Kakav je bio naš osjećaj kada smo prvi put ugledali Kabu, prema kojoj smo se toliko puta okretali tokom naših namaza, koje smo klanjali na raznim mjestima na zemaljskoj kugli. Konačno smo počašćeni da vidimo Kabu i da se iskreno zahvalimo našem Gospodaru koji nam je podario tu čast da pohodimo ova mubarek mjesta. 

Prilikom oprosnog tavafa, nakon obavljenog hadža, tužno smo gledali u Bejtullah i molili Premilostivog Allaha da nam ovaj, kao i sve druge ibadete, primi, da nam ovo ne bude posljednji pogled u Kabu, da nam Allah omogući da još koji put dođemo na ova časna i mubarek mjesta. Razmišljali smo o tome da trebamo ustrajati u ibadetu i nakon povratka sa hadža, jer od znakova primljenog hadža je da se vjernik vrati bolji nego što je otišao i da njegovo ponašanje bude bolje nego što je ranije bilo. Na nama je da sada otvorimo novu stranicu svoga života i da sada dobro vodimo računa o tome šta će se upisivati u tu stanicu. Naš narod kaže: "Hadž treba čuvati!" Međutim, vjernik se grijeha treba čuvati i prije i poslije hadža. 

Hasan Basri, rahimehullah, je rekao: "Primljen hadž je (onaj) kada se čovjek vrati i manje bude posvećivao pažnju Dunjaluku, a više bude posvećen Ahiretu." 

Na nama je da ustrajemo u činjenju dobrih dijela i svaki hadžija treba biti toga svjestan i da zna da mu je to, s Božijom pomoći, ključ uspjeha na Sudnjem danu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom upitan: "Koje djelo je Allahu, dž.š., najdraže?" On je odgovorio: "Ono u kojem se ustraje, pa makar bilo i neznatno." (Muslim) Također se prenosi da je  majka vjernika, Aiša, r.a., kada bi uradila neko dobro djelo, u tome ustrajala. 

Ustrajnost u činjenju dobrih dijela, pa makar ona bila i neznatna, se ne smije omalovažavati, niti potcjenjivati, jer možda nam naš smrtni čas (edžel) dođe, a mi činimo dobro, tako da nas Premilostivi Allah počasti lijepim završetkom i rastankom sa ovim svijetom (husnu-l-hatime). Kako je naš ovogodišnji hadžija, Muhammed Baltić, počašćen lijepim završetkom! Obavio svoju posljednju, petu dužnost hadž i odazvao se svome Gospodaru. Da mu Premilostivi Allah primi njegov hadž i počasti i njega i sve ostale hadžije lijepim Džennetom. 

 Da bi čovjek ustrajao u činjenju dobrih dijela mora biti strpljiv, kao što treba biti strpljiv u čuvanju od grijeha, jer su to najvažnije vrste sabura. Mejmun ibn Mehran je rekao: "Sabur ima dvije vrste: sabur kada nas zadesi neka nedaća (musibet) i to je dobro, ali je vrjedniji od njega sabur u klonjenju i čuvanju od grijeha."

Trebamo moliti Allaha da nas učvrsti na istini u našoj lijepoj vjeri i u činjenju dobrih djela. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je mnogo učio dovu i molio Allaha da ga učvrsti u vjeri. Njegova supruga Ummu Seleme, r.a., je upitana o tome, kakvu je dovu najčešće učio, pa je odgovorila: "Ono što je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio bilo je: Ja mukallibelkulubi sebbit kalbi ala dinike - O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!" (hadis sahih) 

Allah, dž.š., je Onaj, koji upravlja srcem svakog stvorenja. Ono čega se moramo svi čuvati je umišljenost i zadivljenost svojim djelima. Ponekad čovjek uradi malo dobrih djela, a vidi sebe, da je 'najbolji' čovjek na zemaljskoj kugli. Vjernik treba uvijek da daje prednost drugima i da njih smatra boljim od sebe. Interesantan je osjećaj jednog iskrenog vjernika, koji pred akšam stoji na Arefatu i kaže: "Gospodaru, ja se bojim da si Ti danas svakom oprostio grijehe, osim meni!" 

Zabilježeno je da je Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, kada su ljudi krenuli sa Arefata rekao: "Danas nije pobjednik (pretekao) onaj čija deva prva stigne, nego je pravi pobjednik onaj kome budu oprošteni grijesi i čiji hadž bude primljen."

Kako da se ponosimo svojim dobrim djelima, a nismo sigurni da dovoljno zahvaljujemo Allahu, dž.š., na mnoštvu blagodati kojima nas je počastio? Naš uzor poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojem je Allah oprostio sve grijehe, toliko dugo je klanjao noćni namaz da su mu noge oticale, pa kada je upitan o tom svom postupku, kaže: "Pa zar da ne budem zahvalni rob svome Gospodaru."  Poslanik, s.a.v.s., kome je sve oprošteno, činio je istigfar i molio Allaha, dž.š., za oprost grijeha više od sedamdeset puta.“ (Buhari) 

Kada je Ebu Bekr, r.a., preuzeo hilafet održao je svoj poznati govor u kojem je između ostalog rekao: "Ja sam postavljen da vam budem predvodnik, ali nisam najbolji od vas..." Za ovo Hasan Basri kaže: "Da, tako mi Allaha, on jeste bio najbolji od njih, ali vjernik sebe ne ističe." 

Poslušajmo ovu Omerovu, r.a., izreku: "Kada bi ljudi na Sudnjem danu bili pozvani: O ljudi, uđite u Džennet osim jednog od vas, ja bih pomislio da sam ja taj jedan." 

Grijesi čovjeka dovode u nezavidno stanje, njegovo srce čine bezosjećajnim, uklanjaju svjetlost sa njegovog lica, otklanjaju berićet/blagoslov u njegovoj opskrbi i životu, te uskraćuju čovjeku slast i užitak pokornosti Uzvišenom Allahu. 

Da nas ne bi zadesio ružan završetak i rastanak sa ovim svijetom (su'u-l-hatime), treba biti oprezan i od grijeha koji se čine u tajnosti. Jedan učenjak kaže: "Ponekada ružan završetak bude zbog skrivene spletke ili mržnje koju čovjek kod sebe ima, a ljudi to ne vide." Da nas Allah zakloni i sačuva takvih stvari. Prema tome, da bi smo sačuvali svoj hadž, za koji molimo Allaha da bude obavljen kako treba, moramo povesti računa o našim namazima i ostalim obavezama. Kloniti se grijeha, čuvati svoj jezik od gibeta (ogovaranja), laži, bespotrebne rasprave i svađe. Trebamo obarati i čuvati svoj pogleda od harama, jer nije svako ko obavi hadž hadžija, jer neki od svoga hadža imaju samo naziv ili titulu. Poznati učenjak Mudžahid je jednom prilikom, kada je vidio mnoštvo hadžija koji su dolazili karavanima, rekao  Abdullahu ibn Omeru: "Koliko je hadžija! On mu reče: Ne znamo mi ko će od njih biti hadžija a ko neće, nego reci: Koliko je putnika!"

Sve hadžije trebaju da se čuvaju da im hadž ne bude pokvaren povratkom griješenju i neposlušnosti Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku. Fudajl ibn Ijad, rahimehullah, je hadžijama jednom prilikom reka o: "Znajte da Svemogući Allah djela hadžije opečati pečatom svjetlosti, pa dobro pazite da slučajno taj pečat ne oskrnavite čineći grijehe!"

 

Autor: Fuad Sedić