Ovo podrazumjeva da se niko ne smije bespravno udarati, na padati, vrijeđati, ranjavati a pogotovo ubijati.

Ljudski život ima posebnu vrijednost i tretman u Islamu, pa mu se stoga i pridaje posebna važnost i briga. Da bi nastao novi ljudski život Allah, dž.š., je propisao brak, kako bi opstao ljudski rod. S druge strane Islam brani bilo kakav vid nemorala i vanbračne veze i svega drugog što je bilo rasprostranjeno u džahilijetskom dobu. 

Kako bi se zaštitio i sačuvao ljudski život Islam je zabranio  zlostavljanje i ugožavanje bilo čijeg života, časti, imetka i svega drugog na što svako stvorenje ima pravo.

Bespravno ubiti nekoga je jedan od najvećih grijeha, na što upozorava Allah, dž.š., u Kur'anu: „A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!“ (sura En-Nisa', 93)

Allah, dž.š., kaže: „Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporučuje, da biste razmislili.“ (sura El-En'am, 151) 

Ubistvo se ubraja među najveće grijehe, što potvrđuje hadis koji prenosi Abdullah ibn Mes'ud, r.a., u kojem se kaže da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s. „Koji je grijeh najveći kod Allaha, dž.š.? Poslanik mu odgovori: -Da pripisuješ Allahu druga a On te stvorio. –A koji iza toga- upita čovjek. Poslanik reče: -Da ubiješ svoje dijete iz straha da će jesti s tobom- odgovori Poslanik. –A koji je grijeh iza toga najveći- upita čovjek. Poslanik mu reče: -Da učiniš nemoral sa suprugom svoga komšije. Nakon toga je Allah, dž.š., objavio ove ajete koji to potvrđuju: „I oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu. Patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati, osim onih koji se pokaju...“ ( sura El-Furkan, 68-70, a ovaj hadis je zabilježio Muslim)

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o najvećim grijesima pa je rekao: „Pripisivanje Allahu druga (činjenje širka), neposlušnost prema roditeljima, ubistvo i krivo svjedočenje.“ (Šuabul-iman, 4/338)

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Prvo što će biti suđeno među ljudima na Sudnjem danu, jeste pitanje krvi!“ (muttefekun alejhi) 

Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Vjernik je dobar na svom putu sve dok ne prolije zabranjenu krv, a kada prolije zabranjenu krv – on je propao!“ (Ebu Davud) 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada bi se svi stanovnici nebesa i Zemlje sastali i ubili jednog muslimana, Allah bi ih sve bacio u Vatru!“ 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kod Allaha je manja šteta da nestane ovaj svijet nego da bude ubijen jedan musliman!“

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ubistvo muslimana je nevjerstvo a njegovo psovanje je grijeh.“ (Muslim) 

Ebu Derda', r.a., je rekao: „Ubijeni će sjediti Sudnjega dana sve dok pored njega ne naiđe njegov ubica. Tada će ubijeni uzeti svoga ubicu i dovesti ga pred Allaha, dž.š., i reći: -O Gospodaru, pitaj ovoga zašto me je ubio? Tada će ga Allah, dž.š., upitati: -Zašto si ga ubio? Ubica će reći: -Naredio mi je taj i taj. Tada će i ubica i onaj koji mu je to naredio biti izloženi patnji.“ (Ovu izreku Ebu Darda'a je zabilježio Bejheki u Šuabul-imanu, 4/342)

U jednom hadisu se naglašava da će onaj koji je naredio ubistvo  biti mnogo više kažnjen, nego onaj koji je ubio. Mersed ibn Abdullah, prenosi od jednog ashaba da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Džehennemska vatra je podjeljena na sedamdeset dijelova, onome koji je naredio ubistvo pripada šezdeset i devet dijelova a jedan dio pripada onome koji je ubio.“ (Šuabul-iman, 4/349)  

Ukbe ibn Amir, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Koji god čovjek se sretne sa Allahom, dž.š., a ne bude mu pripisivao druga i ne bude bespravno nikoga ubio, biće uveden u Džennet kroz koja god vrata hoće.“ (Šuabul-iman, 4/342) 

Vrlo često smo svjedoci da bilo kakvo poigravanje i šalenje sa oružjem u rukama ima kobne posljedice, pa da ne bi došlo do neželjenih posljedica Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se oružje upire u bilo koga, pa makar to bilo i u šali. 

Zbog toga nas Poslanik upozorava na to govoreći: 

„Neka niko od vas ne upire oružje prema svom bratu muslimanu, jer ne zna da ga šejtan može navesti na zlo (ubistvo) pa da zbog toga bude bačen u Džehennem.“ (Buhari i Muslim)

Također Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko na nas nosi oružje taj ne pripada nama.“ (muttefekun alejhi)  

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kada neko od vas pokazuje željeznim predmetom prema svome bratu, meleki ga priklinju pa makar mu on bio rođeni brat.“ (Muslim)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., preventivno upozorava i upućuje svoje sljedbenike kako i na koji način treba da nose oružje kada se kreću kroz masu svijeta, da slučajno ne bi neko nekog ozljedio ili ranio. Ebu Musa, r.a. prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Kada neko od vas, nosi strele (sablju i slično) i prolazi kroz našu džamiju, ili našu čaršiju, neka drži za oštricu da nebi nekoga od muslimana ozljedio.“ (Šuabul-iman, 4/343) 

Također je zabranjeno pomagati da se neko bespravno ubije, bilo to riječima, djelom, ili bilo na koji drugi način. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko pomogne da se ubije neki musliman, pa makar i sa jednom riječi, na Sudnjem danu će mu među očima biti napisano: 'Onaj koji je izgubio nadu u Allahovu milost.'“ (Šuabul-iman, 4/346) 

Također se u mnogo hadisa govori o kazni za one koji budu ljude bespravno udarali, mučili i kažnjavali, da nas Allah, dž.š., zakloni i sačuva svih zulumčara. 

 

Autor: Fuad Sedić