Ne izgleda li ironično plagirati iz islamskih izvora i na taj način stvoriti remek-djelo, a onda dati islamofobične poruke?
Miguel Asin Palacios (1871–1944) bio je španski učenjak islamskih studija i arapskog jezika, kao i rimokatolički svećenik koji je mnogo vremena posvetio islamskim studijima, a posebno djelima Gazalija i Ibn Arebija. U svojoj knjizi La Escatología musulmana en la Divina Comedia („Muslimanska eshatologija u Božanstvenoj komediji“) iz 1919. godine, Palacios je istaknuo muslimanske izvore za ideje i motive prisutne u Danteovoj “Božanstvenoj komediji”.
Danteovo djelo poezije se naširoko smatra najznačajnijim djelom italijanske književnosti. Ova epska pjesma opisuje putovanje Dante Alighierija (1265–1321) kroz tri područja poslije smrti – Inferno (pakao, džehennem), Purgatorio (čistilište) i Paradiso (raj, džennet) – i služi kao alegorija za put duše prema Bogu.
Dok čitalac istražuje ove oblasti, nešto zvuči poznato. U Kur’anu se pominju fizički i duhovni događaji Isrā’a (noćno putovanje iz Meke u Jerusalem) i Mi‘rāja (Poslanikovo uzdignuće na nebo). “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi” (17/1).
Isrā’ i Mi‘rāj služili su kao inspiracija nekolicini muslimanskih autora[1], koji su u svojim književnim radovima predstavili svoja tumačenja ove teme. Palacios navodi da je Dante bio inspirisan arapsko-andaluzijskim sufijskim mistikom i filozofom Ibn Arebijem. Ovo je moguće kada se uzme u obzir kako je renesansa bila pod uticajem arapsko-andaluzijske kulture. Palaciosova La Escatología musulmana en la Divina Comedia predstavlja sjajan rad iz komparativne književnosti.
Spomenuta knjiga je podijeljena na četiri dijela, a svaki dio pravi poređenja između “Božanstvene komedije” i islamskih izvora o Mi‘rāju, opisima raja, čistilišta i pakla kroz Kur’an i Hadis, te donekle skolastičku teologiju i sufizam.
On ilustruje niz sličnosti i ukazuje na to da je Dante vjerovatno bio pod uticajem kršćanskih legendi prije njegova vremena. Palacios, također, upoređuje ideje i književno djelo Dantea s Ibn Arebijem, posebno Danteov Convito („Gozba“), alegorijska ljubavna poezija, i poetsko djelo Terdžumanu-l-ešvak („Tumač čežnji“) Ibn Arebija.
Pogledajmo sličnosti. Mi‘rāj počinje u dubokom snu i Danteovo putovanje se, također, odvija u njegovom snu. Dok vuk i lav prelaze preko Poslanikova puta, leopard, lav i vuk zaustavljaju Dantea.
Džibril dolazi da vodi Poslanika na njegovom putu, dok Dantea vodi Beatrice. Oba vodiča objašnjavaju sve faze putovanja. Opisi pakla i čistilišta su isti na oba putovanja, iako u Bibliji nema opisa pakla i nema nikakve reference o čistilištu.
Slojevi pakla opisani u Božanstvenoj komediji su isti kao i slojevi pakla u islamskim izvorima. Slično tome, slojevi raja su isti u oba putovanja. Kazne za svaki grijeh su, također, slične.
Kada Poslanik i Dante prave korak ka Bogu, oči im osljepljuju jakom svjetlošću. Obojica se plaše da su trajno zaslijepljeni, ali njihovi vodiči, Džibril i Beatrice, daju im Božiji blagoslov. Džibril i Beatrice ne samo da ih vode, već se i mole za njih na svakom koraku prema Bogu.
Obojica, i Poslanik i Dante susreću Adema i razgovaraju s njim, a oba putovanja završavaju na isti način: dolaze do Boga i opisuju prisustvo kao snažan izvor svjetlosti.
I Dante i Poslanik vide meleke oko Boga; prema islamu oni su Karrubiyūn[2] meleki, dok su za Dantea Cherubim.
Kada je Palacios objavio svoj rad, potresao je savremenu književnost. Ipak, obožavaoci Dantea nisu rado gledali na to, oštro kritizirajući njegov rad i opovrgavajući njegovu tezu. Autor je kasnije odlučio ponovo napisati knjigu, pružajući odgovore kako bi potvrdio svoje teze.
U zaključku svoje knjige Palacios je ukazao na svoje veliko divljenje prema Danteu, međutim, upozorio je da slijepo divljenje nije izraz poštovanja.
Gherush 92, organizacija za ljudska prava koja konsultuje organe UN-a o rasizmu i diskriminaciji, iznijela je da bi trebalo zabraniti Danteovu “Božanstvenu komediju”. “Ne zagovaramo cenzuru ili spaljivanje knjiga, ali želimo priznati, jasno i nedvosmisleno, 'Božanstvena komedija' sadrži rasistički, islamofobični i antisemitski sadržaj, a umjetnost ne može biti iznad kritike” – rekla je Valentina Sereni, predsjednica organizacije.
Naširoko je poznato da je Dante bio naklonjen muslimanskoj filozofiji; stoga, izgleda ironično da je pozajmio iz islamskih izvora da bi napravio remek-djelo koje prenosi islamofobične poruke.
Piše: Ayşe Betül Kayahan
S engleskog preveo i priredio: Jusuf Bećoja
[1] Ovdje vrijedi spomenuti ime Ebū-l-‘Alā’ el-Me‘arrīja (973–1057), jednog od najvećih klasičnih arapskih pjesnika. Neki smatraju da je njegova Risāletu-l-gufrān (Poslanica o oproštenju) bila inspiracija za Danteovu Božanstvenu komediju.
[2] Drugi naziv za Allahu najbliže meleke. U Kur’anu su spomenuti imenom el-mukarrebūn, kao Allahu bliski meleki koji čuvaju ‘Ilijjūn, Knjigu ispisanu. (Kur’an; 83:20–21)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba