Muslimani Muhammeda, a.s., smatraju najsavršenijim čovjekom, najprofinjenijeg  i najmoralnijeg ponašanja,  kojeg je Allah, dž.š., radi njegovih visokih moralnih i ljudskih kvaliteta, odabrao da ponese najteže i najčasnije breme odgovornosti u povijesti čovječanstava – posljednji put vjerno dostavi i objasni Božije namjere i planove ljudima.

 Allah, dž.š., je njegovu misiju i njegov ukupni život (Sunnet) učinio savršenim primjerom pobožnosti i ljudskog ponašanja svakome čovjeku,  za svako vrijeme i za svaku situaciju. Iako se pridjev savršen odnosi prvenstveno na Boga, može se, u ljudskim relativnim  kategorijama, primijeniti i na Božije poslanike i dobre ljude, a od njih je najsavršenije moralne kvalitete posjedovao upravo Muhammed, a.s. O Muhammedovom, a.s., savršenom moralu osobno svjedoči Allah, dž.š., u Kur'anu: „ A ti (Muhammede) si, zaista, najljepše ćudi“ (Al-Qalam, 4), kao što su svjedočili i  njegovi  prijatelji/ashabi koji su o  svom voljenom prijatelju govorili da je bio poput blagog povjetarca, pun milosti i osvježenja, za presahla ljudska srca željna Istine i otkrivanja smislova života.  A sam Muhammed, a.s., je znao kazati: „Poslan sam da kod ljudi usavršim najljepše moralne osobine“ I zato Uzvišeni Allah u suri Al-Ahzab u 6. ajetu veli: „Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi…“, jer  njegov je život staza koja vodi vječnom  blaženstvu; svjetlo koje nas izvodi iz tmina ovozemaljskih previranja, nemira i lutanja ka svjetlosti upute,  smirenosti  i vječne sreće. 

Nema spasenja bez slijeđenja Muhammeda, a.s.

Zbog svega što je učinio za svoj Ummet/zajednicu, ali i za cijelo čovječanstvo,  te zbog posebnog statusa kojeg ima među svim drugim Božijim Poslanicima, jer s njim završava slanje Božije Objave (Hatemu-l-enbija)  muslimani su dužni poštovati, voljeti i slijediti Muhammeda, a.s. Slijeđenje Muhammeda, a.s., sami je uvjet Božije ljubavi prema nama. 

Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - A Allah prašta i samilostan je. (Alu Imran, 31)

Ljubav prema Poslaniku, a.s.,  je jedan od temeljnih aspekata/sadržaja ukupnog islamskog življenja. Njegovi postupci, osobito oni u ibadetu, obvezujući su za sve muslimane i muslimanke. Slijediti Muhammedov, a.s., primjer znači biti na ispravnoj stazi islama, znači biti pobožan.  Niko ne može biti, niti postati musliman, dok ne povjeruje i ne posvjedoči, barem u prisutnosti  dvojice  svjedoka, drugih muslimana,  svoju vjeru u poslanstvo Muhammeda, a.s., nakon očitovanja vjere u Jednoga Boga – Allaha, dž.š. I ne samo to; nijedna osoba ne može dosegnuti visoke stupnjeve vjere/imana niti osjetiti svu ljepotu pokornosti Allahu, dž.š.,  bez potpunog slijeđenja Poslanikovog primjera i iskazivanja ljubavi prema njemu. 

Muhammed, a.s, - savršeni primjer ljudskog ponašanja

U nastojanju da na najpotpuniji način ispuni zadaću vjerovjesnika islama, Muhammed, a.s., je u određenom smislu iskusio puninu svega onoga što je u domeni ljudske naravi. Praktično, nije postojao niti jedan aspekt života kojeg Muhammed, a.s., nije iskusio, bilo da su u pitanju teška životna iskušenja ili svakodnevne životne radosti.  Na osobnoj i općenito ljudskoj razini iskusio je gubitak roditelja, malodobne djece, voljene supruge, voljenog amidže, najboljih prijatelja. Doživio je izdajstvo najbližih članova vlastitog plemena, njihovo vrijeđanje i prijetnje, te je preživio u više navrata pokušaj ubojstva. S druge strane, iskusio je slast i sreću napretka i narastanja svoje misije, sreću prijateljstava najboljih sinova pustinje, koji su Poslanika zavoljeli više nego sami sebe i koji su vlastiti život i imetak podredili misiji islama, koja za njih nije bila sredstvo uživanja i bogaćenja i ljubavi prema Ovome svijetu, nego put ka Vječnoj Milosti i Božijem Zadovoljstvu. Znao je uživati i u ljubavi svojih časnih supruga, kao što je na bojnom polju znao pretrpjeti  poraz i ozbiljna ranjavanja.  Muhammed, a.s, jeste  posljednji Poslanik i univerzalni primjer ljudskog ponašanja, ali nije bio nikakav natčovjek. Smijao se i plakao, radovao i tugovao, kao i svaki drugi čovjek, a od svega na svijetu  najviše je Allaha, svoga  Stvoritelja volio, molitvu obavljao i o čovjeku brinuo.

Volio je drugima više nego samome sebi i svojoj obitelji. Davao je drugima, iako mu je samome trebalo. Stotine ashaba su svjedočile da je znao siromašnima i potrebitima podijeliti zadnju hranu koju je u svome domu imao. Njegov život je bio prožet dubokom  ljubavlju prema Allahu, dž.š., i prema čovjeku. U svakom životnom postupku pokazivao je skrušenost i samodisciplinu; prema sebi kritičan, prema drugima milostiv. Imao je priliku biti najbogatiji čovjek svoga vremena, ali je umro kao siromah, govoreći da je naše ono što podijelimo, a ne što gomilamo.  Kada je bio u mogućnosti da kazni i da se sveti, što je u to vrijeme bilo sasvim normalno i općeprihvaćeno, Muhammed, a.s., je opraštao i pokazivao samilost prema ljudima. Poslije Bitke na Bedru, kada su svi očekivali da će smrću kazniti zarobljene mušrike, Muhammed, a.s, im dariva život pod uvjetom da svaki od zarobljenika nauči po deset muslimana čitanju i pisanju. Prilikom oslobođenja Mekke, kada su s razlogom njegovi neprijatelji  strahovali da će ih Muhammed, a.s., dati ubiti, nakon svih zala koje su mu učinili, on im je velikodušno oprostio. Takav primjer nikada, ni prije ni poslije, nije zabilježen u povijesti. Vjerovao je Muhammed, a.s, da se svaki čovjek može promijeniti zato  nikada nije gubio vjeru i nadu u čovjeka. Ali kada je bilo u pitanju sustavno kršenje Božijega Zakona, bio je dosljedan i pravedan, pa makar se radilo i o njegovoj najbližoj obitelji. 

I zato nas Kur'an uči:

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Onom svijetu, i koji često Allaha spominje." (Al-Ahzab, 21) 

 

Autor: Mirza Mešić