Bošnjaci, veziri Osmanskog carstva

Historijska i kulturna zaostavština tog perioda je bogata, uprkos činjenici da su hrišćanske velesile (prvo Habzburško carstvo (Sveto rimsko carstvo), Mletačka republika i Rusija, kasnije Austro-Ugarska, Rusija i Francuska) i susjedni hrišćanski narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati, Crnogorci) pokušali da zatru sve što je „tursko“ u Bosni. Eugen Savojski, kralj Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović, Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban, Franjo Tuđman, Josip Broz Tito - samo su neka imena hrišćanskih i komunističkih vođa koji su vršili urbicid nad bosansko-osmanskim kulturnim nasljeđem.

Kada je riječ o historijskoj zaostavštini naših predaka, dovoljno je spomenuti radove sljedećih pisaca: Safvet-beg Bašagića, koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao biografije 689 Bošnjaka, koji su se istakli u javnom životu na raznim poljima u Osmanskom carstvu, od čega oko 130 pisaca; Mehmeda Handžića, koji je u knjizi Blistavi dragulj: Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne donio biografije 223 Bošnjaka, osmanska pisca; Hazima Šabanovića, koji je u knjizi Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima obradio 239 Bošnjaka, osmanskih književnika; Smaila Balića, koji je u knjizi Kultura Bošnjaka - muslimanska komponenta spomenuo čak 375 osmanskih pisaca koji su bili Bošnjaci i njihovih, skoro, 700 djela, te Muhameda Ždralovića, koji je u knjizi Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima naveo preko 1100 naših prepisivača i preko 2300 njihovih prepisa. Stoga, ne treba da čudi da od 219 velikih vezira, za njih 27 (12,33%) mogli smo da utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za još 13 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci. Inače, položaj velikog vezira je bio aktivan 602 godine (1320-1922). Za to vrijeme 292 puta je biran veliki vezir, računajući vezire koji su više puta obavljali ovu dužnost. Ovih 27 Bošnjaka bili su 43 puta (14,73%) na položaju velikog vezira, što je trajalo oko 115 godina (19,1%). Tako je u prosjeku Bošnjak bio svaki osmi veliki vezir, odnosno svaki sedmi vezir koji bi bio izabran - Bošnjaci su vezirovali petinu perioda postojanja velikih vezira u Osmanskom carstvu. Poređenja radi, 26 Albanaca (11,87%) je birano na funkciju velikog vezira, birani su 33 puta (11,3%), što je iznosilo 90 godina (14,95%). Ovo samo potvrđuje slavnu historiju Bošnjaka u okviru Carstva Ali Osman.

Najčuveniji veliki vezir Bošnjak, svakako, je Tavil Mehmed-paša Sokolović. On je, prema mnogima, najznamenitiji među svim velikim vezirima Osmanskog carstva. Joseph Hammer je još 1830. godine primijetio da umjesto „za vladavine Selima II“, bolje je reći „za vladavine velikog vezira Sokolovića“. Većina naših velikih vezira, najmanje njih 20, došla je na osmanski dvor putem obrazovnog programa devširme, odnosno bili su adžemi oglani. Čak peterica naših velikih vezira, historijski utvrđeno, bila iz iste porodice - riječ je o pet velikih vezira iz čuvene bošnjačke porodice Sokolovići, jedne od najjačih osmanskih porodica: Tavil Mehmed-paša, Lala Kara Mustafa-paša, Lala Mehmed-paša, Derviš Mehmed-paša i Gazi Ekrem Husrev-paša Sokolović. Oni su obnašali velikovezirsku službu oko 21 godinu. Slobodno možemo reći da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija osmanska porodica druge polovine XVI i početka XVII stoljeća, naravno nakon vladajuće porodice.

Glede zastupljenosti Bošnjaka među osmanskim velikim vezirima, vakat velikih vezira možemo podijeliti na četiri razdoblja:

- Predosmansko razdoblje (1320-1453) ili doba dominacije velikih vezira turskog porijekla. U ovom dobu od 133 godina bilo je svega 11 velikih vezira, koji su birani 11 puta na mjesto velikog vezira - u prosjeku 12 godina. Svi su, po porijeklu, Turci. Primjetna je dominacija određenih turskih porodica, pogotovo porodice Čandarli koja je dala 4 velika vezira u tom periodu, koji su bili veliki veziri čak 64 godine.

- Zlatno razdoblje (1453-1611) ili doba dominacije velikih vezira bošnjačkog porijekla. Mehmed el-Fatih, svjestan kozmopolitizma Osmanskog carstva, prekinuo je tradiciju da se veliki veziri biraju iz uglednih turskih porodica, tako da je ovo period kada skoro svi veliki veziri dolaze iz redova janjičara, tačnije iz redova adžemi oglana. Adžemi oglani su birani među rajom, tj. iz redova hrišćanskih podanika Osmanskog carstva. No, bošnjački muslimani, a kasnije i albanski i abhaski muslimani predstavljali su izuzetak, budući da su ulazili u obrazovni program devširme. To ističe i Halil Inaldžik, jedan od najeminentnijih turskih historičara za osmansko razdoblje: Jedino su bosanske porodice koje su prešle u islam davale danak u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo - Klasično doba 1300-1600, Utopija, Beograd, 2003, str. 123).

U ovom razdoblju prisutna je dominacija velikih vezira Bošnjaka, budući da su od 158 godina vezirovali cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-erica Bošnjaka bili su veliki veziri tokom najsjajnije epohe Osmanskog carstva. Bili su veliki veziri kad je osvajana: Bosna, Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska, Krim, Kipar, Kavkaz, Bliski Istok, Sjeverna Afrika... Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposobnosti navesti kao primjer činjenicu da su bošnjački veliki veziri tog vakta bili u prosjeku na tom položaju skoro šest godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih 24 velikih vezira samo u prosjeku dvije i pol godine. Ono što je bila Čandarli porodica u prošlom razdoblju, u ovom razdoblju je bila bošnjačka porodica Sokolović - 5 velikih vezira, 6 vezira, te brojne paše i begovi.

- Doba dekadence - opadanja moći (1611-1794) ili doba dominacije velikih vezira albanskog porijekla. U ovom razdoblju obrazovni sistem devširme bio je u raspadu, janjičari su se osilili, a Osmansko carstvo je počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija... Istovremeno, sa blijeđenjem osmanskog blještavila, blijedilo je i ono bosansko u njemu. U ovom periodu, koji je trajao 183 godine, od 104 velikih vezira bilo je samo 9 Bošnjaka. Oni su vezirovali samo 14 godina, odnosno u prosjeku 1 godinu i 7 mjeseci, što otprilike odgovara prosjeku velikih vezira toga doba - 1 godina i 9 mjeseci. U ovoj epohi dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo porodica Ćuprilić (Köprülü).

- Doba raspada (1794-1922) ili doba ponovne dominacije velikih vezira turskog porijekla. Ovo je završno razdoblje osmanske historije. Carstvo se smanjuje i propada. Sve se više osjeća turski nacionalizam. Turski nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokusuravaju i ono malo osmanskog duha u Osmanskom carstvu, tako da je 1922. godine sultan bio figura - stvarnu vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno prozvan Ataturk (Otac Turaka). Inače, Kemal-paša ukida 1922. godine poziciju velikog vezira, 1923. godine uklanja posljednjeg sultana, a 1924. godine ukida i hilafet.

U ovom periodu, koji je trajao 128 godina, u kojem su se izmijenila 63 velika vezira, prosječno dvije godine po veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki vezir, Bošnjak, nije imao nikakve veze sa svojom domovinom, s obzirom da je rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik turskog nacionalističkog pokreta. Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske revolucije) veliki vezir je mogao da bude samo turski nacionalista (nije se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno albanski nacionalista.

Mjesto smrti: Kizilčol (Kızılçöl), jug. ist. Anadolija, današnja Turska, 1517.

Mjesto rođenja: Drozgometva kod Hadžića, Sarajevo, ?. Mjesto smrti: Sivas, cen. Anadolija, današnja Turska, 1511.

Mjesto rođenja: Požega, današnja Hrvatska, 1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536.

Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1561.

Mjesto rođenja: Kanjiža, današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1602.

Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606.

Mjesto rođenja: Istanbul, 1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje (Sandžak, Crna Gora).

Kao što smo već ranije spomenuli, pored ovih 27 velikih vezira Bošnjaka, ima još 13 velikih vezira za koje postoji mogućnost da su Bošnjaci. Naglašavamo postoji, što ne znači da su oni, sigurno, bili Bošnjaci, kao što, isto tako ne znači da oni, zasigurno, nisu bili. Šest od njih su prošli obrazovni sistem devširme (adžemi-oglan), njihovo porijeklo je nepoznato, tako da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganos-paša (1453-1456), Mehmed-paša Rum (1466-1469), Ahmed-paša Gedik (1474-1477), Mesih-paša Hadum (1499-1501), Hasan-paša Hadum (1597-1598) i Mehmed-paša Džerrah (1598-1599).

Muvekkit tvrdi da su, između ostalih, sljedeća trojica velikih vezira Bošnjaci: Kara Ahmed-paša (1553-1555) (Muvekkit, Povijest Bosne, Kalem, Sarajevo, 1998, sv. 1, str. 136, 138), Halil paša (1617-1619, 1626-1628) (Muvekkit, sv. 1, str. 277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade) (1644-1645) (Muvekkit, sv. 1, str. 325). Za potonjeg, spomenutog, Muvekkit navodi da je sin Rustem-pašine kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg Rustem-paše Opukovića sa majčine strane. Ovo je djelimično tačno, pošto je Mehmed-paša ustvari praunuk Rustem-pašin.

Za velikog vezira Kara Ibrahim-pašu (1683-1685) neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, pozivajući se na djelo Hadika el-vuzera Taiba Osmanzade, tvrdi da je i Čigala (Čigalazade) Sinan-paša bio hrvatskog, odnosno bošnjačkog porijekla (Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Carski zet, veliki vezir Rustam-paša, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 6/1894, knj. 1, str. 197). Međutim, većina izvora tvrdi da je on Sicilijanac ili Đenovljanin iz aristokratske porodice Ćikala (Cicala).

Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše, on je rođen u Jagodini, tako da može biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija kaže da stanovništvo Jagodine govori bošnjačkim jezikom (Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967, str. 68). No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo dosta Bošnjaka. Slična mogućnost bošnjačkog porijekla, kao kod Ajvaz Mehmed-paše, postoji i kod njegovog sina Halil-paše Ajvazzadea (Ajvazovića), velikog vezira od 1769. do 1770. godine.

Bilo kako bilo, imamo najmanje 27, naših, Bošnjaka koji su igrali najvažniju ulogu u Osmanskom carstvu nakon sultanske.

Autor: Jusuf Džafić, iz knjige: Islamske zanimljivosti - vodič kroz bogatu islamsku tradiciju

Keywords & Tags

Islam, sunnet, hadis, iman, islamska predavanja, islamska civilizacija, islamska kultura, propisi, rukja, ehlu sunnet, salavat, idžtihad, predavanja, Allah, Poslanik, poslanik Muhammed, predaja, enciklopedija hadisa, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, Darekutni, Nesai, Taberani, Malik, Bezzar, Darimi, Nevevi, Kenan Musić, Šefik Kurdić, Bejheki, muharrem, rebiul evel, rođenje poslanika, hazreti, sahih, hasen, daif, lanac prenosilaca, Ebu Hurejre, kurtubi, hanefijski, mezheb, šafijski, malik, hanbel, mehr, nafaka, farz kifaje, fatima, fetva, fikh, hafiz, halifa, Ebu bekr, Alija, Omer, Ibn Hadžer, hatib, hidžab, hilafet, hudejbija, uhud, hendek, ibadet, ibadije, iblis, ibn Tejmijje, akaid, akida, ahlak, moral, povijest islama, sira, kiraet, tedžvid, dove, mevlud, sedmina, tabut, haram, halal, menhedž, sufije, selefizam, hajz, nifas, istihaza, žena islam, hurije, bedr, bejat, kaba, bejtul mal, abasije, emevije, adl, arefat, mikat, ihram, umra, asgab, džebrail, mikail, munkir, nekir, israfil, sudnji dan, predznaci, daija, vaz, dawa, derviš, mekasid, matudiri, ešarije, medina, mekka, mekasid, mešhur, nesh, metn, ravija, rivajet, mihrab, muhadis, muhkem, murted, mustahredž, mutezile, tabiin, tahavija, taberi, taklid, džihad, talak, razvod, belag, teologija, tesavvuf, tespih, tevhid, kijas, masleha, Ibrahim, Isa, Musa, Tevrat, Indžil, džini, šejtan, iddet,idžaz, temettu, ilham, ilm, kelam, šiije, ismailije, sunije, ehlu, istigfar, tevba, itikaf, kefaret, objava, jasin, ašura, hadisi kudsijj, gajb, kafir, sijase, zamahšeri, adabi, mubarek, islamizam, hatma, Kur'an, tefsir prevod, sura, ajet, harf, tefsir, prevod Kur'ana, Besim Korkut, Ibn Kesir, komentar Kur'ana, tumačenje Kur'ana, Enes Karić, Endelusi, Ibn Džuzejj, vrte tefsira, racionalni tefsir, tradicionalni tefsir, sufijski tefsir, amme džuz, transkripcija, ilmihal, abdest, tejemum, gusul, džunub, namaz, farz, sastavni dijelovi namaza, uvjeti za namaz, sahibi uzur, džemat, mujezin, ezan, ikamet, teravija, teravih, noćni namaz, sabah, podne, ikindija, akšam, jacija, rekat, sedžda, selam, početni tekbir, bajram, kurban bajram, ramazan, napaštanje, fidja, post, iftar, sehur, imsak, sadekatu fitr, vitre, zekat, nijjet, nafile, hutba, hadž, kurban, akika, dženaza, imanski šarti, šehadet, muslimani, kunut dova, zikr, zuhd, nefs, nikah, islamske nauke, Gazali, rječnik, pojmovnik, naklanjavanje, sehvi sedžda, feraiz, nasljedno pravo, sekte, grijeh, grijesi, sadaka, bereket, šerijat, šerijatsko, mubah, mustehab, mukabela, lejletul bedr, lejletul kadr, hidžr, miradž, Allahova imena, Allahova svojstva, ahiret, azab, kabur, mizan, hifz, mesela, Ibn Abbas, vakuf, kader, mushaf, Ebu Hanife, Rumi, iskušenje, Bog, Božije, dunjaluk, skraćivanje namaza, spajanje namaza, kijam, prvi uvjet, kibla, vaktija, din, džennet, džehenem, sifat, Rahman, vadžib, edeb, hadiske predaje, oprost grijeha, Preporod, Glasnik, Novi muallim, vazovi, Sulejman Bugari, Kenan Musić, Ammar bašić, Izet Čamdžić, islamski video, audio predavanja, mekam, tevhid, hikaje, šerijatski brak, šerijatsko vjenčanje

Bošnjaci, veziri Osmanskog carstva

Dolazak Osmanlija u Bosnu, i sa njima islama, u korijenu je promijenilo bosansku kulturu. Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja i ulazi u novovjekovlje, obilježeno bosansko-osmanskom kulturom.

Keywords & Tags

Contact Us

Uputstvo

O Platformi