“A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravaju se. To su oni kojima će se, Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevbe, 71)

Enes, r. a., kaže da je Poslaniku, a. s., došao čovjek iz plemena Temim i rekao: “O Božiji Poslaniče, ja imam veliki imetak, a imam i porodicu i često dočekujemo musafire, pa mi reci kako ću činiti i kako ću dijeliti?” Na to mu Božiji Poslanik, s. a. v. s., reče: “Izdvoji zekat iz svoga imetka, jer ti je u tome, uistinu, čistoća koja te čisti, i održavaj rodbinske veze, i priznaj pravo siromašnog, komšije i prosjaka”.

Hvala Uzvišenom Gospodaru, Onome koji je sve stvorio iz ničega, Koji iznova stvara i održava sve stvoreno. Neka Mu je hvala na svim darovanimm blagodatima, a posebno na blagodati vjere koja ispunjava naše duše i snaži naša srca.

Neka je salavat i selam na Poslanika, poslanog kao milost svjetovima, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, na sve sljedbenika Ummmeta, nosioce časnog šehadeta.

Neka Allah ukabuli šehadet naših šehida, i sastavi nas sa njima, na obećanom danu.

Draga braćo, čestiti vjernici!

Allah dž. š. je istinski i pravi vlasnik svega stvorenog. Njemu pripada zahvalnost na svemu čime je čovjeka počastio i odlikovao. Kako je Bog Uzvišeni vlasnik svakog imetka, Njegovo je pravo da odredi način raspolaganja i korištenja tog imetka, svakom onome kome ga On dodijeli. Tako je čovjeka učinio namjesnikom na Zemlji, potčinio mu sve na njoj, a ujedno ga obavezao Svojim propisima da pravilno i pravedno postupa.

Svojom milošću je spustio Objavu, dajući do znanja čovjeku da emanet svega čime je odlikovan nosi i odgovornost za postupanje sa njim. Ukoliko čovjek bude poštovao ta pravila, imat će ugodan život na ovom svijetu, ali i nagradu na budućem svijetu, a ukoliko se, pak, ogluši o Gospodareva upozorenja, to će ga voditi u nepravdu prema drugima ali i prema sebi samome.

Čovjeku je Allah Uzvišeni usadio ljubav prema ovome svijetu, posebno prema imetku. Iako se rađa bez ičega, teškom mukom stiče imetak, čovjeku imetak prirasta za srce i teško mu pada odvajanje od njega. Svojom mudrošću Uzvišeni Gospodar je nekima od ljudi dao da posjeduju veći imetak, dok je drugima uskratio. Potom je čovjeka obavezao da pokazuje saosjećanje, da oni koji imaju višak podijele sa onima kojima je uskraćeno.

Obavezno izdvajanje iz imetka, u islamu se naziva zekat i sa sobom nosi mnogostruka značenja.

Zekat je stroga vjerska obaveza, povezana sa šehadetom, namazom, postom i hadžom. Zekat se spominje na osamdeset mjesta u Kur'anu, najčešće uz namaz, što jasno ukazuje da nema vjere bez izdvajanja zekata. Negiranje ove obaveze izvodi iz vjere, a njeno neizvršavanje je veliki grijeh koji povlači za sobom ovodunjalučku i ahiretsku kaznu i udaljava od Allahove, dž. š., milosti.

Poznajući čovjekovu prirodu, sklonost ka gomilanju imetka i škrtosti, Allah, dž. š., stavio je u obavezu bogatima, izdvajanje iz imetka za siromašne, nemoćne, potrebne. Ukoliko to uskrate, naredio je da se i prisilom to ima od njih uzeti, kao pravo siramašnih u njihovu imetku. Ako, pak, zataje, sakriju, stići će ih sigurna kazna na ovome, ali i na budućem svijetu.

Zajednica mora iskazati suosjećanje prema onima koji su u potrebi za pomoć!

“Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: 'Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.'” (El-Bekare, 215)

“O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu” (El-Bekare, 254)

Prenosi se od Abdullaha ibn Muavija el-Gadirija da je Vjerovjesnik, s. a. v. s., rekao: “Troje ko prakticira osjetio je slast imana: onaj koji obožava Jednog i Jedinog Allaha, dž. š., koji čvrsto vjeruje da nema drugoga boga osim Njega, koji svake godine draga srca izdvaja zekat iz svoje imovine...”

Podstičući na davanje imetka, Allah, dž. š., obećava da će prepoznavati one koji su udjeljivali, i bogato nagraditi na budućem svijetu. Njihovo davanje bit će unosna trgovina kojom će od darovanih blagodati, sebi priskrbiti mjesto među sretnicima u dženetskim perivojima: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati”. (El-Bekare, 274)

Vezanost za Dunjaluk i njegove čari nosi sa sobom opasnost da se duša uprlja, a jedno od značenja zekata jest čišćenje. Kako samo divno zvuči poruka Svevišnjega: “Uspjet će onaj ko je očisti, a propast će onaj ko je uprlja”.

Značenje riječi čišćenje u bosanskom jeziku i riječi zekat u arapskom jeziku potpuno je identičan.

Svakoj vrsti imetka potrebno je čišćenje, imajući u vidu primjese (mrlje) koje ga onečiste prilikom privređivanja i unapređivanja. Imetak se čisti jedino davanjem zekata. S tim u vezi u jednom vjerodostojnom predanju koje prenosi Ibn Omer stoji da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., jednom prilikom rekao: “Allah je propisao zekat kao čišćenje imetka.”

Čovjekovoj prirodi je ugodno i pripadajuće da voli imetak i u njemu uživa. No suprotno ljudskoj prirodi je da bude škrtac, tvrdica, da ne pokazuje želju da imetak dijeli s drugima. Takvo stanje je ljudska bolest, koju liječi zekat i sadaka. Škrtost najčešće prati strah od siromaštva i bojazan za propast imetka. Uzvišeni kaže: “Neka ne misle, oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje, da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili” (Ali 'Imran, 180)

 Odgovor na ove čovjekove strepnje daje Poslanik, a. s, u hadisu u kome kaže: “Kunem vam se troma, i govorim vam ono što trebate zapamtiti: imetak se neće umanjiti sadakom, koji god rob bude strpljiv u nepravdi, Allah, dž. š., time će mu uvećati veličinu; koji god rob otvori vrata prosjačenja, Allah, dž. š., otvori mu vrata siromaštva.”

Ima li neko, ko želi da otkloni od sebe zlo?

Ima li neko, ko želi da otkloni Allahovu, dž. š., srdžbu sa sebe?

Ima li neko, ko želi produženje života? Nije li to želja svakoga čovjeka?!

Zašto onda ne poslušati savjete našeg Poslanika, a. s., koji daje jasan i nedvosmislen odgovor: “Ko daje zekat na svoj imetak, otići će od njega njegovo zlo”. Zatim: “Doista sadaka gasi Gospodarevu srdžbu i otklanja lošu smrt.” Prenosi se da je također rekao: “Doista sadaka muslimana produžuje život, sprečava lošu smrt i Allah njome otklanja oholost i hvalisanje.”

Hadisi Allahova Poslanika, a. s., ukazuju da udjeljivanje siromahu, zapravo, podrazumijeva “udjeljivanje” Allahu, dž. š., te da se milostinja, sadaka onoga koji udijeli nevoljniku nađe kod Allaha, dž. š., prije negoli se nađe u ruci tog nevoljnika.

Davanje zekata je ono što na najbolji način preporučuje davaoca da na Sudnjem danu bude među onima sa kojima je Allah, dž. š., zadovoljan. On nema potrebe da sam sebe hvali, ističe niti na sebe ukazuje: “Zato, ne hvališite se, On dobro zna svakoga ko je bogobojazan” (An-Nagm, 32)

O u dobru će govoriti drugi, oni kojima su pomagali kada im je pomoć bila potrebna, oni koje su hranili kada su bili gladni, oni koje su oblačili kada su bez odjeće bili, oni koje su oslobađali kada su u zatvoru bili, oni koje su školovali kada su nepismeni bili, oni kojima su kuće podizali kada su im bile porušene, oni kojima su pomogli da se vrate domovima kada su muhadžiri bili...

Davanjem zekata vjernik postiže mnogobrojne blagodati, čisti i uvećava imetak, postiže Božije zadovoljstvo, pokazuje saosjećanje prema slabima, pobjeđuje škrtost, snaži zajedništvo. Zekat je obaveza koja je propisana da se svaka zajednica, organizirano brine da od onih koji imaju, dođe do onih koji nemaju. O tome se brine ulul-emr, predvodnici, u našem slučaju Islamska zajednica. Davanjem zekata kroz instituciju bejtu-l-mal, na najbolji i na najpotpuniji način se izvršava ova islamska obaveza, pa smo je stoga dužni na takav način i realizirati.

 

Uzvišeni Bože, očisti naše duše, pomozi nam da očistimo naše imetke, daj nam razumijevanja prema slabima i hrabrosti pred oholima, pomozi nas na putu Tvoga zadovoljstva.

Amin!

 BILJEŠKE:

  1. Kur'an s prevodom, preveo Besim Korkut,
  2. Uloga zekata u rješavanju ekonomskih problema, Jusuf el Karadavi – Izdavač prevodilac mr. Amrudin Hajrić, Sarajevo, bez godine izdanja
  3. Kalendarske hutbe dr. Mustafe Cerića reisu-l-uleme 1993 -2012. Centar za dijalog – Vesatijja, Sarajevo 2018.
  4. Fikhus-sunne, Es-Sejjid Sabik, knjiga 2, Bookline d.o.o., Sarajevo 2008.