Donošenje salavata i selama na Poslanika, s.a.v.s.
Hvala Uzvišenom Allahu koji u Kur’anu kaže: Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selam. (El-Ahzab, 56) Neka se salavat i selam stalno donose na najodabranijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjega dana.
Poznati komentator Kur’ana, a.š., imam Kurtubi kaže: “Allah, dž.š., je ovim ajetom ukazao posebnu čast Muhammedu, s.a.v.s., za vrijeme njegovog života i nakon njegove smrti. Spomenuo je položaj koji Muhammed, s.a.v.s., zauzima kod Njega te udaljio od njega i od njegove časne porodice svaku ružnu pomisao. Salavat od strane Allaha, dž.š., je Njegova milost i zadovoljstvo, salavat od meleka je dova i traženje oprosta, a salavat od njegovih sljedbenika je dova, poštivanje i uvažavanje.”(El-Džami‘ li ahkami-l-Kur’an, od Kurtubija, 14/222.)
Abdullah ibn Abbas, r.a., je rekao: “Kada je objavljen ovaj ajet, muhadžiri i ensarije su rekli: ‘Allahov Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ne pripada ništa?’ Tada je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet: On vas blagosilja (donosi salavat na vas), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima Milostiv. (El-Ahzab, 43)”
Salavat - blagosiljanje i milost od Uzvišenog Allaha je pohvala robu pred melekima.
Salavat meleka je traženje oprosta i upućivanje dove za ljude.
Prenosi se u jednoj predaji da je Poslanik, s.a.v.s., upitan: “Kakav je to salavat od strane Allaha na vjernike? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ‘Slavljen je On i Svet, njegov salavat vjernicima je: Moja milost je pretekla moju srdžbu!’”(Tefsir Ibn Kesira, sažetak, str. 1074 i El-Džami‘ li ahkami-l-Kur’an, od Kurtubija, 14/222.)
Na vrijednost donošenja salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., ukazuje činjenica da je razne hadise o tome prenijelo više od četrdeset ashaba, r.a. Oni su prenijeli više od stotinu hadisa. Pored toga ima više od trideset mursel (bez spominjanja ashaba) i mevkuf (izreka nekog od ashaba) predaja koje govore o vrijednosti donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s.
Sehl ibn Abdullah Et-Tusteri, poznati sufijski učenjak je rekao: “Donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s., je od najboljih ibadeta zato što to djelo prvenstveno Uzvišeni Allah čini, zatim Njegovi meleki pa je onda naredio i vjernicima da to rade. S drugim vidovima ibadeta nije takav slučaj.”(El-Džami‘ li ahkami-l-Kur’an, od Kurtubija, 14/225.)
Kao i kod svih drugih poslova tako i kod donošenja salavata i selama na Vjerovjesnika, s.a.v.s., vjernik treba voditi računa da to radi krajnje iskreno u ime Allaha, dž.š., i da pri tome bude što više koncentriran, da bude svjestan onoga što izgovara. To ni u kojem slučaju ne smije biti samo formalno izgovaranje teksta, a razmišljanje da budu negdje daleko od toga. Na nama je da se trudimo da naše donošenje salavata bude iz srca kao rezultat iskrene ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Iskrenost pri donošenju salavata je naglašena u hadisu koji prenosi Ebu Burde ibn Nijar, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko od mog ummeta na mene donese salavat, iskreno iz svoga srca, Allah, dž.š., će na njega donijeti deset salavata, podići će ga deset deredža (stepena), upisat će mu deset sevapa i pobrisat će mu deset grijeha.”(Ovaj hadis su zabilježili Nesai u Amelu-l-jevm vellejle, Bejheki, Taberani i drugi.)
Poznati ashab Abdullah ibn Mes‘ud, r.a., je rekao: “Kada donosite salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., onda to činite lijepo, jer vi ne znate možda će to biti njemu, s.a.v.s., izloženo i pokazano.”(El-Džami‘ li ahkami-l-Kur’an, od Kurtubija, 14/224.)
O ovoj temi, koja je poput mnogih drugih rezultat iskrene ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., se mnogo govorilo i pisalo. Većina hadiskih zbirki neizostavno ima poglavlje koje govori o dono- šenju salavata na Poslanika, s.a.v.s. Čak su i pojedini učenjaci napisali i posebne knjige na ovu temu kao što su: Ibn Ebu Asim (Kitabu-s-salati ale-n-nebijji), Ebu-š-Šejh (Kitabu-s-salati ale- n-nebijji), Dijauddin Eš-Širazi (Salatu-l-mumtar fi-s-salati ale-n- nebijji-l-muhtar), Medždu-d-din Fejruz Abadi (Es-silat ve-l-bišr fi-s-salati ala hajri-l-bešer), Sehavi (El-Kavl el-bedi‘ fi-s-salati ale-l-habib eš-šefi‘), Aiša bint Jusuf (Silatu-s-selam fi fadli-s-sa- lati ve-s-selam) (Kešfu-z-unun, Hadži Halife, 2/103 i 320.) i mnogi drugi. Od poznatijih učenjaka koji su pisali na ovu temu bio je Ibn Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah, koji je napisao knjigu Dželau-l-efham fi-s-salati ve-s-selami ala hajri-l-enam, koja je bila glavna vodilja kod pisanja ovog rada.
SITUACIJE I PRILIKE U KOJIMA SE DONOSI SALAVAT NA VJEROVJESNIKA
To je ujedno i najvažnije i najčešće vrijeme kada se donosi salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s. Mnogo je hadisa u kojim se govori o učenju salavata na sjedenju - et-tahijjatu u namazu. Evo jednog od njih. Ebu Mes‘ud, r.a., kaže: “Došao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok smo sjedili u kući Seada ibn Ubade, pa mu Bešir ibn Sead reče: ‘Poslaniče, Allah, dž.š., nam je naredio da na tebe donosimo salavat, pa kako ćemo to činiti dok smo u namazu?’ On im reče: ‘Proučite ovako: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema sallejte ala ali Ibrahime, ve barik ala Muhammedin, ve ala ali Muhammed, kema barekte ala ali Ibrahime..., a selam donosite onako kako ste već naučili,’ (Hadis je sahih, a zabilježili su ga Ahmed, Muslim, Nesai i Tirmizi.)
Kod ikindijskog i jacijskog sunneta, kao i kod teravih namaza, na prvom sjedenju se također nakon Et-Tehijjatu uče i salavati. Također, po jednom mišljenju imama Šafije, rahimehullah, lijepo je (mustehab) i na prvom sjedenju, kod ostalih namaza proučiti salavate, dok ostali učenjaci kažu da se tada uči samo do salavata. Dokaz za ovaj svoj stav imam Šafija je uzeo iz hadisa koji prenosi Ibn Omer, r.a., u kojem on kaže: “Allahov Poslani- ka, s.a.v.s., nas je podučavao tešehhudu: Et-tehijjatu et-tajjibatu ez-zakijatu lillahi. Es-selamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetu- llahi ve berekatuhu. Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin. Ešhedu en la ilahe illellahu vahdehu, le šerike lehu ve enne Mu- hammeden abduhu ve resuluhu. Zatim neka donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s.” (Hadis je zabilježio Darekutni.)
Također se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao ashabu Burejdi: “O Burejde, kad obavljaš namaz, nemoj ni slučajno ispusti- ti donošenje salavata na mene, jer to je zekat na namaz.”(Hadis je zabilježio Darekutni.)
Preneseno je više vrsta tekstova Kunut-dove.
Jedna od tih je ona kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio Hasana ibn Alija, r.a., koji kaže: “Poslanik, s.a.v.s., me je podučio da u vitr-namazu proučim ovako: Allahummehdini fi men hedehte, ve barik li fima e‘atajte, ve tevelleni fi men tevellejte, ve kini šerre ma kadajte, fe inneke takdi ve la jukda alejke, innehu la jezillu men valejte, tebarekte rabbena ve tealejte, ve sallellahu ‘ale-n-nebijj!
Kako ova tako se i mnoge druge od tih dova se završavaju s riječima: “Ve sallallahu alen-n-ebijj! - Neka je salavat na Vjerovjesnika!”(Hadis ovakvog značenja je zabilježio Nesai.)
U dženaza-namazu se nakon drugog tekbira uče salavati, a nakon trećeg tekbira se iskreno uči dova za umrlu osobu.
Donošenje salavata na Poslanika je sastavni dio hutbe, čak su pojedini učenjaci (Šafija i Ahmed, rahimehumellah) uvjetovali ispravnost hutbe donošenjem salavata na Muhammeda, s.a.v.s.
Svakako da učenjaci, pored salavata u hutbi uvjetuju izgovaranje Šehadeta i smatraju ga najvažnijim dijelom hutbe. Argument za to im je hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Svaka hutba u kojoj nema Šehadeta je poput otkinute ruke.”(Hadis su zabilježili Ebu Davud, Ahmed i drugi.)
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: Zar grudi tvoje nismo prostra- nim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! (El-Inširah, 1-4) Ibn Abbas, r.a., u pojašnjenju ovog ajeta kaže: “Allah, dž.š., je uzdigao spomen na Poslanika, s.a.v.s., pa kada god se spomene Allah, dž.š., spo- minje se s Njim i Njegov Poslanik.” To je prilikom izgovaranja Šehadeta, kao i prilikom donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme hutbe, nakon što se izgovari zahvala Allahu, dž.š.
Katade, rahimehullah, pojašnjavajući ovaj kur’anski ajet: i spomen na tebe visoko uzdigli! kaže: “Allah, dž.š., je uzdigao spomen Muhammeda, s.a.v.s., na dunjaluku i na ahiretu, pa nema nijednog hatiba - govornika, niti onoga koji izgovara Šehadet, niti onoga koji klanja, a da ne kaže: Ešhedu en la ilahe i llellah, ve ešhadu enne Muhammeden resulullah!
Dahhak je rekao da ajet: i spomen na tebe visoko uzdigli! znači ovo: “Kad Ja budem spomnut, i ti ćeš, Poslaniče, biti spomenut sa mnom.” On smatra da nije dozvoljeno da ikakva hutba - govor, niti vjenčanje bude obavljeno bez spominjanja Poslanika.
Donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., u toku hutbe je bila praksa Alije, Abdullaha ibn Mesuda, Amra ibn A‘sa, Ebu Mu- saa El-Eš‘arija i drugih ashaba, r.a., što ukazuje da je salavat na Poslanika, za vrijeme hutbe bio općepoznata stvar koja se prak- ticirala.
Abdullah ibn Amr, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Kada čujete mujezina, izgovarajte ono što on izgovara, a zatim donesite salavat na mene, jer zaista, ko na mene donese salavat jednom, Allah, dž.š., će na njega donijeti deset puta - bit će deseterostruko nagrađen. Zatim tražite od Allaha za mene vesilet, a to je poseban stepen u Džennetu koji će pripasti jednom od Allahovih robova, a nadam se da ću to biti ja. Ko bude za mene tražio vesilet, bit će mu dozvoljen moj šefa‘at - zauzimanje.”(Hadis je zabilježio Muslim u svom Sahihu.
Prilikom učenja dove imamo tri varijante donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., a to su:
Za prvu varijantu, donošenje salavata prije dove a nakon zahvale Allahu, dž.š., je dokaz predaja Fedale ibn Ubejda, r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo nekog čovjeka kako uči dovu u svom namazu a nije se zahvalio Allahu, dž.š., niti je donio salavat na Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: “Ovaj je požurio! Zatim ga je pozvao i rekao njemu i ostalima: ‘Kada neko od vas bude u namazu pa hoće da uči dovu, neka počne sa zahvalom i spominjanjem Allaha, dž.š., zatim neka donese salavat na Posla- nika, s.a.vs., a nakon toga neka moli ono što želi!’”(Hadis je sahih a zabilježili su ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed)
Abdullah ibn Mes‘ud, r.a., je rekao: “Klanjao sam u prisustvu Poslanika, s.a.v.s., a s njim su bili Ebu Bekr i Omer. Kada sam sjeo, počeo sam sa zahvalom Allahu, dž.š., i donio sam salavat na Poslanika, s.a.v.s., zatim sam molio za sebe. Tada mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Sada traži šta hoćeš, bit će ti dato!’”(Hadis je zabilježio Tirmizi u svom Sunenu.)
Abdullah ibn Mes‘ud, r.a., je također rekao: “Kada neko od vas hoće nešto tražiti od Allaha, dž.š., neka počne sa zahvalom Allahu, dž.š., i spominjanjem Allaha, dž.š., onako kako Mu dolikuje, zatim neka donese salavat na Poslanika, s.a.vs., a nakon toga neka traži ono što želi, jer to je sigurnije da će mu biti primljeno!”(Hadis je zabilježio Abdurrezzak Es-San‘ani u svom Musannefu.)
Alija, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Između svake dove i Allaha, dž.š., ima perda - pregrada sve dok se ne donose salavat na Muhammeda, s.a.v.s., pa kada se donese salavat na njega, smakne se perda i dova bude primljena, a kada se salavat ne donese, dova neće biti primljena.”
Omer, r.a., je rekao: “Dova stoji između nebesa i Zemlje i od nje se neće ništa dignuti dok se ne donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s.”
Za drugu varijantu, donošenje salavata na početku, u sredini i na kraju dove, dokaz je hadis Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Donesite salavat na mene u sredini, na početku i na kraju dove!” (Hadis je zabilježio Abdurrezzak Es-San‘ani u svom Musannefu.)
Prema tome, donošenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., je poput učenja Fatihe u namazu. Ključ dove je salavat na Poslanika, s.a.v.s., kao što je ključ namaza uzimanje abdesta.
Za donošenje salavata na početku i na kraju dove te spominjanje onoga što se traži između tog dvoga, dokaz je izreka Ebu Sulejmana Ed-Daranija koji kaže: “Ko od vas želi nešto tražiti od Allaha, dž.š., neka počne sa salavatom na Poslanika, s.a.v.s., zatim neka traži ono što hoće i neka dovu završi sa salavatom na Poslanika, s.a.v.s., jer će ova dva salavata na Poslanika, s.a.v.s., biti primljena, a Allah, dž.š., je Najdarežljiviji i neće odbiti ono što je između tog dvoga.”
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko svoj dan počne s hajrom - dobrom i završi ga s hajrom, Allah, dž.š., kaže Svojim melekima: ‘Nemojte tom čovjeku zapisivati grijehe koje je počinio između to dvoje!’”(Hadis je zabilježio Taberani u Kebiru.)
Dova koja se uči prilikom ulaska u džamiju i prilikom izlaska iz nje, poput ostalih dova, u sebi sadrži donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s.
Jedna od dova koju je Poslanik, s.a.v.s., učio prilikom ulaska u džamiju glasi ovako:
Bismillah ve-s-salatu ve-s-selamu ala resulillah, Allahummef- teh li ebvabe rahmitike! A kada bi izlazio iz džamije učio bi ovu dovu: Bismillah ve-s-salatu ve-s-selamu ala resulillah, Allahum- mefteh li ebvabe fadlike! (Hadis su zabilježili Ahmed, Taberani i drugi.)
Od Fatime, r.a., se prenosi da je rekla: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., ulazio u džamiju, učio bi ovu dovu: Allahumme salli ala Muhammedin ve sellim, Allahummagfir li zunubi vefteh li ebvabe rahmetike, a kada bi izlazio učio bi ovako: Allahumme salli ala Muhammedin ve sellim, Allahummagfir li zunubi vefteh li ebvabe fadlike!”(Hadis su zabilježili Tirmizi, Ibn Madždže i Ahmed.)
Abdullah ibn Omer, r.a., ashab koji se posebno isticao u primjenjivanju sunneta, bi na Safi donio tekbir tri puta a zatim bi rekao: La ilahe illellahu, vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Zatim bi donio salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., a nakon toga bi učio dovu. Dugo bi tu stajao i učio dovu. Na Mervi bi isto tako postupio. (Hadis je zabilježio Ismail ibn Ishak. Pogledaj Dželau-l-efham, str. 213.)
Također je i Abdullahov otac Omer, r.a., u sklopu svoje dove na Safi i Mervi donosio salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao i u drugim dovama.
Sastavni dio svakog skupa vjernika je da se kaže nešto korisno a da se prije toga zahvali Allahu, dž.š., i donese salavat na Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Aiša, r.a., je rekla: “Ukrasite svoja sijela donošenjem salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s.!” Slična predaja se prenosi od Omera, r.a.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kad god ljudi sjednu na neko mjesto i raziđu se bez spominjanja Allaha, dž.š., i donošenja salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., biti će za to odgovorni, pa će im Allah oprostiti ili će ih zbog toga kazniti.”(Hadis su zabilježili Ibn Hibban i Hakim.)
Kada god se spomene ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s., treba izgovoriti salavat na njega. Pojedini učenjaci (Ebu Džeafer Et- Tahavi i Ebu Ubejd El-Halimi) su čak rekli da je to vadžib - obavezno, dok drugi kažu da je to mustehab - poželjno činiti.
Međutim, kultura nažeg izražavanja i govora je da, kada spomenemo Allaha, dodamo: Uzvišeni, kada spomenemo Muhammeda, da kažemo: sallalu alejhi ve sellem, kada spomenemo nekog drugog od Allahovih poslanika, kažemo: alejhis-selam, kada spomenemo svog rahmetli profesora, roditelja i tome slično, kažemo: rahimehullah, ili rahmetli, itd.
Evo nekih hadisa koji govore o vrijednosti donošenju salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada se on spomene.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U čijem prisustvu ja budem spomenut, neka na mene donese salavat, jer ko na mene donese salavat jednom, Allah, dž.š., će na njega donijeti salavat deset puta.” (Hadis je zabilježio Nesai.)
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Ponižen je onaj u čijem prisustvu se ja spomenem a on na mene ne donese salavat.” (Hadis su zabilježili Tirmizi i Hakim.)
Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Škrt je onaj pored koga se ja spomenem a on na mene ne donese salavat.” (Hadis je sahih a zabilježio ga je Nesai.)
Ebu Zerr, r.a., je rekao: “Jednog dana smo sreli Poslanika, s.a.v.s., pa nas on upita: ‘Hoćete li da vam kažem ko je najškrtiji čovjek?’ Oni rekoše: ‘Hoćemo, Allahov Poslaniče.’ On reče: ‘Onaj pored koga se ja spomenem a on na mene ne donese salavat, to je najškrtiji čovjek.’”(Hadis je zabilježio Ibn Ebu Asim u Kitabu-s-salat.)
Kadija Ebu Bekr ibn Bukejr je rekao: “Allah je objavio ovaj ajet (El-Ahzab, 56), pa je naredio ashabima a i onima poslije njih da selam nazivaju Poslaniku, s.a.v.s., prilikom posjete njegovog kabura i kada se spomene njegovo ime.” (El-Džami‘ li ahkami-l-Kur’an, od Kurtubija, 14/226.)
Hasen kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku škrtosti da se ja spomenem u njegovom prisustvu a on na mene ne donese salavat.”(Hadis je zabilježio Seid ibn Mensur.)
Prilikom obavljanja hadža ili umre, lijepo je da čovjek nakon što završi sa izgovaranjem telbije donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Huzejme ibn Sabit, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi završio sa izgovaranjem telbije, molio Uzvišenog Allaha za oprost grijeha, tražio Njegovo zadovoljstvo, utjecao se Njegovoj milosti od Njegove kazne. Jedan od prenosilaca ovog hadisa Salih ibn Muhammed je rekao da je čuo Kasima ibn Muhammeda da kaže: ‘Smatrali su pohvalnim činom da čovjek nakon što završi s izgovaranjem telbije, donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s.(Ovu predaju je zabilježio Darekutni.)
Ibn Omer, r.a., kada bi htio dodirnuti Crni kamen, učio je ovu dovu: Allahumme imanen bike, ve tasdikan bi kitabike ve sinneti nebijjike, sallellahu alejhi ve sellem. Već smo spomenuli da je Ibn Omer, r.a., imao običaj donositi salavat na Safi i na Mervi.
Ebu Vail je rekao: “Nikada nisam vidio Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je prisustvovao nekom sobetu niti dženazi ili tome slično, a da nije, prije nego što ustane, spomenuo Allaha, zahvalio Mu se, donio salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., i proučio neku dovu. Tako je radio i kada bi ušao u čaršiju, došao bi u najne- marniji i najbezbrižniji dio, tu bi sjeo, zahvalio se Allahu, donio salavat na Poslanika, s.a.v.s., i proučio neke dove.
Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: “Allah, dž.š., se nasmiješi dvojici ljudi: čovjeku koji se susretne s neprijateljem a bude na lijepom konju - dok su se njegovu saborci povlačili, on je ostao ustrajan u borbi - pa ili pogine kao šehid ili ostane živ; također čovjeku koji tajno ustane noću, lijepo uzme abdest, zahvali se Allahu, dž.š., pohvali Ga, donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., a zatim počne učiti Kur’an. I to je onaj kome se Allah, dž.š., nasmiješi i kaže: ‘Pogledajte Mog roba, klanja a niko ga ne vidi osim Mene.’”(Ovu predaju je zabilježio Nesai u Velikom Sunenu.)
Nakon što se prouči kompletan Kur’an - hatma vrijeme je kada se dova prima i u sklopu te dove donosi se salavat na Poslanika, s.a.v.s.
Abdullah ibn Mes‘ud, r.a., je rekao: “Ko prouči kompletan Kur’an - hatmu dova će mu biti primljena.”
Enes ibn Malik, r.a., kada bi proučio cijeli Kur’an, sakupio bi svoju djecu i porodicu i učio bi dovu. Sakupljanje porodice i ostalih ljudi prilikom učenja dove nakon proučene hatme mnogi učenjaci smatraju lijepim činom. (Ovu predaju je zabilježio Ahmed.)
Poznati komentator Kur’ana, Mudžahid je rekao: “Allahova milost se spušta kada se završava učenje Kur’ana.”
Prenosi se da je neki čovjek u Medini učio cijeli Kur’an pred svojim kolegama pa kada bi završavao s učenjem Kur’ana, Ibn Abbas, r.a., bi prisustvovao tom završetku.
S obzirom da je ovo vrijema kada se dova prima, onda je to i vrijeme kada se donosi i salavat na Poslanika, s.a.v.s.
S obzirom da je petak najodabraniji dan, onda je i donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s., u tom danu posebno naglašeno i ashabi su to smatrali poželjnim činom.
Ebu Umame, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mnogo donosite salavat na mene petkom, jer salavat koji sljedbenici mog ummeta donose na mene biva mi predočen svakog petka, pa ko bude više donosio salavata na mene, taj će mi biti bliže na Sudnjem danu.”
Evs ibn Evs, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji vaš dan je petak, u njemu je Allah, dž.š., stvorio Adema, a.s., u njemu je Adem, a.s., umro, u petak će se puhnuti u rog i bit će jaki krik (Kijametski dan), pa mnogo petkom donosite salavat na mene jer vaš salavat meni biva predočen. Ashabi upitaše: ‘Poslaniče, kako se naš salavat tebi predočava a tvoje tijelo je već istruhlo?’ On reče: ‘Zaista je Allah, dž.š., zabranio zemlji da jede tijela Allahovih poslanika.’”(Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabu i Hajati-l-enbija’.)
Ebu Derda’, r.a., pripovijeda od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Mnogo donosite salavat na mene petkom jer je to dan u kojem su prisutni meleki. Kad god neko donese salavat na mene, on mi se izlaže sve dok on to ne završi. Ebu Zerr je tada upitao: ‘Pa kako se to dešava nakon tvoje smrti? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Zaista je Allah zabranio zemlji da jede tijela Allahovih poslanika. Muhammed, s.a.v.s., je živ i opskrbljen.’”(Hadis su zabilježili Ibn Madždže i Taberani.)
Ebu Mesud El-Ensari, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Mnogo donosite salavat na mene petkom, jer svaki salavat donesen na mene petkom bit će mi predočen.”
Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: “Mnogo donosite salavat na mene petkom i uoči petka, jer ko to bude radio ja ću mu biti svjedok i zauzimač na Sudnjem danu.” (Hadis je hasen a zabilježio ga je Bejheki.)
U mnogim mjestima kod nas je uobičajeno da se salavati uče petkom prije džuma-namaza, kao i uoči petka prije jacijskog ezana, s obzirom da je od akšama tog dana već nastupio petak.
Omer ibn Abdulaziz je napisao: “Širite znanje petkom, jer je zaborav najveća bolest za znanje i donosite mnogo salavat na Poslanika, s.a.v.s., u tom danu.”(Dželau-l-efham, str. 227.)
Osman ibn Omer je rekao: “Čuo sam Sufjana ibn Seida bezbroj puta da bi, kada bi ustajao sa sijela, rekao: Sallallahu ve me- laiketehu ala Muhammedin ve ala enbijaillahi ve melaiketihi!”
Alija ibn Ebu Talib, r.a., je rekao: “Kada prođete pored džamije, donesite salavat i selam na Poslanika!”
Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ko na mene donese salavat jednom, Allah, dž.š., će na njega donijeti deset puta, pa neka čovjek to radi, ako hoće mnogo, a ako hoće malo.”( Dželau-l-efham, str. 27.)
Amir ibn Rebi‘a, r.a., kaže da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako držeći hutbu kaže: “Ko na mene donese salavat jednom, meleki na njega donose salavat - koliko god on donosio salavate na mene - pa neka čovjek to čini mnogo ili malo.”(Hadis je zabilježio Ahmed.)
Ubej ibn Ka‘ab, r.a., je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi kada ostane zadnja trećina noći ustajao i govorio: ‘O ljudi, spominjite Allaha, dž.š., jer samo što se zemlja nije zatresla potresom (Kijametskog dana) za kojim slijedi i drugi. Smrtni čas samo što nije nastupio sa onim što on donosi.’” Ubej mu tada reče: “Poslaniče, ja na tebe donosim mnogo salavata, pa koliko od toga da (pre)dam i posvetim tebi?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš.” On reče: “Hoću li četvrtinu?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš bit će bolje za tebe.” On mu reče: “Pa hoću li polovinu?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš, bolje ti je.” “Pa hoću li dvije trećine?” On mu reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš bit će bolje za tebe.” On mu tada reče: “Ja ću sve to predati i posvetiti tebi”, tj. učiniti za tebe. Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Onda će to od tebe otkloniti brigu (oba svijeta) i oprostiti tvoje grijehe.”(Hadis je hasen a zabilježio ga je Tirmizi.)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese salavat ili to napiše u nekoj knjizi, meleki će moliti za oprost njegovih grijeha sve dok moje ime bude u njoj.”
U sličnoj predaji od Ibn Abbasa, r.a., se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese salavat pišući to u nekoj knjizi, taj salavat će mu trajati (kao sadaka) dok god moje ime bude u toj knjizi.” (Hadisi koji govore na ovu temu su slabi.)
Prenosi se da je Hasen ibn Muhammed sanjao Ahmeda ibn Hanbela, koji mu je rekao: “O Ebu Ali, da možeš vidjeti kako onaj salavat koji smo na Poslanika, s.a.v.s., donijeli sija ispred nas.”
Poznati prenosilac hadisa Sufjan Es-Sevri, rahimehullah, je rekao: “Kada učenjaci hadisa ne bi imali ništa više osim sevapa zbog pisanja salavata na Poslanika, bilo bi im dovoljno. Njima se piše sevap od toga salavata sve dok je to zapisano u toj knjizi.”
Muhammed ibn Ebi Sulejman je vidio oca u snu i on mu reče da mu je Allah oprostio grijehe zbog pisanja salavata na Poslanika, s.a.v.s.(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 230.)
Pozivanje u islam je jedan od najboljih i najkorisnijih djela, jer to je ustvari širenje znanja koje nam je ostavio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao Aliji i Muazu, r.a.: “Da Allah tobom uputi jednog čovjeka na Pravi put, bolje ti je nego dunjaluk i sve što je na njemu.”
Poznato je da se u svim ovim prilikama treba prvo zahvaliti Allahu, dž.š., i donijeti salavat na Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Lijepo je da vjernik kada osvane započne svoj dan s donošenjem salavata na Muhammeda, s.a.v.s., kao i da time dočeka početak noći.
Ebu Derda’, r.a., je prenio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese deset salavata kada osvane i deset kada omrkne, zadobit će moj šefa‘at na Sudnjem danu.”(Hadis je zabilježio Taberani.)
Enes, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Donosite salavat na mene jer je donošenje salavata ne mene čišćenje vaših grijeha, a ko na mene donese salavat jednom, Allah, dž.š., na njega donese deset puta.”(Hadis je zabilježio Ibn Ebu Asim u Kitabu-s-salati ale-n-nebijji.)
Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao jednom ashabu: “O Ebu Kahile, ko na mene, svakog dana i svake noći, tri puta donese salavat iz ljubavi i žudnje za mnom, Allah, dž.š., će mu oprostiti njegove grijehe koje je počinio tog dana i te noći.”(Hadis je zabilježio Ibn Ebu Asim u Kitabu-s-salati ale-n-nebijji.)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Donosite salavat na mene jer je donošenje salavata ne mene čišćenje - zekat za vas.” (Hadis je zabilježio Ebu-š-Šejh u Kitabu-s-salati ale-n-nebijji.)
Iz navedenih hadisa vidimo da vjernika donošenjem salavata na Poslanika, s.a.v.s., čisti sebe od grijeha a ujedno mu se povećava blagoslov - bereket i napredak. Time se postiže čišćenje duše od ružnih osobina što je rezultat iskrene ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., koji nam treba biti najdraži od svih stvorenja.
Semure, r.a., priča ovaj događaj: “Bili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad dođe neki čovjek i upita: ‘Koje djelo će me najviše približiti Allahu, dž.š.?’ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Istinit govor i čuvanje povjerenja.’ Ja tada rekoh: ‘Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?’ On reče: ‘Klanjanje noću i post danju.’ Ja ponovo rekoh: ‘Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?’ On reče: ‘Mnogo spominjanje Allaha, dž.š., i donošenje salavata na mene sprečava siromaštvo.’ Ja tada rekoh: ‘Poslaniče, dodaj nam još nešto?’ On reče: ‘Ko bude imam ljudima u namazu neka bude umjeren, jer zaista među njima ima starih, bolesnih, iznemoglih i ljudi s potrebama.’”(Hadis je zabilježio Ebu Nuajm. Pogledaj tačku broj 29.)
Abdullah ibn Abbas, r.a., je ovako pojasnio ovaj kur’anski ajet (El-Ahzab, 56): Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjerovjesnika, to znači: Uzvišeni Allah hvali vašeg Poslanika i prašta mu grijehe te naređuje melekima da čine istigfar za njega. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selam. tj. Lijepo ga spominjite i hvalite donoseći salavat na njega, u vašim džamijama i na svakom mjestu te prilikom vjenčanja (zaručivanja ili prosidbe), nemojte ga zaboravljati!”
Ebu Musa El-Medini, Bejheki i neki drugi učenjaci smatraju da je lijepo kada čovjek kihne, da nakon zahvale Allahu, dž.š., donese i salavat na Poslanika, s.a.v.s. Njihov argument je predaja u kojoj Nafi‘ kaže: “Neki čovjek je kihnuo kod Ibn Omera, r.a., pa mu Ibn Omer, r.a., reče: ‘Škrtario si! Kamo sreće da si nakon zahvale Allahu, dž.š., donio salavat na Poslanika, s.a.v.s.’”
Drugi učenjaci smatraju da se prilikom kihanja ne donosi salavat na Poslanika kao što se to ne čini na ruku‘u, niti pri povrat- ku s njega, na sedždi, na početku jela, prilikom klanja i sl.
Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas završi s uzimanjem abdesta, neka kaže: Ešhedu en la ilahe illellah ve enne Muhammeden abduhu ve resulu, zatim neka donose salavat na mene. Kada to kaže otvorit će mu se vrata Allahove milosti.”(Hadis je zabilježio Ebu-š-Šejh u Kitabu-s-salati ale-n-nebijji.) U jednoj slabijoj predaji se kaže: “Nema abdesta onome ko ne donese salavat na Vjerovjesnika.”(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 238.)
Sehl ibn Sead, r.a., kaže: “Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i požalio se na siromaštvo i neimaštinu. Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ‘Kada uđeš u svoju kuću, nazovi selam, bio ko unutra ili ne, zatim donesi selam na mene i prouči jedanput Kulhuvallahu ehad!’ Kaže se da je taj čovjek tako postupio pa mu je Allah dao nafaku koja je dotekla i njegovim komšijama i rodbini.”(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 238.)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Zaista Allah, dž.š., ima vrstu meleka koji se kreću pa kada naiđu na halku zikra (skupinu koja spiminje Allaha, dž.š.), kažu jedni drugima: ‘Sjedite! Ako ti ljudi budu učili dovu, oni će na to ami- novati, ako oni donose salavat na Poslanika, s.a.v.s., i oni će s nji- ma donositi salavat na njega. Kada oni završe, onda meleki jedni drugim govore: ‘Blago ovima, vraćaju se oproštenih grijeha.’” (Sličan ovome hadisu bilježi Muslim.)
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada nešto zaboravite, donesite salavat na mene, pa ćete se toga sjetiti, ako Bog da.” Ovaj hadis je često sa različitim senedima spominje u knjigama koje govore o učenju napamet i zaboravljanju. (Pogledaj Dželau-l-efham, str. 238.)
Hadisi koji potvrđuju ovu situaciju su sljedeći:
Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese salavat stotinu puta nakon sabah-namaza, prije nego što s kim progovori, Allah, dž.š., će mu ispuniti stotinu njegovih želja i potreba, trideset na dunjaluku a sedamdeset na ahiretu. Tako se može učiniti i poslije akšam- namaza. Tada ashabi upitaše: ‘O Poslaniče, a kako da donosimo salavat na tebe?’ On reče: Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selam (El-Ahzab, 56.) Allahumme salli alejhi! sve dok ne nabrojiš stotinu.”
Abdullah ibn Ebi Evfa, r.a., kaže: “Došao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Ko od vas želi od Allaha, dž.š., tražiti ispunjenje neke želje, neka lijepo uzme abdest, neka klanja dva rekata, neka se zahvali Allahu, dž.š., neka donese salavat na mene i neka kaže: La ilahe illellahu-l-halimu-l-kerim. La ilahe illellahu subhanellahi rabbi-l-arši-l-azim. Elhamdu lillahi rabbi-l-ale- min. Es’eluke mudžibati rahmetike ve azaime magfiretike, ve-l- ganimete min kulli birr, ve-s-selamete min kulli zenb. La teda‘ li hemmen illa ferredžteh, ve la teda‘ li zenben illa gaferteh, ve la hadžeten leke fiha ridan, illa kadajteha, ja erhame-r-rahimin. (Hadis je zabilježio Taberani.)
Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene svaki dan donese salavat stotinu puta, Allah, dž.š., će mu ispuniti stotinu njegovih želja i potreba, sedamdeset na ahiretu i trideset na dunjaluku.”(Hafiz Ebu Musa kaže da je ovaj hadis hasen/dobar. Pogledaj Dželau-l-efham, str. 240.)
U jednoj slaboj predaji od Ebu Rafi‘a se kaže, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada nekom od vas zazvoni uho, neka se sjeti mene i neka donese salavat na mene, zatim neka kaže: ‘Ko mene spomene s dobrim i Allah njega spomenuo!’”(Ovu predaju su zabilježili Ibn Huzejme, Taberani, Ibn Sunni, Haraiti, Ibn Ebu Asim, Ebu Musa El-Medaini i drugi, a sened mu je slab. Pogledaj Dželau-l-efham, str. 241)
Kao potporu za ovo pojedini učenjaci spominju hikaju koju je spomenuo Ebu Musa El-Medini, u kojoj se kaže da je Ebu Bekr Muhammed ibn Omer bio kod Ebu Bekra ibn Mudžahida. Tada je došao Šibli. Ebu Bekr ibn Mudžahid ustade, zagli ga i poljubi ga u čelo. Ovaj mu reče: “Pa zar ti tako postupaš sa Šiblijem a svi stanovnici Bagdada smatraju ga ludim?” On na to odgovori: “Postupio sam s njim onako kako sam vidio Poslanika, s.a.v.s., da s njim postupa. Sanjao sam Poslanika, s.a.v.s., i kada je došao Šibli, on je ustao i poljubio ga u čelo.” Ja ga upitah: “Poslaniče, pa zar tako postupaš sa Šiblijem?” Poslanik, s.a.v.s., reče: “On nakon namaza uči: Lekad džaekum resulun min enfusikum (Et- Tevbe, 128.) do kraja sure, a zatim donese salavat na mene.”
U drugoj predaji stoji: “On nije nikada klanjao farz namaz a da nakon toga nije proučio: Lekad džaekum resulun min enfusi- kum, do kraja sure, a nakon toga tri puta kaže: Sallallahu alejke ja Muhammed.” Na kraju ove hikaje prenosilac kaže: “Kada je Šibli došao, ja sam ga pitao o tome šta uči nakon namaza pa mi je on spomenuo isto tako.”( Pogledaj Dželau-l-efham, str. 241.)
Imam Šafija, rahimehullah, smatra da je prilikom klanja lijepo nakon Bismille dodati još nešto od zikira, kao naprimjer da se kaže: Sallallahu ala resulillah. On smatra da je lijepo što više donositi salavate na Poslanika, s.a.v.s., u svim situacijama.
U jednoj predaji se spominje da je Abdurrahman ibn Avf, r.a., bio sa Poslanikom, s.a.v.s. Poslanik je krenuo naprijed pa ga je Abdurrahman našao na sedždi, na kojoj je dugo ostao a Abdurrahman, r.a., ga je čekao. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ustao, Abdurrahman mu reče da se uplašio da slučajno nije umro na sedždi. Tada mu Poslanik, s.a.v.s., reče: “O Abdurrahmane, kada sam bio na onom mjestu sreo me Džibril, a.s., i obavijestio me da je Allah, dž.š., rekao: ‘Ko na tebe donese salavat, Ja ću donijeti na njega’, pa sam ja tada pao na sedždu iz zahvalnosti Allahu, dž.š.” Poslanik, s.a.v.s., je također rekao: “Ko zaboravi salavat na mene, skrenut će s puta prema Džennetu.”(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 242.)
Drugi učenjaci smatraju da nema potrebe prilikom klanja donositi salavat na Poslanika, s.a.v.s. Neki berberi kod nas imaj običaj donositi salavat na Poslanika prilikom sunećenja djece.
Kada klanjač uči Kur’an u namazu i naiđe na ajet u kojem se spominje Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojedini učenjaci smatraju da je dozvoljeno da tada donese salavat na Poslanika, s.a.v.s., ako je u nafili - dobrovoljnom namazu. Kao primjer za to je već spomenuti ajet: Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjero- vjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selam! (El-Ahzab, 56.)
Argumenti za to su:
Hasan kaže: “Kada klanjač naiđe na salavat na Poslanika, neka stane s učenjem i neka donese salavat na njega u nafila-namazu!”
Imam Ahmed je rekao: “Kada klanjač naiđe na ajet u kojem se spominje Allahov Poslanik, s.a.v.s., neka donese salavat na njega - ako je u nafila-namazu.”(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 243.)
Onaj ko nema imetka koji bi podijelio kao sadaku neka uči salavat kao zamjenu za sadaku.
Ebu Seid, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada god čovjek ne bude imao kod sebe imetka za sadaku, neka kaže u svojoj dovi: Allahumme salli ala Muhammedin abdike ve resulike, ve salli ala-l-mu’minine ve-l-mu’minat ve-l-muslimine ve-l-muslimat, to će mu biti kao zekat - čišćenje.”(Pogledaj Dželau-l-efham, str. 243.)
Ebu Šejh sa svojim senedom do Ebu Kirsafe, r.a., prenio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko legne u svoju postelju a zatim prouči Tebarekellezi bijedihi-l-mulk (suru El-Mulk) zatim kaže: Allahumme rabbe-l-hilli ve-l-harami, ve rabbe-l-beledi-l- haram, ve rabbe-r-rukni ve-l-mekami, ve rabbe-l-meš‘ari-l-ha- ram, bi hakki kulli ajetin enzelteha fi šehri ramadan, bellig ruha Muhammedin, s.a.v.s., minni tehijjeten ve selama, četiri puta, Allah, dž.š., time zaduži dva meleka koji dođu do Muhammeda, s.a.v.s., i kažu mu: ‘O Muhammede, zaista te taj i taj, sin toga i toga, poselamio (rekao je: Es-selamu alejke ve rahmetullah). Tada Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘Neka je i na tog i tog od mene Es- selam alejhi ve rahmetullahi ve berekatuhu!’”(Ovu predaju su zabilježili Dejlemi u Firdevsu i Dija’ u Muhtari sa slabošću u senedu. Neki ovu izreku pripisuju Ebu Džeaferu El-Bakiru. Pogledaj Dželau-l-efham, str. 244.)
Prije svakog važnog govora prvo se zahvalimo Allahu, dž.š., i lijepo Ga spomenemo, zatim se donese salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim se govori ono što se hoće reći.
Za početak govora sa zahvalom Allahu, dž.š., dokaz je hadis Ebu Hurejre, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svaki govor koji se ne počne sa zahvalom Allahu, dž.š., je nepotpun.”(Hadis su zabilježili Ebu Davud i Ahmed.)
A što se tiče donošenja salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., na početku govora, dokaz je hadis koji također prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svaki važan govor u kojem se ne spomene Allah, dž.š., na početku i ne donese se salavat na mene je nepotpun i uskraćen je od svakog bereketa.”
Nakon predavanja selama u teravih-namazu lijepo je zikiriti a između ostalog i donositi salavate na Vjerovjesnika, s.a.v.s.
U nekim našim džematima se uči ovako: Salatullah, selamullah, alejke ja resulellah! (Salavat i selam neka su na tebe, o Allahov Poslaniče!)
Po mišljenju pojedinih učenjaka (Imam Šafija, rahimehullah) lijepo je da se nakon prvog tekbira u bajram-namazu zahvali Allahu, dž.š., zatim da se donese salavat na Poslanika, s.a.v.s., a nakon toga uči dova.
Kada se mejit spušta u kabur, uči se ova dova: Bismillah ve ala sunneti (ili: ala milleti) resulillah! Svakako da nema zapreke ovdje donijeti salavat, s obzirom da je spomenut Poslanik.
KORISTI I SEVAPI KOJI SE DOBIJAJU DONOŠENJEM SALAVATA NA POSLANIKA
S obzirom da je Allah, dž.š., u navedenom ajetu to naredio: O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selam. (El-Ahzab, 56)
Svakako da se ova dva načina donošenja salavata razlikuju; naš salavat je dova i molba, a Allahov, dž.š., salavat je posebno spominjanje i počast koja se Poslaniku, s.a.v.s., time ukazuje.
Ebu Talha El-Ensari, r.a., je rekao: “Jednog dana je Poslanik, s.a.v.s., osvanuo veseo i raspoloženje se vidjelo na njegovom licu. Ashabi ga upitaše: ‘Allahov Poslaniče, danas si osvanuo veseo i raspoloženje se vidi na tvom licu?’ On im reče: ‘Svakako, došao mi je Glasnik od mog Gospodara i rekao: ‘Ko na tebe od tvog ummeta donese jedan salavat, Allah, dž.š., će mu upisati deset sevapa, pobrisat će mu deset grijeha, uzdići će ga deset stepena (deredža) i uzvratit će mu isto toliko.’” (Ovaj hadis je zabilježio Ahmed u svom Musnedu.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Škrt je onaj pored koga se ja spo- menem a on na mene ne donese salavat.”(Hadis je sahih a zabilježio ga je Nesai.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ponižen je onaj u čijem prisustvu se ja spomenem a on na mene ne donese salavat.”(Hadis su zabilježili Tirmizi i Hakim.)
Allahove, dž.š., blagodati su bezbrojne. On je zadovoljan i s malo naše zahvalnosti.
Donošenje salavata je ustvari dova Uzvišenom Allahu da Poslaniku, s.a.v.s., poveća spomen i počast. Pa što vjernici budu to više radili, time sebi osiguravaju blizinu Poslnika, s.a.v.s., kao što će imati nagradu i onih koji ih u tome budu slijedili, kao što je to Poslanik, s.a.v.s., obećao kod činjenja dobrih djela.
Autor: Fuad Sedić
Takvim 2012
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba