Znanje, rad, vjera...
"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam – jer Allah prašta, i samilostan je .." ( El-Hadid, 28.)

Hvala Allahu, Gospodaru svih svejtova. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede. Danas ćemo govoriti o jednom od razloga zbog kojeg su pojedini ljudi daleko od Allaha i zbog čega zanemaruju Allahove propise. Govorit ćemo o znanju te o radu koji proističe iz znanja. Da bismo bilo šta učinili, moramo imati zananje. Da bismo vozili auto, moramo znati voziti. Da bismo namaz obavili, moramo imati znanje kako se namaz obavlja. Dakle, vidimo da je znanje početak svih naših aktivnosti.
Uzvišeni Allah kaže: "Znaj da nema drugog Boga osim Allaha." ( Muhammed, 19.)
Znanje se dijeli na dvije vrste. Prvo znanje je u srcu, i to je korisno znanje, a drugo je znanje na jeziku, što će biti Božiji dokaz protiv čovjeka. Ima ljudi kojima kada skrećeš pažnju da neke stvari nisu uredu, ili da je nešto zabranjeno, ili da je nešto pokuđeno, oni samo odmahnu rukom i kažu: "Ma znam ja to!" Kaže da zna, ali ne mijenja svoj odnos ili stav spram onoga što je loše. Ovo je znanje na jeziku. I teško onome ko još kaže da zna, ali neće toga da se prođe. Pravo istinsko znanje jest ono znanje koje dolazi do srca. Znanje koje čovjeka sprečava od svega onoga što je loše, a približava ga onome što je dobro i korisno. Islam je vjera koja počiva na unutrašnjem uvjerenju, tj. imanu, zatim se taj iman manifestira putem jezika kao i putem ostalih djela. Svako znanje koje nije pretočeno u praksu ustvari je jedna vrsta neznanja. Znanje je svjetiljka koja obasjava naš životni put i onaj ko ima znanje imat će tu svjetiljku.
Kaže Uzvišeni Allah:
"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam – jer Allah prašta, i samilostan je..." ( El-Hadid, 28.)
Onim vjernicima koji se boje Allaha i paze na Njegove propise, Allah daje poseban način rasuđivanja, tako da ih nikada ne ostavlja u tmni ili nedoumici.
Kaže Allah Uzvišeni:
"O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna." (El-Enfal, 29.)
Svako teorijsko znanje koje nije pretočeno iz teorije u praksu, odnosno u stvarni život, liči hrani koja nije prerađena i pretvorena u akciju, energiju i osjećaj. Poslušajmo kako Allah okreće ljude ka praktičnim stvarima, kako ih poslije imana usmjerava ka radu i aktivnosti.
Svevišnji kaže:
"Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (El-Bekare, 177.)
Uzvišeni nam objašnjava da nije čestitost, tj. da nije sav iman i vjerovanje u tome da se okrećemo na ovu ili onu stranu nego da je to samo jedan mali dio onoga što čini našu vjeru islam. Tako su u prvom redu čestiti oni, tj. bogobojazni su oni koj vjeruju u Allaha i onaj svijet. Ovdje primjećujemo da Allah često povezuje vjerovanje u Njega s vjerovanjem u Onaj svijet upravo iz tog razloga, kako bismo shvatili i kako bi do naših srca došla spoznaja da ćemo se jednog dana vratiti Onome u Koga vjerujemo. Osnovna odlika islama jeste vjerovanje u Budući svijet kao mjesto na kojem će svako pojedinačno odgovarati za svoja djela. Teorijski mi to znamo, ali gdje je praksa? Gdje je borba za Onaj svijet? Znamo, bar teorijski da je Ahiret bolji i da je vječan, međutim koliko radimo za Dunjaluk, a koliko za Ahiret, je li ovo postalo samo teorijsko znanje? Pogledajmo samo koliko se ljudi bori za Dunjaluk, a koliko za Ahiret.
Nakon vjerovanja u Allaha dolazi vjerovanje u meleke koji nas prate i bilježe naša djela. Jesmo li svjesni njihovog prisustva? Znamo li, ne samo jezikom nego i srcem, da kiramen-katibin stoje iza nas s podignutim perom i da bilježe svaki naš korak, svako naše djelo, pa i onaj naš pogled koji bacimo misleći da to niko ne vidi, a meleki stoje i pišu?
Zatim, poslije imana u meleke dolazi vjerovanje u Allahove kitabe i vjerovjesnike. U kitabima su sadržane Allahove riječi, Allahov govor, a poslanici su taj govor, to znanje pretakali u praksu i pokazali nam kako i mi trebamo živjeti. Ovo su sve bile stvari imana, a pogledajmo koliko Allah govori o djelima, govoreći za one koji vjeruju u sve navedeno i koji su se okitili lijepim djelima da su oni iskreni vjernici. Pravi vjernici dokazuju svoj iman time što imetak koji, iako im je drag, udjeljuju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva. Dakle, iman se dokazuje i time što čovjek dijeli svoj imetak u ime Allaha. Zatim, svojstvo pravih vjernika jeste da oni namaze redovno obavljaju, da vode računa o svojim namazima, da im nije svejedno kada im namaz prođe, nego se bore da ga svaki dan obave.
Poslušajmo hadis Poslanika a.s., koji kaže: "Prvo što je Allah propisao ljudima od vjere jeste namaz. I posljednje što će ostati od vjere jeste namaz. Prvo za što će se polagati račun na Sudnjem danu jeste namaz. Allah, dž.š., će reći: 'Pogledajte namaz mog roba!' Pa ako bude potpun, bit će takvim i upisan. A ako bude nepotpun reći će : 'Vidite ima li moj rob dobrovoljnih namaza.' Pa ako bude dobrovoljnih namaza njima će se upotpuniti farzovi..."
Zatim, vjernici, osim što namaz obavljaju, daju zekat i čiste svoj imaetak pomažući siromahe i nemoćne. Vjernici kada preuzmu kakav emanet oni ga i ispune. Oni ne daju prazna obećanja, nego dobro paze šta govore i kome šta obećavaju. Zatim vjernici pokazuju svoj iman time što su strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Ovo su tri, mogli bismo reći, teška iskušenja. Neimaština, bolest i borba na Allahovom putu zahtjevaju poseban sabur koji samo vjernici imaju. Zbog svega navedenog Allah opisuje ovu skupinu kao iskrene vjernike. Vjernici su oni koji znaju šta je dobro pa ga rade i koji znaju šta je zlo pa ga se klone. Zato, braćo draga, kada čujemo nešto i nekog da poziva na hajr, prvi mu se odazovimo, a kada se poziva na zlo, prvi to osujetimo i osudimo.
Molim Allaha da budemo pravi iskreni vjernici kojima će Allah podariti lijepo znanje o našoj vjeri islamu, koji će se natjecati u činjenju dobrih djela, a koji će zabranjivati da se čine loša djela. Amin!
Autor: Ermin-ef. Vučkić