Šerijatskopravna utemeljenost ustanove zekata

Cilj ovoga rada jeste, dakle, ukazati i skrenuti pažnju na šerijatskopravni tretman ustanove zekata i njenu utemeljenost u tradicionalnim, osnovnim izvorima islama, bez zalaženja u pojašnjavanje ostalih propisa zekata.

Izraz “zekat” leksički znači čistota, rast, bereket i pohvala. Institucija zekata sadrži i podrazumijeva sva ova značenja. U šerijatskopravnoj terminologiji ovaj termin označava određeni iznos imovine koji, prema Allahovoj, dž.š., odredbi, imućna lica moraju izdvojiti iz određenih vrsta imovine u korist određenih kategorija lica u određenom vremenskom periodu. U praksi se i samo davanje ovog iznosa naziva zekat.

Zekat spada u najvišu kategoriju islamskih obaveza. Jedan je od pet ruknova (stupova), ili šartova (uvjeta) na kojima se bazira cjelokupna konstrukcija islamskog učenja. U čuvenom hadisu u kojem se definiraju temeljne islamske obaveze, Allahov poslanik Muhammed, a.s., spomenuo je i davanje zekata. Uvrštavanjem obaveze davanja zekata među najstrožije i najvažnije islamske dužnosti želi se naglasiti vitalna važnost ove institucije u organiziranju i rješavanju izuzetno važnog aspekta društvenog života islamske zajednice, a to je u ovom slučaju rješavanje socijalnog stanja i uređenje socijalne zaštite određenih kategorija i slojeva društva, kojima se moraju osigurati osnovne egzistencijalne potrebe i pretpostavke za dostojanstven život i rad i njihovo uspješno uključivanje u tokove društvenog života kako bi i sami dali doprinos u razvoju i izgradnji zajednice.

Mada je općepoznata činjenica među muslimanima da je ustanova zekata utemeljena Kur’anom, sunnetom i idžmaom (konsenzusom islamskih pravnika), ipak je opravdano i potrebno s vremena na vrijeme podsjetiti vjernike i skrenuti im pažnju na spomenutu činjenicu, osobito imajući u vidu indiferentan odnos znatnog broja muslimana prema ovoj važnoj islamskoj ustanovi.

Cilj ovoga rada jeste, dakle, ukazati i skrenuti pažnju na šerijatskopravni tretman ustanove zekata i njenu utemeljenost u tradicionalnim, osnovnim izvorima islama, bez zalaženja u pojašnjavanje ostalih propisa zekata.

Historijat propisivanja zekata

Davanje zekata je bilo propisano i sljedbenicima ranijih poslanika. Govoreći o Ibrahimu, a.s., i njegovoj porodici, Kur’an kaže: I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitvu obavljaju, i da zekat daju, a samo su se Nama klanjali.

Zekat se spominje i u zavjetu koji je Uzvišeni uzeo od Sinova Israilovih: I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati; i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.

Govoreći o Isau, a.s., Kur’an kaže: ...i preporučio mi je da dok sam živ namaz klanjam i zekat dajem.

Međutim, treba istaći da postoje stanovite razlike između pojma zekata i sadake u drugim vjerama i ustanove zekata u islamu. Spomenuću samo neke od ovih razlika, koje je dr. Jusuf Karadavi veoma detaljno obradio u svome djelu o zekatu, nabrajajući ih deset. Ove razlike zapravo se mogu okarakterisati i kao specifičnosti ustanove zekata u islamu:

• Zekat u islamu nije dobrovoljno davanje, prepušteno volji pojedinaca, već bitni temelj (rukn), jedno od velikih obilježja islama i jedan od četiri najvažnija ibadeta u islamu.
• Zekat je prema islamskom učenju “pravo” (hakk) u imovini imućnih osoba koje pripada onim kategorijama ljudi koje je Kur’an izričito imenovao kao korisnike zekata u 60. ajetu sure Et-Tevba. To je pravo koje je ustanovio istinski Vlasnik svih stvari Uzvišeni Allah, dž.š., u imovini onih Svojih robova kojima je povjerio imetak na upravljanje i raspolaganje. Stoga davanje zekata u islamu ne sadrži smisao osobnog dobročinstva i milosti koje imućni katkada iskazuju prema siromašnim.
• Zekat je “određeno pravo” (hakk m’alum), čiji je iznos, granice, vrijeme, pravila i uvjete davanja, kao i korisnike odredio Šerijat.
• Zekat nije prepušten osobnom uvjerenju, svijesti i osjećanju imućnih, već je za njegovo ubiranje i distribuciju odgovorna nadležna islamska vlast (islamska država, odnosno Islamska zajednica kod nas) posredstvom posebne službe “ve-l-’amiline ‘alejha”, tj. službenika čija je zadaća prikupljanje i distribucija zekata.
• Država ima pravo discipliniranja i sankcionisanja adekvatnom kaznom svakog obveznika koji izigrava i izbjegava izvršavanje ove obaveze. Grupno odbijanje izvršenja ove obaveze tretira se kao akt pobune.
• Zekat nije palijativna mjera za suzbijanje siromaštva, već dugoročna strategija za potpunu eliminaciju siromaštva i osiguranje ekonomskih i društvenih uvjeta za dostojanstven život svih članova zajednice.
• Kategorije korisnika zekata su veoma decidno i uravnoteženo određene u zakonu tako da obuhvataju sve ugrožene slojeve društva. Ovo pitanje nije prepušteno slobodnoj procjeni i hiru obveznika.
• Ovako uređen sistem zekata u islamu ostvaruje brojne duhovne, etičke, društvene i političke ciljeve, što ga čini mnogo obuhvatnijim, dubljim i dalekosežnijim duhovno - socijalnim sistemom u odnosu na slične ustanove u drugim vjerama.

Muslimanima je bilo propisano davanje sadake siromasima još u mekkanskom periodu. Na ovo ukazuju ajeti iz sure El-Beled: Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? - A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? - roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika.

U nekim mekkanskim ajetima govori se o “određenom pravu” (hakk m’alum) u imecima imućnih koje pripada siromašnima. U suri El-Me’aridž Uzvišeni kaže: I oni u čijim imecima bude određeni dio za onoga koji prosi i koji je u neimaštini.

Većina učenjaka zastupa mišljenje da je zekat, kao specifična islamska ustanova, propisan u Medini, tj. nakon Hidžre. Manji broj učenjaka, poput Ibni Huzejme, smatra da je obaveza davanja zekata propisana prije Hidžre, argumentujući svoj stav riječima Dž’afera b. Ebi Taliba koje je uputio Nedžašiju prilikom prezentacije učenja islama: “Naređuje nam (Allahov Poslanik, a.s.) klanjanje namaza, davanje zekata i post.” Međutim, ovo se tumači kao naredba globalnog karaktera, koja ne mora podrazumijevati specifičnu ustanovu zekata sa svim njenim propisima, kao što je nisab, istek vremena od godinu dana (havl) od momenta posjedovanja nisaba, količina imovine koja se izdvaja na ime zekata i sl.

Ibni Hadžer argumentira stav da je zekat propisan nakon Hidžre činjenicom da postoji saglasnost islamskih učenjaka da je ramazanski post propisan nakon Hidžre, jer je ajet koji ukazuje na obligatnost posta medinski. A u hadisu Kajsa b. S’ada navodi se sljedeće: “Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da dajemo sadekatu-l-fitr prije propisivanja zekata. Zatim je naređen zekat, a sadekatu-l-fitr nam više nije niti naredio niti zabranio, ali mi ga dajemo.”

Kur’an o davanju zekata:

Kur’ani-kerim posvećuje veliku pažnju ovom ibadetu. Brojni su ajeti koji u različitim kontekstima i prigodama, a najčešće uporedo sa naređivanjem klanjanja namaza, tretiraju pitanje zekata, što daje dodatnu važnost i težinu ovoj obavezi. Zajedno sa namazom zekat se spominje u Kur’anu na dvadeset i osam mjesta.

U više se ajeta i u različitim surama u Kur’anu izravno u imperativnoj formi naređuje klanjanje namaza i davanje zekata.

“Klanjajte namaz i dajite zekat!” - učestala je kur’anska zapovijed. Kur’an naređuje i podstiče na davanje zekata u različitim formama i raznovrsnim stilovima izražavanja, što dodatno potvrđuje veliku važnost i značaj ove ustanove u islamskom sistemu vrijednosti. Možemo reći da je Kur’an dao zekatu tretman ustavne materije.

Uzvišeni Allah je, također, izravno u Kur’anu naredio Svome poslaniku Muhammedu, a.s., da se pobrine za izvršavanje obaveze zekata i da svojim autoritetom i uz pomoć državnog aparata organizira ukupljanje sredstava zekata od svih obveznika:

Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih...

Na osnovu ovoga ajeta islamski pravnici su zaključili da nadležna islamska vlast ima obavezu organizirati i nadzirati izvršavanje ove islamske materijalne obaveze i ibadeta, uključujući pojašnjavanje propisa zekata te prikupljanje, skladištenje, deponovanje, čuvanje i distribuiranje prikupljenih sredstava.

Prihvatanje obaveze davanja zekata kao uvjet pripadnosti i lojalnosti islamskoj zajednici

U 11. ajetu sure Et-Tevba davanje zekata je zajedno sa klanjanjem namaza određeno kao uvjet pripadnosti muslimanskoj zajednici: Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri...

Materijalno pomaganje Zajednice putem izvršenja obaveze zekata u istom je rangu kao i pokajanje od nevjerstva i klanjanje namaza, a sve zajedno predstavlja uvjet inkorporiranja u bratsku zajednicu vjernika.

Zekat u hadisima Allahova Poslanika, a.s.

Zekat je bio predmetom brojnih Poslanikovih, a.s., hadisa u različitim prigodama i situacijama. Ovdje ćemo navesti samo neke od njegovih, a.s., hadisa. Već sam spomenuo da se zekat spominje u hadisu Ibni Omera u kome se postuliraju temelji islama. “Islam se temelji, kaže Allahov Poslanik, a.s., na pet principa: Svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu u toku mjeseca ramazana i obavljanju hadža.”

U čuvenom hadisu o Džibrili-Eminu, koji je došao Vjerovjesniku, a.s., i upitao ga: “Šta je to islam?” - navodi se da je Vjerovjesnik, a.s., odgovorio: “Da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da klanjaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i hadž obaviš ako si u mogućnosti.”

Povijesno je potvrđeno da je Allahov Poslanik, a.s., slao povjerenike da prikupljaju zekat od obveznika. Šaljući Muaza u Jemen, Poslanik, a.s., rekao mu je: “Poduči ih da im je Allah propisao zekat u imovini, koji se uzima od imućnih i uručuje siromašnima.”

Allahov Poslanik, a.s., u hadisu koji je zabilježio Tirmizi kaže: “Kunem vam se za tri stvari i saopćavam vam o tome hadis pa ga zapamtite: sadaka neće umanjiti imetak; Allah će čovjeku kojem bude učinjena nepravda pa osaburi uvećati čast i dostojanstvo; a onome ko otvori vrata prosjačenja i moljakanja Allah će otvoriti vrata siromaštva.” Pojam sadaka u ovom hadisu obuhvata kako dobrovoljne priloge tako i obavezno udjeljivanje imovine poput zekata.

Konsenzus islamske uleme o obligatnosti davanja zekata

Islamski učenjaci u svim epohama jednoglasni su u mišljenju da je davanje zekata stroga obaveza. Ashabi su se složili u pogledu poduzimanja vojnih mjera protiv onih koji su odbili izvršiti ovu obavezu. Ebu Bekr je, poduzimajući vojne mjere protiv plemena koja su odbila davati zekat novoj vlasti koju je on personificirao, rekao: “Tako mi Allaha, boriću se protiv svakog onog ko pravi razliku između namaza i zekata. Zekat je imovinska obaveza...”

Dakle, stroga obaveza (farz) davanja zekata nesumnjivo je ustanovljena i potvrđena u sva tri osnovna izvora propisa islama: Kur’anu, sunnetu i idžmau. Svjesno negiranje obligatnosti zekata od strane muslimana koji zna, ili je trebao znati propise islama, povlači za sobom kufr (najtežu moralnopravnu i krivičnu kvalifikaciju), dok je samo neizvršavanje ove obaveze, uz priznanje njene obligatnosti, sankcionisano, pored teške ahiretske kazne, i nekim dunjalučkim kaznama.

Sankcija za neizvršenje obaveze zekata

1. a) Ahiretska kazna:

I Kur’an i Hadis žestoko prijete onima koji se oglušuju o obavezu zekata.

One koji imaju mogućnosti, a ne izvršavaju ovu obavezu Kur’an upozorava na bolnu kaznu: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!

Slična upozorenja nalaze se i u hadisu. Ebu Hurejre prenosi od Allahova Poslanika, a.s., da je rekao: “Kome Allah dadne imetak, a on ne bude davao zekat, taj imetak će mu se na Sudnjem danu pojaviti u obliku zmije otrovnice, sa dvije crne mrlje iznad očiju, koja će ga opasavati i govoriti mu: ‘Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica.’”

1. b) Dunjalučke kazne:
2. Allahova ovosvjetska (kaderska) kazna:

Masovno neizvršavanje obaveze davanja zekata, osim ahiretske, povlači za sobom i dunjalučku kaznu. Poslanik, a.s., o ovome kaže: “Narod koji izbjegava davanje zekata biva iskušavan nedaćama (glad i suša).” (Bilježe ga Hakim, Bejheki i Taberani)

U nekim hadisima se navodi da je jedan od uzroka propasti imovine nedavanje zekata.

2. Šerijatskopravna kazna za onoga ko izbjegava ovu obavezu:

O zakonskoj sankciji i disciplinskoj mjeri koju poduzima vlast u slučaju apstinencije od izvršenja obaveze zekata u hadisu koji prenosi Behz b. Hakim Poslanik, a.s., kaže: “Ko ga (zekat) izvrši nadajući se Allahovoj nagradi dobit će nagradu za to, a ko ga izbjegava mi ćemo ga uzeti, i još dodatni dio njegove imovine, Allahovom odredbom, a ništa od te imovine nije dopušteno Poslanikovoj, a.s., porodici.”

U slučaju kolektivnog izbjegavanja izvršenja ove obaveze dopušteno je vlasti poduzeti sve zakonske mjere, uključujući i mjere prisile, kako bi se privolili obveznici na izvršenje svojih zakonskih obaveza.

Između zekata i poreza:

Iz svega naprijed rečenog jasno je da se zekat razlikuje od uobičajenih poreza koje država ubire od poreskih obveznika. Za razliku od poreza koji se ubire na osnovu ljudskih zakona, a čija je osnovna funkcija finansiranje budžetskih korisnika, zekat je prvenstveno ibadet koji musliman izvršava nadajući se Allahovu zadovoljstvu. Davanjem zekata ostvaruju se i mnogi drugi ciljevi koji se mogu rezimirati u sljedećem:

• zekat duhovno pročišćava izvršitelja i oslobađa ga od svojstava škrtosti i robovanja imetku;
• zekatom se čisti i sama imovina, pospješuje njen rast i razvitak;
• davanje zekata predstavlja izraz zahvalnosti čovjeka na neizmjernim Allahovim blagodatima;
• zekatom se rješavaju neke nasušne potrebe određenih kategorija ljudi, ili realiziraju neki važni društveni projekti;
• institucija zekata je bila prvo zakonom regulirano i ustrojeno socijalno osiguranje u punom smislu te riječi;
• zekat ima važnu ulogu u dinamiziranju ekonomskih kretanja i privrednih aktivnosti, jer podstiče investiranje i oplođavanje imovine kako je ne bi pojelo kontinuirano dugogodišnje izdvajanje materijalnih dobara na ime zekata;
• izvršavanjem ove obaveze ublažavaju se i smanjuju razlike između imućnih i siromašnih, koje predstavljaju jedan od glavnih izvora društvenih napetosti i sukoba.

Iz svega gore rečenog lahko je izvući zaključak o važnosti i poziciji ustanove zekata u islamu, njenoj utemeljenosti u osnovnim izvorima islama i dalekosežnim ciljevima koje ostvaruje u islamskoj zajednici.

Enes Ljevaković

"Šerijatskopravna utemeljenost ustanove zekata", Glasnik, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo, LIIV, 2002, br. 7-8, str. 711-718.

Keywords & Tags

Contact Us