Ova 2012. godina ostat će upamćena  po velikim sušama koje su vladale diljem Europe. Indirektne posljedice suše bili su brojni požari koji su prouzročili veliku materijalne štete kao i velike financijske gubitke. U Bosni i Hercegovini štete od suše i nezapamćenih požara procjenjuju se na više od 2 milijarde eura. U Hrvatskoj je ovogodišnja suša na nekim poljoprivrednim kulturama prouzročila stoprocentnu štetu, sa nesagledivim posljedicama po poljoprivredu i, za ionako, oslabljenu  ekonomiju. Mnoge su županije proglasile stanje elementarne nepogode. Na mnogim se hrvatskim rijekama mjerio najniži vodostaj od kako se vodostaji uopće mjere. Brojni su potoci i male rječice potpuno presušili. S druge strane, pad podzemnih voda, nestajanje vode iz bunara te osjetno manje  vode na važnim izvorima govori da bi mogli mati i sve veći problem s opskrbom pitkom vodom. Svi se glasnije, i sve zabrinutije, pitamo:  kada će već jednom pasti obilnija kiša?! Ne samo radi osvježenja, jer se ne pamti ovako dug period visokih temperatura, i ne samo radi poljoprivrednih usjeva, nego radi same pitke vode. Jer, ako ovakva suša  potraje i  u narednih nekoliko mjeseci, u idućoj godini možemo očekivati još veće redukcije vode. 

Relevantni pokazatelji nam govore da u nekoliko zadnjih godina suše postaju sve češće u cijelom svijetu te pogađaju kako nerazvijene tako i razvijene zemlje. Znanstvenici do sada nisu našli pouzdaniju metodu za sigurno predviđanje suše. Naravno, o nekim zaštitnim mjerama protiv suše, osim redukcije pitke vode, ne možemo ni govoriti. U usporedbi s  drugim prirodnim nesrećama, koje se pojavljuju iznenada (zemljotres, vulkani, požar), suša se pojavljuje polagano, traje dugo,  zahvaća velika područja i njenu prostornu rasprostranjenost  nije moguće unaprijed točno locirati. Suša rijetko izaziva trenutačne i velike gubitke u ljudskim životima,  ali kao posljedice suše, gubici u ljudskoj i životinjskoj populaciji mogu biti veći od bilo koje druge prirodne katastrofe. 

Je li to sve „normalno“? Je li nedostatak  kiše normalna prirodna pojava ili je čovjek krivac radi svog nemarnog odnosna prema prirodi. Da li čovjek previše i prebrzo iskorištava vodu iz rijeka radi navodnjavanja, pa tako u nepovrat mijenja prirodni okoliš,  ili je nestašica povezana sa mnogo ozbiljnijim problemom poput ljudske pohlepe, gramizljivosti, samoljublja, želje za dominacijom, nemoralom, nepravdom, i što je najtragičnije  zaboravljanjem Boga?? Je li zapravo grijeh i negiranje Boga glavni razlog sve veće nestašice vode?  Da  li nas to Dragi Allah opominje i upozorava da malo „stanemo“ i razmislimo o načinu života kojeg bi možda trebali promijeniti?! Slušamo vapaje seljaka i komentare novinara „ da nam se nebo smiluje i kišu pošalje“ – a tko uopće stvori nebo? Tko stvara vjetrove i oblake? Pitaju li se uopće ljudi i razmišljaju li o tome, ili su njihove misli preusmjerene na ovozemaljska kratkotrajna uživanja, zaboravljajući da su svakim svojim uzdahom ovisni o Allahu, dž.š.? Da li ozbiljnija nestašica vode može prouzročiti novi svjetski rat, koji se neće voditi za ideologiju niti će biti takozvani rat protiv terorizma, nego će biti rat za pitku vodu?!  Sva ta pitanja moraju zaokupljati um današnjeg čovjeka. Ono što je sigurno, čovjek, taj namjesnik/šef na Zemlji, ničim, nikako i nikada,  usprkos tehnološkom napretku i razvoju znanosti, ne može izazvati kišu niti može utjecati na vrijeme, mjesto i količinu padalina. Sve to govori kako je zapravo čovjek slab, nejak, nemoćan i ovisan, iako se često toliko zna osiliti da se počne smatrati bogom. 

S druge strane, ako bi kiša ubrzo i pala te nastavila padati nekoliko dana, većina će  ljudi opet povikati „ kada će više ta 'dosadna'  kiša prestati“. Čovjek je doista proklet; zato  što mu nikada i nitko ne može ugoditi. Možda sam  teškim  riječima okarakterizirao čovjeka, ali, nažalost,  to je tako.  Za primjer; dok se u jednom dijelu svijeta bacaju tisuće tona hrane u drugom dijelu svijeta ljudi bukvalno umiru od gladi. Oni koji imaju postali su rasipnici. Ne mare za one koji nemaju.  Žive u lažnom uvjerenju da će tako stanje „vječno „ potrajati“. No, preko noći možemo se  naći u obrnutoj situaciji. Prema istraživanju jedne TV kuće, u Hrvatskoj se godišnje baci hrane u vrijednosti 4.5 milijarde kuna. To je nemarnost i neodgovornost. Što tek reći o onima koji ciljano bacaju ili uništavaju hranu kako bi održali cijenu hrane na tržištu?! Naravno, svi to znamo, ali smo postali nemoćni da išta promijenimo. Jer, krupni kapital upravlja našim životima. Pojedinci na čelu financijskih mešetarskih institucija ljude su već odavno učinili robljem. To suvremeno robovlasništvo puno je ozbiljnije nego robovlasništvo staroga vijeka. Cijele države i njihovi aparati su upregnute u održavanje ovakvog nakaradnog svjetskog poretka. Banke su jače nego same države i njihovi aparati. Zapravo su države ovisne o bankama i njihovom lihvarskom kamatnom poslovanju. To građani Hrvatske, kao i brojnih drugih država, dobro znaju. Jer ničim ne mogu i ne smiju utjecati na banke da, recimo, građanima snize kamate. Gledajući u globalu, nikada čovjek  nije živo bolje, no suštinski čovjek je zarobljen, čovjek se muči i guši u modernom, takozvanom slobodnom, načinu života. Čovjek umjesto da bude rob Bogu postao je rob stvarima, rob drugom čovjeku, rob bankama. Čovjek bez Boga ne može biti čovjek. Da, kakve to veze ima sa sušom?!

Već dugo slušamo priču o GMO hrani ili modificiranoj, umjetno uzgojenoj,  hrani,  hibridima različite vrste, do mjere da je skoro iščeznulo prirodno ili originalno sjeme brojnih žitarica i drugih vrsta hrane. Nekako bi čovjek i razumio da se zaista hrana uzgaja radi iskorjenjavanja  siromaštva i gladi, radi određene ravnoteže na ovoj nam jedinoj planeti gdje je uopće život moguć u Univerzumu. No, afrički kontinent  demantira cijelu Međunarodnu zajednicu. Industrija hrane namijenjena više od 7 milijardi ljudi je odavno postala najprofitabilnija grana ekonomije. Kako stvari stoje daleko će odmaknuti od vojne, naftne ili farmaceutske industrije koje su stalno u žiži globalnih političkih i ekonomskih previranja.  Svi moramo jesti. Za nuždu, nitko ne mora voziti auto. No što je najvažnije za  proizvodnju hrane, pa makar ona bila i modificirana? Najvažnija je VODA!!! A vode je sve manje i za piće! Što je to zapravo VODA i kako nastaje? 

SVE JE STVORENO OD VODE

On (Allah) od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.(Al-Furkan, 54)

 

Voda je kemijski spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika i jedan od osnovnih uvjeta života. Voda pokriva 71% zemljine površine i predstavlja jedan od osnovnih i daleko  najvažnijih faktora opstanka i života čovjeka na Zemlji. Kur'an nam govori da Allah, dž.š.,  sve živo stvara od vode. Voda je najvažnija komponenta svih živih organizama i ima fundamentalan značaj u održavanju kako strukture, tako i funkcije svih tkiva, odnosno ćelija kao osnovnih jedinica žive materije. Neunošenje vode u organizam dovodi mnogo brže do smrti nego neunošenje hrane. Zavisno od klimatskih uvjeta, čovjek dnevno mora u organizam unijeti od 2 – 12 l/dan. Voda je dar Božji i voda je život.  Voda je argument da je čovjek ovisan o  svome Stvoritelju Allahu, dž.š., koji  stvara i daruje pitku vodu; bilo u velikim ledenim površinama, bilo u podzemnim vodama ili je spušta s neba u obliku kiše. Evo, što sveta Knjiga islama, Kur'an Časni, veli o vodi kao izvoru života,  navodeći dokaze svima  koji tragaju za istinom  i  pravim putem. 

 

VODA U KUR'ANU

 

On (Allah)  spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate; On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju; (An-Nahl, 10-11) 

 

Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju.(An-Nahl, 65)



I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo. (Al-Furkan, 48-49)

 

Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno - voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svježe meso i vadite nakit kojim se kitite; ti vidiš lađe kako po njemu sijeku vodu da stječete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni. (Fatir, 12)

 

Zar ne znaš da Allah s neba pušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih.  I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Allah je, doista, silan, i On prašta. (Fatir, 26-27)

 

Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti oživljeni; Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete. (Az-Zuhruf, 11-12)

 

Kažite vi Meni: vodu koju pijete -  da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni? ( Al-Waki'a, 70)

 

Reci: "Što mislite, ako vam vode presuše - ko će vam tekuću vodu dati?" (Mulk,30)

 

Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo  i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje, i bašče guste.(An-Nab'a, 14-16)

 

KUR'AN O KIŠI

 

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate što  piti - vi time ne možete raspolagati. I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni. I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći. A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je mudar i sve zna. (Al-Hidžr, 21-25)

I smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljudi koji imaju pameti. (Al-Džasija, 5)

O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (Al-Bekara, 21-22) 

 

Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali. (Al-An'am, 6)

 

On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se! (Al-A'raf, 57)

 

O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!"  (Hud, 53)

 

On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere. (Ar-Rad, 17)

 

Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; (Ibrahim, 32)

 

On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" - Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.  Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju. (Ta-ha,53-54)

 

Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? - Allah je zaista dobar i Sveznajući,(Al-Hadž, 32)

 

Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo - a kadri smo da je i odvedemo - i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete – (Al-mu'minun, 18-19)

 

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid. (An-Nur, 43)

 

Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; (An-Naml, 60)

 

Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni. (Ar-Rum, 48-49)

 

Nebesa je, vidite ih, bez stupova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke.(Luqman, 10)

 

Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten. (Luqman, 34)

 

Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto neće da vide?! (As-Sadžda, 27)

 

Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjela, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni. (Az-Zumer, 21)

 

On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale. (Aš-Šura, 28)

Iz citiranih ajeta razumijemo da je na ovome svijetu sve što je živo, od biljaka preko životinja do čovjeka,  stvoreno i ovisi od vode. A vodu stvara isključivo Allah Uzvišeni. Čovjek, usprkos svom napretku, nikada neće biti u stanju „stvoriti“ vodu niti izazvati kišu.  Allah, dž.š., u navedenim ajetima Časnog Kur'ana poziva čovjeka, Svoje najsavršenije stvorenje,  da razmisli, bude svjestan blagodati vode i na toj blagodati bude zahvalan svome Stvoritelju. Poziva ga da prihvati Kur'an, kao jedinu sačuvanu Božju Poruku, i njime uredi svoj život u idealnoj ravnoteži između tijela i duha koju samo islam nudi.

 

Autor: Mirza Mešić