Na Allahova znamenja i znake stvaranja Kur'an neprestano poziva i upozorava da ona postoje na Zemlji, u svemiru i u nama samima: „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. „Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: Gospodaru Naš, Ti nisi ovo i ništa uzalud stvorio, hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri.“ (Alu Imran, 190-191)

Antički mudrac Pitagora koji je ustanovio teoremu da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru kvadrata nad obje katete, pokušavao je Božija znamenja naslućivati, otkrivati i spoznavati pomoću brojeva. Naime, on je tvrdio da je sva pojavna stvarnost samo slika, kopija, drugobitak ili tubitak brojeva. Zapravo svaka pojava mora imati arhetip u broju kao neuništivom numeričkom entitetu. Platon je Pitagorino učenje o brojevima zamijenio učenjem o vječnim idejama i relativnoj stvarnosti. Pet je osnovnih ideja, prema Platonu, na kojima počiva zajednica i država: mudrost, pravda, umjerenost, hrabrrost i razboritost. Sve su one u funkciji promicanja i ostvarivanja najviše ideje ili općeg dobra koja donosi sreću, mir, zadovoljstvo, unutrašnju i vanjsku ravnotežu svima. Kineski mudrac Konfučije, u okviru društvenog, a društveno podrazumijeva sveukupnost veza, relacija, komunikacija i odnosa među ljudima, smatrao je da je za život u zajednici i državi najbitnije regulirati pet odnosa. To su odnosi između vladara i naroda, muža i žene, oca i sina, starijeg i mlađeg i odnosi među prijateljima. Antički mudraci su smatrali da je pet praosnova ili arhetipova iz kojih se razvio život. To su: voda, vatra, vazduh, Zemlja i pneuma ili eter koji sve u život pokreće. Neovisno od antičkog svijeta i njegovog razmišljanja o postanku pet je osnovnih faza ili ciklusa u životu čovjeka: a) sedam ili devet mjeseci u utrobi majke, kada o čovjekovom formiranju osim Boga niko ništa ne zna nego se samo na ženi, majci primjećuju vanjske promjene; b) prve tri ili četiri godine života djeteta kojih je svjesna sva društvena sredina, a samo dijete nije; c) svjesne godine života od četiri godine do kraja ukoliko ne postanemo senilni ili ne poludimo; d) život u kaburu i Berzehu, kada se preseli sa ovog svijeta do Sudnjeg dana; život poslije Sudnjeg dana u Džennetu ili Džehennemu. Mada su sve ove faze ili ciklusi života istina naša individualna pojedinačna spoznaja je svjesna samo treće ili srednje faze života. O četvrtoj i petoj fazi znamo samo na temelju vjerovanja, a o prve dvije faze ponešto znamo i iz kazivanja o nama starijih od nas, pogotovu roditelja i bliže rodbine. 

Pet je osjetila u insanu koji nije faličan: vid, čulo, miris, dodir i ukus. Po pet je prsta na dvije ruke i dvije noge. Na glavi i u glavi insan ima oči, uši, nos, usne i razum sa umom. Zbog pet darova čovjek i ljudi su u biti odgovorni pred Allahom, dž.š. To su: savjest, svijest (razum i um), pamet, sloboda i Objava. Pet naseljenih i civilizairanih kontinenata su: Azija, Afrika, Amerika, Australija s Okeanijom i Evropa.

 

Broj pet u tradiciji i životu muslimana

 

Prema nekoj ulemi pet je ulu-l-azm poslanika. To su najznačajniji poslanici ili poslanici povijesnih odluka i razmeđa. To su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Svi poslanici i vjerovjesnici imali su pet osnovnih svojstava ili sifata. To su: sidk – samo su istinu govorili; emanet – bili su u svemu vjerni i pouzdani ljudi; teblig – pravovremeno, primjereno, autentično, kompletno, kompetentno, efektivno i efikasno su od riječi do riječi bez izmjena i skrivanja i skraćivanja po cijenu života, potpuno besplatno ljudima prenosili Allahovu Poruku i Objavu; fetanet – bili su najumniji, najmudriji, najbistriji i najmoralniji ljudi svoga vremena i ismet – Allahovom voljom, odredbom i moći kao uzori ljudima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima morala i života bili su sačuvani od grijeha. Dakle, svojstvo Allahovih poslanika su: sidk, emanet, teblig, fetanet i ismet. 

Pet osnovnih odlika šehida, prema muslimanskog tradiciji su: 1) Allah ih bira i niko drugi, dakle, ni ljudi ni oni sami sebe – Ve jettehize minkum šuhedae – Samo Allah odabire neke od vas kao šehide – svjedoke vjere, istine, slobode i života; 2) Allah izravno, a ne melek smrti rastavlja šehidima ruh (duh od tijela); 3) šehidi se za razliku od svih smrtnika, pa i poslanika i vjerovjesnika, ne gasule; 4) ne umotavaju se u kefine i 5) Allahovom milošću imaju pravo na šefaat – zauzimanje i činjenje dove za vjernike svaki dan. Prema Kur'anu opće dobro – birr sastoji se iz pet elemenata: 1) imana; 2) islama; 3) sabura – strpljivosti; 4) ahda – ispunjenja ugovora, usmenih i pisanih obećanja; 5) darežljivosti u ime Allaha na korist ljudi: „Nije birr – opće dobro samo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je istinsko dobro da se vjeruje u Allaha, u Ahiret, u meleke, u kitabe i u vjerovjesnike (iman) i da se iz imovine koja je ljudima draga udjeljuje i dariva rođacima, siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima i prosjacima, i za otkup i oslobađanje iz ropstva (darežljivost) i koji salat klanjaju i zekat izvršavaju (islam) i koji obavezu (usmenu, pisanu) i ugovor (ahd) ispunjavaju i oni koji su ustrajni, uspravni i strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Takvu su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (El-Bekare, 177) Jedan mudrac i alim je primijetio da ovaj ajet sadrži cjelokupan program čovjekovog života koji ga čuva na Ovom i spašava na Onom svijetu. Pet osnovnih kaburskih pitanja su: ko ti je Bog – Allah, ko ti je Poslanik – Muhammed, a.s., koji je tvoj Kitab – Kur'an, šta ti je Kibla – Kaba ili Bejtullah, i ko su ti po vjeri braća i sestre – muslimani i muslimanke. Poslanik islama Muhammed, a.s., kaže: „Iskoristite petero prije peteroga: Hajateke kable mevtike – život prije smrti; Šebabeke kable heremike – mladost prije starosti; Sihhateke kable sekamike – zdravlje prije bolesti; Feragake kable šuglike – slobodno vrijeme prije zauzetosti i Ginake kalbe fakrike – imetak prije siromaštva.“

 

Zbog pet prolaznih stvari zaboravlja se pet neprolaznih vrijednosti

 

U kontekstu vrlina, krjeposti i lijepih odlika Muhammed, a.s., navodi kod koga je najefektnije, najefikasnije i najkorisnije da se neke vrline, krjeposti i lijepe odlike nađu: „Pravda je dobra, ali je najbolje da se nađe kod vladara, upravljača i moćnika, darežljivost, altruizam i empatija su dobri, ali je najbolje da se nađu kod imućnih ljudi. Stid i pobožnost su dobri, ali je najbolje da se nađu kod žena i učenih; Pokajanje je dobro, ali je najbolje da se nađe kod griješnika; Strpljivost je dobra, ali je najbolje da se nađe kod siromaha, bolesnika i čovjeka u nevolji.“ Šta i kakve ima koristi od darežljivosti siromašnih i pravde kod nemoćnih? U okviru vremena, prostora Poslanik upozorava da će nastupati i pojavljivati se generacije njegovog Ummeta koje će za pet relativnih i prolaznih stvari zaboravljati pet istina i neprolaznih vrijednosti vjere: 1) Zavoljet će toliko Dunjaluk da će potpuno zaboraviti Ahiret; 2) Zavoljet će toliko imetak da će potpuno zaboraviti hisab – odgovornost i polaganje računa pred Allahom, dž.š.; 3) Toliko će zavoljeti i zakovat se za stvorenja i ukrase Ovog svijeta da će potpuno zaboraviti na Stvoritelja svih stvorenja i njihovih ukrasa; 4) Zavoljet će grijehe, poroke, strasti, igru i zabavu da će potpuno zaboraviti na tevbu – pokajanje i obraćanje Allahu, dž.š. i 5) Toliko će zavoljeti dvorce, vile, kuće, apartmane i zgrade da će potpuno zaboraviti na kabure ili mezare svoje.“
S obzirom da Muhammed, a.s., kaže da sudbinu čovjeka ublažava i olakšava dova, a život produžava dobročinstvo i sadaka izuzetno je interesantno navesti njegove hadise koji su vezani za broj pet: „Pet je noći u kojima Allah prima i ne odbija dovu. Te noći su prva noć u mjesecu redžebu, petnaesta noć u ša'banu, svaka noć uoči petka i dvije noči uoći Ramazanskog i Kurbanskog bajrama.“ Također, život postača koji ramazan posti svim svojim, kako vanjskim, tako i unutrašnjim bićem, i koji se susteže od griješenja i preko svih organa preko kojih bi mogao griješiti prema hadisu, ima pet posebnih kvaliteta i odlika: „Spavanje postača je ibadet (služenje Bogu), njegova šutnja je tesbih – slavljenje Allaha, njegova dobra djela Allah uvećava, dovu mu prima, oprostive grijehe mu oprašta.“ Međutim, ukoliko čovjek iskreno i u punom kapacitetu, unutrašnjim i vanjskim bićem ne posti, što podrazumijeva i čuvanje od grijeha preko svih organa preko kojih se može griješiti Poslanik izričito upozorava: „Pet je negativnih svojstava koja kvare post i prekidaju Allahovo svjetlo do čovjeka: El-kizbu – laž; Ve-l-jeminu-l-kazibu – lažna zakletva, Ve-l-gibetu – ogovaranje ili kazivanje istine o ljudima iza leđa, a ne u lice, Ve-n-nemimetu – šejtansko poštarenje ili prenošenje tuđih riječi sa ciljem zavađavanja ljudi i ve-n-nezaru bi šehvetin – strastven i požudan pogled koji insana vodi ka bludnoj radnji.“ Klasična ulema koja nas je podučavala i savjetovala iz ćitaba sa žutim listovima, skretala je pažnju da muslimani imaju pet vrsta bajrama: 1) Ramazanski i Kurbanski; 2) Ako se ode sa Kelime-i šehadetom sa Ovog svijeta; 3) Ukoliko se u kaburu pred melekima Munkirom i Nekirom, ispravno odgovori na postaljena pitanja; 4) Ako se na Sudnjem danu hajirli i uspješno prijeđe preko Sirat-ćuprije koja je kažu tanja od dlake, a oštrija od sablje i 5) Bajram svih bajrama i najveća milost i nagrada vjernicima jeste viđenje svoga Stvoritelja na Sudnjem danu. Jedan mudrac po imenu Ginzberg je kazao: „Granice slobode su granice tradicije.“ Da bi muslimani znali šta spada u tradiciju kao živu povijest koja ljude povezuje u jednu: vjersku, duhovnu, idejnu, religijsku, kulturno-civilizacijsku i pravno-običajnu zajednicu, moraju se obratiti Poslaniku islama koji kaže: „Pet djela se ubrajaju u vjersku tradiciju i narav islama: 1) sunećenje muške djece; 2) brijanje i odstranjivanje dlaka sa sramotnih mjesta; 3) brijanje dlaka ispod pazuha; 4) skraćivanje brkova i 5) rezanje nokata.“ Muhammed, a.s., pojašnjava i približava muslimanima kojih se pet djela ubrajaju u ibadet. To su: 1) malo i umjereno jesti, 2) sjedjeti u džamiji očekujući ezan i namaski vakat čineći zikr, 3) gledati u Kabu, 4) proučavati Kur'an i 5) gledati u lice alima (učenjaka):

Poslanik islama podučava muslimane kako se na jedan od pet načina postiže zvanje šehida: „Šehidom se smatra svaka osoba koja strada na jedan od pet načina: 1) ako pogine boreći se na Allahovom Putu, 2) ko se na Allahovom Putu utopi u vodi, 3) Ko umre na Allahovom Putu, od stomačne bolesti, 4) Ko umre na Allahovom putu od kuge, 5) žena koja umre na porođaju.“ Samo se prvi slučaj ubraja u ovosvjetske i onosvjetske šehide, dok se ostala četiri slučaja ubrajaju samo u ovosvjetske šehide. Muhammed, a.s., upozorava muslimane i skreće im pažnju na djela za koja nema oprosta: „Za pet počinjenih djela nema oprosta: 1) Allahu druge pripisivati, 2) ubiti bez razloga bilo koju nevinu osobu, 3) namjerno, ciljano i svjesno potvoriti vjernika, 4) načiniti izdaju i pobjeći sa bojnog polja i 5) lažno se zaklinjati.“ Poslanik upozorava vjernike da se ne ogluše na Allahove blagodati i da izvršavaju svoje obaveze: „Kome bude dato pet sljedećih blagodati, taj neće imati opravdanje za neizvršavanje Allahu ugodnih onosvjetskih djela: 1) dobra i poštena žena, 2) dobra i hajirli djeca, 3) lijep odnos prema ljudima, 4) življenje u svom mjestu i 5) ljubav prema Poslanikovoj porodici.“ Muhammed, a.s., jasno i precizno navodi kompletne i komplementarne uvjete za iman kod jednog mumina: „Nema imana ko ne bude posjedovao jedan od pet uvjeta koji predstavljaju dio imana: 1) predati se Allahu, dž.š., i biti Mu pokoran; 2) biti zadovoljan sa Allahovom odredbom; 3) svoje poslove nakon uloženog truda predavati Allahu, dž.š.; 4) na Allaha se oslanjati; 5) biti strpljiv i izdržljiv kod prvog udarca, kad kakva nesreća zadesi čovjeka.“ Ovo je pogodna prilika da se navedu bitne i temeljne osnove bez kojih nema ni jedne religije svijeta. Tih osnova je pet. Prva je neupitno i bezuvjetno vjerovanje u jedno apsolutno, svemoguće, sveznajuće, sveodređujuće, transcendentalno i nadnaravno biće koje stvara i održava sve svjetove i sva stvorenja. Predanost, pokornost, ovisnost i robovanje tom Biću su sastavni dio vjerovanja. Druga osnova svake religije je Ahiret-Eshaton – vjerovanje u budući neprolazni, obećani život i Božiju nagradu i kaznu. Treća osnova svake religije je etika – učenje o dobru i zlu, naredbama i zabranama, vrijednostima, vrlinama, krjepostima i onome što ne valja. Četvrta osnova svake eligije su menasici, obredi ili rituali. Obredi su od Boga propisana forma veze i odnosa sa Njim. Preko obreda ljudi se sjećaju Boga, vežu za Njega, približavaju Mu se, misle na Njega i obredi ih navode na dobro, a odvraćaju od zla. Osnovni obred islama jeste salat ili namaz. Pet je namaz koji se klanjaju svaki dan. To su: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija. Peta osnova svake religije jesu simboli. Interesantno, nema religije, umjetnosti i kulture koje se ne služe simbolima, a riječ simbol u osnovnom značenju na grčkom od riječi simbeles znači dvosvjetovnost. Što se tiče islamskih šarta ili elementarnih i praktičnih dužnosti islama njih je pet. To su: 1) kelime-i šehadet – vjerujem, svjedočim i izgovaram da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i da je Muhammed, a.s., Allahov rob i poslanik, 2) klanjati pet namaza svaki dan, 3) postiti mjesec dana ramazana, 4) izvršavati obavezu zekata jedanput godišnje i 5) obaviti hadždž jednom u životu, ko je u mogućnosti. 

Kao što ima ljudi koji svjesno i namjerno griješe i čine zlo, tako ima veoma opasnih životinja koje neprestano čine štetu. Muhammed, a.s., skreće pažnju o kojim životinjama je riječ: „Pet je vrsta životinja dozvoljeno zbog njihove štetnosti ubiti u Haremu (Kabe) i van Harema, na svakom mjestu: vranu, orla, miša, akrepa i bijesna psa.“ 

 

Autor: Mustafa Spahić