski, malik, hanbel, mehr, nafaka, farz kifaje, fatima, fetva, fikh, hafiz, halifa, Ebu bekr, Alija, Omer, Ibn Hadžer, hatib, hidžab, hilafet, hudejbija, uhud, hendek, ibadet, ibadije, iblis, ibn Tejmijje, akaid, akida, ahlak, moral, povijest islama, sira, kiraet, tedžvid, dove, mevlud, sedmina, tabut, haram, halal, menhedž, sufije, selefizam, hajz, nifas, istihaza, žena islam, hurije, bedr, bejat, kaba, bejtul mal, abasije, emevije, adl, arefat, mikat, ihram, umra, asgab, džebrail, mikail, munkir, nekir, israfil, sudnji dan, predznaci, daija, vaz, dawa, derviš, mekasid, matudiri, ešarije, medina, mekka, mekasid, mešhur, nesh, metn, ravija, rivajet, mihrab, muhadis, muhkem, murted, mustahredž, mutezile, tabiin, tahavija, taberi, taklid, džihad, talak, razvod, belag, teologija, tesavvuf, tespih, tevhid, kijas, masleha, Ibrahim, Isa, Musa, Tevrat, Indžil, džini, šejtan, iddet,idžaz, temettu, ilham, ilm, kelam, šiije, ismailije, sunije, ehlu, istigfar, tevba, itikaf, kefaret, objava, jasin, ašura, hadisi kudsijj, gajb, kafir, sijase, zamahšeri, adabi, mubarek, islamizam, hatma, Kur'an, tefsir prevod, sura, ajet, harf, tefsir, prevod Kur'ana, Besim Korkut, Ibn Kesir, komentar Kur'ana, tumačenje Kur'ana, Enes Karić, Endelusi, Ibn Džuzejj, vrte tefsira, racionalni tefsir, tradicionalni tefsir, sufijski tefsir, amme džuz, transkripcija, ilmihal, abdest, tejemum, gusul, džunub, namaz, farz, sastavni dijelovi namaza, uvjeti za namaz, sahibi uzur, džemat, mujezin, ezan, ikamet, teravija, teravih, noćni namaz, sabah, podne, ikindija, akšam, jacija, rekat, sedžda, selam, početni tekbir, bajram, kurban bajram, ramazan, napaštanje, fidja, post, iftar, sehur, imsak, sadekatu fitr, vitre, zekat, nijjet, nafile, hutba, hadž, kurban, akika, dženaza, imanski šarti, šehadet, muslimani, kunut dova, zikr, zuhd, nefs, nikah, islamske nauke, Gazali, rječnik, pojmovnik, naklanjavanje, sehvi sedžda, feraiz, nasljedno pravo, sekte, grijeh, grijesi, sadaka, bereket, šerijat, šerijatsko, mubah, mustehab, mukabela, lejletul bedr, lejletul kadr, hidžr, miradž, Allahova imena, Allahova svojstva, ahiret, azab, kabur, mizan, hifz, mesela, Ibn Abbas, vakuf, kader, mushaf, Ebu Hanife, Rumi, iskušenje, Bog, Božije, dunjaluk, skraćivanje namaza, spajanje namaza, kijam, prvi uvjet, kibla, vaktija, din, džennet, džehenem, sifat, Rahman, vadžib, edeb, hadiske predaje, oprost grijeha, Preporod, Glasnik, Novi muallim, vazovi, Sulejman Bugari, Kenan Musić, Ammar bašić, Izet Čamdžić, islamski video, audio predavanja, mekam, tevhid, hikaje, šerijatski brak, šerijatsko vjenčanje

Dželaluddin Es-Sujuti - Muslimanski učenjak impozantnog djelovanja

Dželaluddin Es-Sujuti (849–911. H.) – Muslimanski učenjak impozantnog djelovanja. U ovom dijelu serijala Dragulji muslimanske učenosti upoznajemo se s likom i djelom velikog učenjaka Dželaluddina Es-Sujutija (Jalal al-Din al-Suyuti)

Keywords & Tags

Contact Us

Uputstvo

O Platformi