Vjerovjesnikova tradicija je dakle detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je, kako smo naglasili, pojašnjeni Kur'an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumačem Kur'ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti. Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razrađeni poslanički program sa njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lahkoćom; s uzvišenim božanskim, divnim ljudskim i orginalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja.

To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije Ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili. Kriza muslimana ovoga vremena je prvenstveno kriza misli i ona po meni prethodi krizi savjesti. Kriza misli se najbolje odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophođenja s njim, posebno u nekim strujama islamskog preporoda prema kojima su usmjereni pogledinade, i od kojih Ummet očekuje mnogo i na istoku i na zapadu. Njihova tragedija nerijetko počinje pogrešnom interpretacijom časnoga Sunneta.


UPOZORENJE NA TRI OPASNOSTI

Od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi predaja u kojoj on, a. s., navještava nevolje kojima će biti izložen Vjerovjesnički nauk i Poslaničko nasljeđe od strane fanatika, lažaca i neznalica. Ibn Džerir, Temmam u Feva'idu, Ibn 'Adijj i drugi od Poslanika, s.a.v.s., prenose da je rekao: "Ovaj nauk će iz svake generacije prenositi njeni pravednici koji će od njega odstranjivati iskrivljena tumačenja fanatika, imputiranja lažova i pogrešne interpretacije neznalica." Ovo su tri destruktivna elementa od kojih svaki ponaosob predstavlja opasnost po Vjerovjesničku baštinu.


a) Krivo tumačenje fanatika Postoji krivo tumačenje koje se javlja kao posljedica fanatizma, suvišnog dušebrižništva i udaljenosti od umjerenosti kojom se odlikuje ova vjera, od tolerantnosti kojom je opisano ovo pravovjerje, te od lahkoće karakteristične za sve šerijatske obaveze. To je fanatizam zbog koga su još prije nas u propast otišli Baštinici Knjige (ehlu-1-kitab) koji su pretjerivali u vjerovanju ili su prešli granice u obredima ili bili fanatici u ponašanju. Kur'an je to registrovao. Evo šta kaže. "Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vjerovanju svom, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali i mnoge u zabludu odveli i sami sa pravoga puta skrenuli!" (El-Ma'ide, 77.) A Ibn 'Abbas prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Čuvajte se pretjerivanja u vjeri! Zaista su oni prije vas propali zbog pretjerivanja u vjeri." A Ibn Mes'ud od njega, s.a.v.s., kazuje da je rekao: "Propali su oni što pretjeruju!" Poslanik je ovo ponovio tri puta.

b) Imputiranja lažova Postoje takođe i izmišljotine kojima lažljivci nastoje u Vjerovjesnički program unijeti ono što nije od njega, koji mu nastoje imputirati novotarije (bid'ate) koje njegova priroda odbija, koje su oprečne njegovu vjerovanju i Zakonu; s čim nemaju veze ni njegove osnove, ni pojedinačni propisi. Kada nisu uspjeli u pokušaju da dodaju bilo šta Kur'anu, čuvanom u grudima i na papiru, i učenom jezicima, pomislili su da će im to lahko biti učiniti sa Sunnetom i da će moći reći: "Rekao je Poslanik, a.s.,...", a da za to nemaju dokaza. Ali velikani Ummeta i čuvari Sunneta su im pripremili zamke i prepreke, i zatvorili im svaki prilaz za izmišljanje i umetanje.

Nisu prihvatali hadis bez seneda, a ni sened dok ne ispitaju njegove prenosioce jednog po jednog; dok ne saznaju sve o njemu, njegovu životu, rođenju i smrti; dok ne saznaju gdje je učio, ko su mu bili učitelji, ko drugovi, ko učenici; koliko je bio povjerljiv i koliko bogobojazan; kako jaku memoriju je imao i kako precizan u prenošenju vijesti je bio; koliko su njegova predanja identična predanjima poznatih i povjerljivih prenosilaca; i koliko je predaja koje samo on prenosi. Zato su i kazali: "Sened je dio vjere. Da nije seneda govorio bi ko hoće, šta hoće! Tragalac za naukom bez seneda je obično čavrljalo."

Oni nisu prihvatali hadis dok ne ispuni slijedeće uvjete: - da mu je sened spojen od početka do kraja, - da svi prenosioci u senedu budu povjerljivi (thiqat), tj. pobožni, bogobojazni i precizni ('adl i dabt) u onome što prenose, - da nema nikakva prekida u senedu, skrivena ili očevidna, - i konačno da ne protuslovi predajama povjerljivih i poznatijih prenosilaca (šudhudh), te da se u njemu ne nalazi nikakva mahana ('ille) koja značajnije utječe na njegovu vjerodostojnost. Ova preciznost i rigoroznost u provjeri seneda, njihovih uslova i okolnosti jeste osobenost islamskog Ummeta, čime je on pretekao savremenu civilizaciju u definisanju principa naučno-historijske metodologije istraživanja. c) Pogrešno interpretiranje neznalica Također postoji i pogrešno interpretiranje koje kalja istinu islama, koje riječi stavlja tamo gdje im mjesto nije i od islama otkida njegove dijelove da bi kasnije zanijekalo i učenja i norme koje predstavljaju kičmeni stub islama. Ovi su kao i lažovi koji islamu pripisuju ono što nije od njega; marginaliziraju ono što je prioritetno ili daju prioritet onome što je marginalno. Ovo nerazumijevanje ili loša interpretacija dolazi od strane onih koji ne poznaju ovu vjeru; koji nisu zadojeni njenim duhom i koji svojim umovima nisu dokučili njene velike istine. Oni zato niti su u nauku dobro upućeni, niti su predani istini.

Njih nema šta zaštititi od proizvoljnog i subjektivnog razumijevanja, zanemarivanja jasnih ajeta (el-muhkemat) i slijeđenja onih manje jasnih (el-mutešabihat). Oni žele smutnju izazvati i proizvoljna tumačenja dati. Oni slijede strast koja odvodi sa Allahova puta. To je interpretacija neznalica, makar se oni zaogrnuli u ulemanska odijela i nosili titule mudraca. Ovo su pojave na koje se mora paziti i na njih upozoravati. Zarad njih se moraju pronaći neophodna pravila (tumačenja) koja će predstavljati odbrambeni mehanizam da i sami ne budemo uvučeni u njih.

Većina heretičkih sekti i grupa koje su se odmetnule od Ummeta, njegovog vjerovanja, Zakona, te većina grupacija koje su zalutale sa pravoga puta otišle su u propast zbog lošeg tumačenja i interpretacije. Imam Ibnu-l-Qajjim je u svome djelu Ruh (Duša) napisao prosvijetljene riječi o nužnosti pravilnog razumijevanja poslaničke poruke, koje mi ovdje prenosimo. On je pisao: Ono što je Poslanik, s.a.v.s., htio treba razumjeti bez pretjerivanja, ali i bez nemarnosti.

U njegove riječi ne treba učitavati ono što one ne podrazumijevaju, niti treba zapostavljati bilo šta od upute i objašnjenja koja je tim riječima namjeravao. Zbog nepridržavanja ovog principa i njegova napuštanja izrodile su se mnoge zablude čiji broj zna samo Allah. Ustvari, nerazumijevanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik htjeli je osnova i izvor svake novotarije i zablude koja se pojavila u islamu. To je generator svake greške bilo u osnovama vjere ili njenim detaljima. Situacija postaje krajnje ozbiljna kad se nerazumijevanju pridruži loša namjera.


Veliko li je iskušenje za vjeru i vjernike kad se podudare nerazumijevanje predvodnika, makar on imao lijepe namjere, i loša namjera onih koji ga slijede! A mi samo od Allaha pomoći tražimo. Šta je sa pravoga puta odvelo qaderije, murdži'e, kharidžije, mu'tezile, džehmije, rafidije (ekstremne ši'ije), i sve ostale novotarske sekte do li nerazumijevanje božanske i Poslanikove poruke? Rezultat tog nerazumijevanja je bio da je vjera u većine ljudi postala onakvom kakvu su zahtijevala njihova nerazumijevanja!

A ono što su od Allaha i Njegova Poslanika, a.s., razumjeli ashabi i oni što su ih slijedili, to se prezire i na to se pažnja ne obraća niti za to ko mari... Ne čudi se ako prođeš čitav Kur'an od početka do kraja i otkriješ da neki nisu kako valja shvatili poruku Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., ni najednom mjestu. No, to može shvatiti samo onaj ko vjerovanja koja susreće kod mase stavi pod lupu onoga sa čim je došao Poslanik, s.a.v.s. Onaj, pak, koji obrne čitav proces, pa ono što je donio Poslanik, s.a.v.s., posmatra u svjetlu svojih ubjeđenja i novotarija, slijedeći nekoga u kog ima povjerenja, s takvim je beskorisno polemisati. Ostavi njega i ono što je odabrao. Prepusti ga onome što je slijepo prihvatio, i zahvaljuj Allahu koji te poštedio iskušenja na koje ga je stavio!

 

Autor: Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje sunneta: metodološke smjernice i pravila, (prijevod s arapskog: Ahmet Alibašić),