Prenosi se od Enesa, Allah s njim bio zadovoljan, da je rekao: “Kazao je Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ‘Nije vjernik niko od vas (nije mu potpun iman) sve dotle dok mu ja ne budem draži od oca njegova i sina njegova i ostalih ljudi.’” (Prenose Buhari i Muslim)

Izražavanje ljubavi prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., uzrok je duševnog zadovoljstva i sreće na ovom prolaznom i na budućem vječnom svijetu. Muhammed, s.a.v.s., kaže:

“Tri su stvari, ukoliko se nađu kod vjernika, osjetit će slast imana: da više voli Allaha i Njegovog Poslanika od svega ostalog, da voli čovjeka samo u ime Allaha i da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi da bude bačen u Vatru.” (Prenose Buhari i Muslim)

Ljubav prema Božijem Poslaniku izvor je nježnosti i zadovoljstva u kući i blagostanja, čega u ovoj današnjoj civilizacija nama najviše nedostaje. Došao je jednom prilikom jedan čovjek Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu:

“Čovjek zavoli jedan narod pošto se (nakon toga što se) udruži s njim. Pa je rekao Božiji Poslanik s.a.v.s.; Čovjek je s onim koga voli.” (Prenosi Buhari i Muslim)

Uopće, ljubav je unutarnji osjećaj zadovoljstva i radosti spram nečega. Ona se prepoznaje prema osobinama svakog od nas. Tako ćemo i ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., prepoznati prema osobinama u srcu čovjeka. Islamski učenjaci spominju nekoliko osobina prema kojima ćemo prepoznati postojanje ili nepostojanje ljubavi prema Božijem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Navest ćemo nekoliko najbitnijih:

– Čovjeku je teško što nije vidio Božijeg Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme njegova života na dunjaluku.

– Poželi život u vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako bi žrtvovao samog sebe, svoj imetak i sve ostalo od dunjalučkih dobara.

– Izvršava sve ono što je on naredio, a kloni se onog što je zabranio Božiji Poslanik s.a.v.s.

– Pomaže sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i čuva ga od iskrivljavanja.

Ako posjedujemo ove osobine, to je znak da je ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., iskrena i stvarna, a ako izgubimo jednu od njih, onda treba da se preispitamo, odnosno ne varamo sami sebe, kako nas upozorava Allah, dž.š., na takvu pojavu rekavši:

– Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne zanjući, sami sebe varaju. (El-Bekare, 9)

Primjer izražavanja ljubavi prema Božijem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., najizrazitiji je kod ashaba. Stoga mi možemo zaključiti gdje je naše mjesto u odnosu na našu ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s.

Allah, dž.š., kaže: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i samilostan je.” Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako oni glave okrenu, pa Allah, zaista, ne voli nejvernike.” (Alu Imran, 31-32)

U tom smislu, prenosi nam imam Muslim da je Rebia b. Ka‘b el-Eslemi, koji je volio Božijeg Poslanika, kada mu je ponuđena mogućnost izbora između najdražeg i najskupljeg, izabrao najdraže – ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., pa kaže:

– Prenoćio sam kod Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i donio mu vode da abdesti, služio ga u svemu ostalom što mu je bilo potrebno, pa mi Božiji Poslanik reče: “Pitaj!” Rekao sam mu: “O Božiji Poslaniče, tražim tvoje društvo u Džennetu”, a on reče: “Možda tražiš nešto drugo?”, rekao sam: “To je ono što tražim.” Reče mi Božiji Poslanik: “Onda pomozi samom sebi, da bi ti se to ostvarilo, uz mnoštvo sedždi (puno namaza).”

Također, prenosi Ibn Džerir, r.a., od Seida b. Džubejra, r.a., da je rekao: “Došao je jedan čovjek od ensarija Božijem Poslaniku, s.a.v.s., tužan i žalostan, pa mu reče Božiji Poslanik: ‘Šta ti je, zašto si tužan?’ A ovaj odgovori: ‘O Poslaniče, tužan sam zbog stvari o kojoj sam razmišljao’, a Božiji Poslanik mu reče: ‘Šta je to?’ Čovjek mu odgovori: ‘Mi odlazimo i dolazimo, gledajući tvoje lice i sjedeći s tobom, a sutra, bit ćeš uzdignut među poslanike, tako da nećemo moći doći do tebe.’ Poslanik mu na to ništa ne odgovori, pa mu dođe Džibril s ovim ajetom:

– Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! (Nisa, 69)

Provjerimo svoju iskrenost nakon ovih riječi i nastojmo da razvijamo ljubav prema Božijem Poslaniku, ako je nemamo ili ako je ona nepotpuna.

Onaj koji voli Božijeg Poslanika, s.a.v.s., jedva čeka priliku da žrtvuje sebe i sve ono što je u njegovom posjedu da bi išao putem kojim je išao i Božiji Poslanik, s.a.v.s.

Primjer su ashabi čija je ljubav prema Božijem Poslaniku bila bez premca u njihovom žrtvovanju i zalaganju sebe i svojih imetaka.

Najbolji primjer je Ebu Bekr, Allah njime bio zadovoljan, koji je sebe izlagao smrti, prilikom Hidžre. Svoje žrtvovanje obrazlagao je ovim riječima:

– Ako budem ubijen, pa ja sam samo jedan čovjek, a ako ti budeš ubijen (O Božiji Poslaniče), propade čitav ummet.

Ebu Bekr je prvi ušao u Pećinu i pripremio je Božijem Poslaniku za ulazak. Trgao je svoju odjeću i pokrivao sve pukotine u Pećini. Božiji Poslanik legao je na krilo, položio glavu na krilo i zaspao. Dok je Poslanik spavao, Ebu Bekra ujede zmija za nogu kojom je začepio jednu od pukotina. Nogu nije pomjerao, plašeći se da ne probudi Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Njegove suze od bola padoše na lice Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i probudiše ga. Božiji Poslanik, s.a.v.s., stavi mu pljuvačke na ranu, tako da mu rana zacijeli, ali ta rana će mu, kasnije, biti uzrokom smrti.

Dakle, ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., predstavlja praktikovanje njegovog Sunneta i izbjegavanje onoga što je on zabranio. Onaj ko krši bilo koji islamski propis ili radi nešto što je islam zabranio, a zatim tvrdi da voli Božijeg Poslanika, s.a.v.s., zaista, nije iskren u svojoj tvrdnji. Iman mu nije potpun. Ako se riječi čovjeka i njegova praksa budu kosili s islamskim principima i propisima, on nije iskren u svojoj ljubavi, kako to kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.:

– Niko od vas neće biti pravi vjernik, dok njegova želja ne bude usklađena prema onome s čim sam došao.

Jednom prilikom Omer, r.a., rekao je Božijem Poslaniku, s.a.v.s., držeći ga za ruku: “Uistinu, draži si mi od svega, osim mene samog”, na što mu reče Božiji Poslanik s.a.v.s.: “Ne, tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, dok ti ne budem draži i od samog tebe”, pa mu reče Omer, r.a.: “Tako mi Allaha, dž.š., uistinu si mi sad draži i od mene samog”, a na to mu Božiji Poslanik reče: “Tek je sada tvoj iman potpun, o Omere.”

Donošenje salavata na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., jeste, također, znak ljubavi prema njemu.

Allah, dž.š., u Kur’ani-kerimu kaže:

– Allah i meleki Njegovi blagoslovljavaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagoslovljavajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (El-Ahzab, 56)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

– Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata za ovaj jedan salavat, uzdići će ga za deset stupnjeva, bit će mu upisano deset dobrih djela i izbrisano deset loših djela. (Bilježi ga Nesai u djelu El-Kubra)

U bližoj prošlosti kod muslimana Bošnjaka prisutno je učenje mevluda kao oblik iskazivanja ljubavi prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s. U sjevernoj Bosni kada dođe 12. rebiu-l-evvel, ili kako ga narod zove “mevludski mjesec”, svaka bi kuća organizovala mevludsku svečanost. Nažalost, poslije protekle agresije i to je nestalo. Međutim, ja apelujem da se vrate mevludi u naše kuće i domove zarad naše otuđenosti jednih od drugih u ovom vremenu u kojem živimo. To je prilika da nas mevlud i Božiji Poslanik, s.a.v.s., ponovo zbliže kako bismo upotpunili svoju vjeru i vjerovanje i živjeli islamskim načinom života, a svakako, tom prilikom najviše donosimo salavata u džematu. Danas salavat nije teško donositi na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kada se spomene ili ne spomene njegovo ime. Ali, čovjeku jeste teško da o tome misli i to praktikuje. Ali, zaista, je to mjerilo po kojem se mjeri koliko mi danas volimo Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Gospodaru naš, opskrbi nas ljubavlju prema Tvom Poslaniku, s.a.v.s., uputi nas na Pravi put, put Tvoje vjere i Tvog zadovoljstva. Amin!



Autor: Bajro Džafić