Ebu Hurejre, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao: 'Allah, Silni i Uzvišeni, je kazao': Svako dobro djelo sina Ademovog pripada njemu, izuzev posta. Naime, on je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem. Dosta se on suzdržao od hrane i pića samo zbog Mene. Stoga je njegov post Moj i Ja za Njega (posebno) nagrađujem. Svako dobro djelo će biti računato od deset do sedamsto puta, osim posta. Tako je on Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.“ (Bilježe ga Ahmed, Darimi i dr.) U drugom hadisu, kojeg bilježe Ahmed, Nesai, Darimi i dr., navodi se da onaj ko isposti cijeli ramazan kao da je ispostio deset mjeseci. A, Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ko isposti ramazan, pa ga potom poprati sa (postom) šest dana ševvala, računat će se kao da stalno posti (cijelu godinu).“ (Bilježe ga Muslim, Ahmed i dr.)

Za postače su pripremljena posebna džennetska vrata po imenu Rejjan. Sehl ibn Sa'd prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: „Džennet ima osam vrata. Među njima su vrata koja se zovu Rejjan (ErRejjan). Kroz njih će ući samo postači.“ (Bilježe ga Buhari, Taberani, Bejheki i dr.)

Ko isposti ramazan, bit će mu oprošteni prethodni mali grijesi. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao: 'Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni grijesi'.“ (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.) Također, ko provede Lejletu-l-Kadr u ibadetu, bit će mu oprošteni prethodni mali grijesi: Ebu Hurejre, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao: 'Ko provede Lejletu-l-Kadr, vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni prethodni grijesi'.“ (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.) Kako bi se opisala deresža postača kod Allaha, dž.š. navodi se hadis: „Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moja duša, zadah iz usta postača je Uzvišenom Allahu draži od mirisa miska.“ (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.) Također,  koliko je postač blizu Božije milosti govori i hadis  da „postač tokom iftara ima dovu koja se ne odbija.“ (Bilježe je Ibn Madže, Taberani i dr.)

 

Nagrade i pohvalne radnje u ramazanu

 

U ramazanu nafila vrijedi kao farz, farz kao 70 farzova, a Lejletu-l-Kadr je bolja od 1000 mjeseci. Selman el-Farisi, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., nam je držao hutbu zadnjeg dana ša'bana, pa je kazao: 'O ljudi, došao vam je veličanstven mjesec, blagoslovljen (mubarek) mjesec, mjesec u kojem je noć bolja od hiljadu mjeseci (tj. Lejletu-l-kadr)... Ko u njemu uradi dobro djelo, kao da je uradio farz izvan njega, a ko u njemu uradi farz, kao da je uradio sedamdset farzova izvan njega... To je mjesec čiji je početak milost (rahmet), sredina oprost (magfiret), a kraj oslobađanje od Vatre...' (Bilježe ga Huzejme, Bejheki i dr.)

Ko je putnik, ima izbor da posti ili naposti. Hamza ibn Amr el-Eslemi, r.a., prenosi da je pitao: „Allahov poslaniče, smatram da imam snage da postim na putu. Dakle, da li mi je to grijeh?“ Na to je Allahov poslanik, s.a.v.s, odgovorio: „To je olakšica (tj. izostavljanje posta na putu). Stoga, ko je uzme, to je lijepo, a ko više voli da posti, njemu to nije grijeh.“ (Bilježe ga Muslim, Buhari, Ahmed i dr.)

Pohvalno (mustehabb) je požuriti s iftarom. Sehl ibn Sa'd, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: „Moj ummet će biti u dobru (hajru) sve dok budu požurivali sa iftarom.“ (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.) S druge strane, pohvalno je odužiti sa sehurom: Ebu Zerr, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao: 'Moj ummet će biti u dobru (hajru) sve dok budu požurivali sa iftarom i oduživali sa sehurom.“ (Bilježe ga Ahmed, Taberani i dr.) Također, Poslanik, a.s. je kazao:  „Ustajte na sehur, jer je doista u sehuru bereket (blagodat).“ (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ahmed i dr.)

  

 Nahraniti postača znači dobiti istu nagradu kao postač: „Ko nahrani postača, imat će nagradu kao i postač, bez da se postaču umanji išta od nagrade.“ (Bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Nesai i dr.) Poslanik, a.s., je u ramazanu bio najdarežljiviji i najviše je učio Kur'an. Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji čovjek, a bio je najdarežljivi u ramazanu, kada mu je dolazio Džibril. On mu je dolazio svake ramazanske noći, kako bi zajedno učili Kur'an. Tako je Allahov poslanik, s.a.v.s., bio izdašniji u činjenju dobra (hajra) od poslanog (koristonosnog) vjetra.“ (Bilježe ga Ahmed, Buhari, Nesai i dr.)

 

Ramazan u praksi ashaba

 

Nesumnjivo, najbolja generacija u povijesti čovječanstva koja je hodila zemljom su ashabi, jer oni su učili direktno od poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Stoga, ne treba da čudi da je mubarek ramazan zauzimao posebno mjesto u životima ashaba. Cijela godina im je bila u znaku ramazana - pola godine su ga ispraćali, a pola godine ga dočekivali. Ashabi su, kako pripovijeda Mulla ibn Fadl, šest mjeseci dovili Uzvišenom Allahu da ih uvede u ramazan, a šest mjeseci dovili da primi od njih (učini kabulom). Tabiini Jahja ibn Kesir i Mekhul su učili sljedeću dovu, za koju Ibn Redžeb el-Hanbeli kaže da su je naučili od ashaba: „Gospodaru moj, predaj me ramazanu, predaj ramazan meni i prihvati ga od mene na kabul način.“ (Dovu bilježe Taberani, Ebu Nuajm i dr.)

Ashabi nisu pretjerivali sa hranom ni na iftaru ni na sehuru. Ebu Hurejre, r.a., kazuje: „Imao sam petnaest hurmi. Tako sam se iftario sa pet i sehurio sa pet, a ostavio sam pet za (drugi) iftar.“ (Predaju bilježi Ebu Nuajm) Jedna od praksi koju vjernici ne bi trebali izostavljati jeste dova za iftarom. Abdullah ibn Amr ibn el-As, r.a., je imao običaj doviti na iftaru: „Gospodaru moj, doista Te molim Tvojom milošću (rahmetom), koja obuhvatava sve, da mi oprostiš.“ (Dovu bilježe Ibn Madže, Hakim i dr.) Klanjali su teraviju u džematu dvadeset rekata. Muhammed, a.s., je klanjao teravih-namaz u džematu svega nekoliko puta. Onda je prestao iz bojazni da teravija ne postane obavezna njegovom ummetu. Tako je bilo i u vrijeme hilafeta h. Ebu Bekra. Kada je h. Omer izabran za halifu, on je uveo da se teravija klanja u džematu dvadeset rekata, sa čime su se složili svi ashabi, a to je stav i većine mezheba: hanefijskog, šafijskog, hanbelijskog i dijela malikijskog. Abdurrahman ibn Abd el-Kari prenosi: „Izašao sam sa Omerom ibn el-Hattabom, r.a., jedne noći u ramazanu u džamiju. Kad, ljudi su bili u grupama raštrkani: jedan čovjek klanja sam, drugi čovjek klanja, a za njim klanja grupa manja od deset ljudi. Stoga je Omer kazao: 'Doista smatram, kad bih ove ljude objedinio oko jednog učača, bilo bi primjerenije.' Onda je donio odluku, te ih objedinio oko Ubejja ibn Ka'ba. Potom sam izašao sa njim drugu noć, a ljudi su klanjali za jednim učačem. Omer je kazao: 'Kako je lijepa ova novotarija!...'“ (Predaju bilježe Malik, Bejheki, Begavi i dr.)

 Tridesetak predaja potvrđuje da teravija ima dvadeset rekata. Među njima je i sljedeća: „Malik ibn Enes prenosi da je Jezid ibn Ruman kazao: 'Ljudi su bili klanjali u vrijeme Omera ibn el-Hattaba u ramazanu dvadeset i tri rekata.'“ (Predaju bilježe Malik, Bejheki i dr.) Klanjali su i noćni namaz. Enes ibn Malik, r.a., prenosi zanimljiv hadis u vezi s ramazanskim noćnim namazom ashaba. „Allahov poslanik, s.a.v.s., je bio klanjao u ramazanu. Stoga sam ja došao, te stao s njegove strane. Došao je neki čovjek, te stao također. Tako smo postali jedna grupa koju je činilo manje od deset ljudi. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., primjetio da smo iza njega, skratio je namaz. Onda je ušao u svoj dom, te klanjao namaz koji nije klanjao kod nas (tj. duži namaz).“ Enes dalje prenosi: „Pitali smo ga, kada smo ustali ujutru: 'Možeš li nam objasniti šta je bilo sinoć?' Na to je odgovorio: “Mogu. Vaš postupak me je naveo na ono što sam uradio.” (Muslim) Očigledno je Poslanik, a.s., htio pokazati ashabima da je njima noćni namaz nafila koju ne moraju klanjati tako dugo kao on.

Ashabi su se u ramazanu trudili da što više spominju Allaha, prouče makar jednom cijeli Kur'an (hatmu), dadnu što više sadake. Tako Abdurrahaman, sin Abdullaha ibn Mesuda, r.a., prenosi da bi njegov otac proučio cijeli Kur'an (hatmu) u ramazanu svaka tri dana, a van ramazana od džume do džume. (Predaju bilježe Seid ibn Mensur, El-Bejheki i dr.)

 

Autor: Jusuf Džafić