Nažalost ono čega nam ne manjka i što je postala naša svakodnevnica je da se često zbog razlaza u mišljenjima ili iz nekog drugog banalnog razloga,   unedogled raspravljamo. Rasprava je inače u islamu nepoželjna i ono od čega nas je Poslanik, s.a.v.s., često odvraćao. Hvalio je one koji se prođu rasprave, pogotovo ako od toga nema nikakve koristi i rasprave koja se uglavnom završava sa ružnim posljedicama na međuljudske odnose. 

Prenosi se od Ebu Umameta, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Ja garantujem kuću u podnožju Dženneta onom ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu, garantujem kuću u sredini Dženneta onom ko ostavi laž pa makar ona bila i u šali i garantujem kuću u najvišem dijelu Dženneta onom ko uljepša svoje ponašanje.“ (Hadis je hasen a zabilježili su ga Ebu Davud i Tirmizi)

Što se tiče prvog svojstva koje Poslanik, s.a.v.s., navodi u ovom hadisu je ostavljanje rasprave pa makar čovjek bio u pravu, iz razloga što će ta rasprava odvesti učesnike do svađe i prekida kontakta među njima. Kaže Poslanik, s.a.v.s., u jednom drugom hadisu u kojem upozorava svoj Ummet da se klone rasprava: 

“Nema ni jednog naroda koji je zalutao nakon što im je bio ukazan   pravi put, a da im prije toga nije dato da se prepiru i međusobno raspravljaju”. (Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn Madže)                       

Rasprava je posebno pokuđenja i nepoželjna kada se raspravlja o vjerskim propisima a posebno rasprava o Kur’anu. Zato Poslanik, s.a.v.s., kaže:        

“Rasprava o Kur’anu je kufr (nevjerovanje).” (Hadis su zabilježili Ebu Davud i Ibn Hibban) 

 Ovo znači da bespotrebna rasprava o Kur'anu može odesti u nijekanje Allahovih propisa i jednog vida nevjerstva, kada ljudi u svojoj raspravi ne budu uvažavali i poštivali pravila po kojima treba da se razgovara i raspravlja. 

  Neka znaju oni koji troše vrijeme u prepiranju da je cilj rasprave dolazak do istine, a ne da se preferira samo svoje mišljenje nad mišljenjima ostalih ljudi. Ko se okiti ovom osobinom, a to je da se ne upušta u bespotrebnu raspravu, njemu Allahov Poslanik, s.a.v.s., obećava dvorac ili kuću u podnožju Dženneta.

Kada u našoj svakodnevnoj komunikaciji ipak dođe do rasprave ili svađe, onda iskrenog vjernika zbog toga što se desilo kopka i grize savjest, te on želi na neki način da se rastereti tog osjećaja. Jedan od načina na koji nas upućuje Poslanik, s.a.v.s., je da klanjamo dva rekata nafile i da zamolimo Allaha, dž.š., za oprost grijeha koji su tokom te rasprave počinjeni. 

Ebu Umame El-Bahili, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dva rekata nafile brišu grijehe počinjene tokom bilo koje rasprave.“ (Ovaj hadis su zabilježili Taberani i Ibn Asakir, sa slabim senedom. Sličan hadis prenosi i Ebu Hurejre, r.a., a neki učenjaci ga smatraju njegovom  izrekom/mevkuf predajom) 

Najbolji način kako se vjernik može iskupiti za neželjenu raspravu do koje je došlo jeste da se svome Stvoritelju obrati klanjajući namaz, moleći Ga za oprost grijeha, iskreno se kajući zbog toga što se desilo, kada ga je šejtan uspio zavaditi sa njegovim bratom muslimanom. 

Ovaj postupak potvrđuju i drugi hadisi u kojima se govori o vrijednosti uzimanja abdesta, koji pomaže da se otkloni srdžba i šejtansko zavođenje, kao i vrijednost klanjanja nafile namaza koji brišu počinjene grijehe prije toga. 

Nafilu koja se klanja nakon počinjenog bilo kojeg grijeha neki učenjaci zovu salatu-t-tevbe, tj. (namaz za pokajanje) koji se klanja s ciljem pokajanja zbog počinjenog grijeha. Na osnovanost ovog namaza ukazuje slijedeća predaja. 

Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kad god čovjek počini neki grijeh a zatim lijepo uzme abdest i klanja dva rekata a zatim zamoli Allaha, dž.š., za oprost grijeha, Allah će mu oprostiti taj grijeh.“ Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio ovaj kur'anski ajet: „A za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oporost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!“ (Ali Imran, 135-136) 

Evo još nekih hadisa koji govore o vrijednosti klanjanja nafile namaza koja briše počinjene grijehe. 

Ebu Ejjub El-Ensari, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki namaz čisti ono što mu je prethodilo od grijeha.“ (hadis je sahih a zabilježili su ga Ahmed, Taberani i drugi) 

Osman ibn Affan, r.a., opisujući način Poslanikovog, s.a.v.s.,  uzimanja abdesta, kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko uzme abdest ovako kako sam ja uzeo a zatim klanja dva rekata u kojima će se dobro skoncentrisati, biće mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha.“ 

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon sabah-namaza rekao Bilalu: „O Bilale, obavijesti me o djelu koje si u islamu činio i najviše se nadaš nagradi za njega, jer sam ja čuo zvuk tvojih papuča  ispred mene u Džennetu? Bilal, r.a., reče: -Djelo čijoj se nagradi najviše nadam jeste, da kada god sam danju ili noću uzeo abdest, nakon toga sam klanjao s tim abdestom onoliko rekata koliko mi je bilo propisano nafile namaza.“ (muttefekun alejhi) 

 

Autor: Fuad Sedić