Ja Sin. Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na Pravome Putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga (1-5).

Ja Sin - tj. Uzvišeni Allah kaže Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi we sellem - na 'jeziku' plemena Taj' - ''O, čovječe!'' (ja insan). Sura Ja Sin predstavlja srce Kur'ana (qalbu'l-Qur'an); ko je prouči, kao da je cijeli Kur'an proučio deset puta, a ko je prouči noću tražeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, Uzvišeni Allah će mu oprostiti (grijehe) te noći; ko je prouči danju, slijedi mu isto. Ubejj b. Khalef el-Džumehi jedanput je rekao Vjerovjesniku, s.a.w.s.: ''Allah nam nije poslao poslanika; ti nisi poslanik!'' U tome su ga slijedili mekkanski nevjernici, pa se onda Uzvišeni Allah zakleo Kur'anom mudrim, tj. Kur'anom koji je sačuvan od bilo kakve manjkavosti.

Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si - o, Muhammede - uistinu, poslanik, na Pravom Putu - na putu din-i islama, jer samo je islam prava vjera.

Uzvišeni potom veli da je ovaj Kur'an objava Silnoga - po Svojoj vlasti - i Samilosnoga - prema Svojim stvorenjima.

Da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan! O većini njih se već obistinila Riječ - zato oni neće vjerovati. Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka - zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide, i njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opo-minjao, oni neće vjerovati (6-10).

Da opominješ narod - onime čime je Kur'an zaprijetio - čiji preci nisu bili opominjani - iz prvih naraštaja - pa je ravnodušan!

O većini njih se već obistinila Riječ - zbog Njegove Riječi upu-ćene Iblisu: Sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti! (Sad, 85). Dakle, obistinila se već Riječ, odn. većina stanovnika Mekke zaslužila je kaznu - zato oni neće vjerovati.

Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire sta-vili sve do podbradaka. (Ovaj ajet je objavljen o) Ebu Džehlu b. Hiša-mu koji se zakleo da će, ako vidi Vjerovjesnika, s.a.w.s., ozlijediti ga. I jednom dok je Vjerovjesnik, s.a.w.a., klanjao, došao je Ebu Džehl noseći u ruci kamen, i kada ga je podigao da njime udari Vjerovjes-nika, s.a.w.s., njegova se ruka ukoči a kamen zalijepi za nju. Kada se Ebu Džehl vratio svojoj družini, oni mu oslobodiše ruku. Onda su ga upitali šta se zbilo pa ih je on obavijestio o tome. Potom je jedan čovjek iz roda Benu'l-Mugire el-Makhzumi rekao da će on ubiti Vjero-vjesnika, s.a.w.s. Uzeo je kamen, i kada se približio Vjerovjesniku, s.a.w.s., Uzvišeni Allah je udaljio njegov pogled od Vjerovjesnika te ga ovaj nije ni vidio, iako je čuo kako Vjerovjesnik, s.a.w.s., uči Kur'an. Onda se ovaj čovjek vrati svojoj družini, ali ih ne opazi sve dok ga ovi nisu zovnuli.

...i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli - tako da oni nisu vidjeli Vjerovjesnika, s.a.w.s. - i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide - tako da onaj čovjek nije vidio svoje drugove pa su ovi upitali šta je učinio, a on je odgovorio: ''Čuo sam njegovo učenje, ali ga nisam vidio!''

Uzvišeni je o Ebu Džehlu objavio ajet: Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka, tj. do podbradaka i preko grkljana. Uzvišeni kaže da je njihove ruke ''zakovao'' za njihove vratove pa su oni glava uzdignutih, tj. ruke im je prilijepio za njihove vratove. O drugom (gore spomenutom) čovjeku Uzvišeni Allah je objavio: i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli - tj. tminu pa on nije vidio Vjerovjesnika, s.a.w.s. - i iza kojih, pa nije vidio svoje drugove (i do kraja ajeta). Među ovom družinom bijaše i El-Welid b. El-Mugire.

...i njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao - o, Mu-hammede - oni neće vjerovati - u Kur'an, jer je on od Allaha Uzvišenog. I tako niko od ove skupine iz roda Benu Makhzum nije uzvjerovao.

Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Molostivog se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj opros-tom i nagradom lijepom! Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to pobrojali u Knjizi jasnoj. Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli posla-nici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjero-vaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: ''Mi smo vama posla-ni!'' - ''Vi ste ljudi kao i mi'' - oni odgovoriše - ''Milostivi nije objavio ništa; vi neistinu govorite!'' (11-15)

Zatim je o Ebu Džehlu objavljeno: Vidjeli li onoga koji brani robu namaz da obavi? (El-'Aleq, 9-10)

Uzvišeni kaže: Tvoja opomena će koristiti onome koji Kur'an slijedi i Milostivog se boji - tj. boji se kazne Milostivoga - iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom - za njegove grijehe - i nagradom lijepom - u Džennetu.

Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti - na Ahiretu - i Mi smo zapisali ono što su uradili - tokom svojih života na dunjaluku od dobra i zla - i djela koja su iza sebe ostavili - od dobrih i loših postupaka za kojima će se, nakon njihove smrti, drugi povoditi. Ukoliko to budu dobri postupci, imat će i nagradu onih koji po tome budu postupali ne umanjujući, pri tome, njihove nagrade, a ako to budu loši postupci, imat će i grijeh onih koji po tome budu postupali ne umanjujući njihove grijehove. Stoga je Uzvišeni rekao: Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti (El-Qijame, 13). Uzvišeni zatim kaže: sve smo Mi to - od djela - pobrojali - objasnili - u Knjizi jasnoj - sve što su oni uradili zapisano je u Lewh-i mahfuzu.

Preveo: Almir Fatić