Dug prema jetimima i siromašnima

Poznato je da je Uzvišeni Allah stvarni i istinski vlasnik svega što je na nebesima i na Zemlji. Nama je dao na korištenje dio imetka kako bi mogli svoju misiju na ovome svijetu valjano izvršiti. Allah je Darovatelj a mi smo primatelji. Međutim, to što nam je Allah posudio pripada i drugim ljudima, odnosno naša obaveza je da na različite načine dijelimo svoj imetak sa drugim ljudima.

Ta forma može biti: obavezna (farz) kao što je zekat, ili drugostepena obaveza (vadžib) kao što je sadekatul-fitr, ili pak dobrovoljna (dobro djelo) kao što je sadaka. Svaka od ovih formi dijeljenja imetka ima za cilj da nas oplemeni, da na taj način čistimo preostali dio imetka ili pak svoje ibadete od nekih nedostataka, odnosno da nas stalno podsjeća da je imetak koji posjedujemo sredstvo a nikako cilj našega života.

Allah, dž.š., na mnogo mjesta u Kur’an-i kerimu govori o sadaci kao dobrovoljnom trošenju imetka koji za posljedicu ima Njegovu nagradu:

الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ ثُمَّ لاَ يُتْبِعُونَ مَا أَنفَقُواُ مَنًّا وَلاَ أَذًى لَّهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ.

One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (El-Bekara, 267)

إِنَّ الْمُصَّدِّقِينَ وَالْمُصَّدِّقَاتِ وَأَقْرَضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا يُضَاعَفُ لَهُمْ وَلَهُمْ أَجْرٌ كَرِيمٌ.

Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita. (El-Hadid, 18)

Sama riječ sadaka u osnovi znači iskrenost, tj. potvrda iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., i manifestovanje spremnosti odvajanja od svoga imetka, da bi postigli Njegovo zadovoljstvo. Sadaka je dobro djelo koje otvara vrata dobročinstva. Sadaka treba biti u ime Allaha, dž.š., nikako radi vlastite promocije, isticanja ili želje za pohvalom. Bogobojazni (muttekun) su oni koji su uspjeli i o njima Allah, dž.š., govori u Kur-an-i kerimu:

لَيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَـكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَالْمَلآئِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّآئِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاء والضَّرَّاء وَحِينَ الْبَأْسِ أُولَـئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَأُولَـئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ.

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (El-Bekare, 177)

Mnogi hadisi Muhameda, a.s., govore o sadaci:

« أَيُّمَا مُؤْمِنٍ أَطْعَمَ مُؤْمِنًا عَلَى جُوعٍ أَطْعَمَهُ اللَّهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ ثِمَارِ الْجَنَّةِ . وَأَيُّمَا مُؤْمِنٍ سَقَى مُؤْمِنًا عَلَى ظَمَإٍ سَقَاهُ اللَّهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنَ الرَّحِيقِ الْمَخْتُومِ . وَأَيُّمَا مُؤْمِنٍ كَسَا مُؤْمِنًا عَلَى عُرْىٍ كَسَاهُ اللَّهُ مِنْ خُضْرِ الْجَنَّةِ ».  رواه الترميزي

“Koji mu’min nahrani gladnog mu’mina, Allah će njega nahraniti dženntskim plodovima. Koji mu’min napoji žednoga vjernika, Allah će njega napojiti najljepšim džennetskim napitkom na Sudnjem danu. Koji vjernik odjene oskudno odjevenog vjernika, Allah će njega odjenuti sa džennetskom odjećom.” (Tirmizi)

إِنَّ الصَّدقةَ وَصِلَةَ الرَّحِمِ يَزِيدُ اللهُ بِهِمَا فيِ العُمْرِ وَيَدْفَعُ بِهِمَا مِيتَةَ السُّوءِ وَيَدْفَعُ بِهِمَا الْمَكْرُوهَ وَالمَحْذُورَ.

“Zaista, sadaka i održavanje rodbinskih veza produžuju život, oslobađaju onoga ko ih prakticira od teške smrti, nesreće i opasnosti.“

Prenosi se od ashaba Ibn Omera, r.a., da je Poslanik s.a., rekao:

صَدَقَةُ السِّرِّ تُطْفِئُ غَضَبَ الرَّبِّ.

“Sadaka podijeljena u tajnosti gasi Allahovu srdžbu.”

Sadaka treba da pored ostalog djeluje i preventivno da bi se izbjegle određene devijacije u društvu kao što su krađa, prostitucija, nasilje i sl.

Prenosi se da je jedna žena veoma lijepe vanjštine došla Hasanu ibn Ebi Sinanu tražeći mu jedan dirhem. Pogledavši je naredio je da joj dadnu 400 dirhema. Njegov sluga priupita: “O Robe Božji, zašto joj daješ 400 dirhema kad je ona tražila samo jedan dirhem? “Vidjevši kako je lijepa uplašio sam se da bi mogla doći u iskušenje i učiniti razvratno djelo. Više volim da je učinim bogatom, pa će je, možda, neko i oženiti i tako uzeti pod zaštitu,” odgovori Hasan.

Komentarišući 268. ajet kur’anske sure El-Bekare, ashab Ibn Abbas, r.a., je rekao:  “Dvije stvari su od šejtana a druge dvije od Allaha, dž.š.,“- pa je proučio ajet:

الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُم بِالْفَحْشَاء وَاللّهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَةً مِّنْهُ وَفَضْلاً وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ.

Šejtan vas plaši neimaštinom  i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” Tj. šejtan vam zabranjuje sadaku i traži od vas da budete asije na dunjaluku, a Allah vam naređuje pokornost i da preko sadake stignete do Njegovog oprosta i nagrade jer, On, Allah, najbolje zna vrijednosti sadake.

Ne smijemo se spustiti niti navići na stanje siromaštva, to smatrati normalnim, savjest utješiti rezonovanjem da je to nečija druga dužnost, da je i njima Allah, dž.š., mogao dati da je htio:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ أَنفِقُوا مِمَّا رَزَقَكُمْ اللَّهُ قَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِلَّذِينَ آمَنُوا أَنُطْعِمُ مَن لَّوْ يَشَاء اللَّهُ أَطْعَمَهُ إِنْ أَنتُمْ إِلَّا فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

A kad im se kaže: “Udjeljujte od onoga što vam Allah daje”, - onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!” (Ja-sin, 47)

            Pogrešno je, također, razmišljanje kako su sadaku dužni davati samo izrazito bogati, a da mi ne posjedujemo dovoljno imetka i da nismo obavezni podijeliti sadaku. Muhammed, a.s., upozorava:

2380 - « عَلَى كُلِّ مُسْلِمٍ صَدَقَةٌ ». قِيلَ أَرَأَيْتَ إِنْ لَمْ يَجِدْ قَالَ « يَعْتَمِلُ بِيَدَيْهِ فَيَنْفَعُ نَفْسَهُ وَيَتَصَدَّقُ ». قَالَ قِيلَ أَرَأَيْتَ إِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ قَالَ « يُعِينُ ذَا الْحَاجَةِ الْمَلْهُوفَ ». قَالَ قِيلَ لَهُ أَرَأَيْتَ إِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ قَالَ « يَأْمُرُ بِالْمَعْرُوفِ أَوِ الْخَيْرِ ». قَالَ أَرَأَيْتَ إِنْ لَمْ يَفْعَلْ قَالَ « يُمْسِكُ عَنِ الشَّرِّ فَإِنَّهَا صَدَقَةٌ ». (مسلم)

“ Svaki je musliman dužan podijeliti sadaku.” Ashabi upitaše: “Allaho Poslaniče, ako neko to nije u mogućnosti, šta da radi?” “Zaradit će svojim trudom pa će i sebi koristiti i moći podijeliti sadaku.” Ponovo upitaše ashabi: “Ako ni to ne mogne? “Onda će pomagati starijim i nemoćnim.” “A, ako ni to ne mogne?” pitaju dalje ashabi. “Neka traži da se čini dobročinstvo ili dobro”. “Ako ni to ne učini?” “Onda neka se bar sustegne od zla pa će mu to biti sadaka.”

Sadaka može biti i jeste lijepa riječ, lijep govor, osmjeh upućen siročetu, siromahu i onome kome je neka vrsta pomoći potrebna.

Sadaka je, također i sredstvo kojim usavršavamo pojedine ibadete kao što je kefaret za propušteni post onome ko ne može napostiti i sl.

Na kraju, u ovom mubarek-ramazanu postavimo sebi pitanje:

Ima li siromaha, sirotinje, siročadi i ubogih u našoj familiji, komšiluku ili džematu? Šta smo i jesmo li dovoljno učinili da im olakšamo životne tegobe a i ujedno da putem pomaganja drugih odgajamo i mekšamo svoje srce, te da na taj način postignemo Allahovo zadovoljstvo?      

Molim Allaha, dž.š., da ovakva pitanja i preispitivanja zaokupe našu pažnju u ovome mubarek-mjesecu i da  primi našu sadaku kojom potvrđujemo da smo samo Njegovi obožavatelji i da na ispravan način postupamo sa blagodatima imetka kojima nas je On obasuo. Amin.

Autor: Osman Lavić

Keywords & Tags

Contact Us